@Virtu4l je u jednu ruku u pravu. Kada bi banalnim poređenjem tražili klona Coriji, to bi u današnjoj eri bio Ferrer. Ali, samo u kontekstu banalnog poređenja. Kada malo zagrebemo ispod površine, izvjesno je da su razlike malo očitije. Prvenstveno, Coria je imao mnogo iskristalisanije udarce i lakše je sprovodio u djelo ono što je zamišljao. Snagu koju je generisao sa oba krila, Ferrer je mogao samo zamišljati. Osim toga, shotmaking, IQ, ofanzivni varijaitet, igra na mreži, defanziva, counterponching, sve je to imao u večoj mjeri nego Ferrer, nešto više, nešto manje. Možda da izostavimo counterponching, tu su otprilike jednaki ili je eventualno David malo bolji, no sve ostalo je na strani Argentinca. Popularni 'El Mago' bio mnogo ujednačeniji igrač naprijed i nazad. Imao je bolje passing shoteve, bolju defanzivu u kompletu, bolji u naglim promjenama kretanja, a istovremeno daleko jači u napadu. Imao je prosto više elemenata u svojoj igri koje je mogao obavljati jednako dobro, što Ferrer niti ima niti može.
Da li bi mogao držati pandan Nadalu ?! - Teško je reči da bi slika izgledala previše drugačije i da Nadal i sa Coriom kao glavnim konkurentom na šljaci ne bi na kraju važio za najboljeg clay courtera ikad, ali je ono finale iz 2005 nagovještavalo jedno veliko rivalstvo. Da, siguran sam da bi mogao stvarati probleme Rafi, jer osim što je bio prirodni šljakaš, imao je sva potrebna oružja za borbu sa Nadalom u kontinuitetu. Brzina, tajming, footwork, fizička sprema, 'westernizovane' bazične udarce, filozofiju igrača kojem je šljaka prirodna podloga. Imao je sve, osim možda servisa, koji bi ga najviše koštao u tim mečevima. Ne mislim, opet ponavljam, da bi slika izgledala nešto previše drugačije nego što sada izgleda, ali nije isključeno da bi Nadal danas imao jednu 'kantu' manje sa RG-a. Ako ništa, dobili bi jedno veliko rivalstvo.
Finale Rima iz 2005 je obavezno štivo svima koji žele vidjeti šta znaći 'propper' tenis na šljaci. Slobodno ga uporedite sa bilo kojim mečem Novaka i Nadala, sumnjam da ćete naći takav kvalitet, razornost i intezitet razmjena, crtanje po terenu i traženje uglova. Ovo je možda i najbolji meč na šljaci u zadnjih 20 godina, uz čuveno Rimsko finale godinu dana kasnije.
Upravo ti problemi su ga i koštali veče karijere i minimalno jednog GS-a. U finalu RG-a 2004 desili su se problemi sa nogom, što ga je onemogučilo da servira, pa je od 0-2 Gaudio došao do 3-2 i jedinog GS-a u karijeri. Najjači je bio peti set, ovaj ne može da servira, a onaj se prepao pobjede, pa se brejkovi razmjenjuju kao na pijaci Kasnije te godine je operisao rame, a sljedeće , sljedeće sezone su uslijedili dva teška poraza, koji su ostavili daleko jači psihiloški efekat, nego onaj sa RG-a. Prvo je u finalu MC-a poražen od Nadala u prilično izjednačenom meču, a onda je koju sedmicu kasnije doživio još jedan težak poraz od istog igrača u finalu Rima, iako je imao 3-0 u petom setu uz dvostruki brejk.
Tu je bio kraj, ostatak znamo, uzimanje velikih pauza, pokušaji 'comebackova', da bi 2009 konačno okačio reket o klin, shvativši da ne može povratiti staru formu. Ti porazi od Rafe su mu jako teško pali, izgubio je nekoliko izjednačenih mečeva u veoma kratkom periodu. Svi znamo šta se desilo sa Courierom nakon što je 1993 izgubio dva neizvjesna finala u mjesec dana, te kako nikad kasnije nije bio isti igrač. Isto to se desilo i Coriji, s tim da su njega pored toga i povrede dobrano dotukle. Tako se ugasila jedna zvijezda, koja i prije toga nikad nije sijala sjajom kojim je trebala i morala.