kolezeljovac je napisao/la: ↑21 jan 2020, 02:17
Da mi je ko rekao ovo što ću sada napisati da je moje osjećanje ili stanje, rekao bi mu da jede go***. Zaljubljen sam, a da to ne želim. Zaljubljen sam, a da to vjerovatno i ne zna. Zaljubljen sam, a tu riječ mrzim. Zaljubljen sam, o Samra izađi mi iz glave....
No krenimo ispočetka...
Pošto studiram ekonomiju odlučio sam da radim preko ljeta kako bi platio školarinu za fax u jednom od lokala u gradu. Čisto ono nešto na fazon sezonskog rada. I tako me zove rođak i kaže mi da lokal u jednom tržnom centru u gradu traži šankera. Odem, razgovaram i dogovorim se da radim do oktobra/novembra što je odgovaralo i menadžeru lokala. Radilo nas je 5 šankera, po dvoje u jednoj smjeni, uvijek 1 odmara. 1 od šankerica je bila i ona(Samra). Uglavnom počeo sam raditi i kao sa svim kolegama/icama tokom upoznavanja tako sam i nju upoznao. Lijepa, tamnija smeđa kosa, divan osmijeh, tiha, povučena, ali jedna zaista sjajna djevojka. To joj je već 3. mjesec kako tu radi.. Svi smo bili mlađa raja(19-35), ali ona je moje godište i zaista smo se pronašli kao kolege koje su tu u godinama i pomagala mi je na početku. Padalo mi je da sam s njom u smjeni subotom i četvrtkom. U međuvremenu saznao sam da ima momka, te da su u vezi 7 godina. Tad sam pomislio woww zaista rijetkost u današnjem vremenu. Vremenom mi je postajala sve draža i draža, čak sam se najljepše osjećao kad bih radio s njom u smjeni. Možda je bio i august mjesec saznam od jedne zajedničke kolegice da tu ima problema u njihovoj vezi, te kako ona nju savjetuje da je još mlada da se tako vezuje za nekoga i slično..
U isto vrijeme u meni se počnu buditi osjećanja prema njoj, već sam je dobro upoznao, sve više i više mi se počinje sviđati.. Ono što je problem u meni je da ja izbjegavam vezanje, i mjesecima sam se trudio da izbjegavam da se upuštam u slične stvari, ali jednostavno ja sam se sve više i više zarobljavao u tim njenim očima..
Helem bliži se kraj mog posla u lokalu i ja sam pokušavao da joj kažem, ali nikad nisam smogao snage da joj priznam. Prestajem raditi u lokalu početak novembra, pomislio sam ok nemoj ići tamo neko vrijeme i zaboravit ćeš na nju i sve super. I jedne noći s roditeljima pijem kafu i na klixu vidim da je požar i da gori taj lokal, znao sam da je ona radila tu smjenu.. Prva na koju sam pomislio i jedina je bila ONA... Javio sam joj se, i javila mi se da je sve u redu, da nije niko nastradao i slično. Čuo se sa još par kolega i isto mi i oni potvrdili i okej. Od tada sam još više nekako mislio na nju, pa malo-malo pa udjem u njen instagram profil i posmatram je, pa malo malo pa krenem se javiti i slično, ali ništa... Borba neka u meni... Par puta sam dolazio u lokal baš kad je ona u smjeni, Bože tako je prelijepa uvijek bila, i tako mi se uvijek nasmiješila da ne znam ono rastopio bih se...
Došla je nova godina, znam da je radila drugu smjenu, prošao sam sa jaranom jer smo išli na Joksimovića na doček pa smo poslije išli sa društvom kod druga na after do ujutru i vidio sam da radi... Koncert je bio, poslije koncerta idem prema Bistriku gore kod drugara... Prva osoba koja mi se javila i čestitala Novu Godinu je ona... Samra... Nisam bio spojen dok nisam ušao u kuću pa nisam vidio... Predivna poruka od nje je to bila... U meni osjećanja još rade, odgovorio sam joj, ali ono standardno i poslije par dana razmišljanja šta ću kako ću.... Odlučim da se isključim sa svih društvenih mreža i da sve to zaboravim...
Ne želim da ovo osjećam, jednostavno ne želim, a zaljubljen sam.... Ugasio sam i instagram i sve da je zaboravim, u lokal ne idem od tada, ne mogu, ali opet ne mogu da prestanem da razmišljam o njoj... Najgore što ne znam da li ona išta zna, ili osjeća, nemam pojma... Samo želim da ovo sve prođe, ali ljudi dragi, samo gledam tekme, pratim vijesti, fax.. Ali njene oči su i dalje preda mnom 24h! Ne znam kako ali mi se pomutio razum... Eto vi ste prvi i jedini koji znaju za ove moje jade...