Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Moderatori/ce: Monolog,Unofficialpage

johnnyHZ
Postovi: 1611
Pridružen/a: 11 jun 2009, 10:23
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la johnnyHZ » 11 dec 2010, 20:05

Valencia je napisao/la:Moram priznati da nisam 'oduvijek' ljubitelj tenisa... Za tenis sam se poceo djelimicno interesovati u vremenu Bekera, Samprasa i Agasija. Tada sam gled'o uglavnom 'derbi' meceve... Pored ta tri tenisera volio sam pogledati meceve u kojima su igrali Kafeljnikov, Rafter ili Korija. Al' nije to nikada bilo pomno/strastveno pracenje tenisa. Tek sa pojavom Federera, posteno sam 'zagriz'o' i post'o veliki ljubitelj tenisa. Federer je bez konkurencije pokaziv'o najdopadljiviji tenis, sto je na kraju krajeva dovelo do moje pasioniranosti tenisom kojeg je u najboljem izdanju promovis'o Federer. Da li je Federer najbolji igrac svih vremena? Po meni, sigurno je bolji i kompletniji igrac od Samprasa koji se do pojave Federera smatr'o najboljim teniserom svih vremena. U trenutcima Rodzerove dominacije, mislio sam da se za moga zivota nece pojaviti teniser koji ce igrati bolje od njega... Onda se pojavi Rafael Nadal :mrgreen: . Rodzer pored sve savrsenosti i teniske magije ima jednu prilicno veliku 'manu', dosta los bekend (postoji makar 20 tenisera u svijetu koji imaju bolji bekend), koji je vjerovatno jedina sansa za njegove protivnike. Upravo tu slabost je iskoristio Rafael Nadal i u vise navrata porazio Federera... Da li Federer moze biti najbolji svih vremena, a da pri tome ima negativan skor protiv Rafael Nadala!?? Mislim da ne. Nadal nema Rodzerovu magiju u svojoj ruci, nema tako dobar napadacki potencijal, ali nema ni slabu tacku za razliku od Federera (bekend). Nadal ima nevjerovatno samopouzdanje i psihu (sto je jako bitno u tenisu), pobjednicki mentalitet,... Apsolutno savrseno igra defanzivu i genijalno se transformise iz odbrane u napad. Rijetko pravi neiznudjene greske. Ima nevjerovatne fizicke predispozicije. Sve to ga cini 'teniskim terminatorom' kojeg je gotovo nemoguce pobjediti kada je u pravoj formi. Ako ne bude im'o problema sa koljenom, mislim da u naredne cetri godine moze vrlo lako prestici Federera u GS titulama, sto ce samo potvrditi da je najbolji igrac svih vremena. Poznato je da teniseri najbolje od sebe pruzaju do 30 godine, da je njihov 'vijek trajanja' nesto kraci u odnosu na fudbalere ili kosarkase... Ali Nadal ima takve fizicke predispozicije da bi mog'o igrati na vrhunskom nivou i u cetrdesetoj :mrgreen: . Rekoh da Federer ima jednu 'manu', te da Nadal nema niti jednu, ali mozda grijesim, mozda su koljena Nadalova 'mana' :x . Iako mi je Federer neuporedivo drazi igrac, mislim da je Nadal BOLJI.

samo mi nije jasno kakva su ti to poredenja , cuj Roger nema dobar bekend, pa negativan skor protiv nadala i zbog toga pitanje moze li Federer biti bolji od njega???.. nemam rijeci :geek:
Nisam u situaciji da mogu birati utakmice,ali i da jesam nikad ne bih odlučio da propustim neko od reprezentativnih okupljanja.Istina, Atlanta je daleko i razumijem ukoliko igrači ne mogu doći,ali ja ću se uvijek odazvati",-Ibrahim Šehić


retro
Postovi: 3453
Pridružen/a: 06 jul 2010, 10:23
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la retro » 16 dec 2010, 12:54

Definitivno nije. 8-)
Genius, outrageous, the best ever! RF!

Avatar
alfarouqaminu
Postovi: 4917
Pridružen/a: 25 nov 2010, 15:13
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la alfarouqaminu » 17 dec 2010, 02:16

retro je napisao/la:Definitivno nije. 8-)
sta nije, najjaci.....

melanholicar
Postovi: 884
Pridružen/a: 08 feb 2011, 15:44
Lokacija: Prgavi Balkan
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la melanholicar » 09 feb 2011, 12:00

Mogu pisati o onim koje sam gledao stoga na toj listi su svakako Agassi,Sampras,Raftter,Kafelnikov,Federer,Kuerten,Moya,Djoković,Nadal,Roddick!
Sve mi diraj samo mi ne diraj Fiorentinu i Gabriela Omara Batistutu!

Avatar
Virtu4l
Postovi: 61296
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Virtu4l » 07 mar 2011, 22:05

ANDRE AGASSI

"Zadrži ček, mali je ovdje besplatno", kazao je Nick Bollettieri Agassijevom ocu nakon što je "mali" proveo tek deset minuta u njegovom poznatom teniskom kampu.

Od najpoznatijeg buntovnika ATP Toura do njegove glavne zvijezde; od omraženog do voljenog sportaša; od dna teniske ljestvice do broja 1 i tako više puta – to je Andre Agassi, jedan od najvećih živućih tenisača, osvajač osam Grand Slam turnira i olimpijskog zlata.

Andre Agassi je rođen 29. travnja 1970. u Las Vegasu u sportskoj obitelji. Otac Emmanuel, prije no što je emigrirao u SAD, dvaput je predstavljao rodni Iran u boksu na Olimpijskim igrama. S 13 ga je godina otac poslao u poznati teniski kamp Nicka Bollettierija na Floridi. "Zadrži ček, mali je ovdje besplatno", dobio je poziv od Bollettierija nakon što je ovaj odgledao tek deset Andreovih minuta na terenu.

slika

Zaplovio je profesionalnim vodama sa 16 godina i već 1987. osvojio svoj prvi turnir igrajući na Sul American Openu u Itaparici. Sljedeću je godinu završio na poziciji trećeg igrača svijeta i dobio priznanje za tenisača koji je najviše napredovao u 1988. Bili su to počeci njegove karijere kada je gajio imidž buntovnika s dugom kosom (koju su, kasnije se ispostavilo, činile i ekstenzije) i bradom, nekonvencionalnog odijevanja. Kao zaštitno lice Canona snimio je tada i poznatu "Image is everything" reklamu koja je "pomogla" njegovom buntovničkom statusu. Do 1990. čak nije niti nastupao u Wimbledonu žaleći se na modni puritanizam koji u All England Clubu nalaže odijevanje u bijelo. Sve je to podijelilo teniske navijače u dva tabora: obožavatelje i mrzitelje lika i djela Agassija. Stvar je otišla do toga da je američki časopis Esquire ustanovio nagradu "Andre" za najiritantniju osobu iz sporta. Zanimljivo, Agassi je nikad nije dobio.

Neovisno o zbivanjima na naslovnicama novina, Agassi je napredovao u tenisu. 1990. je dohvatio prvo Grand Slam finale igrajući u Roland Garrosu, a kasnije te godine izgubio je i finale US Opena. Na drugoj je strani mreže stajao Pete Sampras, a finalni meč u Flushing Meadowsu označio je početak rivaliteta dvojice američkih tenisača koji će označiti 90-e godine prošlog stoljeća. Te je godine Agassi bio u američkoj Davis Cup reprezentaciji i s njom osvojio prvi od svoja tri naslova u tom natjecanju.

slika

Prvi naslov na turnirima Grand Slam serije došao je u njemu "omraženom" Wimbledonu. Prvi je put na "svetoj travi" zaigrao 1991. nakon što je cijeli svijet tjednima iščekivao u kakvoj će se odijevnoj kombinaciji pojaviti. Došao je u snježnobijeloj opravi, baš kao i godinu dana kasnije kada je u finalu pobijedio Gorana Ivaniševića u pet setova. Bilo je to prilično iznenađenje budući da Agassi nije pripadao servis-volej igračima koji su dominirali na "staroj" travi Wimbledona.

Agassi je preferirao igru s osnovne linije, pogotovo na počecima karijere. Imao je odličan pregled igre i znao je predvidjeti sljedeći protivnikov potez. Volio je "razvlačiti" suparnika po terenu, izmoriti ga brzim reternima i plasiranjem loptice pod oštrim kutevima te ga tjerati da što više trči i bori se za svaki poen. Zbog toga je i zaradio nadimak "Punisher" jer je nepogrešivo kažnjavao lošu tjelesnu spremu protivnika. Igranje na kartu bolje pripremljenosti bilo je posebno izraženo nakon 1998., svojevrsne Agassijeve renesanse u tenisu. Servis mu, pak, nije nikad bio jače oružje.

slika

Promijenivši trenera 1994. osvojio je svoj prvi naslov na US Openu i to kao prvi igrač koji nije bio postavljen za nositelja. Obrijao je grivu, raskrstivši s "Image is everything" fazom 1995. godine kada je došao i prvi naslov na Australian Openu te, konačno, i pozicija svjetskog "broja 1" koju je držao 30 tjedana. Sljedeće godine, iako bez naslova na jednom od četiri najznačajnija turnira, bio je najbolji na olimpijskom turniru koji se igrao u Atlanti te je tako niski uspjeha pridodao i olimpijsko zlato.

Tada započinje Agassijev pad uzrokovan obnavljanjem ozljede zapešća. Skliznuo je čak do 141. mjesta na ATP ljestvici u 1997. U to je vrijeme punio naslovnice svojom vezom, pa brakom s američkom glumicom Brooke Shields. S 27 godina na leđima, načet ozljedama i kao čest gost žutih tiskovina bio je od mnogih već prekrižen kao bivši tenisač. Dvanaest godina kasnije je u svojoj autobiografiji priznao da je tada ozbiljno koketirao i s narkoticima!

slika

Jedino je još on vjerovao da nije rekao posljednju riječ. Krenuo je s napornim programom priprema u 1998., skinuo višak kilograma, dotjerao formu gotovo do savršenstva i ponovno pronašao – tenis. Godinu kasnije razveo se od Shields i dogurao do pobjede na Roland Garrosu. Pobjeda u Parizu značila je da je Agassi ostvario Golden Slam u karijeri – naslove na sva četiri Grand Slam turnira i olimpijsko zlato. Sjajan uspjeh koji je okrunio već iste večeri početkom veze s još jednom jednako uspješnom sportašicom – Steffi Graf. Naime, Graf je iste godine pobijedila na Roland Garrosu i nakon što je s Agassijem otplesala pobjednički ples na gala večeri ostali su nerazdvojni do danas. Dvoje tenisača s Golden Slamom u džepu vjenčalo se 2001. i danas žive u Las Vegasu sa sinom i kćeri.

Iako se Graf iste godine povukla iz aktivnog tenisa, Andre je nastavio igrati na najvišoj razini. 1999. je izgubio u finalu Wimbledona od Petea Samprasa i osvojio svoj drugi US Open. Godinu je, po prvi i jedini put, završio na prvom mjestu ATP ljestvice, okončavši tako Samprasovu "eru" od 1993. do 1998. Sljedeću je godinu počeo pobjedom na Australian Openu, što će ponoviti i 2001. i 2003. Između toga odigrao je 2002. u finalu US Opena svoj posljednji dvoboj sa Samprasom u kojem je pobijedio ovaj potonji. Dvoboji ove dvojice velikana su tako završili sa 20 pobjeda Samprasa i 14 Agassija.

slika

Polako su se počele približavati i posljednje godine Agassijeve vladavine. U novom mileniju bio je to jedan posve drugi igrač, niti sjena buntovniku s početka karijere. Ozbiljan u pristupu tenisu, oženjen i otac dvoje djece, imponirao je zrelošću na terenu. Pokrenuo je i razne humanitarne programe za pomoć siromašnoj djeci što je dovelo do raskida 17-godišnjeg ugovora s Nikeom. Naime, sportska je korporacija odbila financirati njegove humanitarne projekte. Adidas nije, te je stoga Agassi pred kraj karijere postao njihov maneken. 2005. je doživio ozljedu igrajući racquetball te izvrnuo gležanj pokidavši nekoliko ligamenata. Zbog toga je propustio niz turnira, a na tu su se ozljedu nadovezali problemi s leđima i nogom. To je za posljedicu imalo promjenu u tipičnoj Agassijevoj igri. Počeo je igrati ofenzivnije udarce trudeći se napadati protivnike kako ga ne bi "šetali" po terenu, što više nije mogao izdržati. Nije to bio tenis na kakav je navikao te su stoga i greške bile česte i skupe. Zbog toga je Agassi nakon poraza u Wimbledonu 2006. i najavio opraštanje od natjecateljskog tenisa.

Posljednji je meč odigrao na US Openu 3. rujna 2006. Bio je to poraz u trećem kolu od Benjamina Beckera. Osmominutni aplauz i dirljiv oproštajni govor zaključili su tenisku karijeru Andrea Agassija.

Agassi danas živi u Las Vegasu i posebno je aktivan na humanitarnom planu. Smatra se sportašem koji je najviše angažiran na društvenom planu. Od 1994. postoji Andre Agassi Charitable Association koja pomaže mladim ljudima u Las Vegasu. Početkom milenija otvorena je u Las Vegasu škola Andre Agassi College Preparatory Academy za ugroženu djecu. Pomogao je u izgradnji ustanove za hendikepiranu djecu te 2007. s još nekoliko sportaša pokrenuo program kojim želi vrhunskim sportašima podići svijest o potrebi humanitarnog angažiranja.

Andrea Agassija je najbolje okarakterizirao njegov najljući protivnik, Pete Sampras: "On čini gotovo sve bolje nego drugi."

[youtube][/youtube]
Evribadi sej Željo
Željoooo

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11337
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la MaGiCa » 07 mar 2011, 23:27

Da sastavim ja listu najboljih (u Open eri):

1) Federer - najkompletniji i najbolji ikada
2) Nadal - kralj sljake, spore trave i redovno ownuje Federera
3) Sampras - kralj tenisa u 90im
4) Borg - najbolji igrac do pojave Samprasa iako se mlad povukao (u 25oj)
5) Agassi - najbolji riterner i 1 od najkompletnijih ikada
6) Lendl - najbolji baseliner ikada
7) Connors - jedan od najdugovecnijih igraca koji su bili kao vino
8) Becker - kralj trave i bum bum tenisa
9) McEnroe - najbolji S&V igrac ikada
10) Laver - njega nisam gledao, ali kazu da je dominirao tenisom kao niko do tada
11) Edberg - najbolji igrac sveta pred kraj 80ih i pocetkom 90ih, dominantan ofanzivac
12) Vilas - Nadal 70ih
13) Wilander - kralj defanzive
14) Courier - jedan od onih koji su se rodili u pogresno vreme, dominantan igrac 1991-93
15) Safin - najtalentovaniji ikada, povrede i temperament ga upropastile
16) Nastase - neki kazu da je on najveci talenat, ali imao nesrecu da igra protiv Borga
17) Djokovic - najbolji baseliner danasnjice
18) Ashe - jedan od najboljih u 70im
19) Roddick - treci najbolji igrac prve decenije 21. veka
20) Hewitt - najbolji igrac sa pocetka 21. veka

Dakle nisam se vodio brojem GS turnira, niti sam racunao igrace pre Ope ere.

Za WTA tour, uzecu istu analogiju (samo za top10, dalje ne bih isao):

1) Navratilova - najbolja svih vremena
2) Evert - njena najveca rivalka
3) Graf - za neke je ona najbolja svih vremena, definitivno br1 sa kraja 80ih i sredinom 90ih
4) Seles - mogla da bude najbolja ikada, ali svi znamo zasto nije (do 20. godine zivota - 8 GS turnira)
5) S.Williams - najjaca udaracica ikada
6) B.J.King - tvorac modernog zenskog tenisa
7) Court - najtrofejnija ikada, ali samo delimicno igrala u Open eri
8) W.Williams - light varijanta mladje sestre
9) Hingis - najbolji takticar u zenskom tenisu ikada
10) Henin - najdominantnija teniserka u 21.veku

Avatar
Virtu4l
Postovi: 61296
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Virtu4l » 07 mar 2011, 23:33

Kolega, nema mjesta za Davenport :?: Ne znam, ja bih je negdje ugurao ;)
Evribadi sej Željo
Željoooo

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11337
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la MaGiCa » 07 mar 2011, 23:47

Virtu4l je napisao/la:Kolega, nema mjesta za Davenport :?: Ne znam, ja bih je negdje ugurao ;)
Tesko. Ima samo 3 GSa, a ovde je sa 5 najslabija Hingis. Takodje, nije imala dominantnu igru, vise je vladala kad je konkurencija bila slaba, kao i Capriati. Jeste ona u top20, ali tesko da moze u top10. ;)

Avatar
Virtu4l
Postovi: 61296
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Virtu4l » 08 mar 2011, 00:08

Meni je ostala u najboljem sjećanju kada je prije 5-6 godina pomela Sharapovu 6-0 6-0. Maria došla sva nafurana na tenis, ma drama, da bi joj tetka ispratila biciklom.

Trebala je imati još jedan Wimbledon, kada su je sudije pokrale protiv Venus, tada je izgubila treći set 9-7, ali prije toga su sudije Wiliamsovoj na brejk lopti priznali poen koji je bio duboko u autu i onda se Lindsay raspala.
Evribadi sej Željo
Željoooo

Avatar
Titova-Juga
Postovi: 8808
Pridružen/a: 07 mar 2011, 09:22
Lokacija: Mostar
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Titova-Juga » 10 mar 2011, 16:09

Goca, TATA bio , TATA i ostao ! :D

[youtube][/youtube]
- Nije lako ostati Čovjek među svim tim (ne)ljudima, ali to je izazov kojeg se ne bojim.

- Ko hoće, nađe način - ko neće, nađe razlog !

Smrt nacionalizmu !!

Avatar
Virtu4l
Postovi: 61296
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Virtu4l » 21 mar 2011, 18:30

Teniska legenda je posle nekoliko meseci dobila nazad svoje trofeje.
Pit Sampras je doživeo neverovatan šok kada su mu u decembru prošle godine ukradeni svi trofeji koje je tokom svoje prebogate karijere osvojio. Trofeji sa 64 turnira na kojima je osvojio titulu, uključujući i jedan Australijan Open, nestali su iz skladišta u Los Anđelesu na opšte zaprepašćenje američkog tenisera.

Ipak, Sampras je svoje trofeje na neverovatan način dobio nazad.

Očigledno svesni da sa njima ne mogu da urade ništa, kradljivci su odlučili da vrate trofeje i pri tom o svojoj odluci poslali dojavu privatnom detektivu.

Odabir mesta na kome su odlučili da ostave trofeje - Bolnica Los Anđelesa - nikome nije najjasniji!?!

Privatni detektiv koji je primio dojavu, odmah je obavestio bolničko obezbeđenje koje je nedugo zatim pronašlo ukradene trofeje.

Policija je saopštila da "nema ideju" zašto su kradljivci odlučili da baš u bolnici ostave trofeje i dodala da će i dalje intenzivno raditi kako bi se razrešio čitav slučaj!
Evribadi sej Željo
Željoooo

demir44
Postovi: 928
Pridružen/a: 11 dec 2009, 14:42
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la demir44 » 25 mar 2011, 11:51

[youtube][/youtube]
Mogu 1000 puta gledat ovaj video,i bas svaki put se najezim :D
Rotor Volgograd...

Andres
Postovi: 1133
Pridružen/a: 22 jan 2010, 14:25
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Andres » 28 mar 2011, 05:37

Zaista ne shvatam zasto neko Federera smatra najkompletnijim igracem ikad...Federer je igrac koji kada se protivnik prepadne , Federer ce ga samljet.Ali kada protivnik pokaze zube , nestaje ta elegantna igra Federera pa se on vise nego cesto povlaci nazad i prepusta incijativu radi manjka samopouzdanja...Mozes pisati sta god hoces ali Nadal je duplo kvalitetniji igrac od Federera, ja sam Fan Maarija i Delpa ali taj covjek je toliko dominantan igracki koliko i psihicki.Federer nema taj mentalitet nema tu karizmu i nije lucidan poput Nadala.Federer ovisi o samo 1 aspektu u citavom mechu a to je njegov servis !!! Ako mu stane servis on je prosjecan teniser.On onda ne moze nametnut svoj ritam i ne moze se izmicat toliko brzo i samouvjereno na forhend...Nadalu to nije slucaj...naravno i on kao i svako ovisi o servisu ali njemu to i nije neki prioritet.Nadal ima mnogo vise oruzja od Feda , on je sigurno najbolji baseliner ikad u tenisu , fenomenalo se transformise iz defanzive u napad, jednim pojenom moze da vam uzme meč iz ruku...Federer je fantastican ali nema dovoljno oruzja ni psihicki , niti na terenu da bi bio najkompletniji...
sace mi neko reci ima 16 GS , ma da ima 116 on ne moze biti najkompletniji...On dok Nadal nije sazrio osvojio je 12 ili 13 GS od tad sve cifre su na strani Nadala...Tadasnja konkurencija u Bagdatisu,Hewitu, prelosem Rodiku, mrtvom Samprasu i Agasiju, Safinu zaista nije ravna ovoj danasnjoj konkurenciji...Danas su to sve kompletni igraci puno samopouzdanja...Zato danas nevidjamo dominaciju kakva je nekad bila...
Federer je za sada najuspjesniji teniser svih vremena , hoce li ostati vidjet cemo...Ali definitivno nije najveci igrac svih vremena..za to je potrebno da budes bolji od svog najveceg suparnika a u ovom slucaju Federer to nikako nije...
rece neko Nadal ga mlati na sljaci , i da ga mlati samo na sljaci ako hoces biti najbolji ikad i tu moras biti najbolji....
u drugu ruku Nadal ga je mlatio i na Wimbledonu i na AO dok je njega Federer samo na wimbledonu....

Avatar
Rosas7
Postovi: 3998
Pridružen/a: 24 jul 2010, 10:07
Lokacija: Mostar
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Rosas7 » 23 apr 2011, 20:02

Andres je napisao/la:Zaista ne shvatam zasto neko Federera smatra najkompletnijim igracem ikad...Federer je igrac koji kada se protivnik prepadne , Federer ce ga samljet.Ali kada protivnik pokaze zube , nestaje ta elegantna igra Federera pa se on vise nego cesto povlaci nazad i prepusta incijativu radi manjka samopouzdanja...Mozes pisati sta god hoces ali Nadal je duplo kvalitetniji igrac od Federera, ja sam Fan Maarija i Delpa ali taj covjek je toliko dominantan igracki koliko i psihicki.Federer nema taj mentalitet nema tu karizmu i nije lucidan poput Nadala.Federer ovisi o samo 1 aspektu u citavom mechu a to je njegov servis !!! Ako mu stane servis on je prosjecan teniser.On onda ne moze nametnut svoj ritam i ne moze se izmicat toliko brzo i samouvjereno na forhend...Nadalu to nije slucaj...naravno i on kao i svako ovisi o servisu ali njemu to i nije neki prioritet.Nadal ima mnogo vise oruzja od Feda , on je sigurno najbolji baseliner ikad u tenisu , fenomenalo se transformise iz defanzive u napad, jednim pojenom moze da vam uzme meč iz ruku...Federer je fantastican ali nema dovoljno oruzja ni psihicki , niti na terenu da bi bio najkompletniji...
sace mi neko reci ima 16 GS , ma da ima 116 on ne moze biti najkompletniji...On dok Nadal nije sazrio osvojio je 12 ili 13 GS od tad sve cifre su na strani Nadala...Tadasnja konkurencija u Bagdatisu,Hewitu, prelosem Rodiku, mrtvom Samprasu i Agasiju, Safinu zaista nije ravna ovoj danasnjoj konkurenciji...Danas su to sve kompletni igraci puno samopouzdanja...Zato danas nevidjamo dominaciju kakva je nekad bila...
Federer je za sada najuspjesniji teniser svih vremena , hoce li ostati vidjet cemo...Ali definitivno nije najveci igrac svih vremena..za to je potrebno da budes bolji od svog najveceg suparnika a u ovom slucaju Federer to nikako nije...
rece neko Nadal ga mlati na sljaci , i da ga mlati samo na sljaci ako hoces biti najbolji ikad i tu moras biti najbolji....
u drugu ruku Nadal ga je mlatio i na Wimbledonu i na AO dok je njega Federer samo na wimbledonu....

federer je najbolji tenisac svih vremena,najvise grand slamova ima,mislis da ce nadal to stici,nece jer ce ga nole dobijat u slijedecim godinama
Volim ZRINJSKI,volim MOSTAR,svaki kamen ovoga grada,nek se zna da u njemu vojska ULTRASA vlada
Prvak BiH- 2004/2005, 2008/2009, 2013/2014
Pobjednik Kupa BiH-2007/2008
http://youtu.be/eg6aEePF5B4

Avatar
Titova-Juga
Postovi: 8808
Pridružen/a: 07 mar 2011, 09:22
Lokacija: Mostar
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Titova-Juga » 23 apr 2011, 22:14

Apsolutno se slazem. Nadal lagano pada, ko prati redovno tenis to moze da primjeti, a Nole je sve bolji, igra apsolutno brilijantno i ja mu zelim sve najbolje jer mi je trenutno uz Del Potra i Ljubicica najdraziji igrac.
- Nije lako ostati Čovjek među svim tim (ne)ljudima, ali to je izazov kojeg se ne bojim.

- Ko hoće, nađe način - ko neće, nađe razlog !

Smrt nacionalizmu !!

Avatar
LBJ MVP
Postovi: 15602
Pridružen/a: 10 jan 2010, 21:52
Lokacija: Casterly Rock
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la LBJ MVP » 24 apr 2011, 01:12

Ma andrese kakav servis Roger je najsavršeniji teniser svih vremena zbog njega sam i počeo pratit tenis ne zbog Nadala ili nekog drugog.Od ovih sada jedini koji mu može blizu doći je Nole.Nadal lagano pada,a Nole zauzima prvo mjesto ;)
Michael Owen: "Before I went there, Jamie Carragher said to me: “Oh, you’ll never get a game, Ronaldo will be playing and Raul will be playing, My answer was simple: “But it’s Real Madrid”.

Avatar
Titova-Juga
Postovi: 8808
Pridružen/a: 07 mar 2011, 09:22
Lokacija: Mostar
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la Titova-Juga » 24 apr 2011, 01:18

Nadal, (upamtite sta vam kazem) nece moci dugo igrati profesionalno na ovaj nacin.
Znaci stroga defanziva, mnogo trcanja i bezpotrebnog umaranja.
Ozljeda ce biti sve vise, a noge ce biti sve teze.
- Nije lako ostati Čovjek među svim tim (ne)ljudima, ali to je izazov kojeg se ne bojim.

- Ko hoće, nađe način - ko neće, nađe razlog !

Smrt nacionalizmu !!

formance
Postovi: 2132
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la formance » 24 apr 2011, 02:34

Teško je reči ko je najveći, najbolji i najkompletniji svih vremena, zaista teško. Za mene je Roger najbolji, Sampras najveći i Rafa najkompletniji.
Roger je na prvom mjestu prije svega zbog elegancije, mirnoće i same prirode njegove igre i po broju osvojenih GS titula . . . Mnogi govore da je Roger osvojio najveći broj GS titula u doba kada je konkurencija bila strašno loša, međutim svaka je konkurencija teška na svoj način. Igrači koji preferiraju ravne i čiste udarce kao što su Davydenko, Roddick, Safin, Nalbandian, Hewitt itd sa njim imaju negativan skor, jer niko ne koristi snagu tuđih udaraca bolje od Rogera. Ima strašan odgovor i bekendom i forhendom na takve udarce. Međusobni omjeri protiv gore nabrojanih to potvrđuju
Federer - Hewitt 17 - 8
Federer - Nalbandian 10 - 8
Federer - Safin 10 - 2
Federer - Soderling 15 - 1
Federer - Roddick 20 - 2
Federer - Davydenko 15 - 2

Rafa sa Hewittom ima 6-4, sa Davydenkom 4-6, sa Nalbanianom 3-3, Safinom 2-0, Roddickom 6-3 . . .
Uglavnom, Rogerova dominacija nad ovim igračima je puno veća nego Rafina nad istim zato što takvi igrači odgovaraju Rogeru i to je jedini razlog zbog takve Rogerove dominacije u to vrijeme. Nisu oni bili loši koliko je ovaj bio dobar. @ Valencia je jednom rekao da nabrojani igrači nisu imali taj x faktor da pobjeđuju najbolje na velikim turnirima. Nalbandian je eto od 5 susreta sa Rogerom na GS turnirima 2 puta slavio. Davydenko je Nadala tukao na mastersima, a Rogera nije mogao ni na mastersima ni na GS-ovima ! Što li Bože dragi ? Safin pobijedi Rogera 2005 u polufinalu AO u onom epskom meču, mogu slobodno reči i jednim od najboljih mečeva ikad ! Strašni su to igrači bili, ali Roger je mnogima karijere uništio. Doduše, neki od njih su ih, jednim dijelom, uništili sami sebi. ( Safin i Nalbandian, mogli su puno više postići, al' otom potom ) Donekle ima istine u tome, ali samo donekle. Ovo sam gore napisao samo zbog toga što će vjerovatno neko sljedeći ko bude komentarisao ovaj post začuditi se tome kako Roger može biti najbolji a ima negativan skor sa Nadalom. Upravo zbog njegove igre koja Rogeru ne odgovara. Ne može odigrati bekend onako kako zna zbog Rafinih dubokih spinova, jer mu duboki spin ne dozvoljava da lopticu udara iz lakta kao uobičajeno, već iz ramena. Protiv takvih tipova igrača kao što je Nadal, najgora solucija je igrati jednoručni bekend, a taj udarac upravo igra Roger.
Možemo sada postaviti pitanje šta bi bilo da su Nadal i Đoković bili konkurencija Rogeru umjesto gore pobrojanih igrača, isto tako možemo se pitati kako bi se Sampras i kompanija koja je preferirala servis & volley igru snašla na današnjim sporim podlogama ili kako bi se današnji taktičari tipa Nadal i Murray snašli da igraju na podlogama na kojima su igrali Sampras i društvo, ali sve je to šta bi bilo kad bi bilo i o tome nema svrhe raspravljati. Rezultati su tu i govore sami za sebe.

Drugi na listi najboljih svih vremena za mene je Sampras. 14 GS titula, atraktivna igra, veliki šampion, čovjek, isto tako, milina ga je bilo gledati. On je igrao u eri brzih podloga i osvajao je titule sa servis & volley igrom (što je danas misaona imenica ) kada su svi igrači preferirali taj stil igre, izuzev Aggasia koji je i tada praktikovao baseline igru, ali ko je najbolji bio rezultati su pokazali. Nije uspio osvojiti RG i time ući u krug nekoliko igrača koji su osvojili ve 4 GS titule što je zaista šteta, jer igrač kakav je bio Sampras je to zaslužio, ali jednostavno sa takvim stilom igre nije mogao i to je to.

Treći na listi je Rafael Nadal. Sigurno najkompletniji igrač, fizički sjajno pripremljen, odlična moć prilagodbe, psihički jako stabilan, sa svojih 24 godine napravio puno toga i doveo se u mogućnost da jednog dana i on bude najbolji svih vremena. Hoće li to postati, vidjećemo, ali za mene su najveće mjerilo GS titule, tek kada prestigne Samprasa može se govoriti da je najbolji, ali još je dug put pred njim i još će puno krvi morati propišati da bi uspio u tome. Sada se nameće pitanje da li će i koliko će uspjeti da održi visok nivo igre kroz dalji tok njegove karijere, jer njegov način igre je zahtjevan i psihički i fizički i prakički je nemoguće tako igrati duži period. Lagano počinje da pada, ali nadajmo se da će se vratiti u prepoznatljivu formu, jer je to važna stvar za tenis općenito a ne samo za njegove pristalice. Ono što Rafi odgovara i što će mu i odgovarati u pohodu na GS- ove jesu spore podloge koje on maksimalno koristi i koje mu donose nevjerovatne rezultate. Jednostavno, Rafina igra + spore podloge = REZULTAT pretežno u Rafinu korist. Dokaz su i ova 2 mastersa odigrana na šljaci, iako je u padu, niko mu ništa ne može. Sutra ga čeka Ferrer u finalu, ali mislim da će Rafa slaviti bez većih poteškoća. To je ono što daje veliku šansu Nadalu da bude najbolji svih vremena, ali dok se to ne desi, najbolji ostaje Roger Federer.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11337
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

Re: Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Post Postao/la MaGiCa » 24 apr 2011, 12:00

Ja sam samo prstom probao sport, pa te zato molim, veliki svete, nemoj da nam sada pokvariš dete. Mala Mo je stvarno cura i po, ona ima srce, ima tri čiste, ne mešajte je u kursne liste, neka to briga nekom drugom postane, pustite nju, neka joj sve igra ostane...

Ovim stihovima je, pre mnogo godina, panonski mornar Đorđe Balašević počeo pesmu posvećenu svojoj slavnoj sugrađanki, neprikosnovenoj vladarki teniskih terena s kraja prošlog milenijuma.

Iako je bila jedna od najmlađih šampiona u istoriji vrhunskog sporta, kao od šale je pomerala granice ljudskih mogućnosti i obarala rekorde, ostavljajući za sobom nedostižne prepreke budućim generacijama. Od beskrajne radosti do neizmerne tuge, od vanserijskih uspeha, upisanih u sve sportske enciklopedije, pa do životnih poraza punih bola, krvi i suza – Mala Mo kao da je personifikacija svega što se poslednje dve decenije dešavalo na ovim prostorima.

Nož u njenim leđima, tokom nesrećnog četvrtfinala u Hamburgu, bio je, pokazalo je minulo vreme, pokušaj jednog bolesnog uma da izvrši atentat na sve što proklamuje olimpijski duh. Udarac, snažan ne toliko fizički koliko psihički, praktično je uništio zlatnu i sve samo ne konvencionalnu karijeru jugoslovenske teniserke, koja se nakon incidenta nikada nije sasvim oporavila i vratila na vrh. A od tada kao da je prošla čitava večnost...

Još samo osmehom podsećajući na onu slatku devojčicu sa kikicama, koja je Ljubivoju Ršumoviću pekla palačinke u emisiji Fore i fazoni, i na tinejdžerku svetskog imena koja je usred Beograda igrala egzibicioni meč sa Zinom Garison, danas, u 37. godini, Monika Seleš s punim optimizmom poručuje da preko mreže života tek treba da prebaci svoj najubojitiji forhend.

Izvanrednog izgleda i zrelija nego ikada, ali primetno zatvorenija od teniske princeze kakvu pamtimo, oprezna u kontaktu s medijima, a još više sa ostatkom sveta, sklona filozofiranju igre i celog postojanja (i vi biste bili, da se nađete u mojim patikama), čudesna Mala Mo priznaje da je bila najsigurnija dok je stajala na terenu koji poznaje bolje od ičega – bilo da je reč o pariskoj šljaci, melburnškoj i njujorškoj podlozi, ili o vimbldonskoj travi.

„Moja prva ljubav trajala je više od tri decenije. Donela mi je sve najlepše što život može doneti – slavu, bogatstvo, poštovaoce u svim krajevima sveta, naslovne strane, prestiž, ali sam svesno žrtvovala detinjstvo, tinejdžersko doba, zdravlje... Prolazila sam u isto vreme i kroz raj i kroz pakao, bila povređena i fizički i psihički, morala sa nepunih 15 godina da napustim rodni grad i sve što sam do tada poznavala, da zaboravim na najbliže prijatelje i rođake. Kasnije je sve to počelo da uzima danak, primoravajući me da pobegnem u neki sopstveni svet, jer nije lako kada vas kamere prate čim izađete iz kuće. Znate i sami da sam se dugo kolebala, pitala se kada je pravo vreme da odem, ali pre tri godine sam i zvanično okačila reket o klin. Monika Seleš je srce dala tenisu. Dosta je bilo...

Poslednje značajno pojavljivanje u javnosti bilo je prošle sezone u popularnoj američkoj emisiji Ples sa zvezdama, gde je pokazala da ima smisla i za neke druge veštine.

„Fokstrot mi nikako nije polazio za rukom. Bila sam malo uštogljena i verovatno sam izgledala kao da sam progutala motku! Savetovali su mi da poradim na držanju, jer su primetili da delujem kao da sam slomila vrat i da će mi svakog trenutka otpasti glava. Noge su mi bile toliko neposlušne da to nije uspela da prikrije ni duga haljina. Ali, nemojte se čuditi, do sada nisam imala mnogo plesnog iskustva“.

Dobro se preznojila da bi se uopšte pojavila u šou programu, priznaje. Ali, naporan i temeljan rad je, kao što svi dobro pamtimo, važan deo njenog karaktera.

Celog života Karolj Seleš borio se da od Monike, rođene 2. decembra 1973. godine u Novom Sadu, stvori svetsku šampionku. Uspeo je... Prebacivali su mi da sam kćerki oteo detinjstvo i uskratio joj igračke. A ona je svoju igračku sama izabrala. Nisu to bile ni lutke ni plišani medvedići. Imala je jedva šest godina kada je, posmatrajući starijeg brata Zoltana kako igra, i sama dohvatila reket. U početku, sve je prihvatala s dečijim ushićenjem, kao zabavu. No, ubrzo smo shvatili da je vrag odneo šalu i da će tenis postati njen život.

Na parkingu ispred višespratnice u novosadskom kvartu Liman, Karolj bi, umesto mreže, vezivao kanap za branike dva automobila, a Monika je, reketom većim od nje, po ceo dan uporno dokazivala zašto je nekima suđeno da postanu šampioni, dok su drugi tek prolazne zvezde. Kada je osvojila prvi turnir imala je devet godina i nije se puno razumela u način bodovanja u tenisu, pa tokom mečeva nije znala ni ko vodi...

„Najviše sam volela da udaram lopticom o zid. Zahvalna sam stanarima što im buka nije smetala. I danas sam najsrećnija kad oko mene postoji veliki zid... To je sigurnosna mreža, muzika koja najviše prija mom uhu. Ja jesam završila karijeru, ali tenis je bio i ostaće moj najbrži izlaz iz problema, prozor u svet mašte... Treninzi i mečevi su najbolja terapija koju sam mogla da dobijem. U najtežim trenucima, oni su mi bili jedina garancija da sam još uvek normalna«.

U biografiji Od straha do pobede, objavljenoj pre nekoliko godina, prisetila se koliko je teško bilo roditeljima da se odreknu svojih karijera – Karolj je pravio crtane filmove, Ester je bila profesor istorije – kada su, 1986. godine, odlučili da žrtvuju sve što imaju i odu na Floridu, kako bi Moniku upisali na akademiju čuvenog teniskog stručnjaka Nika Boltierija. S njom u klasi bili su i Agasi, Gabriela Sabatini, Meri Džo Fernandez... Kada je, tri leta kasnije, stigla na otvoreno prvenstvo Francuske, bila je samo još jedna autsajderka, osamdeset i neka na rang listi. Iako je dogurala do četvrtfinala, što je bilo zabeleženo kao iznenađenje prvog stepena, objektivi fotoaparata bili su usmereni na poznatije učesnice. Tek ponegde se moglo pročitati o maloj Jugoslovenki, koja udara lopticu čvrsto držeći reket sa obe ruke, uz grč na licu i krike a la karate kid. Serija lančanih pobeda nad do tada neprikosnovenim veterankama Kris Evert i Martinom Navratilovom pretvorila se u liniju bez prekida, pa je bilo samo pitanje dana kada će joj velika imena gledati u leđa. Uskoro je pred svetom stajala najmlađa šampionka u istoriji belog sporta: šesnaest godina i šest meseci imala je Monika Seleš kada je, 1990. godine, osvojila Rolan Garos. Nije očekivala uspeh tako rano.

„Kad sam se već našla na tronu, želela sam da se tu što duže zadržim. Davala sam sve od sebe, još od onog sudbinskog trenutka kada sam prvi put uzela reket u ruke. Malo toga je u mojoj karijeri bilo planirano. Pretpostavljam da ista priča važi i za sav moj život".

Od vojvođanske ravnice do istorije, ovdašnja javnost pomno je pratila svaki njen korak. Cela bivša država bila je ponosna na Malu Mo nacionale, koja je bila i ostala najveća šampionka potekla sa ovih prostora.

"Upornost i istrajnost su najvažnije vrline, ali nema svako mentalnu snagu da postane šampion. To je velika reč, koja nosi puno obaveza i dokazivanja. Kad vas jednom nagrade tom titulom, ne smete izneveriti navijače. A ni sebe. Opravdano je samo ako se u vaš put umešaju tuđi koraci. Ne mislim na poraze, koji su sastavni deo sporta, već na opšte ponašanje i način borbe na terenu. U ključnim situacijama u toku igre pokazivala sam veliku psihičku snagu. Uvek su mi na umu bile reči mog brata koji mi je neprestano govorio da je svaki poen važan. Danas igračice o tome ne vode previše računa".

Uporedo sa uspesima na prestižnim takmičenjima, Monika je osvajala i zapažene pozicije u svetskoj štampi. To je bomba, pisao je Paris Match posle njene prve pobede na Rolan Garosu: Kad se pojavi na terenu sa svojim mačkastim očima, fluorescentnim noktima i vrcavim osmehom, hipnotiše celo gledalište! Ova devojčica je najveći prirodni talenat koji se ikada pojavio u ženskom tenisu. Napadi sa osnovne linije, snažni riterni, precizne dijagonale u sam ugao terena – s nepunih dvadeset godina već je imala osam gren slem titula u kolekciji. Tri maja zaredom pobeđivala je u Parizu, isto toliko puta u Melburnu, dva pehara donela je iz Njujorka... Samo Vimbldon nije osvojila. Od januara 1991. do februara 1993. zabeležila je 231 pobedu i samo 23 poraza, osvojivši 30 titula na raznim WTA turnirima. Samo je Kris Evert imala bolji postotak. U karijeri je pobedila na ukupno 54 turnira. Monikin pristup igri u mentalna snaga napravili su pravu revoluciju u ženskom tenisu.

Još od raspada Jugoslavije, Amerikanci su joj uporno nudili državljanstvo, ali ona je odbijala. Na Olimpijskim igrama 1992. u Barseloni igrala je pod zastavom nezavisnih takmičara IOP jer našim sportistima zbog sankcija nije bio dozvoljen nastup. Zbog zabrane igranja našim fudbalerima u Švedskoj odbila je da ikada više poseti tu zemlju. Ipak, odlučila je da nastavi dalje sa američkim pasošem.

"Znam gde sam rođena i Jugoslavija će uvek biti u mom srcu. Bilo je mnogo razloga zbog kojih sam bila primorana da promenim državljanstvo. Ipak, nisam imala snage da igram za američku Fed Kup reprezentaciju kada su 1999. godine rušeni mostovi mog rodnog grada..."

S druge strane, bila je rastrzana i razvodom roditelja, koji su samo kad je ona bila u pitanju zaboravljali međusobne nesuglasice i zajedno se trudili da je u svemu podrže.

"Bili su jedno uz drugo celog života, mene i brata izveli na put, napravili od nas ljude... Sve oko mene rušilo se kao kula od karata. Možda sam detinje naivno verovala da je njihov brak idealan i da sam sigurna pored njih. Nažalost, ništa na ovom svetu nije savršeno i večno".

Svestan da generacija talentovanih devojčica bez milosti gazi po Monikinoj šampionskoj prošlosti, Karolj je hrabrio kćerku da se vrati na teren. I, kad su već svi bili uvereni da je odavno otpevala svoju labudovu pesmu, Monika se, jula 1995, trijumfalno vratila, iako dve godine nije ljudski uzela reket u ruke. Usledila je serija povreda, zbog kojih je njeno ime ponovo nestalo sa najava velikih turnira. Uz neviđene mere bezbednosti i hapšenje svih sumnjivih u blizini, Monika je 1996. osvojila deveti gren slem, održavši u Melburnu nekoliko magistralnih lekcija novim klinkama koje su bez pardona kidisale na njene nekadašnje pozicije. Kada je shvatila da otac polako gubi bitku s bolešću, strah i upadljiva nervoza ponovo su zamenili osmeh na licu.

"On je jedna od prvih misli s kojima započinjem svaki dan. Nedostaje mi, sve više kako vreme prolazi. Gde god sam putovala na takmičenja, tata je bio pored mene. Kada je operisan od raka prostate i pao u postelju, ja sam bila pored njega. Davala sam mu morfijum za ublažavanje bolova i hrabrila ga da izdrži, kao što je on mene bodrio dok sam bila na takmičenjima. Preminuo je u maju 1998, a taj gubitak boli me više od hamburške rane. Teško je kada tokom meča po navici pogledate u publiku i shvatite da je ono najvažnije mesto ostalo zauvek prazno".

Tri nedelje nakon Karoljeve smrti, Monika je igrala finale Rolan Garosa sa njegovom burmom oko vrata. Fanatičnim radom uspela je da povrati nekadašnje sposobnosti, dok su restauraciju mentalne strane i ponovno zauzimanje trona otežavale neplanirane bolne okolnosti i dodatni nemiri. Za razliku od slavnih dana, kada je čistila sve pred sobom (čak i kada su je iz vrha upozoravali da prestane da vrišti jer ometa protivnice), nakon incidenta u Nemačkoj našla se u sasvim novoj koži. Gubitak oca, za kojeg je bila veoma vezana, stres zbog čestih povreda, prekomerna težina, depresije, noćne i dnevne more kao trajna posledica krvave hamburške mrlje na belom sportu – sve se to videlo na terenu. No, bila je uporna da se vrati na staze stare slave, iako je još kao tinejdžerka osvojila sve što se osvojiti moglo.

„Mirenje s porazima i izgubljenim setovima podnosila sam zrelije nego što su to mnogi očekivali – s nogama na zemlji i svesna situacije u kojoj sam se našla, ali i činjenice da je sport odavno postao unosni biznis bez skrupula. Godine su mi bile potrebne da ponovo sastavim deliće nekad neuništive psihičke snage... A dok se to nije desilo, muku sam mučila sa samom sobom. Hrana mi je bila glavni odbrambeni mehanizam, njome sam se borila protiv stresa. Imala sam skoro 20 kilograma viška, što se odražavalo na igru i na funkcionisanje u društvu. Sedela sam ispred televizora, zatvorena u sobi, jela čips u neograničenim količinama, nekad bespotrebno plakala. Moja prijateljica Dženifer Kaprijati imala je mnogo manje problema, ali nije bila dovoljno snažna. Odala se porocima, drogirala se, nedavno je jedva ostala živa zbog prekomerne doze... Meni to nikad nije padalo na pamet. Previše je ponižavajuće“.

U vreme dok je bila nepobediva, doping je bio tabu tema zbog koje su neki šampioni bili primorani da vrate svoja odličja. Danas se u tenisu vrti mnogo više novca, a kako se čini, i nedozvoljenih sredstava.

"Ako uporedite telesne konstitucije mene, Štefi Graf, Gabrijele Sabatini ili Kris Evert sa sadašnjim teniserkama koje fizički jedva da podsećaju na žene, primetna je velika razlika. Ne mogu da tvrdim da je reč o dopingu, ali verujem da koriste neke proteinske dodatke ishrani, što nije kažnjivo. Danas toga ima mnogo više nego u moje vreme. Teniserke više pažnje posvećuju fizičkoj masi nego strategiji, neke duže borave u teretani nego na terenu, ali to je individualna stvar i preporuka trenera. Danas, jednostavno, važe druga pravila u svim oblastima života, pa tako i u sportu«.

Pre tri leta, nekadašnje čudo od deteta i jedna od najboljih teniserki svih vremena koja je pod zastavom Jugoslavije ostvarila najveće uspehe, odigrala je svoj poslednji meč, a o onoj drugoj, manje poznatoj strani svog života, progovorila je u drugoj autobiografskoj knjizi, objavljenoj prošlog jula.

“Skoro tri decenije sam se svakog jutra budila prvo pomislivši na reket. Poslednjih godina shvatam da na ovom svetu ima mnogo važnijih stvari, upravo onih koje su mi nedostajale dok sam dane provodila prebacujući lopticu preko mreže. Uostalom, stigle su neke nove generacije mladih lavica željnih pobeda i slave, tako da nema smisla da ih jedna penzionerka izaziva na megdan! Smatram da sam na vreme ostavila profesionalni sport. Reket i loptice promenili su mi život, delili sa mnom istu sudbinu, svaku kap znoja, svaki sekund proveden na terenu. Za mene tenis nikad nije predstavljao teškoću ili posao. Te reči nisu našle mesto u mom rečniku, jer da jesu, odavno bih odustala. Međunarodna teniska federacija nedavno me je angažovala da radim sa mlađim generacijama koje tek stupaju na tenisku stazu. Putujem svetom i demonstriram deci ono što najbolje znam igrajući egzibicione mečeve. Trudim se da pomognem koliko mogu, a kada primetim da neko dete ima talenta savetujem njegovim roditeljima da ga upišu na tenis pre šeste godine, jer je to najbolje doba za početak«.

Ambasadorku međunarodne sportske organizacije Laureus (gde joj društvo prave Nađa Komaneči, Katarina Vit, Džon Mekinro, Boris Beker, Majkl Džordan...), godinama su viđali u društvu dvadeset godina starijeg i bar toliko milijardi dolara teškog Pola Alena. Ona uporno tvrdi da je Alen samo porodični prijatelj. O privatnom životu nikad nije govorila.

„Navikla sam na glasine. Još dok sam bila tinejdžerka komentarisali su da sam u drugom stanju samo zato što sam preskočila Vimbldon. Već su me nekoliko puta udavali, iako ja to uopšte ne želim. Tenis mi je mnogo doneo, ali i mnogo uzeo. Želim bar nešto da nadoknadim, želim da proživim život lepo i udobno, nije bitno koliko će da traje. Ne obilazim glamurozne događaje, nikad nisam volela uštogljene prijeme, nemam gotovo nikakvih kontakata sa medijima. Najviše vremena provodim sa mamom, bratom i njegovom porodicom, izlazim sa prijateljicama na kafu, dakle – ništa posebno niti drugačije od ostalih«.

U međuvremenu, Monika je otkrila da ima smisla za pisanje i umetnost. Daje poslednje ispite iz pejzažne arhitekture, a nedavno je potpisala ugovor sa izdavačkom kućom Blumsberi za seriju romana namenjenim tinejdžerima pod naslovom Akademija. Knjige će govoriti o mladim sportskim zvezdama koje treniraju na elitnoj akademiji, a prvi tom iz pera jedne od najboljih teniserki svih vremena trebalo bi da se nađe u knjižarama iduće godine.

Vlasnica devet gren-slem titula i najmlađa u istoriji igre s takvim bilansom i moći, odnedavno je i članica Međunarodne teniske kuće slavnih u Njuportu. I dalje čuva Bajagine kasete, i dalje sluša Džimija Hendriksa i Balaševića, i dalje prati vesti iz domovine. Raduje se uspesima mladih kolega iz Beograda.

„Pomno pratim njihove igre, često i iz publike. Svaki uspeh Jelene, Ane i Novaka me mnogo raduje. Igraju fenomenalno, lepo su vaspitani i pametni. Ponosna sam na njih i na svu talentovanu decu u Srbiji. Od srca želim da krenu našim stopama. Samo bih mlađim kolegama poručila jednu stvar, pošto često čujem kako kad izgube kažu nema veze, još smo mladi, ima vremena... Nema vremena. Ja sam pre svoje dvadesete već imala osvojenih osam gren-slemova. Šampionski duh mora da se neguje na poseban način. I neka imaju na umu da se ne može sve u životu imati u isto vreme. A u Beograd ću doći prvom prilikom. Izuzetno sam zauzeta i angažovana na raznim poljima, tako da ne mogu da preciziram datum dolaska. Bake i deke, sa očeve i majčine strane, davno su preminuli. Gotovo da nikog nemam u Novom Sadu, osim lepih uspomena na detinjstvo i stare prijatelje. Ne, nisam zaboravila srpski, ne brinite“.

Monika godinama unazad ulaže svoj novac na berzi. Njen finansijski savetnik je medijima svojevremeno rekao da nije trošadžija, da vozi prosečan automobil, zove ga u sred noći da pita zašto su prodali određene akcije i da će starost sigurno doživeti bogata. Deo novca koji je osvojila dok se bavila tenisom (15 miliona dolara samo od turnira) uložila je u lanac restorana “All Stars Cafe”.

“Restoran ima nekoliko vlasnika, pored mene tu su i Tajger Vuds, Agasi, Vejn Grecki, Šekil O'Nil i još neke sportske legende. Posle dvadesetak objekata u Americi i Australiji, jesenas smo otvorili i restoran u ekskluzivnom meksičkom letovalištu Kankun. Glavna ideja je da zaljubljenicima u sport omogućimo da preko najsavremenijih televizora prate prenose nadmetanja uz jeftinu hranu i piće. Najskuplje jelo je 30 dolara, a na meniju su obroci koji nose ime vlasnika, kao što su “cezar salata Monika”ili “piletina a la Tajger”. Enterijer je ukrašen ličnim stvarima poznatih sportista, poput dresova, bejzbol palica, ragbi lopti... U nekima su i moji reketi. Ne, nema previše sete kada bacim pogled na njih. Jednostavno, ta vrata su zatvorena. Ostale su samo lepe uspomene. Profesionalni tenis danas pratim tek koliko da proverim šta rade Novak, Ana i Jelena, čiji sam mentor bila pre nekoliko godina kada je počela da se pojavljuje na svetskoj sceni.

Naravno, uvek će ostati pitanje kakve je tek stranice sportske istorije Monika Seleš mogla još da napiše, samo da nije bilo tog prokletog Hamburga, kada je bila zaustavljena u furioznom, šampionskom pohodu, u trenutku kada joj nijedan reket nije predstavljao opasnost. Da li bi joj bilo ravne?

„Ne znam. Možda... Uvek ima neko bolji od nas. Ponekad me naši ljudi koje na Floridi srećem u šoping centrima uz uzdah pitaju: Eh, draga moja, da ne beše ludog Nemca – gde bi ti bio kraj? Nasmejem se, možda zaiskri koja suza, jer ne znam šta da kažem... Postoji jedna užasna, mračna strana moje ličnosti, koja umnogome usporava sve lepo što bi još moglo da mi se desi. Ta strana nestajala je samo dok sam bila na terenu. Tu nije mogla da me pobedi. A sve je u mom životu moglo da bude drugačije...“.

U paklu, ni kriva, ni dužna

Ko zna koliko bi još dugo Monika dominirala, da se tog 30. aprila 1993. bar povredila, da uopšte nije ni izašla na teren... Pred početak turnira saznala je da njen otac boluje od raka: Sav moj svet srušio se u Hamburgu... Pred očima zapanjene publike srušila se i Monika. Krik je zaustavio meč, dok je ona, s nožem u leđima, gubila tlo pod nogama i godine pred sobom. Fanatični obožavalac Štefi Graf, mentalno bolesni Ginter Parhe, iskoristio je svojih pet minuta slave. Reket nije mogao da zaustavi Moniku Seleš. Nož, nažalost, jeste. Grafova, tako, više nije imala dostojnu protivnicu, a ni većih problema da zauzme Monikino mesto.

"Iako povreda nije bila toliko ozbiljna, pravi pakao počeo je posle nekoliko dana, kada sam napustila bolnicu. I danas sam ubeđena da taj bolesnik nije dobio adekvatnu kaznu, ako je uopšte bio bolestan. Nisam bila sigurna da je sve to bilo slučajno. Danonoćno me je proganjalo pitanje zašto?!, imala sam u glavi bezbroj odgovora i različitih scenarija. Ali, dogodilo se, nisam mogla da vratim vreme. Nisam znala šta ću sa sobom, gde da pobegnem... Postala sam paranoična, plašila sam se svakog šuma u kući, spavala sam sa upaljenim svetlom, zaključavala se u sobu. Odjednom se sve srušilo... Imala sam osećaj kao da sam se probudila u paklu, ni kriva ni dužna. Bila sam opsednuta košmarima i imaginarnim napadačem koji me je proganjao u snu, ali i na javi u kojoj sam počela da haluciniram, roditelji su pokušavali nemoguće. Oteli su me iz mog mračnog sveta, konačno izvukli iz naše kuće opasane visokim drvoredima i odveli na kliniku u Kolorado, gde sam provela nekoliko meseci, daleko od civilizacije«.

U pomoć su priskočili najbolji psihijatri, čak i indijanski vračevi, ne bi li veliku šampionku spasili očaja i razmišljanja o najgorem. Kako je uspela da se oporavi, to samo ona zna.

"Razgovarala sam sa žrtvama silovanja i paraolimpijcima, koji su mi pomogli da shvatim koliko sam srećna što sam uopšte živa. Njihova snaga da nastave dalje posle svega što ih je zadesilo je zaista fascinantna. Nisam htela da dopustim da mi jedan čovek otme ljubav prema igri kojoj sam dala sve što sam ikad imala. Kad pomislim koliko se ljudi nalazi u mnogo težim situacijama od moje, zadovoljna sam onim što imam, a to je, posle svega, samo zdravlje. I shvatila sam da sve ide iz glave. Srećna sam što mogu da stanem na svoje noge kad se ujutru probudim, srećna sam što mogu ponovo da trčim za lopticom... I za životom«.

Pauzu i izolaciju iskoristila je kako bi se pozabavila psihologijom i pročitala knjige za koje ranije nije imala vremena. Iako su počele da je interesuju neke druge oblasti života, sve vreme je razmišljala o povratku na teren. Besane noći su prošle, rana zarasla, ali – ožiljak je ostao. Razlika je bila očigledna: nekad uvek nasmejani i pričljivi mali levoruki genije u svet se vratio povučen u sebe i zatvoren u ljušturu svoje privatnosti. Samo su malobrojni smeli da odškrinu vrata zabranjenog grada, kako su zvali vilu Selešovih nedaleko od Sarasote. Uz sve nevolje doživela je i saobraćajnu nesreću kada se sa majkom vraćala iz posete psihologu. Monikin skupoceni oldtajmer bio je potpuno uništen, a njih dve su samo zahvaljujući čudu prošle bez ijedne ogrebotine.

Prolazila sam u isto vreme i kroz raj i kroz pakao, bila povređena i fizički i psihički, morala sa nepunih 15 godina da napustim rodni grad i sve što sam do tada poznavala, da zaboravim na najbliže prijatelje i rođake

Postoji jedna užasna, mračna strana moje ličnosti, koja umnogome usporava sve lepo što bi još moglo da mi se desi. Ta strana nestajala je samo dok sam bila na terenu. Tu nije mogla da me pobedi

Najviše sam volela da udaram lopticom o zid. Zahvalna sam stanarima što im buka nije smetala. I danas sam najsrećnija kad oko mene postoji veliki zid... To je sigurnosna mreža, muzika koja najviše prija mom uhu.

Odgovori

Natrag na “Tenis”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 4 gosta.