U iscekivanju novog predsednika i vracanja KK Crvena Zvezda na pravi put. Podsetimo se malo kako je sve to izgledalo od pocetka :
Onog, sada već davnog 4. marta 1945. godine kada je u Beogradu, u Deligradskoj 27, osnovano Omladinsko fiskulturno društvo Crvena zvezda, među prvih osam sekcija koliko je društvo u startu brojalo, našla se i košarkaška sekcija. Crveno-beli košarkaši su zajedno sa odbojkaškom sekcijom dobili terene predratnog bob-kluba na Malom Kalemegdanu, mestu koje je decenijama kasnije bilo središte ne samo beogradske košarke, već i života uopšte.
Prvi rukovodical košarkaške sekcije bila je Mira Petrović. Međutim, ubrzo je brigu o Zvezdinim košarkašima preuzeo Mirko Aksentijević – Bata. Zbog posledica ranjavanja tokom vihora II svetskog rata, Bata nije mogao da igra, ali
Mali Kalemegdan
je zato celokupno svoje vreme posvetio organizaciji rada košarkaške sekcije. Ubrzo mu se priključio i Nebojša Popović, pa su njih dvojica zajedno radili na unapređenju košarkaške ekipe Crvene zvezde.Tih prvih par meseci krenulo se ni iz čega. Prvo je moralo popraviti teren, nabaviti koševe, sašiti dresove, nabaviti lopte,… Ali kada je sve to učinjeno, krenula je nezadrživa crveno-bela košarkaška mašinerija. Prvih deset godina postojanja, predstavlja i „zlatno doba“ crveno-belih košarkaša. Osvojeno je deset uzastopnih titula državnog prvaka.Sve je počelo 1946. godine kada je održano i prvo prvenstvo posleratne Jugoslavije. Šampionat je obuhvatio osam najboljih ekipa koje su igrale po jednokružnom bod sistemu, a Crvena zvezda je skorom od šest pobeda i jednim porazom, više nego zasluženo stigla do prvog trofeja. Redom su padali Makedonija iz Skoplja 78:10, Eđšeg iz Novog Sada 61:17, Svoboda iz Ljubljane 44:12, Zadar 41:9, beogradski Metalac 34:17 i zagrebačka Slavija 26:18. Jedini poraz, bio je i najbolniji, pošto je doživljen od Partizana. Komšije su slavile sa 24:21. I pored toga tabela je na kraju izgledala ovako:
1. Crvena zvezda 12
2. Zadar 10
3. Eđšeg Novi Sad 10
4. Partizan 8
5. Slavija Zagreb 8
6. Metalac Beograd 6
7. Svoboda Ljubljana 2
8. Makedonija Skoplje 0
Prvu titulu šampiona Crvenoj zvezdi su doneli: Popović, Kalember, Stanković, Gec, Stojković, Stefanović, Jovanović, Mešterović, Balubdžić, Dimić i Banjac. Trener ekipe bio je Nebojša Popović.Naredne godine, 1947. Crvena zvezda je odbranila titulu. Sistem takmičenja je izmenjen. U kvalifikacionom delu, crveno-beli nisu imali većih problema sa Proleterom iz Zrenjanina, beogradskim Metalcem, Eđšegom iz Novog Sada, Omladincem iz Kragujevca i Proleterom iz Prištine (najubedljivija prvenstvena pobeda u istoriji kluba 110:15). Ostvaren je skor od svih pet pobeda i obezbeđen plasman u završnicu prvenstva u kojoj naši košarkaši nisu imali dostojnog protivnika. Pobeđeni su Jedinstvo iz Zagreba 52:21, Zadar 34:31, Partizan 36:29 i zrenjaninski Proleter 45:37. Još jednom je osvojeno prvo mesto sa ukupno 8 bodova, ispred Zadra, Partizana i Proletera sa 4 i Jedinstva bez bodova.Drugu uzastopnu titulu doneli su: Popović, Stanković, Kalember, Blagojević, Stojković, Gec, Alagić, Sokolović, Nikolić, Godžić, Bjegojević, Jovanović, Lazić, Dimitrijević, Gaćinović. Trener je ponovo bio Nebojša Popović.Treća titula državnog prvaka osvojena je naredne, 1948. godine. Pred taj šampionat, crveno-beli su se po prvi put pojačali igračima van Beograda. Iz Novog Sada došao je Ladislav Demšar, a iz Zadra Tulio Roklicer. Obojica su na Mali Kalemegdan došli sa željom da igraju za najbolji jugoslovenski košarkaški kolektiv. Sistem takmičenja je ponovo predviđao kvalifikacije, u kojima su Eđšeg Novi Sad, Proleter Zrenjanin, Metalac Beograd i Borac iz Čačka predstavljali samo uigravanje za borbu za titulu. Interesantan je podatak da Partizan nije uspeo da se kvalifikuje za državni šampionat u kome su crveno-beli savladali beogradski Metalac 68:30, zagrebačko Jedinstvo 45:30, Proleter iz Zrenjanina 46:30 i Enotnost iz Ljubljane 43:26. Jedini poraz pretrpljen je od Mladosti iz Zagreba 27:29. Na tabeli iza Crvene zvezde, našli su se Proleter, Jedinstvo, Enotnost, Mladost i Metalac.Ekipu je sa klupe predvodio Nebojša Popović, a titulu su doneli Demšar,Popović, Gec, Kalember, Sokolović, Nikolić, Stanković, Alagić, Bjegojević, Stojković, Dimitrijević, Godžić, Blagojević, Jovanović, Gaćinović i Lazić.Četvrti šampionat Jugoslavije 1949. godine, značio je i četvrtu titulu šampiona. Sistem takmičenja je ponovo promenjen. Učestvovalo je deset klubova koji su igrali po dvokružnom bod sistemu. U ukupno 18 odigranih kola, crveno-beli su zabeležili 17 pobeda uz poraz od komšija rezultatom 13:21. Na kraju Crvena zvezda je sa 34 boda bila ispred Partizana sa 32, zagrebačke Mladosti 24, zagrebačkog Jedinstva 22, Metalca iz Beograda 18, Železničara iz Ljubljane 16, Enotnosti iz Ljubljane 16, zrenjaninskog Proletera 10, riječke Lokomotive 6 i Milicionara iz Sarajeva sa 2 boda. Trofejni trener Nebojša Popović je na raspolaganju imao: Popovića, Demšara, Roklicera, Geca, Kalembera, Nikolića, Sokolovića, Jovanovića, Alagića, Stojkovića, Bjegojevića, Marinkovića i Gaćinovića.Peta titula 1950. godine osvojena je u velikoj borbi sa Partizanom. Obe ekipe su ostvarile skor od 16 pobeda i dva poraza, ali su naši košarkaši oba derbija dobili 56:32 i 24:22, tako da porazi u Zagrebu od Mladosti 31:36 i Ljubljani od Železničara 35:41, nisu imali za posledicu i gubitak šampionskog trofeja. Na klupi je i dalje bio Nebojša Popović, a igrali su: Demšar, Gec, Kalember, Jovanović, Bjegojević, Ćurčić, Sokolović, Popović, Roklicer, Andrijašević, Alagić, Krstić i Aleksić.Prvenstvo 1951. godine pored nove crveno-bele titule, donelo je i proširenje lige na 12 klubova. Crvena zvezda je do trofeja stigla kroz 18 pobeda, dva remija i dva poraza. Oba duela sa Partizanom su završena egalom 36:36 i 38:38, dok su bolji od naših košarkaša bili Mladost u Zagrebu 46:47 i Zadar u Zadru 18:22. Na kraju crveno-beli su imali isti skor kao i Partizan, ali je trofej ipak ostao kod kuće. Trener Nebojša Popović je na raspolaganju tokom sezone imao: Kalembera, Demšara, Geca, Ćurčića, Jovanovića, Bjegojevića, Andrijaševića, Godžića, Sokolovića, Roklicera, Popovića, Stankovića, Alagića, Krstića i Popovića.Sedma titula osvojena je 1952. godine, a sistem takmičenja je ponovo promonjen. Prvi deo igrao se po regionalnoj podeljenosti, tako da je Crvena zvezda nastupala u istočnoj grupi sa ekipama beogradskog Železničara, Proletera iz Zrenjanina, čačanskog Borca, BSK-a i Partizana. U deset utakmica zabeleženo je devet pobeda i jedan poraz. U završnoj fazi osvojena je titula pobedama nad zrenjaninskim Proleterom 50:39, zagrebačkom Mladošću 59:47 i Partizanom 47:29. Novu titulu doneli su Ćurčić, Demšar, Gec, Jovanović, Kalember, Andrijašević, Sokolović, Bjegojević, Godžić, Roklicer, Popović, Sokolović, Nešić i trener Nebojša Popović.Prvenstvo 1953. godine igrano je po istom sistemu kao i prethodne sezone, a i šampion se osmi put uzastopno nije menjao. U okviru istočne grupe Crvena zvezda je u šest mečeva pretrpela samo jedan poraz i to od beogradskog BSK-a 33:41, ali je u borbi za titulu bila neumoljiva. Zagrebačka Lokomotiva 65:59 i 38:38, AŠK iz Ljubljane 83:55 i 54:41 i Partizan 70:53 i 70:59 bili su dovoljni za novu ubedljivo osvojenu titulu. Zvezda je na kraju imala 11 bodova, ispred AŠK-a sa 7, Lokomotive sa 4 i Partizana sa 2 boda. Osmu zvezdicu doneli su:Bjegojević, Ćurčić, Godžić, Andrijašević, Popović, Pavasović, Kalember, Gec, Mišić, Nešić, Radivojević, Konjović, Radulović, Jovanović i trener Nebojša Popović. Bila je ovo ujedno i oproštajna sezona legendarnog košarkaša crveno-belih Aleksandra Saše Geca.U sezonu 1954. godine naš klub je ušao znatno oslabljen bez Saše Geca i postavljalo se pitanje da li je kraj niza šampionskih titula blizu. Ponovo je vraćen sistem takmičenja sa 12 klubova. Bilo je to prvenstvo u kome je naš klub doživeo do tada rekordnih šest poraza (Mladost Zagreb 75:88, Proleter Zrenjanin 65:67, AŠK Ljubljana 44:65, Lokomotiva Zagreb 62:68, Montažno Zagreb 68:73 i BSK 52:60), ali je i 16 pobeda bilo dovoljno za novo, deveto po redu šampionsko slavlje. Crvena zvezda je sa 32 boda osvojila titulu ispred zagrebačke Mladosti sa 31, Proletera iz Zrenjanian 30, AŠK-a 27, Partizana 26,… Deveti trofej namenjen šampionu doneli su: Ćurčić, Bjegojević, Popović, Jovanović, Andrijašević, Konjović, Demšar, Godžić, Ostojić, Radivojević, Pavasović, Čavić, Đerić, Nešić, Kalember, Jakšić, Gavrić, Otašević i trener Nebojša Popović.Prva decenija jugoslovenske košarke zaokružena je 1955. godine, a ona je značila i desetu titulu šampiona. 14 pobeda, jedan remi i tri poraza bila su dovoljna za jubilarni trofej. Remi je zabeležen u Zagrebu protiv Mladosti 56:56, a porazi protiv zagrebačke Lokomotive 57:59 i dva poraza od zrenjaninskog Proletera 69:84 i 59:70, kluba koji je najavio da jedini može prekinuti Zvezdin šampionski niz. Crvena zvezda je na kraju ipak ubedljivo sa 29 bodova došla do trofeja, ispred Proletera sa 26, Partizana 22, Olimpije 19,… Jubilarni 10 trofej doneli su: Ćurčić, Popović, Bjegojević, Konjović, Andrijašević, Demšar, Jovanović, Pavasović, Godžić, Čavić, Dimitrijević, Nešić, Ostojić i trener Nebojša Popović.Time su naši košarkaši zaokružili deset šampionskih trofeja u prvih deset prvenstava posleratne Jugoslavije. Crvena zvezda je u prvoj deceniji nastupa u 149 prvenstvenih mečeva ostvarila skor od 125 pobeda, 4 remija i 20 poraza.Treba napomenuti i jedan podatak koji je vezan za odnose Crvene zvezde i Partizana, a koji na žalost u delimično izmenjenoj formi postoji i mnogo decenija kasnije. U pitanju je „otimanje“ igrača koje je započelo u oktobru 1945. godine, neposredno po formiranju Partizana.
Naime, Crvena zvezda je u DIF-u igrala susret sa zagrebačkom Slavijom. U redovima našeg kluba nastupali su Božo Grkinić, Ratko Vlahović, braća Šaper, Raša i Cveta, Braco Alagić i Aca Nikolić. Svi oni su bili vojna lica. A Ratko Vlahović koji je nekoliko dana pred susret sa Slavijom prestao da igra u crveno-belom dresu, ušao je u svlačionicu i pročitao naredbu da sva vojna lica ne mogu nastupati u bilo kojem drugom klubu izuzev Partizanu, tako da su svi navedeni vrlo brzo dekretom prebačeni u redove Partizana.
.... nekad bol, nikad strah, nekad muk.....