život leti kapetane

Moderatori/ce: KK_Bosna,CashMan

filip13
Postovi: 21147
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 07 jun 2013, 17:51

djoleprijedor WroteColon
amerosm WroteColonIako je hipoteticki, ali sta mislite da nije bilo rata bili Jugoslavija predovdjena Petrovicem mogla 1992 parirati Dream-Teamu ?


Parirati,svakako....S kojom lakoćom i koliko dominantno je ta generacija jugoslovenskih košarkaša osvajala medalje 89,90 i 91,te klubovi tadašnji kup šampiona,to se više neće desiti ,nikada :cry: ....Nijedna evropska reprezentacija nije mogla da "prismrdi" SFRJ....uvjek je teško govoriti hipotetički,šta bi bilo,kad bi bilo,ali imam osjećaj da bi sigurno namučili Amere,ako ne i nešto više ;)




namučiti malo,nešto više nema teorije

Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11472
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 08 jun 2013, 00:29

Lillard WroteColonNa HRT-U danas u 22:30h - 20 godina poslije ;)

Zivot leti Kapetane :cry:


odlicno podsjecanje ;)

fakat šta bi odlucio gdje nastavlja karijeru, prvo razocarenje u nba zbog toga što nije bio olstar, pa onda ohrabrivanje cinjenicom da je izabran u trecu petorku lige gdje je na njegovom mjestu u prvoj bio MJ, a u drugoj Reggie, ponuda panationaikosa, interesovanje najviše hjustona, pa i niksa :roll:
nema potpisa

lumani
Postovi: 8753
Pridružen/a: 21 apr 2012, 10:15
Kontakt:

PostPostao/la lumani » 08 jun 2013, 00:55

amerosm WroteColonIako je hipoteticki, ali sta mislite da nije bilo rata bili Jugoslavija predovdjena Petrovicem mogla 1992 parirati Dream-Teamu ?


Mi smo bili mocni u Europi,ali Dream Team je bio mocniji +15,20 za usa.

Avatar
GAL
Postovi: 868
Pridružen/a: 10 maj 2010, 14:14

PostPostao/la GAL » 08 jun 2013, 12:52

Sta reci za covjeka koji je obiljezio dio povjesti evropske kosarke ,sta reci za covjeka jednog od njabolji kosarkasa kojeg je evropa ikada imala ,koji je sve osvojio sto se dalo osvojit u evropi,Veliki kosarkaski mag,legenda .Covjek koji je otvorio vrata evropljanima u NBA ,covjek koji sigugrno da ga je Bog pozivio i da se nije zavrsilo kako se zavrsilo bi bia jedan od najvecih koje je NBA ikada imala ,znali su njegovim dolaskom u blejzerse da je to covjek koji je dosao da pokaze ko je i sta je i da je on nesto posebno ,sto je kasnije pokazo u netsima.

Sta bi bilo kad bi bilo,radja,divac,zare paspalj,petrovic,kukoc ,sale dodjevic itd,zdovc...Ta zlatna generacija jugoslovenske kosarke taj evropski dream team ,koji je prekucao evropu,jedina momcad koja je mogla parirati amerikancima ,nazalst ne doceka da se obracuna u finalnom obracunu sa famoznim americkim dream teamom ,punim mega zvezda ,na celu sa medzickom,lary birdom ,jordanom ,drexlerom,pipenom i ekipom.

da li bi pobedili ili ne tesko je reci ali i ako bi izgubili to bi sigurno bi bilo u pet deka ,imali smo mladu momcad u naletu koja je u svojim ranim 20 sve prekucala ,i koja je trazila veci izazvov i nije docekala zbog jbn.politike da odigra taj istorijski mec.

filip13
Postovi: 21147
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 08 jun 2013, 13:32

GAL WroteColonSta reci za covjeka koji je obiljezio dio povjesti evropske kosarke ,sta reci za covjeka jednog od njabolji kosarkasa kojeg je evropa ikada imala ,koji je sve osvojio sto se dalo osvojit u evropi,Veliki kosarkaski mag,legenda .Covjek koji je otvorio vrata evropljanima u NBA ,covjek koji sigugrno da ga je Bog pozivio i da se nije zavrsilo kako se zavrsilo bi bia jedan od najvecih koje je NBA ikada imala ,znali su njegovim dolaskom u blejzerse da je to covjek koji je dosao da pokaze ko je i sta je i da je on nesto posebno ,sto je kasnije pokazo u netsima.

Sta bi bilo kad bi bilo,radja,divac,zare paspalj,petrovic,kukoc ,sale dodjevic itd,zdovc...Ta zlatna generacija jugoslovenske kosarke taj evropski dream team ,koji je prekucao evropu,jedina momcad koja je mogla parirati amerikancima ,nazalst ne doceka da se obracuna u finalnom obracunu sa famoznim americkim dream teamom ,punim mega zvezda ,na celu sa medzickom,lary birdom ,jordanom ,drexlerom,pipenom i ekipom.

da li bi pobedili ili ne tesko je reci ali i ako bi izgubili to bi sigurno bi bilo u pet deka ,imali smo mladu momcad u naletu koja je u svojim ranim 20 sve prekucala ,i koja je trazila veci izazvov i nije docekala zbog jbn.politike da odigra taj istorijski mec.




lako je reći da ne bi pobijedili

Avatar
GAL
Postovi: 868
Pridružen/a: 10 maj 2010, 14:14

PostPostao/la GAL » 08 jun 2013, 13:50

opet treba biti realan i posten americki dream tim on je vrhunac bio ono se nikad vise nece ponoviti def.igraci koji su zenit dosegli ,igraci koji us bili iz neke dr.galaksije ,jedino bi tim na celu sa legendom drazenom mogao pruziti dostojan otpor ,ali tesko da bi mogli amerikance uzeti da je ostala mocad na okupu ,za dvije godine ova bi momcad sigurno nadigrala maerikance u to nema sulje ali desilo se sto se desilo

filip13
Postovi: 21147
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 08 jun 2013, 17:03

GAL WroteColonopet treba biti realan i posten americki dream tim on je vrhunac bio ono se nikad vise nece ponoviti def.igraci koji su zenit dosegli ,igraci koji us bili iz neke dr.galaksije ,jedino bi tim na celu sa legendom drazenom mogao pruziti dostojan otpor ,ali tesko da bi mogli amerikance uzeti da je ostala mocad na okupu ,za dvije godine ova bi momcad sigurno nadigrala maerikance u to nema sulje ali desilo se sto se desilo





ni za dvije godine poslije olimpijade u barceloni bivša država ne bi dobila amere

Avatar
GAL
Postovi: 868
Pridružen/a: 10 maj 2010, 14:14

PostPostao/la GAL » 08 jun 2013, 20:26

filip13 WroteColon
GAL WroteColonopet treba biti realan i posten americki dream tim on je vrhunac bio ono se nikad vise nece ponoviti def.igraci koji su zenit dosegli ,igraci koji us bili iz neke dr.galaksije ,jedino bi tim na celu sa legendom drazenom mogao pruziti dostojan otpor ,ali tesko da bi mogli amerikance uzeti da je ostala mocad na okupu ,za dvije godine ova bi momcad sigurno nadigrala maerikance u to nema sulje ali desilo se sto se desilo





ni za dvije godine poslije olimpijade u barceloni bivša država ne bi dobila amere



ma haj ga znaj sta bi bilo kad bi bilo sigruno da bise mogli nositi e sada da li bi pobjedili mozda bi mozda ne bi ,uglavno imali smom momcad koja je prekucala evropu i kojoj je bio potreban novi izazov kazem izgubili bi mi u finalu sigurno ,a u daljoj buducnosti ta mocad na celu sa petrom sigurno bi skinula SAD sa trona ,amercki dream team je bio dakle bio vrhunac ary bird ,magic,jordan , drexler,malone itd...mi smo imali9 momke u ranim 20 ,a sve smo bili prekucali u evropi .

Avatar
Lillard
Postovi: 15844
Pridružen/a: 28 mar 2013, 23:46
Kontakt:

PostPostao/la Lillard » 09 jun 2013, 18:45

"Last time they count me out, what I do Game 6?"


Avatar
Lillard
Postovi: 15844
Pridružen/a: 28 mar 2013, 23:46
Kontakt:

PostPostao/la Lillard » 11 jun 2013, 20:46

filip13 WroteColonhttp://www.****/s293496/Kolumne/Kolumne/Edin_Avdic/Rodjen_da_bude_legenda.html

odlicna kolumna... ;)
"Last time they count me out, what I do Game 6?"

filip13
Postovi: 21147
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 13 jun 2013, 20:26

http://ispodobruca.com/


U gomili prijedloga za teme u pauzama između utakmica, jedan me posebno zaintrigirao - kako odrediti stvarnu vrijednost Dražena Petrovića kao košarkaša u današnjem kontekstu kada je njegova vrijednost kao legende jača nego ikada? Drugim riječima, kako izdvojiti čovjeka iz narativa? Ove okrugle godišnjice obično posluže za neke značajnije rasprave o temi, ali u slučaju Dražena i 20 godina nakon smrti dobili smo istu dozu patetike, anegdota i subjektivnih superlativa koje su prije par desetljeća na superioran način već prezentirali (ne)službeni kroničari Draženove karijere poput Nevena Bertičevića (koji je godinama prije raznih modnih mačaka svojom pojavom u noćima košarke definirao stil u Hrvata) ili Maria Zorka (od čijeg sjajnog pripovjedačkog stila je bila veća samo njegova odanost patriji - i da, tek sad sam skužio da partija i patrija imaju isti korijen). ESPN je, na primjer, odverglao jednu te istu priču kao i tijekom svake druge obljetnice, odlučivši se u svom Disney stilu za PC pristup prije svega (a kao da ih je i stvarno briga).

Međutim, što nije sada dovoljno vremena prošlo da s distance možemo uputiti objektivan pogled na jednu fantastičnu i prerano prekinutu karijeru?

Pokušat ću to danas uz pomoć IOR sistema, ali prije nego se bacimo na posao moram otvoreno reći da pripadam u kamp apsolutnih Draženovih štovatelja. Sačuvao sam samo 7 postera u životu da ih jednoga dana uokvirene stavim na zid garaže, a na njima su redom Dražen, Toni, Michael, Goran, Neil, Steve i brončana repka. Kako smo obojica Šibenčani, u njemu ne vidim samo sjajnog košarkaša, već i uzor, čovjeka koji je dokazao da se kombinacijom radne etike, samopouzdanja i neuništive volje u životu može postići sve i da zemljopisni položaj nije isprika, već samo još jedna prepreka koju se može savladati. Također, iako za to nikada neće biti nikakvih dokaza, do groba ću vjerovati da je njegova smrt uništila našu košarku, ostavivši je u rukama kriminalaca i mediokriteta kojima se nitko nije mogao suprotstaviti (Tonija i Dina je bolila kita, što im ne mogu zamjeriti, ali Dražen bi iskoristio svoju veličinu za borbu, barem tako vjerujem). Ovakve stavove rezultati današnje analize neće nikada promjeniti jer Dražen je odavno dokazao svoju vrijednost kao simbol veći od života.

Sada kada smo riješili emotivnu stranu priče, okrenimo se činjenicama i pokušajmo izračunati koliko je Dražen bio težak kao igrač na vrhuncu karijere.

Za izračunati nečiju IOR vrijednost u '90-ima, trebat će modificirati sistem. Temelji su tu - zahvaljujući kalkulatorima, PER i WS/48 vrijednosti su već spremne na nenadjebivom basketballreference.com, a to znatno olakšava posao. Međutim, ono što u startu otežava posao je činjenica da je najveći dio mojih uvjerenja prilikom izgradnje sistema bio pokušati dati podjednaku važnost obrani i napadu, a to bez kvalitetnih +/- podataka neće biti moguće. Također, kako ne koristim klasični PER već modificirani u koji uključujem učinak direktnog suparnika, treba nešto smisliti i kako bi se linearna box-score vrijednost prilagodila igri u oba smjera, a ne samo napadu.

Kompromis sam pronašao na sljedeći način. Za izračunati PER potreban za IOR formulu (kako ga ja volim zvati SuPER) odlučio sam pogledati box-score svake utakmice Netsa iz sezone 1992-1993 koju uzimam kao osnovu za izračunavanje Draženove kvalitete i koja bi to po svemu trebala biti obzirom na kombinaciju uloge u momčadi i godina (28 je granica na kojoj bočni igrači, bilo bekovi bilo krila, tradicionalno dosežu zrelost). Kako se u to vrijeme igrala isključivo 1 na 1 košarka (zone su bile zabranjene), a sofisticirani sustavi presinga, pomaganja i preuzimanja rijetki (iznimke su bili Bullsi i Sonicsi koji nisu imali dominantne centre u reketu i koji su zbog toga obrambenim konceptima bili debelo ispred svog vremena, što je tvrdnja koja vodi do sljedeće digresije - zašto Clippersi već nisu angažirali Karla i dali mu odriješene ruke da od Paula i Griffina napravi novu Payton-Kemp kombinaciju?), pogled na statistiku protivničkih bekova-šutera dat će pristojan odgovor na pitanje koliko je Dražen bio dobar stoper.

Rezultati su blago rečeno - šokantni. Iako solidne visine i čvrste građe, Petro je izgleda dopuštao protivničkim dvojkama da se osjećaju kao na pikniku. Ne samo da su brojke protiv njega nabijali tadašnji asovi na poziciji poput Dumarsa ili Majerlea, već i sasvim prosječni, danas već zaboravljeni igrači. Uzorak je čest i popriličan i treba ga uzeti ozbiljno - ako je Dražen u svojoj najboljoj sezoni imao PER 17.3, dodavši ove obrambene minuse njegov SuPER bi pao negdje na 15, što je učinak malo iznad NBA prosjeka (prosječan NBA igrač kreće se negdje između 13 i 14). Međutim, tu stvari ipak treba staviti u kontekst - Dražen je bio prva opcija na vanjskim pozicijama Netsa, što znači da je često ulogu stopera uzimao drugi bočni igrač, a u ovom slučaju to je bio Chris Morris. Morris je bio NCAA zvijezda izabrana kao četvrta na draftu koja nikada nije opravdala očekivanja, iako je ostvario solidnu karijeru kao igrač zadatka u ligi (3&D profil tada nije postojao, krilo je moralo imati snagu za igrati u reketu kao treći visoki i biti dovoljno brzo za guranje na perimetru - da, tada su se hrvali i na perimetru, ne samo pod košem - a Morris je solidno ispunjavao ove zahtjeve sa strane talenta, ali to očito ne znači da je u ovom periodu imao neki značajniji utjecaj u obrani).

Netsi ne samo da nisu imali rasnog stopera na vanjskim pozicijama, već su i pod košem imali kombinaciju visokih koja baš i nije bila spremna čistiti pogreške ovih ispred sebe. Derrick Coleman je bio DeMarcus Cousins 20 godina ranije, čovjek koji je osim po talentu za trpanje i skakanje najviše ostao u sjećanju kao jedan od najgorih obrambenih igrača u NBA povijesti - od njegovog nepoznavanja osnova obrane i pravilnog kretanja veća je bila samo njegova kurcobolja. Dodaj da je centra igrao legendardni Sam Bowie (da, onaj izabran ispred Jordana, Barkleya i Stocktona na draftu koji je definirao ligu iduće desetljeće), tada već opasno repariranih koljena i sve je jasno, Dražen baš i nije imao potrebnu pomoć.

Čekaj, reći će netko, pa zar nisu ti Netsi tada bili smatrani jednom od boljih obrambenih momčadi u ligi? Istina, ali dobar dio tog dojma stvoren je zbog toga što je na klupi bio Chuck Daly, tvorac igra Pistonsa s tri prava visoka u frontcourtu (u ovim Netsima je kao treći visoki još uvijek igrao Rick Mahorn, čovjek prema kojemu bi se i David West činio kao baletan). Također, Netsi su igrali sporim ritmom koji mnogi i danas tradicionalno miješaju s kvalitetnom obranom, umjesto da se fokusiraju na učinkovitost. I sada ide najluđi podatak - Netsi su stvarno bili top 3 obrana lige, ali s učinkom koji u današnjoj post-Thibodeau NBA ne bi bio dovoljan ni za top 10. Toliko o tome kako je napad oživio kada su ukinuli handchecking - ako NBA želi run & gun i laku zabavu, morat će prije svega ukinuti trenere i taktiku.

Uglavnom, dok se nismo potpuno zagubili, kako dešifrirati ovakve paradokse? Jednostavno, povratkom na spomenuto 1 na 1 pravilo. Bowie, Coleman i Morris možda nisu bili sposobni biti dio sjajne timske obrane, ali su u direktnim sudarima pošteno mučili svoje protivnike. Dražen je uredno bio izrešetan, stoga mu ovaj defanzivni dio igre definitivno neće donijeti bodove ni u momčadskom dijelu ocjene, a ni u kasnijem individualnom bonus prilagođavanju IOR-a širem kontekstu.

Riješili smo dakle linearni box-score učinak, ali što je s utjecajem na igru koji registrira +/-? Kako nemamo individualne brojke, tu sam se odlučio za korištenje prosjeka. Netsi su sezonu završili s koš razlikom +103, a Dražen je odigrao 70% minuta na poziciji dvojke (sličnu minutažu u momčadi imao je još samo Coleman) čime je bio odgovoran otprilike za 18% rezultata Netsa. Ostatak minuta na poziciji otpadao je na ispodprosječne igrače poput Rumeala Robinsona (combo-bek koji je uglavnom mijenjao Kennya Andersona) i swingmana Rafaela Addisona (tip igrača koji u današnjoj NBA ne bi imao mjesta zbog manjka šuta, ali onda je zbog fizikalija bio poželjan na svakoj klupi). Dakle, sada je samo trebalo naći igrače sličnog učinka nakon 2002. koji su bili dio sličnog konteksta i doći do prosječnih +/- brojki koje bi uključili u IOR (najbliža usporedba iz svježih godina bio je Kevin Martin). Mislim, jasno je da se radi o poprilično nepreciznom sistemu, ali odstupanja ne mogu biti tolika da cijelu priču učine besmislenom (primjera radi, Dražen bi u ovodišnjem IOR izračunu završio na 56. mjestu, između Kirilenka i Davida Leea).

Uglavnom, nakon što smo došli do temeljnih brojki, dalje je samo trebalo dodati negativne ili pozitivne bodove u odnosu na minutažu, broj utakmica, godine, vještine, regresiju i kontekst suigrača kako bi dobili kompletan IOR (makar do njega došli sporednim putevima). Ovdje je bitno istaknuti da je osim loših obrambenih brojki (uz sve ranije spomenuto, tu je i mizerni učinak u blokadama i ukradenim loptama koji jasno govori o nedostatku atleticizma i idealnih fizikalija), Dražen imao problema i s kreacijom - postotak asista je solidan i očito je da nije bio sebičan igrač, ali broj izgubljenih lopti je izrazito visok i govori da se ipak najbolje osjećao kao catch & shoot opcija.

Kako bi dojam o njegovom mjestu u povijesti bio još jasniji, usput sam izračunao i IOR za ostale ponajbolje igrače na poziciji dvojke te godine (uz jednu napomenu - Clyde Drexler nije uzet u obzir jer je propustio pola sezone zbog ozljede, plus ga je Adelman i kada ga je imao na raspolaganju koristio kao trojku, eksperimentirajući po prvi put s niskim bekovskim parom Porter-Strickland, a to korištenje dva playmakera kasnije će mu postati zaštitni znak u Houstonu i Sacramentu, pa i danas u Minnesoti).

1. MICHAEL JORDAN (Bulls) IOR 161

(nemam namjeru pričati previše o ostalim igračima jer već pogled na bodove sve jasno govori, ovo su LeBronovski učinci za čovjeka koji ipak nije imao fizikalije kao svemirac, ali ono što me ostavilo bez daha gledajući Jordanov učinak je nevjerojatno malena količina lopti koje je gubio koja je u rangu Chrisa Paula - drugim riječima, kada budete pričali o njegovim kvalitetama, nemojte zanemariti ni onu da je bio jedan od najboljih driblera koje je svijet ikada vidio)

2. REGGIE MILLER (Pacers) IOR 86

3. HERSEY HAWKINS (Sixers) IOR 78

4. JOE DUMARS (Pistons) IOR 76

5. DAN MAJERLE (Suns) IOR 73

5. REGGIE LEWIS (Celtics) IOR 73

7. DRAŽEN PETROVIĆ (Nets) IOR 72

8. RICKY PIERCE (Sonics) IOR 68

9. NICK ANDERSON (Magic) IOR 67

10. JOHN STARKS (Knicks) IOR 64

Dražen je te godine izabran u treću petorku lige, ali pogled na ovaj popis jasno ukazuje da nije bila nikakva nepravda što nije izabran na all-star. Ok, Drexler je definitivno izabran na račun stare slave, ali Petrović ionako nije mogao biti dio rostera na Zapadu. Ako je itko imao pravo buniti se, onda su to Reggie Miller i vječno zapostavljeni Hersey Hawkins, koji su ispred Dumarsa na listi. S druge strane, Joe je slično Drexleru dobio pozivnicu na račun zasluga. I na kraju krajeva, koga briga za all-star izbore? Dražen je izborom u treću petorku dobio puno veće i važnije priznanje, a na to je opet puno više zamjerki trebao imati Miller koji je Indianu također odveo do prvog kruga playoffa (uz Jordana u prvoj petorci NBA, Dumars je dobio mjesto u drugoj).

Liga je stvarno tada bila krcata kvalitetnim dvojkama (umjesto da pričamo o tome kako su izumrli centri, zar nije još veća misterija gdje su nestali bekovi šuteri?), a Dražen se našao u sjajnom društvu, s Reggiem Lewisom i Danom Majerleom (s Lewisom ga veže i ta nesretna slučajnost da im je ovo bila zadnja sezona i da su stradali u dva mjeseca razlike). One usporedbe s Jordanom dakle mogu poslužiti samo kao metafore - Draženov značaj kao pionira u odnosima između NBA i igrača iz Europe debelo je iznad njegove vrijednosti na parketu. Naš europski Jordan u stvarnosti je ipak više bio šibenski Majerle.

Ali, da li je usporedba s nesuđenim trenerom Sunsa, legendarnim Thunder Danom (čije šuterske partije u periodu od 1991. do 1993. su dovoljne da čak i najveći Draženov fan poput mene ovu usporedbu shvati kao kompliment) stvarno idealna? Ili postoji još smjerova u kojima bi mogli proširiti priču?

Pokušajmo Dražena usporediti sa sličnim igračima iz nekih drugih razdoblja, točnije s njihovim izdanjima u 28-oj godini života, godini koja je u većini slučajeva vrhunac karijere prosječnog swingmana (jasno, što si više izvan prosjeka, to imaš drugačije putanje karijere).

VINCE CARTER (Raptors/Nets), sezona 04/05, IOR 93

EDDIE JONES (Hornets), sezona 99/00, IOR 91

RAY ALLEN (Sonics), sezona 03/04, IOR 90

JEFF HORNACEK (Suns), sezona 91/92, IOR 87

RICHARD HAMILTON (Pistons), sezona 06/07, IOR 71

MITCH RICHMOND (Kings), sezona 93/94, IOR 67

ALLAN HOUSTON (Knicks), sezona 99/00, IOR 63

Ovdje je iz prve jasno da su Vince i Ray klase za sebe, a moram priznati da me iznenadilo da je Eddie Jones ovako dobro prošao IOR test. Tip je bio igračina i odličan strijelac, u to nema sumnje, ali all-round brojke su mu brutalno dobre i prava je šteta da je danas skoro zaboravljen (Lakersi su ga se riješili taman prije nego su osvojili prvi naslov kako bi otvorili mjesta za Kobea, tadašnjeg all-star beka su zamijenili za Glena Ricea na zalasku karijere koji je u tom periodu ionako bio spot-up šuter, dok za Jonesa jednostavno nije bilo lopti u novom poretku - drugim riječima, prije nego se riješio Shaqa, Kobe se riješio i Eddiea). Odigrao je sjajno i u Hornetsima i u Heatu (uredno ih usmjeravao u playoff, iako je stigao u trenucima kada je dolazilo do smjene generacija i dok su momčadi bile u rebuildingu - u Hornetse je taman stigao Baron Davis, a u Heatu se momčad iz ruku Hardawaya i Mouringa predavala jednom drugom rookieu, Wadeu), ali nikako da se nađe u pravom trenutku u pravo vrijeme i zasluži malo slave.

Ali, čovjek koji je nama danas interesantan je Mitch Richmond. Iako je Rip Hamilton bodovima i statusom solidne treće opcije najbliži Petroviću, Mitch Richmond u priču donosi jedan novi element - drugu mladost. Naime, čovjek je tek u 29-oj dosegao vrhunac, a najbolje sezone je odigrao u ranim 30-ima (da bi se nepovratno izgubio u 33-oj godini). Tih 4 sezone u rasponu od 29 do 33 Richmond je igrao košarku životu u puno gorem kontekstu od Petrovića, u smiješnoj momčadi u kojoj je praktički bio jedina ozbiljna opcija, ali to ga nije spriječilo da se IOR učinkom popenje do statusa druge opcije, time i all-star kredibiliteta. Teza se nazire - što ako je i Dražena zbog njegovih kvaliteta čekala slična putanja?

Naime, Majerle, pa i Lewis u manjoj mjeri, u zrelim godinama već su bili u silaznoj putanji jer je njihova igra puno više ovisila o atleticizmu od Draženove. Petrović je, poput Richmonda, mogao mirno igrati još 4-5 sezona na istoj, možda i većoj razini, samo izlazeći iz blokova i krećući se bez lopte (u tu se priču odlično uklapa i ova bodovna sličnost s Hamiltonom). Dok je Majerle s godinama postajao sve više igrač zadatka, Dražen se poput Richmonda mogao razviti u još bolju napadačku opciju. Svježi primjer je i Mike Miller, nekada rookie godine, koji je po dolasku u ligu oduševio svojim netipičnim atleticizmom (netipičnim za bijelog brata prije svega) i koji se u godinama kada bi swingman trebao igrati najbolju košarku počeo raspadati jer su ozljede ostavile traga na tijelu u momentima kada je duh trebao doseći vrhunac. Međutim, nije tajna da su svi igrači ovisni isključivo o atleticizmu bez obzira na poziciju skloni ranijem vrhuncu i ranijem padu od igrača koji su više oslonjeni na finesu i IQ. A Dražen je definitivno pripadao u drugu skupinu.

Dakle, Dražen nije bijeli Jordan, ali što ako je zato bijeli Richmond? To definitivno nije loša pozicija, posebice ako ćemo pokušati širiti kontekst na ono što ga je tek čekalo.

Naime, iako se često ističe njegovo razočaranje nekim zakonitostima NBA i upitan povratak u Netse, također nije tajna da je Dražen na stolu imao ponude mnogih klubova. Dakle, ako bi ljeto bilo dovoljno da se smiri, a ako je povratak u Netse bio isključen, što bi se dogodilo da je prihvatio navodnu ponudu budućih prvaka Rocketsa? Pa, iako su u pitanju već poprilično neozbiljne hipoteze, nije teško ustvrditi da bi danas vjerojatno imao dva prstena NBA prvaka i time osigurano mjesto u nešto drugačijoj legendi od one u kojoj se danas nalazi (a možda i dva all-star nastupa).

Stvar je jednostavna - Dražen bi zauzeo mjesto beka šutera pored Olajuwona, mjesto koje je zauzimao Vernon Maxwell, solidan tricaš, ali i igrač debelo ispod Petrovićeve razine (u biti, o Hakeemovoj veličini sve vam govori pogled na tadašnji roster Rocketsa na kojem je drugo ime bio solidni krilni centar Otis Thorpe, a najbolji vanjski igrač 3&D play Kenny Smith).

VERNON MAXWELL (Rockets), sezona 93/94, IOR 42

Zamijenivši ovakav učinak s Draženovim, Rocketsi bi praktički zamijenili igrača tipa Lance Stephenson pouzdanom trećom opcijom (u stvarnosti bi Dražen bio puno više, desna ruka Haakemu) i puno boljim šuterom. Jasno, ovdje bi se javio problem obrane i kemije jer su Maxwellova presing igra i luđačka energija bile ravne onoj Tonya Allena, ali recimo da bi Draženov šuterski učinak pokrio najveći dio minusa ove nešto drugačije obrane (Rocketsi su bili najbolji defanzivci u ligi, što bi s Petrovićem u ključnoj ulozi bilo teško ponoviti, ali bi zato napadački svakako bili u gornjoj umjesto u donjoj polovici). Također, ne bi bilo potrebe za dovođenjem Drexlera iduće godine, što bi nas ostavilo bez jedne lijepe priče (Hakeem i Clyde ipak osvajaju naslov zajedno za Houston nakon što im to nije uspjelo 20 godina ranije na istoimenom sveučilištu), ali bi Rocketsima i dalje (vjerojatno) donijelo i drugi naslov u periodu dok se Jordan igrao baseballa.

Kada već seciramo legendu, red je da mu pokušamo pronaći i mjesto u povijesti Euro i Hr košarke. Mislim da je obzirom na ranije iznesene dokaze nepotrebno uspoređivati ga s asovima poput Nowitzkog, Gasola ili Sabonisa. Da bi kao bek-šuter imao isti utjecaj na igru poput rasnih all-round visokih igrača moraš biti stvarno specijalan all-round talent, a Petrović to očito nije bio. Međutim, kako Dražen prolazi u usporedbi s Kukočem?

Uzmemo li kao uzorak Tonijevu 28-u godinu, u kojoj je već bio u ulozi šestog igrača i potpuno priviknut na igru iz pozadine, ispada kako je Toni čak i u ovoj roli (nominalno šesti igrač, ali u stvarnosti treća opcija nakon Jordana i Pippena) ostvarivao utjecaj na igru koji bi Dražen teško dostigao.

TONI KUKOČ (Bulls), sezona 96/97, IOR 87

Dakle, čak i nakon svih negativnih bodova na račun puno manje minutaže i puno povoljnijeg konteksta (treba li uopće objašnjavati da je jedno igrati s kreatorima poput Jordana i Pippena, a nešto sasvim drugo s crnom rupom poput Colemana i haklerom poput Andersona), Kukočev utjecaj na tijek košarkaške utakmice bio je ogroman. Što je svakako zasluga izuzetnih all-round kvaliteta (da se nadovežem na ranije rečeno o Jordanu i Pippenu - kada ćemo opet imati prilike gledati tri ovakva playmakera zajedno u istoj petorci?).

Iako na kraju nemam pojma koliko su odgovori koje smo danas pronašli relevantni i uopće bitni, nadam se da će poslužiti u nekakvom budućem razgovoru koji će pokušati Dražena promatrati u nešto objektivnijem svjetlu od onoga na kojega smo inače navikli. Najbolji hrvatski košarkaš? Ne, ima boljih, a jedan od njih je i Kukoč. Najbolji europski košarkaš? Ni u ludilu, ali zato svakako jedan od najznačajnijih zbog povijesno-kulturološkog utjecaja. Europski Jordan? Budite ozbiljni, talenti u rangu Jordana ili Jamesa ili Duranta ne sjede na klupi iza Terrya Portera, bez obzira na to tko bio trener i koliko nepovoljan kontekst bio. Međutim, jedan rasni šuterski specijalist, dovoljno kvalitetan i zaokružen kao igrač i čovjek da bude pouzdana treća ili druga opcija ozbiljne NBA momčadi? Apsolutno. I s tim saznanjem mu i dalje ne gine počasno mjesto na zidu moje garaže.

Avatar
ŠB_Fidelis
Postovi: 6301
Pridružen/a: 21 feb 2009, 04:16

PostPostao/la ŠB_Fidelis » 16 avg 2013, 13:06

Intervju : Danko Cvjeticanin.

http://sportski.net.hr/kosarka/ekskluzi ... -petrovica

..
''
Prve godine je puno sjedio na kupi, to ga je izluđivalo, ali je strpljivo čekao i radio...

Da, da sjećam se kad da je bilo jučer, bio je taj jedan kratak intervju s njim iz tih dana. HTV-ov dopisnik ga je pitao što planira ili kako vidi sebe u NBA-u, tako nešto. A Dražen je rekao: 'Vidim sebe u All star utakmici'. Dakle, on je unatoč tome što je igrao možda po dvije minute, što nije bio zapažen, što ga je trener zakucao za klupu, on je ispred sebe imao svoj cilj koji ga je nosio. I taj cilj nije bio ostvaren u mjeri u kojoj je on mislio da treba, a to je bila čista greška koju je NBA napravio, nisu ga pozvali kad je stvarno zaslužio biti u All Staru, pozvali su ga samo na šutiranje trica. A trebao je biti tamo, pa bio je službeno uvršten u treću najbolju petorku NBA lige. To je kao bila neka satisfakcija koju njemu ipak nije bila dovoljna, jer on je stvarno trebao i zaslužio je igrati u All Staru. I to je ono što ljudi ne shvaćaju. I Michal Jordan je uvijek bio takav, unatoč tome što je imao stotine milijuna dolara, on je bio jedan od onih koji je zaista igrao iz te silne ljubavi i iz te opsesivne želje da bude najbolji. A isti je bio i Dražen..''
...Život za Široki...



Avatar
jestamaji
Postovi: 6329
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 19 sep 2013, 00:52

filip13 WroteColonhttp://hoopshype.com/articles/sierra/drazen-petrovic-the-top-european-player-ever-according-to-eurobasket-players

imbecilna lista. vidi se da su je izglasala djeca koja nemaju pojma o čemu glasaju i koga biraju. kladim se da ih pola nikad nije gledalo nijednog od velikana prošlosti zaključno sa generacijom Dražena i Sabonisa

filip13
Postovi: 21147
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 19 sep 2013, 16:39

jestamaji WroteColon
filip13 WroteColonhttp://hoopshype.com/articles/sierra/drazen-petrovic-the-top-european-player-ever-according-to-eurobasket-players

imbecilna lista. vidi se da su je izglasala djeca koja nemaju pojma o čemu glasaju i koga biraju. kladim se da ih pola nikad nije gledalo nijednog od velikana prošlosti zaključno sa generacijom Dražena i Sabonisa




novicki tek peti,smiješno,a navodno su glasali košarkaši koji trenutno igraju na eurobasketu

filip13
Postovi: 21147
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 12 okt 2013, 19:07

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kr ... ih-vremena

Krešo Ćosić je najveći svih vremena

Krešimir Ćosić je bio ispred svog vremena, vizionar košarke i mirne duše mogu zapisati da je bio košarkaški genij.

Piše: Zoran Čutura

Još se jednom vraćam na protekli Eurobasket i onda ga prepuštam povijesti, jer ionako počinje sezona i fokus javnosti prebacuje se na klubove. U Hrvatskoj je već dodijeljen prvi trofej, Cibona je, igrajući protiv Cedevite, osvojila Kup "Dražena Petrovića" u jedinstvenoj izmišljotini u kojoj se međusobno sastaju kadeti, juniori i seniori klubova koji su u tim kategorijama prošle sezone bili najuspješniji na nacionalnoj razini. Tako je Cedeviti pripao šlager večeri, utakmica seniora, ali su izgubili Kup jer je prethodno Cibona dobila utakmice kadeta i juniora. Zgodno i potpuno nerelevantno, uzevši u obzir sve faktore, otprilike Kup tko-se-prvi-sjeti-izmisliti-događaj-kojeg-nazvati-imenom-tragično-poginulog-Dražena-pa-se-svi-moraju-složiti-jer-Dražen-još-nema-košarkaškog-eventa-nazvanog-njegovim-imenom.

Podsjetio me taj kup i na anketu tijekom Eurobasketa, anketu u kojoj je 38 reprezentativnih europskih košarkaša upravo Dražena izabralo za najboljeg europskog košarkaša svih vremena, a provela ju je stranica hoopshype.com. To jest, proveo ju je netko neimenovan s te stranice, ne navodeći imena 38 anketiranih, ne navodeći ni kriterije kojima je 38 izabrano među 288 reprezentativaca... Jesu li nešto bili pitani Massamba, Ahara, Chylinski, Mukubu, Svrdlik, Zirbes, Gliebov, Hakanson, Giffey, Ahonen... ili su, pak, nešto bili pitani Parker, Ricky Rubio, mlađi brat Gasol, Nenad Krstić, Kleiza, Belinelli, Diaw, Goran Dragić, Calderon, Asik, Spanoulis?

Nikad mi neće biti jasno zašto domaći mediji tako vole prenositi ankete koje provodi netko drugi, a da sami ne provode ankete dajući do znanja kako su dovoljno relevantni za to.

Rezultate su prenijeli svi domaći mediji; naravno, u smrti i poštovanju prema Draženovom liku i djelu svi smo ujedinjeni. Makar mi nikad neće biti jasno zašto domaći mediji tako vole prenositi ankete koje provodi netko drugi, a da sami ne provode ankete dajući do znanja kako su dovoljno relevantni za to, namećući se tim drugima i očekujući da drugi prenose domaće ankete.

Onda se, zbog "višeg interesa", mora prešutiti da se među 29 spomenutih najboljih europskih košarkaša svih vremena našao Francuz Jim Bilba (!?), da se tu našao i Radivoj Korać, kojeg nitko od anketiranih nije vidio igrati, jer je poginuo davne 1969. godine, da je Dirk Nowitzki, jedini europski igrač koji je u NBA uzeo titulu MVP-a regularne sezone i finala, tek na petom mjestu, da je izostavljen Detlef Scrempf, koji je u NBA igrao 16 sezona, tri puta je bio All Star igrač i dva puta je biran za najboljeg šestog igrača, da su Nando Gentile i Vincenzo Esposito ispred Vlade Divca, jer je neki anonimni Talijan valjda našao za shodno glasati isključivo za sunarodnjake naglim i ničim izazvanim naletom patriotizma, da je spomenut Dino Meneghin, ali nije spomenut Sergej Belov (preminuo u vremenu proteklom između ankete i pisanja ovog teksta), iako su igrali u isto vrijeme, a Belov je vlasnik zlatne olimpijske medalje iz 1972. godine, kad su Sovjeti u finalu dobili Amere po prvi put u povijesti, te ima 15 medalja s velikih natjecanja, i tako dalje i tako bliže.

Nepravda prema Ćosiću

U tom nepostojanju kriterija najveća je nepravda nanešena Krešimiru Ćosiću. Njega baš briga za to, bilo bi ga baš briga i da je još uvijek živ, samo bi se nasmijao onim svojim širokim osmijehom: "Ma je li, nitko me se nije sjetio?" Ali, zato sam ja tu, da podsjetim ignorante na tu nepravdu..

Po mom skromnom mišljenju, Krešo je trebao i morao biti na prvom mjestu. Na stranu suhoparni podaci - tri olimpijske medalje, četiri svjetske medalje, sedam europskih medalja, biranje na NBA draftu kad ni u Europi ni u bivšoj SFRJ nismo ni znali da NBA uopće postoji, ulazak u NBA Hall of Fame, ulazak u FIBA Hall of Fame - on je puno više od skupa podataka, ma kako impresivni bili.

Za procjenjivanje ostavštine nekih ljudi potrebna je povijesna perspektiva, a Krešo je bio jedan od takvih.

Bio je centar 20 godina ispred svog vremena, s visinom od 210 centimetara mogao je sve, mogao je driblati, dodati, šutirati, razigravati, blokirati, bio je košarkaški vizionar, i mirne duše mogu zapisati da je bio košarkaški genij. Teško je pojmiti njegovu veličinu, jer uz tu veličinu nije išao odgovarajući marketing, jer je snimaka njegovih igara malo, jer je najbolje godine svoje igračke karijere proveo u inozemstvu (iako je osvajao nacionalne titule sa Zadrom i, kasnije, s Cibonom u sumrak karijere), jer kao mormon nije bio po volji socijalizmu, jer je kao osobenjak i veliki individualac stalno bio u sukobima s "establishmentom" (jedan je period svoje karijere istovremeno bio trener ljubljanske Olimpije i igrač Zadra). No, za procjenjivanje ostavštine nekih ljudi potrebna je povijesna perspektiva, a Krešo je bio jedan od takvih.

Zbog Kreše gradili i veće dvorane

I meni je trebalo dugo da pojmim tko je Ćosić i što je Ćosić, mislim da se "klik" dogodio sredinom osamdesetih, kad je on bio trener, a ja igrač reprezentacije koja je gostovala u Provu, igrajući protiv sveučilišta Brigham Young. Na predstavljanju je dobio "standing ovations" od 20.000 ljudi, takve ovacije da su i meni krenuli žmarci niz kičmu, a suze iz očiju - 15-ak godina po njegovom odlasku iz Prova. Ni prije ni poslije nisam doživio tako nešto, a prošao sam svega i svačega u sportu.

Dva su dresa umirovljena u povijesti košarke na Brigham Youngu - jedan pripada Dannyju Aingeu, aktualnom generalnom menadžereu Boston Celticsa, a drugi Krešimiru Ćosiću, izostavljenom s liste najboljih europskih igrača u anketi održanoj tijekom Eurobasketa. Pokojni trener BYU-a iz Krešinog perioda tamo, Stan Watts, ustvrdio je da su novu dvoranu napravili kad su shvatili da dotadašnja dvorana, kapaciteta od 10.000, ne može primiti sve one koji su željeli vidjeti Ćosića na terenu, "tada se govorilo da sam ja izgradio novu dvoranu, Marriott je platio, a Ćosić napunio". Koji još sportaš može reći da je zbog njega sagrađena nova dvorana?

Na sveučilištu Brigham Young novu su dvoranu napravili kad su shvatili da dotadašnja dvorana, kapaciteta od 10.000, ne može primiti sve one koji su željeli vidjeti Ćosića na terenu.

Na ponudama iz NBA se zahvaljivao "jer je želio biti doma", za SFRJ je odigrao rekordne 303 utakmice - 60 više od ikog drugog. I, ne zaboravljajmo, kao trener je u reprezentaciju uveo i promovirao novu veliku generaciju jugoslavenske košarke, generaciju koja nije doživjela svoj vrhunac zajedno zbog raspada države. Iako je već do tada bila pokupila sve moguće medalje na velikim natjecanjima... Divca je vodio na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj '86, kad je imao 18 godina. Već iduće godine, na Europskom prvenstvu u Grčkoj, vodio je Kukoča s 19 godina, Rađu s 20 godina, Sašu Đorđevića s 20 godina, Paspalja s 21 godinom... I nikad nije dobio kredite za to, štoviše, smijenjen je nakon bronce u toj Ateni, da bi Duda Ivković nastavio Krešin posao.

Napominjem, nisam član ni jednog kluba, ni jedne udruge, saveza, stranke, bilo kakve grupacije, interesne ili neinteresne, komercijalne ili nekomercijalne, i ovo je anketa s jednim anketiranim te samo moje samo moje individualno mišljenje. O kojem možete ili ne morate razmisliti nekoliko sekundi.

filip13
Postovi: 21147
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 12 okt 2013, 19:42


lumani
Postovi: 8753
Pridružen/a: 21 apr 2012, 10:15
Kontakt:

PostPostao/la lumani » 12 okt 2013, 20:24

filipe,nece nesto taj link..ako moze postavi ponovo.


Natrag na “Ostalo”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.