....................................................
27. juli 1957. - 27. juli 2017
....
60. GODINA OD IZGRADNJE GLAVNOG TERENA I TRIBINA STADIONA
.......................................................
TUŠANJ U TUZLI
.....................
.....................pašaga mandžić drži govor povodom otvorenja Stadiona Tušanj..
NARODNI HEROJ ,PAŠAGA MANDŽIĆ - "MURAT" GOVORI NA SVEČANOM OTVORENJU STADIONA
...........................................
TUŠANJ
NOVI STADION - DJELO RADNIH LJUDI NAŠEG SREZA
U DOBROVOLJNIM RADNIM AKCIJAMA DALO JE 20 MILIONA DINARA
- Tuzlaci su za Dan ustanka slavili jednu veliku radnu pobjedu.Otvoren je veliki, ukusno ali vlastitim sredstvimaizgrađeni sportski stadion.Napori dugog niza godina urodili su plodom.Dobrovoljne radne akcije i zalaganje kroz nekoliko godina pomognuto od narodnih odbora i preduzeća urodilo je plodom.
Otvoren je moderni stadion - centar sportskih manifestacija omladine ne samo grada nego i sreza Tuzla.
- Novi stadion novi objekat - ponos građana Tuzle .Prilikom ,svečanog otvorrenja stadiona,u prisustvupreko 10. 000građana govorio je drug Pašaga Manđić.Tom prilikom on je rekao:
Drugovi i drugarice.
Otvarajući ovaj fiskulturni stadion, predajem ga omladini i prije svega želim da Vas pozdravim I da Vam čestitam najveći praznik naroda Bosne i Hercegovine - 27. juli.Svake godine narodi naše Republike proslavljajući ovaj veliki dan ,slave nove i nove pobjedena izgradnji zemlje.Na ovaj dan svake godine mi puštamo u pogon nove objekte.I sve više pretvaramo našu zemlju u industrijski razvijenu.Na taj način mi još više uzdižemo značaj ovog praznika, jer nove radne pobjede čine Jugoslaviju sve snažnijom i uglednijom u svijetu.
- 27.juli - praznik naroda Bosne i Hercegovine je onaj dan u našoj istorijikad se mi svi sjećamo ogromnih natčovječanskih napora i žrtava datih u Revoluciji.Zahvaljujući toj odlučnosti i riješenosti narode, mi danas možemo da slavimo velike radne pobjede u mirnoj izgradnji naše zemlje,možemo da u slobodi izgrašujemo ljepši život.Prilikom proslave ovog praznika, kada završavamo i puštamo u pogon privredne i druge objekte,moramo uvijek da se potsjetimo na dane ustanka,na dane borbi i stradanja,na žrtve naših naroda.Moramo se sjetiti svega onoga što je naš narod prošao u slavnoj oslobodilačkoj borbi dok je izvojevao slobodu i stvorio mogućnost da u miru i slobodi izgrađuje ljepši život.Zahvaljujući tome mi svake godine Dan ustanka i slavimo novim radnim pobjedama u izgradnji zemlje.
STADION JE SPOMENIK BORBENOSTI OMLADINE
Drugovi i drugarice ,kada danas predajemo omladini i sportistimaovaj novi Stadion,mi ne smijemo zaboraviti da je i ovaj teren,ovo do juče polje,bilo poprište velikih borbi.Prilikom oslobođenja Tuzle 1943 godine ovdje su se vodile velike bitke. Reporter sa fronta pisao je tada u "Oslobođenju": Naši borci jurišaju na posljednja neprijateljska utvrđenja, na topove.Na prilazu tim topovima je brisani prostor,..Eto drugovi i drugarice taj brisani prostor je bilo baš ovo polje na kome danas slavimo i otvaramo Stadion.Ovdje su pali najbolji omladinci jurišajući na topove.Ovo polje natopljeno je krvlju omladinaca koji su dali svoje živote za slobodu , za to da omladina poslije rata živi u miru i slobodi.
BEZ ZALAGANJA I POMOĆI RADNIH LJUDI,STADION SE NE BI PODIGAO
- Radni ljudi našeggrada i sreza koji su u toku rata rame uz rame ,sa narodom ostalih naših krajeva,vodili borbu za slobodu,nastavili su poslije rata isto tako da izgrađuju svoju zemlju.Više puta proslavljali smo rezultate te naše borbe.Proslavljali smo više puta puštanje u rad krupnih i sitnih objekata.Proslavljajući Dan ustanka ove godine mi puštamo u rad separaciju u Banovićima ,put Dobrnja - Šićki brod,i ovaj veliki objekat - Stadion kojim se može naša omladina ponositi.Mi smatramo da je ovo naša velika pobjedau pravcu stvaranja boljih uslova za razvoj fiskulture u našem srezu i gradu.Za ovakvim objektom već duže vremena osjećala se potreba.Primjećivali smo da nam nedostaje ovakav objekat za svestraniji fizički razvoj omladine.I zato je razumljivo što su ljudi ovog kraja u nekoliko godina vrlo aktivno učestvovali u masovnim radnim akcijama na izgradnji ovog objekta.Koliko je odlučnost naših ljudi bila u tom pogledu najbolje govori vrijednost tih dobrovoljnih radnih akcija datih za izgradnju ovog Stadiona, čija je vrijednost preko 20 miliona dinara.Ipak, trebalo je nekoliko godina da bi se ovaj objekat u potpunosti završio.Potrebna su bila i zna tna novčana sredstva.Ove godine privredne organizacije i narodni odbori dali su preko 50 miliona dinara.Tako vrijednost Stadiona sa dobrovoljnim radovima prelazi 80 miliona dinara vrijednosti.Radnici su se odricali svojih sredstava, a narodni odbori iz oskudnih budžeta izgradili su ovaj moderan Stadion.Zatomoramo više cijeniti ovaj objekat,Moramo uvijek imati na umu sa kakvim teškoćama i odricanjima su se borili oni koji su ga gradili.Treba posebno priznanje odati i graditeljima - radnicima i rukovodiocima građevinskih preduzeća "Tehnike" i "Vranice",sportskim radnicima iz Tuzle i projektantima,jer,za svega 4 - 5 mjeseci završen je gro radova i evo ,danas Stadion predajemo omladini.
- Izgradnja ovog stadiona je po našem mišljenjupresudan momenat - prekretnica za masovniji i kvalitetniji razvoj fiskulture na našem srezu.Omladinu i radne ljude naše zemlje čekaju veliki zadaci na čuvanju tekovina Revolucije,na daljnjoj izgradnji socijalizma.
-Vršenjem tih novih zadataka, omladina nastavlja djelo svojih drugova iz rata.A da bi to uspješno izvršila ,danas omladina mora biti politički i moralno zdrava i fizički jaka.Upogledu moralnog i fizičkog vaspitanja omladine fizička kultura ima važnu ulogu i zato shvatanja o potrebi fiskulture moramo svakodnevno razvijati.Fiskultura treba da se shvati kao sastavni dio života, osnov svakoj djelatnosti.Ima nazadnih shvatanja i potcjenjivanja fizičke kulture - da je ona luksuz i nepotrebna stvar. Radi toga je dosad i zapostavljena, kako u školama, tako i van škola.A mi se moramo boriti da fiskultura bude što masovnija.Upravo i ovaj Stadion treba da nam posluži za izvođenje smotri nađih uspjeha, ne samo u oblasti fizičke kulture, nego smotre naših rezultata u izgradnji zemlje.
TREBA PODIZATI VIŠE SPORTSKIH OBJEKATA
- Ovo nije i ne smije da bude jedini objekat namijenjen tom cilju.Podizaćemo i druge , nove.Stvarat ćemo sve bolje uslove za intenzivan fiskulturni i uopšte život naše omladine.Borićemo se svi skups da bude što više objekata,da ih imamo u svakom gradu ,selu i naselju.Mi se moramo izboriti da sport bude masovan i dostupan svakom građaninu.Imajući na umu taj zadatak,mi svi skupa nismo žalili truda i sredstava da bi smo izgradili ovaj Stadion.
- Predajući ovaj stadion omladini,mi joj stavljamo u amanet da ga čuva i što bolje koristi.Želimo da se omladina zajedno s ostalim građanima odgaja u politički svjesnu,moralno zdravu i fizički jaku snagu,da nastavi djela svojih drugova,roditelja i boraca, da čuva borbene tradicije svog naroda.
- Za omladinu nađeg grada i sreza, a naročito za sportiste značajno je da znaju i da nikad ne zaborave da su omladinci predratnog sport kluba"Sloboda" bili primjer herojstva i požrtvovanja.Smjelo su stajali u prvim redovima borbe radničke klase ovog kraja protiv terora svih buržuaskih režima.A onda su ti isti omladinci činili srž prvoboraca u ustanku pod Titovim rukovodstvom spremno su pošli u odlučujuću bitku.Sve jedinice Narodno - oslobodilačke vojske i partizanskih odreda bile su pretežno sastavljene od omladine. Mnogi omladinci, sportisti, članovi "Slobode" bili su nađi prvi komandiri i politički rukovodioci.Iz redova "Slobode" niklo je sedam narodnih heroja.A od oko 600 poginulih boraca iz ovoga grada većina su omladinci, a među njima i mnogi sportisti.
- To vi drugovi omladinci i sportisti, ne smijete nikad zaboraviti. Svjetle tradicije svojih drugovamorate čuvati, njegovati i dalje razvijati.To je naš dug prema onima koji su uzidali svoje živote u novu Jugoslaviju.A mi smo im to obećali.Kad god smo se u ratu opraštali sa poginulim drugovima, mi smo im obećavali i zaklinjali se da ćemo čuvati uspomenu na njih, da će i oni preko svojih djela živjeti,da ćemo čuvati slobodu naših naroda i druge tekovine za koje su se i oni s nama borili.
- Predajući vam ovaj objekat, mi vjerujemo drugovi omladinci da ćete vi kao i svi mi stalno misliti na tu na tu našu svetu obavezu.
- Predajem vam ovaj stadion sa željom da naša omladina na njemu postigne velike uspjehe i pobjede.
....................................................................
"Front Slobode" ,četvrtak,1.VIII,1957.
PRELIJEP IZGLED NOVOG STADIONA TUŠANJ
DUPKE ISPUNJENE TRIBINE NOVOG STADIONA
Sudije Jure Kordić , Mesud Skokić i Miralem Behlilović predvode fudbalere , akcijaše - graditelje,
pred prvu utakmicu na Tušnju, Sloboda - Zagreb 5:2 (0:1),na dan otvorenja.27.07.1957.
..........................................................................................................................................................
GRUBI OBRAČUN SA NARODNIM HEROJEM PAŠAGOM MANDŽIĆEM --"MURATOM "-.
Pašaga Mandžić i Tuzlanska grupa ( Šaćir dr. Filandra -Izvod iz doktorske disertacije).
- Za neslaganje Pašage Mandžića sa politikom bosanskih komunista javnost saznaje 1971, a postupak razračunavanja traje naredne 4 godine. Povod svemu bilo je Mandžićevo nezadovoljstvo političkim prilikama u Tuzli i regionu sjeverno istočne Bosne,birokratizacijom Partije, njenim odnosom prema velikim privrednim sistemima tog područja,rudniku "Kreka-Banovići", te tvornicama "Soda" i "Solane". Njegov uticaj na društveni razvoj tog kraja, tokove u privredi i kadrovskoj politici ocjenjen je kao štetan.Komunisti su prilike u Tuzli ocjenjivali kao dobre i u političkom i u privrednom smislu.Tuzlanski komunisti su se ogradili od mišljenja Pašage Mandžića.
- Dvije godine poslije Mandžić je ponovo sporan i ponovo o njemu raspravljaju najviša bosanska komunistička tijela. Osnov je bilo njegovo pismo "Dunav-filmu" u Beogradu, povodom njegovog učešća u snimanju televizijske serije prema zapisima Rodoljuba Čolakovića. "Dunav-film" je od Mandžića, kao sudionika ratnih događaja, tražio mišljenje o scenariju za tu tv seriju.
- Mandžićeve primjedbe odnosile su se na predstavljanje toka i naravi događaja u istočnoj Bosni 1941. godine i prvoj polovini 1942. Primjedbe su dovodile u pitanje udomaćene naučne i političke istine o pitanjima koje je tv serija trebalo da predstavi. Mandžiću je bilo sporno prikazivanje odnosa Srba i Bošnjaka. To je bio povod za ponovno sučeljavanje bosanskih komunista sa Mandžićem. Mandžićevo teorijsko i političko stajalište bilo je da je došlo vrijeme da se otvoreno progovori o revoluciji, jer je dosadašnje pitanje o tome u mnogome nekritično i netačno. Mandžić je rekao da je osnovna primjedba koju je pisao "Dunav filmu" da je stvaranje (zajedničkog) partizansko-četničkog fronta greška napravljena od drugova koji su stvarali taj štab i da iz toga potiču mnoge stvari koje su se desile kasnije i ustvari dubina krize u koju je zapala istočna Bosna. Takvo mišljenje bilo je protivno vladajućem stavu prema kome su sve probleme međuodnosa četnika i partizana određivali partizani ili visoki partijski forumi (?).Krivica za počinjene greške nikad nije utvrđena, a Mandžić je za to optužio Svetozara Vukmanovića Tempa i R. Čolakovića. R. Čolaković je u odgovoru na teške Mandžićeve optužbe priznao da je sporazum sa četnicima bio greška, ali da je namjera bila uspostavljanje sporazuma da srpskim trupama koje su pod četničkim imenom ratovale protiv NDH. To da su srpski komunistički rukovodioci bili ravnodušni prema stradanju Bošnjaka i Hrvata, što je osnovni Mandžićev stav, Čolaković smatra neosnovanom optužbom s nacionalnom pozadinom.
- Na taj način Mandžić je proglašen nacionalistom. Uglješa Danolović je rekao da je Mandžić opterećen time da su greške u istočnoj Bosni rezultat nepravilnog stava Partije po pitanju Muslimana. Danilović je djelimično i bio u pravu. Mandžića jeste mučio nepravilan stav komunista prema Bošnjacima u ustanku. Isticao je i da je Đilasov stav o tome da Bošnjaci nisu narod donio štetu partijskom rodu. Učesnici rasprave o pitanju Mandžićevih stavova su ga "propisno slomili". Mandžić je na kraju i sam priznao da je na Ozrenu svakodnevno surađivao sa četnicima. Na kraju se izvinio Čolakoviću ako je između njih došlo do nerazumjevanja. Raspravu je priveo kraju Branko Mikulić koji je rekao da je Pašaga sve što su rekli prihvatio i shvatio kao zvanično upozorenje i kritiku. U raspravi je na vidjelo izbila osnova sukoba Pašage Mandžića sa komunističkom partijom, a ona se sastojala u ponašanju komunista prema Bošnjacima tokom ustanka. Isto ponašanje komunista prema Bošnjacima kao i u toku II svjetskog rata, zadržalo se i pune dvije decenije nakon rata, i to je ono protiv čega se Mandžić buni. Istovremeno, to je bilo najosjetljivije pitanje komunističke ideologije o nacionalnoj ravnopravnosti tako da je Pašaga ušao u područje koje je bilo zabranjeno za svako, a posebno za kritičko propitivanje. Slučaj Pašage Mandžića još jednom se otvara i konačno rješava u proljeće 1975. godine. Poslije višemjesečnog istražnog postupka u SDB-u Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SR BiH, Pašaga Mandžić 17.4.1975.potpisuje pokajničku izjavu i drugarsku samokritiku. Slomljen i skrhan višesatnom policijskom torturom Mandžić priznaje i potpisuje krivicu. U priznavanju krivice on optužuje Teufika Selimovića-"Buđonija", Halida Čokića i Saliha Bureka. Za njegovo uvođenje i zavođenje u rasprave o prilikama u društvu i položaju Bošnjaka u njemu, pri čemu je iznošen čitav niz pogrešnih stavova. Završetku istražnog postupka prethodilo je izlaganje republičkog ministra policije Mate Andrića na sjednici Izvršnog komiteta CK SK BiH 14.2.1975. godine, koji je rekao da SDB raspolaže podacima o organizovanom i drskom neprijateljskom djelovanju grupe u Tuzli. Jezgro grupe sačinjavaju Teufik Selimović-" Buđoni", Pašaga Mandžić - "Murat" i Salih Burek. Stavovi grupe su antikomunistički iz njih izbija prostaljinističko gledanje na društvo, razvija se retrospektivni nacionalizam, omalovažava se ekonomsko stanje u zemlji, napadaju najugledniji kadrovi. Nakon što je u Tuzli, svojoj partijskoj bazi, na sjednici općinskog komiteta SK, Mandžić preslušao već pripremljene optužbe uslijedilo je isključivanje Mandžića iz Saveza komunista.
- Biografija: Pašaga Mandžić je rođen u Tuzli 1907.Od 1929. član je KPJ. Prije rata kao komunista bio je zatvoren 4 godine. Bio je rukovodilac štaba za pripremu ustanka 1941. i učesnik pete zemaljske konferencije KPJ. U toku II
svjetskog rata bio je komesar Ozrenskog partizanskog odreda, vijećnik ZAVNOBIH-a i vijećnik II zasjedanja AVNOJA-a. Bio je član CK SK Bosne i Hercegovine i CK SK JUGOSLAVIJE.
