Kolumne Monolog (ili možda dijalog)

Mislite da možete bolje? Izvrstan ste poznavalac situacije u bh. sportu, ali niko, pa čak ni SportSport.ba ne želi da objavi vaš stav? Ovo je vaša rubrika.
Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Kolumne Monolog (ili možda dijalog)

Post Postao/la Monolog » 20 apr 2010, 11:01

Miris novca je zamijenio sve druge mirise; ne okrećemo se za mirisom jasmina, svježeg peciva, već za prokletim, smiješnim, ali prijeko potrebnim novcem. Davno izgubismo dostojanstvo, čisto sumnjam da mlađa pokoljenja znaju pravo značenje ove riječi, postadosmo robovi novca; roboti programirani samo za jednu funkciju - trčanje za novcem i trošenje istoga.
"Običnom" čovjeku se i može progledati kroz prste, no da li se isto tako može progledati i profesionalnom sportisti? Omamljeni jakim i čudnim mirisom zelembaća, zaboravljaju zbog čega su uopšte počeli raditi ti što rade. Ljubav prema igri(nemojte se smijati), kombinovana sa požrtvovanošću i tolikim trudom da se zadive gledaoci na tribinama i ispred malih ekrana je nešto što ne smije biti tek tako bačeno u zaborav. No, na moju(nadam se našu)veliku žalost, ovo što napisah su bajke za malu djecu. Novac itekako promijeni čovjeka; kako bismo mi u Bosni rekli:"Otvori mu se d*pe", te postaje zahtjevniji, škrtiji, jednom rječju - NEČOVJEK.
Sport je odavno postao najunosniji (i)legalni posao, a sportisti najbolje oruđe za pranje novca.I Izdvajanje astronomskih cifri, nešto što je običnom(ili da sada kažem posebnom, jer iz ovog se da zaključiti da smo mi sve samo ne obični)čovjeku nemoguće shvatiti, su od sporta napravili šprdnju i zezanciju. Ah, kako sam zavidim svom ocu i djedu, te tim starijim generacijama koji su i zapamtili pravo značenje sporta. Mi nismo; barem ja nisam(shvatih to slušajući njihove priče), za vas nisam siguran. Jeste li? Rijetko ko, rekao bih. Rijetko ko.
Prije su sportiste bili oličenje poštenja, dostojanstva, humanosti, borbenosti...a sada? Sada to definitivno nisu. Sjeme zla je duboko usađeno u njih(čast izuzecima, kojih je svakog dana sve manje); sjeme koje je nemoguće iskorijeniti.
Zar je gel za kosu ubio požrtvovanost? Zar su lakirane kopačke usporile rad nogu? Zar su dijamanti oslijepili sportiste? Zar venama teče zelena boja dolara(sad mi je i draža plava aristokratska boja), a ne crvena boja krvi? Toliko pitanja, a mislim da na svako znamo odgovor? Ostaje nam još samo jedno pitanje. Jedno prokleto pitanje. Do kad će ovo biti tako? Do kad?
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
NoName
Postovi: 5355
Pridružen/a: 07 sep 2008, 15:57
Lokacija: 43° 59′ 20.04″ N, 18° 10′ 41.16″ E
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la NoName » 21 apr 2010, 08:16

Dobar tekst, svaka čast. Na tvoje pitanje do kada će to sve trajati, odgovor je jednostavan: Do sudnjeg dana ;)

Nekad su sportisti bili siromasi koji su igrali a bogati su gledali. Danas je situacija obrnuta.

Pozdrav i nastavi sa kolumnom.
Jbš državu koja nema Nobela, Oskara i Olimpijadu.
Pobjednici ostvaruju ciljeve, gubitnici traže izgovore.
SERGEJ, SERGEJ, SERGEJ BARBAREZ.

Avatar
AulleTa
Postovi: 1508
Pridružen/a: 27 avg 2009, 08:35
Lokacija: Pijemont
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la AulleTa » 21 apr 2010, 19:07

Svaka čast za kolumno GJ
Spammer

1.000.000 $ Man ! - Maybe in future... #

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Monolog » 23 apr 2010, 09:24

Djetinjstvo
Nervozu liječih alkoholom, no u posljednje vrijeme samo lijepim sjećanjima, vraćanjem u daleku prošlost. Naglasak na daleku; ipak nisam toliko prevalio da bih za sebe mogao reći da sam iskusan(samim time i mudar)čovjek. Davno zaboravljeni osmijeh nabacih na bradato lice. Nesretan? Ne znam. Moguće, a ko to nije nesretan. "Sreća je u malim stvarima" - govoriše stariji, no ja, kao pripadnik nekog novog vala, to nikako ne mogu shvatiti. Ili bolje rečeno, ne želim. Odlutah od onoga što željeh reći/napisati.
Nasmijano sretno dijete ispušta knjigu iz ruke(volio je čitati) da bi pokazao starijim od sebe kako je, ako ne bolji, onda barem rame uz rame s njima kada je u pitanju fudbal. Dovoljna je kriška hljeba da ga drži i nosi na okolnom poligonu dok su ulični "mangupi" ispadali smiješni pored njega. Potezi kojima je, poput onih koje je danonoćno gledao na tv-u, su "ubijali" ostale, bili su njegova karta za razna dobacivanja mjesnih djevojčica koji bi ga spomenuli samo kada bi ga vidjele na tom poligonu. Da, bez poligona je bio niko i ništa; obični čudak kome je knjiga(važno je napomenuti da se radi o književnim djelima, a ne o "suhoparnom" čitanju hemije, biologije or sth. like that)bila najbolji prijatelj. No, nisu znali da je to samo prividno prijateljstvo. Ne, njegov pravi prijatelj je bila fudbalska lopta s kojom bi lijegao i budio se. Da, takav je bio on. Dječačić i dalje vjerovaše u svoj san, ne u novac, manekenke(ko su te djevojke?), već u to da jednog dana obuče dres omiljenog mu kluba, te da konačno zaigra pred više hiljada gledalaca koji bi skandirali njegovo ime. Činio je sve da ostvari taj san. No, po prirodi slabić, nije se znao izboriti za nešto što mu s pravom pripada. Ne, on nije imao oca koji bi dolazio na treninge, pa bi nakon završetka istog razgovarao sa trenerom i zagrljen otišao u restoran. Dječak je imao djeda koji je vjerovao u poštenje, ljudskost...na kraju krajeva, u čovjeka. Šteta što je bio takav. Dok su tatini sinovi šetkali(trčanje je stran pojam za njih) travnatom površinom, dječak je sjedio na klupi pun gnjeva, mržnje, proklinjajući samog sebe što je uopšte dolazio na treninge. Plakao je nakon svake utakmice; no suze niko ne primijeti. Da, tada je odlučio da će skrivati osjećaje, postati jedan od boljih manipulatora, majstor tog, za njega novog, zanata. Ipak, nedovoljno jak, nagovaran od okoline da "batali" treninge, da se okrene školi i dječjim igrama, izlascima, podleže pritisku i reče zbogom svojoj najvećoj ljubavi. Čudo, nije plakao. Ne. Kao da je znao da će u njegovom srcu biti mjesta za nešto drugo, bolje, veće, ljepše, iskrenije. Pogodio je...

Danas je taj dječak često viđen sa svojim "prividnim" prijateljem, knjigom. (Ne)sretan ili ne, niko ne zna. No, ipak se tu i tamo pojavi taj famozni i iskreni smiješak na licu kada vodi mlađeg brata na trening, te kada u njemu vidi sebe, samo mnogo bolju verziju. Da, dječak je odrastao, te će učiniti sve da njegov brat ne napravi greške koje je on napravio i konačno ostvariti zajednički san.
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
NoName
Postovi: 5355
Pridružen/a: 07 sep 2008, 15:57
Lokacija: 43° 59′ 20.04″ N, 18° 10′ 41.16″ E
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la NoName » 03 maj 2010, 23:04

Monolog, ponovo moram pohvaliti tvoju kolumnu ali i kompletan "angažman" na forumu, mislim da ti je nickname u potpunoj suprotnosti sa onim što ovdje jesi :mrgreen: možda bi dijalog bilo puno bolje rješenje, iako mislim da je neki krelac imao taj nick koji je, opet, bio u totalnoj suprotnosti sa njegovim ponašanjem. Samo te molim da ubuduće razbiješ komentar na nekoliko pasusa, poveća mi dioptriju dodatno brate.

Keep up good work.
Jbš državu koja nema Nobela, Oskara i Olimpijadu.
Pobjednici ostvaruju ciljeve, gubitnici traže izgovore.
SERGEJ, SERGEJ, SERGEJ BARBAREZ.

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Monolog » 03 maj 2010, 23:07

Hvala bezimeni. Hvala.

Potrudiću se da ne budem glavni i odgovorni krivac za pogoršanje tvog čula vida. Još jednom hvala.

Btw, bila je dilema između "monolog" ili "recitacija". :mrgreen:
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
Willy
Postovi: 8501
Pridružen/a: 10 feb 2010, 10:53
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Willy » 04 maj 2010, 10:40

Sjajno Monolog, kao odlomak neke dobre knjige. :) Nemoj samo da zaboraviš "našu" temu. ;)

Avatar
harry_90
Postovi: 19786
Pridružen/a: 13 okt 2009, 22:44
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la harry_90 » 04 maj 2010, 10:43

Bravo Monolog za kolumnu .
PORAZ ZABOLI SRECA UTIHNE,AL VJERA U TEBE NIKAD NE PRESTAJE !!!

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Monolog » 07 maj 2010, 13:16

Prokletstvo(opet sam pustio prste da "rade" po tastaturi)

Ne znam da li bi me se moglo nazvati sanjarem. Iskreno, ne znam. No, činjenica je da se u ovom groznom vremenu volim vratiti par godina u prošlost te preispitati svoje odluke. Da li žalim za nečim? Sigurno da da. No, da to nešto nisam uradio, vjerovatno bih i dalje sve bilo po nekim (nepisanim) pravilima, te bih živio isklišeirani život današnje(tadašnje) omladine.

Bijah 5. razred osnovne škole. Škola, treninzi, igra sa vršnjacima (pa i sa onim starijim); tako su izgledali moji dani. Da, tu su bila i nezaboravna popodneva ili večeri sa djedom, osobom koju sam volio/volim i dan danas najviše na svijetu. Gledanje utakmica, pričanje o ovome, onome...Jednostavno, nešto što me hranilo i davalo mi snagu za "pakleni" tempo jedanaestogodišnjaka. Djed je bio zaljubljenik u sve sportove; nije bio pristalica one poznate: "J*bo sport bez kornera", te sam uz njega i majku počeo pratiti sve. Da, pričali su mi da sam se probudio u noći kada je igrala Crvena Zvezda sa Colo Colom, iako je utakmica bila kasno u noć/rano u jutro. Eh, da...

Dakle, moglo bi se reći da je tada sve počelo. Čak i u ratnom periodu se gledalo dosta toga, čitalo također, ali sam i slušao djedove priče o nekim igračima koji su, barem po njemu, obilježili sport.

Pitate se što je onda naslov prokletstvo? Doći ću i do toga, ne morate me napadati. Prokletstvo je počelo onog dana kada zakoračih u sportsku kladionicu. Sjećam se kao da je to bilo jučer. "Soart"(nije više u "opticaju") je moje "mjesto zločina". Uđoh sa starijim drugovima, nebitno o kome se radi (svakako vam njihova imena i nadimci ništa ne znače), te nas momak(da, tada je momak radio u kladionici) nauči kako, šta, kad i gdje. Naravno, promaših, no zov kladionice je bio jak. Nisam se toliko često kladio, ipak je to bio postratni period(mada ni sada nije toliko bolje), te sam taj (bijedni) džeparac ipak trošio na igranje Play Station-a ili Half Life-a. Ali, tu i tamo sam znao trknuti do kladionice, te uplatiti neki tiketić.

Moj prvi dobitak (i to kakav) je bio pred ekskurziju. Da, tog dana kada sam dizao pare se radio i kontrolni iz matematike(bijahu nekad dobar kada je ovaj predmet u pitanju), no meni su u glavi bile samo pare koje sam digao netom prije dolaska u školu. Uplata 2.5 KM(tada je u "Nevadi" to bila minimalna uplata), isplata 269, 75. I momak, sav sretan, pun sebe, ode na ekskurziju "svojim" parama. Tada se i ostali u mojoj blizini navukoše, ne bi li i oni nešto uboli. No, nisu bili toliko uspješni(možda i bolje za njih, jer bi sada sigurno provodili dane u kladionici).

Prolaziše dani, ja sve češće odlazih u kladionice; tu i tamo se ubolo nešto više, ali ipak se više ostavilo. Vremenom se to "često" pretvorilo u "non - stop", ali vremenom se i moj "njuh" popravio te su dobici bili veći i učestaliji. Nisam bio proklet, pa da, nakon jednog dobitka, sutra ostavim pola istog. Ne, i dalje sam išao postepeno u nadi da ću dobiti...

Četiri godine gimnazije su prošle dok si trepn'o okom. Odustah od sporta (šteta, ali možda i sreća kada vidim šta je danas "in"), ali ne odustah od kladionice. Trke pasa, kladionica, slotovi, rulet...Sve je to imalo mjesta kod mene. Daleko od toga da sam bio neki zajebant, ili loš učenik. Ne, bijahu jedan od boljih, ali "ljubav" prema prljavom novcu je iz dana u dan jačala. A kako se tome oduprijeti? Teško! Nemoguće! Možda i nije, ali moja volja nije bila dovoljno jaka da kažem to famozno NE. Ok, rekoh to ovim "sporednim" stvarima, ali kladionici to nikad nisam rekao. Dobro? Nije? Jbg, takav sam.

Krenuh i na fakultet, a loše navike za mnom. Pomislih da će biti lakše riješiti ih se ako se udaljim od svog društva, ako se skrasim sa nekom(wau), no mislio sam pogrešno. Ipak je to bilo prejako. Gdje god da sam pogledao, vidio sam kvote i uplate. Eeeee, u šta se pretvorih. Da, bilo je sjajnih dobitaka u ovih par godina (nisam toliko star, to moram napomenuti). Bilo je dobitaka od kojih je bolila glava; bilo je dobitaka većih od godišnje plate moje mame. No, ključna riječ je "bilo". Znate onu narodnu "Najgore je imati, pa nemati". E, kada je kladionica u pitanju, stručnjak sam u tome. Ne sjećam se kad zatražih od mame koju paru. Ne, dovoljno sam "zarađivao" da sam semestre uplaćivao, knjige kupovao, te svakog dana se "gotivio". Ali, haram ne bi bio haram da traje cijeli život (nisam neki vjernik, da se razumijemo). Dani su prolazili, saldo se smanjivalo, dobici su postajali rijetki kao kiša u sahari, te dođe vrijeme kada se "don Gotiva" pretvorio u Mr. Casual-a, a vremenom i Mr. Casual poče da se gubi.

Eeeee, kladionico, prokleta bila.

Naravoučenije: Nema hljeba bez motike i(li) knjige.
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
Devil
Moderator
Postovi: 24076
Pridružen/a: 13 jun 2009, 00:17
Lokacija: Grad Greha
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Devil » 07 maj 2010, 22:45

Prodam ti ja motiku za 10 eura ako ti je potrebna za hleb. :mrgreen: :mrgreen:
Pozdravlja vas Cika Devil. Secajte me se. :)))

Avatar
geronimo
Moderator
Postovi: 8228
Pridružen/a: 04 nov 2008, 18:08
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la geronimo » 07 maj 2010, 23:11

Samo nastavi, ovo je milina citati. Bravo!
Vom Jäger zum Gejagten

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Monolog » 08 maj 2010, 10:34

@ Devil mislim da smo "dovoljno dobri" da dobijem za manje novca, ali ako želiš zaraditi na meni, onda se ne razlikuješ od vlasnika kladionica. :mrgreen:

@ Gero Hvala, moram se nekako riješiti briga, a tastatura (nekad papir i olovka) je najbolji način za to.
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
semafresh
Postovi: 331
Pridružen/a: 31 mar 2010, 20:53
Lokacija: Jugoistok
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la semafresh » 08 maj 2010, 13:08

Monolog sam nastavi kume, svaka čast!
Naš je Željo prvi ponovo... THE MANIACS 1987

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Monolog » 13 maj 2010, 11:14

Profesija koja je spala na niske grane

Ne moram ni pisati koliko volim sport(doduše, valjda sam zbog toga ovdje, zar ne?), te (skoro)sve stvari koje se vežu uz isti. Odlazak na utakmice(dobro, sada to radim rijetko jer, ruku na srce, nemam šta ni gledati), gledanje istih na tv-u, čitanje izvještaja sa nekog sportskog događaja...To su stvari koje su činile moju svakodnevnicu. Ključna riječ - činile.
Da ne duljim(uvijek to kažem, a nikada ne ispoštujem), reći ću vam šta je današnja tema dana. Dakle, radi se o sportskim komentatorima. O istim je toliko toga rečeno, da bi se mogao napisati jedan, sasvim solidan, roman.
Sjećam se da mi je majka pričala o Mladenu Deliću. Pozvaću se na svoje godine, te ću reći da su upravo one "razlog" zašto nisam bio u prilici da slušam ovog čovjeka. Da, poslušah par klipova sa youtube-a, ali, nekako imam osjećaj da "nije to to". Dobro, svi smo mi(ili barem većina) upoznata sa onom: "Ljudi moji, je li to moguće?!", a da li ćemo u budućnosti imati neku prepoznatljivu rečenicu?

Znaju li ovi sadašnji komentatori za pojam objektivnost? Kako stvari stoje, ne znaju. Ok, da se primijetiti i da su bježali sa časova bosanskog/srpsko-hrvatskog jezika, te da nisu upoznati sa osnovama gramatike(za pravopis nisam siguran, ali čisto sumnjam da su jaki i na tom polju).

Znaju li isti ti pošteno zaraditi svoju platu? Većina osoba bi "ubila", samo da budu na njihovom mjestu. No, gospoda "ne želimo biti profesionalci" rade po svome, i kaljaju ugled svoje profesije. Da li je problem odraditi utakmicu do kasnih noćnih sati? Mora li se umrtviti utakmica koja se igra u večernjim satima? Izgleda da mora, jer, Bože moj, tako rekoše Ahmetović i kompanija, a oni su majstori svog zanata. Pu, amateri jedni. Ukoliko niste u stanju da radite svoj posao, dignite ruke od istog; obezbijedite mjesto nekome ko želi zasukati rukave i raditi ono što vi ne radite.

Oprostite mi što "preskačem", no nervozan kad samo pomislim na njih. Evo, da napišem moje viđenje ovih sportskih novinara(Yeah right).

Igor Kristić: Šta reći o ovome čovjeku? Prvo i najvažnije je njegova subjektivnost. Znate kako se kaže:"Mišljenje je poput šu*ka, svako ga ima", ali kada si sportski novinar, jedna od najbitnijih karakteristika je objektivnost. Dobro, kada igra naša reprezentacija, tu niko od nas ne može ostati ravnodušan na greške sudaca, ali kada se prenosi neka, uslovno rečeno, manja utakmica, onda bi trebao spustiti loptu na zemlju, zar ne? Da ne spominjem neinformisanost dotične osobe, te nepoznavanje padeža maternjeg jezika. Pitam se kakav je sa stranim jezicima, kada ni svoj vlastiti nije dobro salvadao.

Zoran Šuko: Moram priznati da nisam bio ljubitelj lika i djela ovog gospodina, ali iz dana u dan me pozitivno iznenađuje. Za klasu bolji od Igora, a moje skromno mišljenje je da je Zoran trenutno najbolji komentator matične tv kuće, barem kada je nogomet u pitanju. Ušao je u štos, ako mene pitate. Naravno, može on još bolje, a nadam se da će i on to pokazati.

Velid Spaho: Čovjek čija boja glasa odgovara za dječji program. Također ga krasi velika doza neinformisanosti i letargije prilikom vođenja utakmice. Da, činjenica je da pripada "staroj gardi", ali barem bi se ta stara garda trebala ponašati(mislim na ponašanje prilikom obavljanja svojih dužnosti)u skladu sa svojim godinama.

Vladislav Majer: Korektno radi svoj posao. Da se razumijemo, greške se događaju svakome(ipak smo mi ljudi, a ne bogovi), a Majer je broj istih sveo na minimum. Rekao bih da ide rame uz rame sa Radončićem(gospodin što komentariše rukomet), te da su njih dvojica pravi ljudi na pravom mjestu.

Medina Šehić: Iskreno, ne znam kako je ona uspjela da se "uvali" u sportsku redakciju. Neinformisana, nezanimljiva u kombinaciji sa malim fondom riječi = dosadna atletika. Eh, na šta je kraljica sportova spala, kada svaki panj da sebi za pravo da se nazove vrsnim poznavaocem iste.

Ognjen Dujković: Za one koji ne znaju, to je onaj klaun što nas tuši za vrijeme najbržeg ciklusa na svijetu, Formule 1. Vjerujte da žalim za onim "džiberom" što je prenosio Formulu 1 na Mreži Plus. Dujkoviću u prilog idu samo godine, a ono što ga ukopa je (ne)poznavanje engleskog jezika(da se primijetiti kada je "radio veza" u pitanju), neinformisanost(gle iznenađenja, još jedan), te nemogućnost da se "uživi" te da tako i gledaoce pored malih ekrana "digne". Ono što on "zna" o Formuli 1, gospodin Ivan Blažičko ima u malom prstu(ne odnosi se na Blažičkovu kilažu :mrgreen: ).

Idemo na entitesku televiziju.

Kemal Ahmetović - Starac je rođen za emisije tipa:"Zelena panorama" ili neke slične. Dosadan, neinformisan, boja glasa nikakva, gramatika još gora...Pitam se da li je moguće dotičnog skinuti sa te pozicije. Očigledno da nije, ali ipak se nadam da će se to desiti čim prije.

Boris Bilić: To je onaj kloc koji vodi "Sport" na dnevniku FTV-a. Ne znam da li ste imali priliku da ga slušate kada je ova tv kuća prenosila utakmice njemačke lige. Konstantno miješanje hrvatskog i bosanskog jezika(stativa/vratnica, offside/zaleđe, kapiten/kapetan), nepoznavanje IJEDNOG igrača dvaju ekipa, neinformisanost, subjektivnost...Najveći promašaj, ako mene pitate. Zanima me kako je došao do tog mjesta, te koliko je para ponudio, da i ja dignem kredit te da se tako "uvalim".

Ibrahim Muratović: Ide u rang sa debilima koji prenose CL na Novoj Tv. Dakle, kao da igraju samo naši igrači(kada prenosi Hoffenheim i(li) Wolfsburg, a nekada davno i Hamburg)na terenu. Niko ništa ne zna, ali naši su izmislili fudbal. Malo objektivnosti ne bi škodilo. Naravno, i ovdje glavnu riječ ima neinformisanost te prokleta dosada.

Marjan Mijajlović - iako ga mnogi ne vole zbog njegovog stila prenošenja utakmica, rekao bih da je on najbolji komentator u posljednjih x godina. Živa enciklopedija nogometa, objektivan, sjajan vokabular...Jednom rječju VRH. Toliko se uživi u prenos, da je to nevjerovatno. Jednostavno, takvim radom "ponese" i nas ispred malih ekrana, te je nemoguće ne gledati utakmicu. Imam osjećaj da bi i utakmice naše Premier Lige bile zanimljive kada bi ih on komentarisao.

Saša Vugdalić i Adis Hadžić: Hm, i dok ovaj mlađi ima neke podatke do kojih je teško doći, Saša je neviđeni tupson. Njegovi biseri su svima poznati, no nećemo o njima. Sramota za profesiju, rekao bih. Ok, nasmije nas do suza nekim glupostima, ali treba znati da on nije stand-up komičar, već sportski radnik. Hadžić je mnogo bolji, a to se da primijetiti kada radi sam. Pored debelog samo ispada glup, a rekao bih da to u stvarnosti nije.

Feđa Fetahagić: Sjetite se samo Wimbledona na OBN-u. Evo njegove rečenice; rečenica koju je 10000 puta ponovio: "Krasna emancipacija pokreta." Feđa, na stranu što si veliki ljubitelj tenisa, ostavi se toga, a pozabavi se emisijama kao što su Big Mama, ili Red Carpet. Zar je bilo teško poslušati Miću Dušanovića te shvatiti kako se prenosi tenis? Očigledno da jeste.

Kerim Priganica: Neobrazovan, prije svega, neinformisan, neobjektivan, dosadan, glup. Ovo su epiteti koji krase osobu koja davi prilikom utakmica Primere koja se emituje na Mreži Plus. Boja glasa je, kao stvorena, za filmove Wes Cravena, a ne za komentarisanje fudbalskih(ili bilo kakvih) utakmica. Sramota, sramota, sramota.

Dakle, kada se sve sabere i oduzme, sa pravom možemo reći da u BiH svako može biti sportski komentator. Pu.
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
NoName
Postovi: 5355
Pridružen/a: 07 sep 2008, 15:57
Lokacija: 43° 59′ 20.04″ N, 18° 10′ 41.16″ E
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la NoName » 13 maj 2010, 15:57

Dobar, dobar! Kvalitetno seciranje, u svemu se mogu složiti osim za Marijana, koji meni lično, ako nije u pitanju reprezentacija, uništi kompletnu utakmicu.
Jbš državu koja nema Nobela, Oskara i Olimpijadu.
Pobjednici ostvaruju ciljeve, gubitnici traže izgovore.
SERGEJ, SERGEJ, SERGEJ BARBAREZ.

Avatar
harry_90
Postovi: 19786
Pridružen/a: 13 okt 2009, 22:44
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la harry_90 » 13 maj 2010, 16:09

Bravo Monolog,sa svime ovdje navedenim se slazem,mozda Marjan malo tusi sa pricama o tetkama,stricevima itd.al kao sto kazes fudbalska enciklopedija.Svaka cast jos jednom !!!
PORAZ ZABOLI SRECA UTIHNE,AL VJERA U TEBE NIKAD NE PRESTAJE !!!

atko
Postovi: 329
Pridružen/a: 20 mar 2008, 13:38
Lokacija: Na bukvi
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la atko » 13 maj 2010, 16:21

Monolog je napisao/la:Profesija koja je spala na niske grane

Ne moram ni pisati koliko volim sport(doduše, valjda sam zbog toga ovdje, zar ne?), te (skoro)sve stvari koje se vežu uz isti. Odlazak na utakmice(dobro, sada to radim rijetko jer, ruku na srce, nemam šta ni gledati), gledanje istih na tv-u, čitanje izvještaja sa nekog sportskog događaja...To su stvari koje su činile moju svakodnevnicu. Ključna riječ - činile.
Da ne duljim(uvijek to kažem, a nikada ne ispoštujem), reći ću vam šta je današnja tema dana. Dakle, radi se o sportskim komentatorima. O istim je toliko toga rečeno, da bi se mogao napisati jedan, sasvim solidan, roman.
Sjećam se da mi je majka pričala o Mladenu Deliću. Pozvaću se na svoje godine, te ću reći da su upravo one "razlog" zašto nisam bio u prilici da slušam ovog čovjeka. Da, poslušah par klipova sa youtube-a, ali, nekako imam osjećaj da "nije to to". Dobro, svi smo mi(ili barem većina) upoznata sa onom: "Ljudi moji, je li to moguće?!", a da li ćemo u budućnosti imati neku prepoznatljivu rečenicu?

Znaju li ovi sadašnji komentatori za pojam objektivnost? Kako stvari stoje, ne znaju. Ok, da se primijetiti i da su bježali sa časova bosanskog/srpsko-hrvatskog jezika, te da nisu upoznati sa osnovama gramatike(za pravopis nisam siguran, ali čisto sumnjam da su jaki i na tom polju).

Znaju li isti ti pošteno zaraditi svoju platu? Većina osoba bi "ubila", samo da budu na njihovom mjestu. No, gospoda "ne želimo biti profesionalci" rade po svome, i kaljaju ugled svoje profesije. Da li je problem odraditi utakmicu do kasnih noćnih sati? Mora li se umrtviti utakmica koja se igra u večernjim satima? Izgleda da mora, jer, Bože moj, tako rekoše Ahmetović i kompanija, a oni su majstori svog zanata. Pu, amateri jedni. Ukoliko niste u stanju da radite svoj posao, dignite ruke od istog; obezbijedite mjesto nekome ko želi zasukati rukave i raditi ono što vi ne radite.

Oprostite mi što "preskačem", no nervozan kad samo pomislim na njih. Evo, da napišem moje viđenje ovih sportskih novinara(Yeah right).

Igor Kristić: Šta reći o ovome čovjeku? Prvo i najvažnije je njegova subjektivnost. Znate kako se kaže:"Mišljenje je poput šu*ka, svako ga ima", ali kada si sportski novinar, jedna od najbitnijih karakteristika je objektivnost. Dobro, kada igra naša reprezentacija, tu niko od nas ne može ostati ravnodušan na greške sudaca, ali kada se prenosi neka, uslovno rečeno, manja utakmica, onda bi trebao spustiti loptu na zemlju, zar ne? Da ne spominjem neinformisanost dotične osobe, te nepoznavanje padeža maternjeg jezika. Pitam se kakav je sa stranim jezicima, kada ni svoj vlastiti nije dobro salvadao.

Zoran Šuko: Moram priznati da nisam bio ljubitelj lika i djela ovog gospodina, ali iz dana u dan me pozitivno iznenađuje. Za klasu bolji od Igora, a moje skromno mišljenje je da je Zoran trenutno najbolji komentator matične tv kuće, barem kada je nogomet u pitanju. Ušao je u štos, ako mene pitate. Naravno, može on još bolje, a nadam se da će i on to pokazati.

Velid Spaho: Čovjek čija boja glasa odgovara za dječji program. Također ga krasi velika doza neinformisanosti i letargije prilikom vođenja utakmice. Da, činjenica je da pripada "staroj gardi", ali barem bi se ta stara garda trebala ponašati(mislim na ponašanje prilikom obavljanja svojih dužnosti)u skladu sa svojim godinama.

Vladislav Majer: Korektno radi svoj posao. Da se razumijemo, greške se događaju svakome(ipak smo mi ljudi, a ne bogovi), a Majer je broj istih sveo na minimum. Rekao bih da ide rame uz rame sa Radončićem(gospodin što komentariše rukomet), te da su njih dvojica pravi ljudi na pravom mjestu.

Medina Šehić: Iskreno, ne znam kako je ona uspjela da se "uvali" u sportsku redakciju. Neinformisana, nezanimljiva u kombinaciji sa malim fondom riječi = dosadna atletika. Eh, na šta je kraljica sportova spala, kada svaki panj da sebi za pravo da se nazove vrsnim poznavaocem iste.

Ognjen Dujković: Za one koji ne znaju, to je onaj klaun što nas tuši za vrijeme najbržeg ciklusa na svijetu, Formule 1. Vjerujte da žalim za onim "džiberom" što je prenosio Formulu 1 na Mreži Plus. Dujkoviću u prilog idu samo godine, a ono što ga ukopa je (ne)poznavanje engleskog jezika(da se primijetiti kada je "radio veza" u pitanju), neinformisanost(gle iznenađenja, još jedan), te nemogućnost da se "uživi" te da tako i gledaoce pored malih ekrana "digne". Ono što on "zna" o Formuli 1, gospodin Ivan Blažičko ima u malom prstu(ne odnosi se na Blažičkovu kilažu :mrgreen: ).

Idemo na entitesku televiziju.

Kemal Ahmetović - Starac je rođen za emisije tipa:"Zelena panorama" ili neke slične. Dosadan, neinformisan, boja glasa nikakva, gramatika još gora...Pitam se da li je moguće dotičnog skinuti sa te pozicije. Očigledno da nije, ali ipak se nadam da će se to desiti čim prije.

Boris Bilić: To je onaj kloc koji vodi "Sport" na dnevniku FTV-a. Ne znam da li ste imali priliku da ga slušate kada je ova tv kuća prenosila utakmice njemačke lige. Konstantno miješanje hrvatskog i bosanskog jezika(stativa/vratnica, offside/zaleđe, kapiten/kapetan), nepoznavanje IJEDNOG igrača dvaju ekipa, neinformisanost, subjektivnost...Najveći promašaj, ako mene pitate. Zanima me kako je došao do tog mjesta, te koliko je para ponudio, da i ja dignem kredit te da se tako "uvalim".

Ibrahim Muratović: Ide u rang sa debilima koji prenose CL na Novoj Tv. Dakle, kao da igraju samo naši igrači(kada prenosi Hoffenheim i(li) Wolfsburg, a nekada davno i Hamburg)na terenu. Niko ništa ne zna, ali naši su izmislili fudbal. Malo objektivnosti ne bi škodilo. Naravno, i ovdje glavnu riječ ima neinformisanost te prokleta dosada.

Marjan Mijajlović - iako ga mnogi ne vole zbog njegovog stila prenošenja utakmica, rekao bih da je on najbolji komentator u posljednjih x godina. Živa enciklopedija nogometa, objektivan, sjajan vokabular...Jednom rječju VRH. Toliko se uživi u prenos, da je to nevjerovatno. Jednostavno, takvim radom "ponese" i nas ispred malih ekrana, te je nemoguće ne gledati utakmicu. Imam osjećaj da bi i utakmice naše Premier Lige bile zanimljive kada bi ih on komentarisao.

Saša Vugdalić i Adis Hadžić: Hm, i dok ovaj mlađi ima neke podatke do kojih je teško doći, Saša je neviđeni tupson. Njegovi biseri su svima poznati, no nećemo o njima. Sramota za profesiju, rekao bih. Ok, nasmije nas do suza nekim glupostima, ali treba znati da on nije stand-up komičar, već sportski radnik. Hadžić je mnogo bolji, a to se da primijetiti kada radi sam. Pored debelog samo ispada glup, a rekao bih da to u stvarnosti nije.

Feđa Fetahagić: Sjetite se samo Wimbledona na OBN-u. Evo njegove rečenice; rečenica koju je 10000 puta ponovio: "Krasna emancipacija pokreta." Feđa, na stranu što si veliki ljubitelj tenisa, ostavi se toga, a pozabavi se emisijama kao što su Big Mama, ili Red Carpet. Zar je bilo teško poslušati Miću Dušanovića te shvatiti kako se prenosi tenis? Očigledno da jeste.

Kerim Priganica: Neobrazovan, prije svega, neinformisan, neobjektivan, dosadan, glup. Ovo su epiteti koji krase osobu koja davi prilikom utakmica Primere koja se emituje na Mreži Plus. Boja glasa je, kao stvorena, za filmove Wes Cravena, a ne za komentarisanje fudbalskih(ili bilo kakvih) utakmica. Sramota, sramota, sramota.

Dakle, kada se sve sabere i oduzme, sa pravom možemo reći da u BiH svako može biti sportski komentator. Pu.
Dobro, a šta je sa ostalim komentatorima, Radončić, Edin Avdić, Belmin karamehmedović, Tefetedarija, i par još, sjetit ćeš se već...

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Monolog » 13 maj 2010, 16:44

@ NoName & Harry

Primijetio sam da dosta raje ne gotivi Marjana, no meni je on naj. Na stranu da li se nekome sviđa iznošenje informacija o bližoj i daljoj porodici, mora mu se odati počast kada se poredi sa ovim ostalim neznalicama.

@ Atko
Radončića sam spomen'o, Karamehmedović je urednik sportskog programa, tu i tamo prenosi prvenstvo Evrope i Svijeta u košarci, te ponekad prahne kada je atletika u pitanju. Seid Teftedarija je urednik sportskog programa, on nije sportski komentator, da sam spomen'o Avdića, morao bih i Vilića jer su zajedno radili NBA na OBN-u, ali ne rade više. ;)
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
NoName
Postovi: 5355
Pridružen/a: 07 sep 2008, 15:57
Lokacija: 43° 59′ 20.04″ N, 18° 10′ 41.16″ E
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la NoName » 13 maj 2010, 23:28

Brate Monologe,

Marijan je klasični Wiki novinar, ne može se poreči da se kvalitetno pripremi i sve to, al brate dragi ne bi bilo loše da ponekad ušuti nekih 15-20 sekundi, da se malo odmorim od njegovog, prilično iritantnog, glasa. Isto tako, zbog konstantne priče o dedama, amidžama i strinama, vrlo često mu se desi situacija da propusti komentarisati nešto važno što se dešava na terenu, ne želi valjda da prekida te svoje poučne priče. Ukratko: Kvalitetan i dosadan.

Ne znam, kad si već radio ovo seciranje, trebao si navesti i Hadžijahića, bez obzira što je davno okačio mikrofon o klin, ono je bio neponovljiv slučaj. Rijetko bi taj potrefio i klubove koji igraju a kamoli šta drugo :mrgreen:
Jbš državu koja nema Nobela, Oskara i Olimpijadu.
Pobjednici ostvaruju ciljeve, gubitnici traže izgovore.
SERGEJ, SERGEJ, SERGEJ BARBAREZ.

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 21296
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

Re: Kolumne Monolog(ili možda dijalog)

Post Postao/la Monolog » 14 maj 2010, 16:56

@NoName
Znam ko je Hadžijahić, u pravu si, on je disaster, ali de mi reci, ipak si iskusniji, da li je on prenosio i boks ili se tu radi o nekom sasvim drugom tipu?

Nisam ni Topalbećirevića naveo u ovom, ali njegov glas sam samo čuo na ovogodišnjem El - Clasicu i to je to.
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Odgovori

Natrag na “Kolumne čitalaca”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 3 gosta.