U susret 'petom Grand slamu'
Svi su vjerovatno čuli za uzrečicu
'peti Grand slam' često vezanu za dva Mastersa koji se održavaju tokom trećeg mjeseca u godini, a koji su, još u vremenu kada kategorizacija turnira nije bila izvršena, odnosno kada su turniri odigravani van okrilja ATP-a, privlačili gotovo jednaku pažnju kao i ostala četiri Grand slama. Posebno to važi za Miami, koji je formatom žrijeba i mečeva, kvalitetom konkurencije i infrastrukturom dugo godina, zasluženo, nosio epitet petog Grand slama, a igrači koji su ga osvajali tada često su bili svrstavani u 'nezvanične' Grand slam šampione. U prilog ovoj tvrdnji ide činjenica da je žrijeb Australian opena 1987 godine, dakle, iste godine kada su Miami i Indian Wells započeli novu stranicu svoje historije, brojao 96 igrača, dok je turnir u Miamiju imao kostur od 128 igrača, baš kao i ostala tri Grand slama, te veći nagradni fond od Australian opena. Legendarni Miroslav Mecir, jedan od najtalentovanijih tenisera 80-tih godina prošlog vijeka, igrač je koji se može pohvaliti činjenicom da je u prvoj godini odigravanja ovog turnira u Miamiju (prije toga, turnir se održavao u Delray Beachu i Floridi) osvojio titulu i to na besprijekoran način. Recimo, za razliku od Edberga koji je dva mjeseca ranije osvojio Australian open dobivši ukupno 6 mečeva, Mecir je u Miamiju morao dobiti njih 7, od čega su svi bili na 3 dobijena, a na putu do titule su, između ostalih, pali i Edberg (#3 na svijetu), Noah (#4 na svijetu), Lendl (#1 na svijetu), a kada pogledamo i ostatak fielda koji je učestvovao te godine uključujući Beckera (#2), Wilandera (#5), Nystroma (#7), Connorsa (#8), Gomeza (#10), jasno nam je o koliko jakom turniru se tu radilo, te kakvo je dostignuće osvojiti titulu u takvom formatu i takvim igračima kao konkurentima. ATP Miami je zadržao takav format sve do 1990 godine, godine koja predstavlja prekretnicu u tenisu, jer je tada osnovan ATP World tour onakav kakvog danas poznajemo, te izvršena kategorizacija turnira, zahvaljujući kojoj su turniri postali mnogo organizovaniji, a bodovanje, kao i sama statistička i historijska vrijednost turnira, mnogo jasnije određivani. To je ujedno i godina kada je ATP Miami po prvi put imao žrijeb od 96 igrača, te je za razliku od prethodnih godina i format mečeva bio promijenjen, s obzirom da se samo finale igralo na 3 dobijena seta. U Miamiju se od 1984 godine igra na Laykold cushion podlozi, koja je nešto brža u odnosu na IW, ali je vremenske okolnosti (vlaga) čine sporijom, budući da se loptica teže probija kroz zrak.
Teniski kompleks Miami
Kada je riječ o
Indian Wellsu, turnir je tek u kasnijim godinama stekao popularnost ekvivalentnu turniru koji nosi epitet 'petog Grand slama', jer u početnim godinama novijeg dijela svoje historije (od 1987 kada je turnir debitovao na novom teniskom 'Grand Championship' kompleksu), on to nije bio. Tek je 2000-tih počeo vraćati slavu koju je imao kao jedan od članova bivše Grand Prix tour serije, jer je rastuća popularnost zahtjevala mnogo bolju infrastrukturu, koja je kompletirana 2000 godine kada je sagrađen novi kompleks poznat kao Indian Wells tennis garden, vrijednosti od 77 milijuna Američkih dolara, koji se sastojao od 11 teniskih terena, 6 terena za trening, te glavnog terena, drugog najvećeg teniskog stadiona na svijetu od 16.200 sjedećih mjesta. 2004 godine je po prvi put turnir imao žrijeb od 96 igrača i konačno došao rame uz rame Miamiju, izdvojivši se tako od ostalih Masters turnira, te jasno odredivši svoju unikatnost, statističku, historijsku i svaku drugu važnost. Iz godine u godinu popularnost turnira je rasla, a 2009 godine je kulminirala, jer je Larry Elisson postao novi vlasnik, koji je u narednih nekoliko godina od Indian Wellsa napravio turnir kojem bi pozavidjeli i neki od 4 najveća teniska turnira. Ulaganja u infrastrukturu i poboljšanja postojećih kapaciteta su ogromna, jedini je turnir koji posjeduje Hawk eye challenge sistem na svakom terenu, prošle godine je završena izgradnja drugog stadiona kapaciteta 8.000 sjedećih mjesta,a kompleks je pored toga dobio i 2 nova restorana, sjedeća mjesta i na 'trening terenima' , te 2000 novih parking mjesta. Indian Wells je bez sumnje turnir koji danas predstavlja ono što je Miami predstavljao krajem 80-tih i većim dijelom 90-tih godina prošlog vijeka, turnir koji infrastrukturom, atmosferom, kvalitetom konkurencije i statističkim značajem apsolutno zasluženo nosi epitet petog Grand slama i s obzirom na brzinu razvijanja, vrlo je izvjesno da će taj prefiks i u daljoj budućnosti stajati uz njegovo ime. Podloga koja se koristi u Indian Wellsu je 'Plexipave', spada u Slow hard, krasi je dosta visok odskok, i zbog toga je mnogi igrači često nazivaju i 'plavom šljakom'.
'Indian Wells tennis garden'
Konkurencija je i ove godine jako žestoka. Igrači su odmorni i spremni za prvi Masters u sezoni, koji je mnogim odskočna daska i temelj za uspješan nastavak sezone. Ovdje se traže novi bodovi, hvata forma, podiže samopouzdanje, svi igrači su fokusirani na uspjeh, što kvalitet mečeva podiže na jedan sasvim novi nivo u odnosu na ostale Masters turnire. Na ovom turniru je Federer slavio 4 puta, Ljubičić pisao 'Labudovu pjesmu', Novak započeo niz od 7 uzastopnih pobjeda nad Nadalom. Ovo je turnir gdje igrači koji podbace na prvom Grand slamu sezone, traže šansu za iskupljenje, jer ovdje počinje zaplet i ovdje se zvanično sezona zakuhava. Ne mogu se odati utisku da
Novak Đoković na početku ove sezone nije pokazao nivo koji se očekivao od njega. U Australiji je bio lošiji nego prethodnih godina, primijetilo se to i po gestikulacijama, kretanju, kao i na bazičnim udarcima. U Dubaiju je igrao po principu toplo hladno, od sjaja do očaja. No, svakako je pohvalna činjenica da je, bez obzira na nešto lošije izdanje, uspio sezonu započeti GS titulom, a onda stići do finala izuzetno jakog turnira iz serije 500, Dubaija. To je nešto što bi trebalo zabrinuti njegove konkurente, jer je Novak sezonu gledajući sa statističkog aspekta započeo na odličan način, a igra mu još nije na vrhuncu na kojem bi trebala da bude. Vrlo izvjesno je da će kako sezona bude odmicala podizati nivo, a Indian Wells bi bio odličan početak za takvo nešto, jer je ovo turnir na kojem Novak standardno dobro igra. Već 2007 je ovdje igrao finale (poražen od Nadala), da bi samo godinu dana kasnije osvojio titulu porazivši Mardya Fisha u finalu. Poslije toga je slavio još 2 puta na ovom turniru, čuvene 2011 godine (pobijedio Nadala), te prošle sezone kada je u finalu pao Roger Federer. Novak je kralj sporog harda, a Plexipave cushion podloga je baš ono što omogučava njegovom gamestylu da dođe do izražaja u svom maksimalnom kapacitetu. Zato je favorit #1 za osvajanje titule.
Roger Federer je ove sezone unio jednu novinu u svojoj igri, a riječ je o bitno agresivnijem pristupu mečevima u odnosu na prošlu godinu. Očito je da veču glavu reketa pokušava prilagoditi stilu koji ga je godinama krasio, a to mu je pravilo dosta problema prošle sezone na pojedinim turnirima, jer forhend nije imao oštrinu, brzinu i refleks neophodne za egzekuciju njegovih ofanzivnih kvaliteta i varijacija u punom obimu. Razlog više za ofanzivniji pristup jeste i činjenica da Roger nije odradio pre sezonske pripreme punom snagom, s obzirom da je prošle sezone odigrao najviše mečeva od svih igrača, a da je u pauzama između sezona igrao i dosta egzibicija, čija posljedica jeste manjak svježine i lošija fizička sprema, koja ga limitira i tjera da skraćuje poene što više. U Australiji je ispao ranije nego što je očekivao, ali poraz od Seppija mu je donio i više dana za odmor i svježinu pred nastavak sezone, a da mu je to itekako pomoglo, pokazao je turnir u Dubaiju gdje je Roger osvojio svoju 7 titulu i još jednom pokazao da je kralj brzog harda i da u takvim uslovima stvari zavise uglavnom od njegovog reketa. Ostaje nam da vidimo da li će Roger uspjeti prenijeti odlične igre iz Dubaija u Indian Wells, te kako će izgledati njegova tranzicija sa brzog na spori hard, jer jedina stvar koja je zajednička za ova dva turnira jeste činjenica da se oba igraju na tvrdoj podlozi. Sve ostalo su ogromne razlike koje, što direktno, što indirektno, utiču na tok i ishod mečeva i samog turnira. Ovo je turnir na kojem Federer ima najviše osvojenih titula (4). Od aktivnih igrača ga slijede Đoković i Nadal sa po 3 osvojene titule.
Rafael Nadal nije zadovoljio kriterije svojih navijača, kao i onih koji to nisu, jer osim velike želje za pobjeđivanjem, nije pokazao nikakvu naznaku starog Nadala, konkurentnog na svim turnirima i podlogama, spremnog na postizanje najvećih rezultata bilo kada i bilo gdje. Neosporno je da je operacija slijepog crijeva krajem prošle godine ostavila traga na njemu. Fizički nije spreman kao ranije, nekoliko puta ove sezone je imao probleme sa grčevima u toku mečeva, a krajnji rezultat svega toga jeste manjak njegove prepoznatljive energije na terenu, koja se na koncu reflektovala i na samopouzdanje i na udarce. Ruku na srce, od njega nije bilo prevelikih očekivanja na prvom Grand slamu sezone, što se za turnire u Rio de Janeiru i Buenos Airesu ne može reči. Nadal nije samo morao osvojiti titulu na oba turnira, već je morao suvereno i dominantno to uraditi. No nije. U Riu je poražen u polufinalu od Fogninija, u B.Airesu je uspio osvojiti titulu, ali cjelokupni dojam je ostao isti. Ovo nije Nadal na kakvog smo navikli i kakvog očekujemo. No cjelokupnu sliku moramo posmatrati malo šire i malo dublje. Znamo kakav je Nadal tip igrača i znamo da prvenstveno na mentalnoj bazi nadograđuje sve ostale elemente. Značaj svakog nemogućeg poena koji 'ukrade' protivniku za njega je jednak svakoj pobjedi, bez obzira na kvalitet igrača nad kojim je ostvarena i svakom napretku, ma koliko on sitan bio. Sitnice koje nekim igračima ne znače ništa, Nadalu znače sve. Ono što mu donese taj nemogući poen u toku meča, donijet će mu i svaka nova pobjeda i svaki osjetni napredak u udarcima. Zato je logičan izbor Ria i Buenos Airesa kao turnira na kojima će Rafa raditi na povratku stare forme, jer je već u B.Airesu njegova igra izgledala bolje u odnosu na Rio de Janeiro. Satisfakcija ostvarenog napretka je bitna za svakoga, naročito za Nadala. Kada je isti materijalizovan osvojenom titulom uspjeh je još veči. Indian Wells je Hard court turnir na kojem su Rafine šanse za dobar rezultat največe, jer su i brzina podloge i odskok loptice itekako pogodni njegovom stilu igre. Pored toga, vlasnik turnira Larry Elisson je njegov veliki navijač. Koliko je Nadal uznapredovao u odnosu na Australian open, pokazaće upravo ovaj turnir, jer u slučaju lošijeg rezultata, Rafino samopouzdanje pred sezonu šljake biće ozbiljno poljuljano, a to je element bez kojeg Rafael Nadal nije Nadal kakvog poznajemo.
Andy Murrayu je trebalo jako mnogo vremena da povrati formu koju je imao prije operacije leđa i veoma dobra stvar za tenis je što je konačno uspio u tome. Saradnja sa Mauresmo je već dala svoje rezultate, ali nije ih materijalizovala onim zbog čega je i dovedena – titulama. U Abu Dabiju i Australiji Andy je izgledao zastrašujuće dobro. Osjetna je bila jedna nova energija, stav i pristup mečevima, s poboljšanjima u nekim elementima igre, ali kada je trebao konačno potvrditi kvalitet novog igračkog paketa, Andy je pukao. Godinama unazad Andyu je glavni problem bila mentalna (ne)stabilnost ili labilnost u situacijama koje zavise od X faktora koji pravi razliku između odličnog igrača i šampiona. Vrlo vjerovatno je da će mu to ostati glavni i najveći problem do kraja karijere, prepreka koja će ga odvojiti od mnogo većih uspjeha i dostignuća od onih koje je već ostvario. U finalu protiv Novaka je podbacio. Gubio je i ranije mečeve od njega na pomenutom turniru, ali ovo je prvi put da gubi u okolnostima koje njega stavljaju kao favorita. Brža podloga, fantastični Andy, lošiji Novak. I protiv lošijeg Novaka nije uspio pružiti ni približno jednak otpor kao u polufinalu istog turnira 2012 ili finalu 2013, gdje je Novak igrao neki od najboljeg tenisa svoje karijere. To je poražavajuće. Andy je ovaj put znao da ima šansu da pobjedi, ali se ponovno 'ugušio.' Ta spoznaja je najpogubnija za psihu i samopouzdanje igrača. To objašnjava i loše, za igrača njegovog kalibra, rezultate u post AO periodu. U Roterdamu je u 1/4finalu poražen od Simona u dva glatka seta. Sedmicu kasnije izgubio je i u Dubaiju, u istoj fazi turnira, a Borna Čorić je taj koji ga je 'poslao kući'. Imajući u vidu da su i Dubai i Roterdam turniri koji bi po nekom 'nepisanom' pravilu trebali odgovarati Andyu, jer on voli nešto brže podloge, a da je na njima itekako podbacio, šanse da uradi nešto značajnije u Indian Wellsu nisu pretjerano velike. Konkurencija je žestoka, a broj igrača koji mogu stvoriti probleme Andyu i pobijediti ga nikako nije zanemariv. S toga ni moja očekivanja glede njegovih šansi na predstojećem turniru nisu velika.
Za razliku od njega,
Stan Wawrinka je igrač čiji kvalitet bi u ovakvim uslovima trebao i morao doći do izražaja, jer visok odskok i sporija podloga su definitivno okolnosti koji njegovom Western gripu itekako odgovaraju, olakšavaju mu egzekuciju udaraca , tajming pri namještanju na iste i istovremeno omogućavaju prijeko potrebno vrijeme za korištenje punog zamaha pri udarcu od koje zavisi njegov power segment, segment koji u svom najboljem izdanju svakog igrača može učiniti potpuno bespomoćnim na terenu. Wawrinka je ovu sezonu počeo izuzetno dobro, osvojio je dvije titule, jednu u Chennaiu, drugu u Roterdamu, obje u, za njega najlošijim uslovima – dvorani, a igrao je i polufinale Australian opena u kojem je poražen od Novaka Đokovića u 5 setova. U Marseju je ispao u 1/4finalu od Stahkovskog, ali to je bilo očekivano, jer mu je omogučilo nešto dužu pauzu u pripremi za predstojeće Masters turnira na kojima će pokušati nastaviti sa odličnim rezultatima koje postiže u zadnje dvije sezone. Najbolji rezultat u Indian Wellsu mu je 1/4finale 2008. (poražen od Đokovića) i 2011 godine (poražen od Federera). U posljednje dvije sezone ovdje je stizao samo do osmine finala, 2013 je Federer bio bolji, a prošle sezone Kevin Anderson. Nakon osvojenog Grand slama prošle godine, Wawrinka se emocionalno potrošio i to se reflektovalo na mnoge turnire na kojima je ispadao ranije od očekivanog. Ove godine je situacija malo drugačija, pritisak je dosta manji, oči teniske javnosti nisu uperene direktno u njega, a to igračima njegovog tipa jako imponuje, jer su šanse da prikažu svoj najbolji tenis najveće onda kada to niko od njih ne očekuje. Wawrinka bi morao napraviti dobar rezultat ovdje, jer posjeduje kvalitet za takvo nešto, a kvalitet uvijek može doći do izražaja, bilo kad i bilo gde. Kada mu određene okolnosti pogoduju, šanse za to su još veće, a Wawrinka ih za jedan odličan rezultat itekako ima.
Kei Nishikori do sada nije ispunio očekivanja koja su pred njega stavljena. Nakon prošlogodišnjem fenomenalnog napretka u igračkom, fizičkom i mentalnom aspektu, mnogo je onih koji su polagali velike nade u jednog od najtalentovanijih igrača današnjice već na prvom ovogodišnjem Grand slamu. U Brisbaneu, pripremnom turniru za AO, izgledao je jako dobro, postojećem paketu je dodao nešto bolji servis, ali je zaustavljen od Raonića u polufinalu turnira. Na AO je već u prvom kolu sa nedovoljno oporavljenim Almagrom imao određenih problema, a ništa bolje nije bilo ni protiv Dodiga i Johnsona, koji su mu čak uzeli po jedan set. Konačno, u 1/4finalu protiv Wawrinke je pao bez ispaljenog metka i bio počišćen sa terena u 3 seta. Kasnije je osvojio turnir u Memfisu, ali je na putu do finala u svakom meču izgubio po jedan set. U Acapulcu je stigao do još jednog finala, no ovaj put nije slavio, jer je veteran, David Ferrer bio bolji od njega. Neke stvari se jasno mogu zaključiti iz svega ovoga, a to je da Kei često ima problema sa pronalaženjem optimalnog nivoa tenisa dovoljnog za plasiranje u kasnije faze turnira uz minimalan utrošak energije. Očito je da na suvu klasu ne može dolaziti dovoljno svjež u završnicu turnira, već da svaki meč mora shvatati 100% ozbiljno i tako mu pristupati. Problem je što to ne radi. Stav na terenu mu često nije dobar, nekada izgleda nezainteresovan, često potcjenjuje protivnike, što mu komplikuje stvari, otežava posao i oduzima fizičku energiju prijeko potrebnu u kasnijoj fazi turnira. Ono što svakako treba da ga brine jeste činjenica da je i protiv Wawrinke i protiv Ferrera odigrao katastrofalan meč, daleko lošiji od onoga što on objektivno može pružiti. I to je nešto na čemu ozbiljno mora poraditi, jer to su upravo mečevi u kojima treba pokazati svoju klasu, a ne nemoć. No u oba meča je prikazao ovo drugo, apsolutnu nemoć na igru protivnika u tom trenutku. To je neoprostiva stvar za igrača od kojeg se očekuje Grand slam titula ove sezone. Turnir u Indian Wellsu je svakako šansa za popravni, dobar rezultat je od velike važnosti i za samopouzdanje i za ranking, jer ovdje ne brani puno bodova, a u slučaju ranog ispadanja u Miamiju gdje brani polufinale, bodovima koje ovdje osvoji može kompenzirati taj gubitak. Najbolji rezultat mu je osmina finala 2013 i 2014 godine (gubio od Berlocqa i Haasa), a da li će i ostati, vidječemo za nešto više od dvije sedmice.
Kada je riječ o
ostatku fielda, nikako ne treba potcijeniti
Berdycha i Ferrera.
Tomas je pozitivno iznenađenje ove sezone, napredak koji je napravio je ogroman, fali i dalje jedan veliki skalp nad nekim Top igračem (Nadal trenutno nije na Top nivou), ali ako nastavi ovako raditi na sebi, nema sumnje da će i to brzo doći. Protiv Novaka u Dubaiju je odigrao jako dobar meč, pokazao je nešto što dugo od njega nismo vidjeli i to bi mu trebalo dati dovoljno samopouzdanja u sopstvene mogučnosti i satisfakciju da se naporan rad uvijek isplati. Biće opasan na predstojeća dva turnira, a ništa manje ne treba očekivati ni od
Ferrera. Na AO-u je imao problema sa žuljevima, ali je kasnije osvojio Rio da Janeiro i Acapulco i prikazao nivo koji mu je prije 3 sezone donio treće mjesto na rank listi. Malo ko je ovakav početak sezone mogao očekivati od njega, ali očigledno je da David ima još štošta da kaže tenisu, što će stvari van Top 4 svakako učiniti dosta interesantnijim. Treba istaći također da se nakon 10-tak mjeseci na terene vraća i
Tommy Haas, koji je veliki dio prošle sezone propustio zbog operacije ramena, a planirano je da se povratak desi baš na turniru u Indian Wellsu. Pored njega, vraća se i
Nick Kyrgios, koji je u sezonu ušao sa povredom leđa zbog koje je i nastup na prvog GS-u sezone bio upitan, a zbog koje je ujedno i otkazao nekoliko turnira poslije Australian opena, uključujući i nastup u Davis cupu. Po svemu sudeći, leđa su zaliječena, a on 100% spreman za novi dobar rezultat i postepeno probijanje ka samom svjetskom vrhu.
Samo je 7 igrača uspijevalo vezati
'back to back' titule u
Indian Wellsu i Miamiu, odnosno osvojiti oba turnira uzastopno. To je pošlo za rukom
Courieru 1991,
Changu 1992,
Samprasu 1994,
Riosu 1998,
Agassiju 2001,
Federeru (2005 i 2006), te
Novaku Đokoviću (2011 i 2014). Da li ćemo ove sezone dobiti novog igrača koji će se pridružiti ovoj impresivnoj listi ili će neki od njih ponoviti ovaj uspjeh i po treći put ?
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin
Profesionalnitenis.com
U par deka gore dole...
