Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Moderatori/ce: Monolog,Unofficialpage

Avatar
Claus
Postovi: 6809
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 11 jun 2014, 16:47

Pročitao sam tekst o Courieru, dobra stvar. :thumbup: The Rock je bio sjajan igrač, prototip današnjeg war of attrition tenisa i jedan veliki fighter, koji ni u kom slučaju nije lako odustajao. Da, imao je priličan broj mana (tajming, kretanje, problemi s mixovanje i varijacijama) i mnogi su to obilato koristili, ali u onome što mu je išlo od ruke, bio je vanserijski. :cool: Toliku kombinaciju sirove snage, prodornosti i preciznosti u jednom FH-u još dugo nećemo vidjeti, čast Federeru i Nadalu naravno. Mnogi su u Del Potru prepoznali njegovog nasljednika, potencijala za možda čak i veća dostignuća, ali povrede su mu gotovo upropastile karijeru i veliko pitanje je u kakvom će se stanju Argentinac vratiti.

formance WroteColonBez obzira što je po meni jedini pretedent za titulu GOAT-a Bjorn Borg


Inače, Borga vidim kao začetnika modernog tenisa, čovjeka ispred svog vremena, velikog igrača, ali kao GOAT-a ne. Nažalost, premalo je trajao da bismo ga oslovljavali kao "najvećeg ikada", a mogao je imati tu laskavu titulu bez problema. Pogotovo da je igrao u vremenu kada je sportistima sve na dohvat ruke.

A što se tiče vječne rasprave na forumu... :mrgreen:

Roger jeste (bio) inovator, majstor improvizacije i teniser koji je dosta toga dao/daje tenisu, ali ne treba ga uzdizati tako što će se omalovažiti persona kao što je Nadal. Ovo govorim kao osoba koja dugi niz godina navija (mada ne volim ovaj termin upotrebljavati kada je riječ o stranim sportistima ili timovima) za RF-a. Koliko god da je legendarni Švicarac dao tenisu, skoro isto toliko je dao i veliki Španac. Njihov doprinos je nemjerljiv, svaki je radio na sebi svojstven način i tu se stilovi većinom nisu sudarali, obzirom da se radilo/radi o dva dijametralno suprotna igrača, s potpuno različitim shvatanjima i filozofijom igre. Ako je jedan zarad svog talenta skovao niz tehnički najspektakularnijih udaraca koje je svijet vidio, drugi je na osnovu borbe i upornosti pomjerio granicu između mogućeg i nemogućeg.

Btw, slažem se da je priča o GOAT-u napuhana i da vjerovatno takav ne postoji, barem ne onaj kojeg mi tražimo, ali zanimljivo mi je forsirati istu jer uvijek izazove dosta vatre na podforumu. :zviz:

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 11 jun 2014, 17:14

Šteta što je Jim trajao malo, mogao je stvari u 90-tim učiniti zanimljivijim. Protiv Samprasa na Wimbledonu 1993 je odigrao najbolji meč na travi ikada i opet se ispostavilo da nije bio ni blizu pobjede. To boli.

Što se Borga tiče, ne pada mi na pamet da nekome nabijam na nos njegovu veličinu i pogotovo da ga pritom uzimam kao ultimativnog teniskog GOAT-a, ali u vremenu gdje se takvi natpisi tako olako daju svim drugim igračima, nemam drugog izbora. Pored toga, on za mene ima sve ono što jedan GOAT mora imati, a što nemaju ostali kandidati u toj mjeri. GOATizam predstavlja spoj kvaliteta i kvantiteta. Borg je imao i jedno i drugo, ali i ono treće što ga je izdvajalo od ostalih - neviđenu karizmu. To objašnjava ludovanje studentica za njim, podizanje tenisa na jedan sasvim drugi nivo, napravivši ga planetarno popularnim sportom. U biti, svaki sport dobije samo jednog igrača sa takvom karizmom, i dostignućima koji predstavljaju x faktor da se isti smatra najvećim u domenu svog djelovanja, odnosno sporta. A u tenisu to je Borg.

I pazi, ne govorim da je najbolji, već najveći. To koliko je trajao je nebitno, s obzirom na ono koliko je dao u datom vremenskom periodu. A dao je više nego ijedan drugi teniser u tako malom vremenskom roku. Pogledaj dostignuća ostalih ATG igrača do 25 godine i shvatićeš kolika je razlika u pitanju. Samo je Nadal uspio ostvariti približno takva dostignuća, a opet je bio pozamašno daleko iza IceBorga. A kad malo bolje razmislim, postao je profesionalac sa 14 godina, tako da ti to da je premalo igrao baš i ne pije vode, mada shvatam šta si htio reči :mrgreen:

Inače, slažem se sa ostatkom. Glorificiranje kvaliteta jednog igrača istovremenim podcjenjivanjem drugog je apsolutno nepotrebno. Sve se to može na mnogo suptilniji način uraditi. Mada se autor očito prepao za bezbjednost Rogerovih 17 GS-ova, pa je odlučio da na veoma specifičan način i na vrijeme stavi do znanja svima da Nadal nikad neće biti najbolji svih vremena, jer je fizikaner, a ne tvorac ideja. :mrgreen:
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Claus
Postovi: 6809
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 11 jun 2014, 17:31

Jim jednostavno nije bio igrač za brze podloge. Fact. :mrgreen:

formance WroteColonŠto se Borga tiče, ne pada mi na pamet da nekome nabijam na nos njegovu veličinu i pogotovo da ga pritom uzimam kao ultimativnog teniskog GOAT-a, ali u vremenu gdje se takvi natpisi tako olako daju svim drugim igračima, nemam drugog izbora. Pored toga, on za mene ima sve ono što jedan GOAT mora imati, a što nemaju ostali kandidati u toj mjeri. GOATizam predstavlja spoj kvaliteta i kvantiteta. Borg je imao i jedno i drugo, ali i ono treće što ga je izdvajalo od ostalih - neviđenu karizmu. To objašnjava ludovanje studentica za njim, podizanje tenisa na jedan sasvim drugi nivo, napravivši ga planetarno popularnim sportom. U biti, svaki sport dobije samo jednog igrača sa takvom karizmom, i dostignućima koji predstavljaju x faktor da se isti smatra najvećim u domenu svog djelovanja, odnosno sporta. A u tenisu to je Borg.


Slične kvalitete, ako ne i u većoj mjeri (u redu, vjerovatno se više očituju zbog veće eksponiranosti igrača u medijima) posjeduje i RF. Koliko god da je tenis kao sport popularizovao Šveđanin, toliko je uradio i Federer. I jedan i drugi su postali svojevrsni brend, premda se teniseri danas daleko više cijene.

formance WroteColonI pazi, ne govorim da je najbolji, već najveći. To koliko je trajao je nebitno, s obzirom na ono koliko je dao u datom vremenskom periodu. A dao je više nego ijedan drugi teniser u tako malom vremenskom roku. Pogledaj dostignuća ostalih ATG igrača do 25 godine i shvatićeš kolika je razlika u pitanju. Samo je Nadal uspio ostvariti približno takva dostignuća, a opet je bio pozamašno daleko iza IceBorga. A kad malo bolje razmislim, postao je profesionalac sa 14 godina, tako da ti to da je premalo igrao baš i ne pije vode, mada shvatam šta si htio reči


Shvatam, stavio si akcenat na peak period, što dakako ide na ruku Ledenom jer je gotovo cijelu karijeru bio na vrhuncu i suvereno vladao poretkom. Nazvao bih to i primeom, svakako ne bi bilo greška, ali pošto se za isti obično vežu i najbolje igračke godine (a Borg se u najboljim godinama oprostio od tenisa), kao i neki duži vremenski period, neću to učiniti. Mada bi opet bilo diskutabilno, jer je tu i Nadal kao što si spomenuo, a ni Federer iz 2004-2007 (pod pretpostavkom da se odmah nakon mononukleoze i pada u 2008. oprostio) nije daleko. Opet, ne bih ulazio u ŠBB-KBB šeme, pa ću prihvatiti tvoje tumačenje.

formance WroteColonInače, slažem se sa ostatkom. Glorificiranje kvaliteta jednog igrača istovremenim podcjenjivanjem drugog je apsolutno nepotrebno. Sve se to može na mnogo suptilniji način uraditi. Mada se autor očito prepao za bezbjednost Rogerovih 17 GS-ova, pa je odlučio da na veoma specifičan način i na vrijeme stavi do znanja svima da Nadal nikad neće biti najbolji svih vremena, jer je fizikaner, a ne tvorac ideja.


Ovdje smo se razumjeli, nema se šta dalje pisati. :mrgreen: U stvari, pisat ćemo kada/ako sedamnaes'ka bude ozbiljno ugrožena ili poslata u zaborav (za što se nadam da neće biti slučaj), a možda i povećana već na sljedećem turniru. :mrgreen:

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 11 jun 2014, 18:03

Claus WroteColonJim jednostavno nije bio igrač za brze podloge. Fact. :mrgreen:


Teško, jer je pored RG-a, dominirao i Australijom, koji se igrao na hardu, a osim toga, od 5 osvojenih Mastersa, 3 je osvojio na IW-u (2x) i Miamiju, koji su također igrani na Hardu i da ne spominjem dva finala na završnom Mastersu (91 i 92) sa brzog harda, te finala na sva 4 Grand slama do 22 godine. Istina je da mu je šljaka najviše odgovarala zbog prirode igre, ali nije on uopše imao problema sa brzim podlogama.

Claus WroteColonSlične kvalitete, ako ne i u većoj mjeri (u redu, vjerovatno se više očituju zbog veće eksponiranosti igrača u medijima) posjeduje i RF. Koliko god da je tenis kao sport popularizovao Šveđanin, toliko je uradio i Federer. I jedan i drugi su postali svojevrsni brend, premda se teniseri danas daleko više cijene.


Slične svakako, ali ne iste.

Claus WroteColonShvatam, stavio si akcenat na peak period, što dakako ide na ruku Ledenom jer je gotovo cijelu karijeru bio na vrhuncu i suvereno vladao poretkom. Nazvao bih to i primeom, svakako ne bi bilo greška, ali pošto se za isti obično vežu i najbolje igračke godine (a Borg se u najboljim godinama oprostio od tenisa), kao i neki duži vremenski period, neću to učiniti. Mada bi opet bilo diskutabilno, jer je tu i Nadal kao što si spomenuo, a ni Federer iz 2004-2007 (pod pretpostavkom da se odmah nakon mononukleoze i pada u 2008. oprostio) nije daleko. Opet, ne bih ulazio u ŠBB-KBB šeme, pa ću prihvatiti tvoje tumačenje.



Evo o čemu govorim

Dostignuća igrača do 26 godine

Roger Federer (1998- 2007) - 10 GS-ova, 54 titule
Rafael Nadal (2001-2011) - 10 GS-ova, 46 titula
Bjorn Borg (1973-1981) - 11 GS-ova, 64 titule

Dakle, Bjorn je u tom vremenskom periodu profesionalno igrao 2 godine manje od Federera, 3 manje od Nadala, a ostvario je više, bez da je nastupao an Australian openu.


Claus WroteColonOvdje smo se razumjeli, nema se šta dalje pisati. :mrgreen: U stvari, pisat ćemo kada/ako sedamnaes'ka bude ozbiljno ugrožena ili poslata u zaborav (za što se nadam da neće biti slučaj), a možda i povećana već na sljedećem turniru. :mrgreen:


Bogami, pripremaj se lagano za to. :mrgreen:
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Virtu4l
Postovi: 50107
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

PostPostao/la Virtu4l » 11 jun 2014, 18:21

Sprem'te se, sprem'te :angel:
AMARE VRATI SE !

BABADZO
Postovi: 1404
Pridružen/a: 13 jan 2014, 03:06

PostPostao/la BABADZO » 27 jun 2014, 13:41

Formo hoce bit sta o Safinu mozda ? :oops:

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 27 jun 2014, 18:56

Biće biće, kad budemo govorili o najvećim potencijalima ikada. :mrgreen:
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Virtu4l
Postovi: 50107
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

PostPostao/la Virtu4l » 04 jul 2014, 17:04

formance WroteColonBiće biće, kad budemo govorili o najvećim potencijalima ikada. :mrgreen:


Mene mnogo više zanima jedan Albert Montanes, ali o njemu ćemo kad antitalenti dođu na red. Kako je igrač koji nema niti jedan udarac uspio osvojiti šest turnira, doći na prag TOP20 i pri tome zaraditi blizu 5 miliona USD.
AMARE VRATI SE !

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 05 jul 2014, 20:08

Virtu4l WroteColonKako je igrač koji nema niti jedan udarac uspio osvojiti šest turnira, doći na prag TOP20 i pri tome zaraditi blizu 5 miliona USD.


Je li pitanje retoričke prirode ili . . . :tralala:

I tako Montanes ode u 'legende bijelog sporta' :hmmmmm:

:mrgreen:
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Virtu4l
Postovi: 50107
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

PostPostao/la Virtu4l » 05 jul 2014, 23:38

formance WroteColonI tako Montanes ode u 'legende bijelog sporta' :hmmmmm:

:mrgreen:


Pa to je veći fenomen od ovih 'pravih' legendi. Oni imaju talenat i logično je da osvajaju, a ovaj veze sa životom nema i opet osvaja, on i Bartoli.
AMARE VRATI SE !

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 06 jul 2014, 00:29

Pa bilo je i među pravim legendama overachievera, nije da nije. Becker i Wilander recimo, za koje se mnogi slažu da su osvojili više nego što su trebali. Ja se u tome samo djelimično slažem, odnosno ne slažem.

Dok su Edberg i Agassi underachieveri, jer i pored onoga što su napravili, mogli su i mnogo više. Yebiga, Agassi se zayebavao u prvom dijelu karijere, pa je dozvolio da čitava Američka klapa mladih tenisera (Chang, Sampras, Courier) mlatnu GS prije njega, a druga dvojica baš preko njegovih leđa. :mrgreen:

Edberg je bio mentalno slabiji od ostatka konkurencije, plus mu je drugi najvažniji udarac (forhend) bio ispodprosječan. Da je više radio na sebi, sigurno bi imao i više uspjeha.

A jedina legenda u tenisu čije ime je Albert jeste onaj koji se preziva Beresategui i to ni zbog čega drugog nego zbog činjenice da je zbog ekstremnog zapadnog gripa i forhend i bekend udarao istom stranom reketa i tako osvojio 14 titula, a igrao i finale Roland Garrosa. :kralj:

Montanes who ? :kafa:

:mrgreen:
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Virtu4l
Postovi: 50107
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

PostPostao/la Virtu4l » 06 jul 2014, 10:36

formance WroteColonDok su Edberg i Agassi underachieveri,


Novak? Možemo li ga već sa 27. godina proglasiti jednim od najvećih underachievera svih vremena?
AMARE VRATI SE !

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11301
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

PostPostao/la MaGiCa » 06 jul 2014, 11:27

Virtu4l WroteColonNovak? Možemo li ga već sa 27. godina proglasiti jednim od najvećih underachievera svih vremena?


Na dobrom je putu, ali josh uvek mozhe da okrene tablu.

Jednostavno, njegova karijera mora da se gleda i kroz prizmu toga da se borio sa dvojicom ponajboljih igracha (ili top5 igracha svih vremena, u najgorem sluchaju). Van poraza od njih dvojice u onim najvecim mechevima, retko kada je gubio od fielda. Ne mozhe niko da se smatra underachieverom per se, ako na poslednjih 17 GS turnira odigra 12 finala, 4 polufinala i jedno chetvrt finale. Jednostavno, sa uzetih "samo" 5 GS turnira za to vreme mozhe se reci da nije materijalizovao kvalitet rezultatima u onoj meri koliko je mozhda trebalo da uradi, ali teshko da je underachiever jer je 7 od 11 puta bivao pobedjivan od Fedala, najchesce na njima omiljenim podlogama. ;)

Mislim da je izgubiti od Nadala na shljaci RGa teshko klasifikovati kao nekakav fail, jer momak tamo ima 99% pobeda kroz karijeru. Neshto slichno, mada ne u tolikoj meri, se mozhe reci i za poraz od Federera na WBu.

Jedino gde jeste failovao su porazi od Wawrinke i Murraya, od kojih je IMHO kompletniji i bolji igrach, s tim da mu je Andy vrlo nezgodan matchup.
‘I was offered a free villa in Hollywood, but I said no thank you, I prefer to live in Italy.’

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 07 jul 2014, 16:55

Evo analize o sličnosti Lendla i Đokovića, koju je @MaGiCa spominjao na drugoj temi.

Zašto je Novak Đoković moderna verzija Ivana Lendla?

slika

Sličnost između Ivana Lendla i Novaka Đokovića bila je primjetna još od prve osvojene Novakove titule, a da se nije radilo o pukoj slučajnosti, pokazale su godine koje slijede, a u kojima je Novak bio najdominantnija figura svjetskog tenisa. U čemu se ogledavaju njihove sličnosti ? Prije svega u načinu kojim su se probijali u sami svjetski vrh. Lendl je stasavao u eri gdje su igrali Borg, Connors i McEnroe, kao već kompletni igrači, dok je Novak svoju slavu morao steći preko najjačeg teniskog dvojca ikada, Federera i Nadala. I jedan i drugi su izdominirali konkurenciju na posve inovativan način, istovremeno dajući tenisu jednu sasvim novu dimenziju, ‘neviđenu’ u takvom izdanju i obliku. Iz toga je proizašao jedan od najdominantnijih Prime perioda Open ere u periodu između 1985 i 1987, kada je Lendl iz 48 turnira koliko ih je odigrao, osvojio njih 28, uključujući 5 GS-ova, 8 GPT (Masters) turnira, 3 Masters kupa, uz omjer pobjeda i poraza 228-19. Dok smo od Đokovića s druge strane, dobili jednu od najjačih sezona pojedinačnog igrača ikada, jer je 2011 od 15 turnira, osvojio njih 11, od čega 3 GS turnira, 5 Mastersa, uz treći najduž niz dobijenih mečeva u jednoj sezoni (39), te omjer pobjeda i poraza 70-6 na kraju sezone. Ipak, ono što je najviše privlačilo pažnju nisu ostvareni rezultati, nego način na koji su isti ostvareni. A to je ono gdje su njih dvojica, uz sve ostale koincidencije, najsličniji.

Stil igre

Prije svega kada govorimo o korjenu nastanka high percentage baseline igre, moramo otići malo dublje u prošlost i spomenuti Bjorna Borga kao nekog ko je dao glavu i rep takvoj teniskoj filozofiji, uz prepoznatljivi moto: ‘Getting ball over net‘. Borga kao tvorca ovog stila ostavit ćemo po strani, a osvrnuti se na čovjeka koji je ovu filozofiju podigao na jedan veči nivo – Ivana Lendla. Lendl je igrač koji je relativno kasno počeo igrati najbolji tenis, ali razlog tome leži u tehnologiji reketa, koja je svakim danom napredovala, ali tek sredinom 80-tih uspjela ispratiti njegov igrački, fizički i tehnički upgrade kao igrača. Za razliku od Borga, Lendl je imao nešto bolji servis i snažniji forhend. Igra mu se zasnivala na izuzetnoj fizičkoj spremi, na kojoj je bazirao i taktički pristup poenima i tempom sa osnovne je ubijao protivnike. U odnosu na Novaka Đokovića, koji prednost u razmjeni stiče riternom ili BH-om, Lendl se više oslanjao na svoj forhend, a stabilnost na BH strani mu je omogučavala maksimalno korištenje potentnosti svog forhenda. Mogao je riješiti poen na više načina, pritom podjednako uspješno i defanzivno i ofanzivno. Imao je izuzetno agresivnu crtu u forhendu i defanzivnu u BH-u. Sve te varijable u udarcima i njihova višedimenzionalnost svrstavale su ga u kralja power baselinea, jer je mogao prilagođavati igru u zavisnosti od situacije na terenu, protivnika i slično. Forhend je bio toliko kompletan da je i čistu ofanzivnu baseline igru mogao provoditi jednako uspješno kao i kontrolisano agresivni baseline tenis za koji se odlučio. Prednost drugog stila nad prvim leži u tome što je sigurniji, više umara protivnika i zahvaljući fantastičnoj uravnoteženosti igrača koji ga sprovodi, teško mu je naći manu, barem sa tehničke i taktičke strane. Ivan Lendl je spojio defanzivne sposobnosti Bjorna Borga i ofanzivne sposobnosti dotad neviđene u svjetskom tenisu, izdominiravši konkurenciju načinom koji to niko nije uradio prije njega.

Novak Đoković je imao druga razvijenija bazična oružja, kojima je ostvarivao prednost nad konkurentima. Za razliku od Lendla, njegov trademark shot je BH, a na riternu bazira čitav udarački arsenal. Defanziva mu nije jača strana, ali kontraofanziva, odnosno counterpunching itekako jeste. Odlično aprosbuje snagu protivničkih udaraca i pravi je zid kada to situacija od njega nalaže. Kao i kod Lendla, igra mu se zasniva na izuzetnoj fizičkoj spremi, s tim što je pritisak na noge kod Novaka veči, jer mu u dosta situacija od njih zavisi intezitet i stabilnost udaraca. Novakova igra više zavisi od tajminga, footworka i kretanja nego Lendlova, zato noge odrađuju veliki dio posla u tom procesu. Ipak, bez obzira na ove sitne razlike u načinu ostvarivanja prednosti nad konkurentima, obojica su forsiranjem istog stila i identične egzekucije istog, postali ono što su postali, revolucionari teniske igre. Baš kao Lendlov, Novakov servis je dobar, ali ne sjajan, pogotovo ne odličan. Protivnike lomi strašnim intezitetom sa osnovne linije, koji mu omogučuju do savršenstva razvijena bazična oružja u vidu forhenda, bekenda i riterna. Ne ide po viner po svaku cijenu, ali izuzetno gradi poen, stvara prostor, otvara teren i realizuje tu prednost. Kao i Čehu, najveći problem su voleji, ne toliko anticipacija na mreži i net coverage, koliko prilazni udarci i tehnički bag pri odigravanju voleja. Međutim, 2011, godine koja se smatra revolucionarnom godinom moderne teniske ere, Novak je uradio isto što je uradio i Lendl 1985. Fizički, igrački, taktički i mentalno je uznapredovao, spojivši defanzivne sposobnosti Nadala i ofanzivne sposobnosti Federera u koncept igre koji je od njega napravio mašinu za pobjeđivanje. Sami podatak da je protiv najjačeg teniskog dua na kraju godine imao međusobni omjer 10-1, dovoljno govori o kakvom nivou se radilo.

Oni su promijenili tenis

Boris Becker je možda modernizovao S&V igru, baziravši je na sirovoj snazi servisa i vještine na mreži, istovremeno odredivši stil kojim će se igrati u narednim godinama, ali Lendlovučinak na polju baseline-a i cjelokupne teniske igre je ipak bio veči. Zašto ? – Zato što je čitav val mlade teniske generacije nakon njega igru bazirao upravo na baselineu. Počevši od Wilandera, koji je Lendla oborio na njegov način, taktičkom vještinom i tempom sa osnovne linije, pa do generacije sa Samprasom, Agassijem, Courierom, Changom. Zato je Lendl začetnik modernog tenisa, igrač koji je odredio pravac kojim će tenis ići u budučnosti, promijenivši ustaljene igračke norme i principe.Sličnu stvar je uradio i Novak Đoković, na nešto drugačiji način. On je zahvaljujući evoluciji tehnologije i pratećih sredstvava egzekuciju takve igre podigao na još veči nivo i promijenio tok teniske historije, natjeravši konkurente da se prilagođavaju njegovom stilu i mijenjaju igru. Prvi koji je to uradio je Rafael Nadal, čije smo tehničke promjene u vidu pojačanog inteziteta agresivne igre mogli vidjeti u protekle 3 godine. Novak je savršenim spojem Rogerove ofanzive, Nadalove defanzive, Andreovog counterpunchinga i Lendlove filozofije iskoristio maksimalnu potentnost takvog sistema igre, učinivši ga najsavršenijim i najkompletnijim kojeg je teniski svijet vidio. On je modernizovao Lendlovu tenisku filozofiju, zato se za njega kaže da je ‘moderni Lendl‘.

Opsjednutost Wimbledonom, odnosno Roland Garrosom

I jedan i drugi su imali/imaju Grand slam turnir koji im nije bio suđen (za Novaka ima vremena da to promijeni). Lendl je bio opsjednut Wimbledonom, Novak Roland Garrosom. Grozni je želio Wimbledon po svaku cijenu, toliko jako, da je izgorio u toj želji. Tempirao je formu, mijenjao i prilagođavao igru, na travi se iz baselinera pretvarao u S&V igrača, ali sve to na kraju nije bilo dovoljno, zbog jedne jedine stvari – ogromnog pritiska, istog onog pritiska koji godinama onemogučava Novaka da digne trofej na Roland Garrosu. Naravno, bez želje da zanemarujemo prepreke koje su se nalazile obojici na putu do tih titula, činjenica je da ni kod jednog ni kod drugog nije u pitanju tehnički bag i nemogučnost prilagodbe podlozi ili protivniku, već mentalni. Lendl je igrao u konkurenciji najboljih grass courter igrača ikada, Novak u eri najboljeg šljakaša ikada. Obojica su na putu do finala često izgledali nadmoćno dobri, ali u finalu nisu pronalazili svoj najbolji tenis. Lendl je Wimbledonsko finale 1987 izgubio od Casha, igrača koji se po prvi put našao u prilici da osvoji Grand slam i učinio to protiv već dokazanog Grand slam šampiona. Novak je 2 od 3 finala RG-a završio dvostrukom servis greškom na meč lopti, a u jednom od njih kada je imao meč u svojim rukama, napravio kardinalnu grešku, koja ga je, između ostalih stvari i koštala poraza. Sve to ukazuje na činjenicu da je kvalitativni pad u finalnim mečevima posljedica mentalnog pritiska nastalog iz ogromne želje da se okite trofejom turnira koji im nedostaje. Na svakoga igrača se to različito manifestuje, kod njih dvojice gotovo identično.

Mentalna snaga – mentalni bag

Ako njihov sistem igre sa tehničke strane nije imao manu, sa mentalne jeste. Više stvari mogu biti razlozi toga, a jedna od njih je svakako mentalni i fizički zamor koji tako kompletan koncept igre iziskuje. Međutim, to ne objašnjava činjenicu lošeg bilansa u GS finalima obojice igrača. Lendl je ušao u 19 finala i osvojio njih 8, dok je Novak od 14 finala, dobio njih 7. Dakle, jasno je da je mentalni faktor segment na koji su njihovi protivnici mogli najviše računati u mečevima protiv njih, jer razlog lošeg tempiranja forme, pucanja pod pritiskom u najvažnijim mečevima, lošijim igračkim izdanjima u GS finalima, te generalno poteškoćama sa pronalaženjem najboljeg tenisa onda kada je to najpotrebnije nije ništa drugo do mentalni problem. Problem, koji je obojicu koštao i mnogo veče karijere. Dakle, Đoković jeste moderna verzija Ivana Lendla u gotovo svakom pogledu, igračkom, tehničkom i psihičkom. Vrijeme će pokazati hoće li biti i u statističkom. Obojica su dominirali istim načinom, obojica su dijelili isto prokletstvo, obojica su revolucionirali tenis i obojica su mogli imati mnogo veču karijeru. Za Novaka, ipak, ima još vremena da to promijeni. Hoće li ili ne, zavisi od njega samog.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11301
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

PostPostao/la MaGiCa » 07 jul 2014, 17:22

Molim da udje u 1 arhivu, da sam ja bio taj koji je uporno povlachio paralelu izmedju ove dvojice: DjokoLendl je moj patent since 2011. :tralala:

BTW, ono shto pravi razliku izmedju ove dvojice je samo 2HBH:



Za mene lichno, veca je slichnost izmedju Djokovica i Lendla, nego toliko forsirana Nadal-Borg analogija. ;)

BTW, ritmichnost udaraca Djokovica i Lendla je fascinantna - dve mashine aka roboti sa baselinea. :cool:
‘I was offered a free villa in Hollywood, but I said no thank you, I prefer to live in Italy.’

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 07 jul 2014, 17:31

Što jes jes, ne mogu duše griješiti, ti si je patentirao, ja samo obrazložio. :mrgreen: :thumbup:

Mislim da su Nadal/Borg isforsirani zbog unikatnog stila zasnovanom na Top spinu i velikoj dominaciji na šljaci. Mislim, do pojave Nadala, top spin kao udaračko oružje bio je jako malo zastupljen, a Nadal ga je revolucionirao, pa ga stoga svi gledaju kao Borgovog nasljednika, a Šveđanina kao njegovo prethodnika. Iako ne mogu osporiti velike sličnosti u određenim parametrima (Top spin, mentalna snaga, izuzetna fizička sprema) razlike među njima su veče nego kod ĐokoLendla.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Claus
Postovi: 6809
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 07 jul 2014, 17:39

Meni je Đoković najsličniji Agassiju, iako naravno dijelim mišljenje da je u suštini naslijedio generički baseline tenis od Ivana Lendla. Jednostavno, taj return i dvoručni backhand neodoljivo podsjećaju na Andrea.

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 07 jul 2014, 17:54

Liče u pogledu kvaliteta nekih udaraca, ali ne forsiraju isti stil. Sličnosti se ogledaju u podjednako izbalansiranom FH-u i BH-u, te kvalitetnom riternu. Andre je bio 'hard hitter' i mnogo agresivniji igrač od Novaka, koji se u udarcima dosta oslanjao na power segment i na osnovu njega sticao prednost u poenu. Novak je kontrolisani agresivac, koji ubija tempom sa osnovne i intezitetom tenisa koji zathjeva više segmenata da bi bio moćan kao što jeste. Ključna je razlika u taktičkom pristupu mečevima jednog i drugog. Tako da je to dovelo do toga da forsiraju dosta različit stil, nego što se na prvi pogled čini.

Tehnika BH-a im nije ista, grip također, tako da ne vidim baš neku sličnost, osim što su oba bili fantastični udarci. Andreov BH mi više liči na Safinov ili Riosov.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Claus
Postovi: 6809
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 07 jul 2014, 18:16

Svjestan sam da između njih postoje nepremostive razlike, ali iste postoje i između Lendla i Đokovića. Ostavimo li po strani skoro baseline pristup igri i psihološku stranu, imaju dosta razlika. Ivan je, kao što si rekao, pravio razliku servisom i forehandom, a Novak returnom i backhandom. Također, Djoker je igrač koji ima samo takva muda i inat, u tome mu stvarno rijetko ko može parirati. Čeh je isto tako bio teniser koji je volio diktirati igru s osnovne linije, preuzeti inicijativu, a čini mi se da Nole reaguje tek kada ga protiv napadne (osim protiv Nadala, kada mora biti agresivniji), što spada u taj famozni counterpunching. Da ne govorim kako je jedan nije mogao pronaći rješenje za Wimbledon, a drugi za Roland Garros (iako je izvrstan clay couterter).

Ponovo što se tiče Agassija, slažem se da je Amerikanac bio mnogo ofanzivniji igrač i da je jače udarao lopticu. Međutim, pored dva udarca koje sam naveo (za BH sam htio napisati da su i jedan i drugi, pored returna, bili za njih dvojicu trademark shotovi (da nek kažem bazični), generisali snagu i na koncu postigli izrazitu efektnost u igri) evidentno je da su obojica mogli napraviti mnogo više u karijerama. Doduše, za Novaka još uvijek nije kasno, ali ide se u godine i nikad ne znaš kako će tijelo reagovati.

U suštini, poređenje s Agassijem sam barem ja gledao kroz prizmu shotmakinga i udaraca (BH + return), a s Lendlom si ti već sve fino objasnio i glavna sličnost se ogleda u generičkom baselineu i mentalnoj podudarnosti. Mislim da u teniskom svijetu ne postoji šampion koji se ne može uporediti s barem dva njegova prethodnika, tako da isto vrijedi i za Novaka Đokovića.

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 07 jul 2014, 18:37

Claus WroteColonSvjestan sam da između njih postoje nepremostive razlike, ali iste postoje i između Lendla i Đokovića. Ostavimo li po strani skoro baseline pristup igri i psihološku stranuIvan je, kao što si rekao, pravio razliku servisom i forehandom, a Novak returnom i backhandom. Također, Djoker je igrač koji ima samo takva muda i inat, u tome mu stvarno rijetko ko može parirati.


To nisu nepremostive razlike. Koje to sličnosti imaju Andre i Novak, osim bekenda i riterna ? Nikakve. Niti su na isti ili bar sličan način postali dominantni, niti su forsirali isti stil, niti su svojom osobenošću, karizmom i svemu ostalom ni blizu istog.

Poenta je da su igrali potpuno različitim stilom, da je njihova igračka i mentalna filozofija dosta drugačija. Dok kod ĐokoLendla izuzev razlike u dvoručnom BH-u, svaka druga različitost istovremeno je i sličnost, kao što je recimo nemogučnost osvajanja RG-a, odnosno WB-a. To što se Lendl više oslanjao na FH, a Novak na BH ne mijenja činjenicu da su provodili identičan gameplan na isti način, spojem vrhunskih ofanzivnih i defanzivnih sposobnosti zasnovanim na izuzetnoj fizičkoj spremi.

Agassi je u velikoj večini stvari sušta suprotnost od njih dvojice.

I da, Lendl je itekako ima damu, dovoljno je pogledati finale RG-a 1984 da bude jasno o kakvoj mašini se radilo.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com


Natrag na “Tenis”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.