Najveće svjetske misterije

Teme koje nemaju veze sa sportom

Moderatori/ce: insider,rio_Ferdy88

Avatar
Asteriks
Postovi: 14221
Pridružen/a: 26 jul 2015, 10:16

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Asteriks » 02 jan 2018, 15:21

Pre oko 2.600 godina u Toskani, na Apeninskom poluostrvu živeo je i napredovao jedan narod koji se na prelasku iz stare u novu eru utopio i nestao u masi latinskog naroda. Za sobom je ostavio velika umetnička dela, ali i jezik i pismo koje arheolozi ni do danas nisu uspeli da rastumače.Sedamdesetih godina grupa italijanskih i američkih arheologa iskopavala je kod italijanskog obalskog gradića Porto Klementino, dvadesetak kilometara severno od Rima, tragajući za ostacima grada sagrađenog još u rimsko doba. Iz starih letopisa arheolozi su znali da se tu radi o rimskom gradu Kraviska, ali njihova iskopavanja nisu imala cilj da pronađu i prouče taj rimski grad, već nešto drugo. Iz satelitskih snimaka videli su da se ispod ostataka rimskog grada Kraviska nalaze još stariji tragovi čitave mreže puteva, ulica i zidova. Njihova dalja iskopavanja pokazala su da se ispod rimskog Kraviska stvarno nalaze ostaci neke ranije civilizacije, a pronađeni objekti i predmeti u dubljim slojevima potvrdili su njihovu sumnju da se tu radi o gradu prastarih Etruraca.
Za arheologe su ova iskopavanja imala veliki značaj jer bi im pronađeni predmeti i zapisi možda mogli pomoći da reše neke zagonetke o tom tajanstvenom narodu koji se u smutnim istorijskim vremenima, zbog niza nesrećnih okolnosti, potpuno izgubio. Danas, dva milenijuma od vremena kada je taj narod počeo da nestaje, arheolozi ovakvim iskopavanjima pokušavaju da utvrde ko su i kakav narod bili Etrurci.

Tokom petog i šestog veka p.n.e. Etrurci su kontrolisali veći deo Apeninskog poluostrva. Glavna oblast iz koje su vladali nalazila se u Srednjoj Italiji, između reka Tibar i Arno i Tirenskog mora, koja je kasnije nazvana Toskana. Stari Grci su ostavili neke pisane zapise o Ertrurcima, ali su oni u većini slučajeva veoma kratki, netačni, pa i kontradiktorni. U jednom grčkom zapisu stoji, na primer, da su se Etrurci doselili na Apeninsko poluostrvo iz neke daleke zemlje, a u drugom da su bili starosedeoci tog poluostrva. Ovakvi zapisi sigurno ne mogu da budu od pomoći arheolozima.

Rimljani su bolje od Grka poznavali Etrurci, jer su im oni svojevremeno bili glavni protivnici za vlast na Apeninskom poluostrvu. U prvo vreme Etrurci su držali svu vlast na poluostrvu, ali zbog toga što tu vlast nikada nisu umeli dobro da organizuju, njihove gradove su jedan za drugim preoteli bolje disciplinovani Rimljani, a zatim i čitavu vlast na poluostrvu. Do konačnog sloma etrurske vlasti na poluostrvu došlo je oko dve stote godine pre n.e., ali Etrurci kao narod nisu u to vreme nestali. Tokom prvog veka hrišćanske ere znatan broj Etruraca je još uvek živeo na poluostrvu.

Etrurci su na vrhuncu svoje moći bili moćan i bogat narod koji je voleo i uživao u luksuzu. Najraniji Rimljani, koji su bili prilično siromašni i surovi, bili su zapanjeni moralom Etruraca. Slike i crteži na etrurskim grobovima, koji nam daju ono malo podataka o životu i religiji Etruraca, prikazuju iznenađujuće kontraste ustreptale senzualnosti sa sumornim i često neobuzdanim pogledima na zagrobni život.

Kada su jednom prestali da budu glavni protivnici i opasnost za vlast, Rimljani su Etrurce počeli visoko da cene. Mnoge od najuglednijih rimskih porodica počele su da tvrde i da se hvale da „u njihovim žilama teče etrurska krv“. Smatrali su ih za star i veoma mudar narod koji je posedovao mnoga natprirodna, magijska znanja. U rimskom društvu su prihvatani kao mudraci i proroci, pa je i sama reč Etrurac uzimana kao sinonim za čarobnjaka.

Međutim, Etrurci su postepeno počeli da gube svoj identitet i da se utapaju u opštu masu latinskog naroda. Rimski imperator Klaudije, koji je vladao od 41. do 54. godine n.e., shvatio je da će, ako se nešto brzo ne uradi, veliki deo etrurskog znanja nestati bez traga i glasa. Zbog toga je kao učen čovek (a ne ludak kako su ga istoričari često prikazivali), sam prionuo i napisao istoriju Etruraca i rečnik njihovog jezika. Na nesreću, oba ova dela su zauvek izgubljena. Iz tog razloga se od arheologije i očekuje da popuni mnoge praznine o Etrurcima i zadatak arheologa u tom pogledu nije nimalo lak.Prva velika prepreka na tom putu jeste to što niko od naučnika nije uspeo da protumači njihov jezik i pismo. Većina jezika u zapadnom svetu, od sanskrita starih Indijaca do savremenog engleskog jezika, pripada porodici jezika koji se naziva indoevropski. Svi ti jezici imaju zajedničko poreklo i određene sličnosti. Kada se naučnici suoče s nekim nepoznatim jezikom iz porodice indoevropskih jezika oni su obično u stanju da ga protumače, jer u opštim crtama znaju na koji način su ti jezici sagrađeni.

Etrurski je jedan od malobrojnih jezika koji se široko koristio u tadašnjoj Evropi, a koji nije pripadao porodici indoevropskih jezika. U stvari, koliko su naučnici uspeli dosada da utvrde, etrurski jezik nema nikakve srodnosti ni sa jednim jezikom koji se govorio u svetu. Mnoge razočaravajuće i neuspešne pokušaje učinili su dosada naučnici da protumače njihov jezik.


Stari narodi u Mesopotamiji pisali su na glinenim tablicama, za koje se može reći da su gotovo neuništive, pa je stoga veliki broj tih tablica ostao i sačuvan. Stari Egipćani su pisali na papirusu koji je podložan propadanju, ali zahvaljujući suvoj klimi u Egiptu, dosad je sačuvano na milione svitaka papirusa. Etrurci su za pisanje najverovatnije koristili neki neki materijal koji je bio podložan propadanju, i koji u uslovima klime na Apeninskom poluostrvu nije bio pogodan za čuvanje. I tako je ispalo da iako su narodi u Mesopotamiji i Egiptu živeli i napredovali hiljadama godina pre Etruraca danas se o njima zna mnogo više nego o Etrurcima.

Većina uzoraka koja je ostala od etrurskog pisma potiče od nekoliko stotina zapisa sa njihovih grobova. To su, uglavnom veoma kratki zapisi, najčešće od jedne do dve reči. Kada bi se te reči mogle protumačiti sigurno bi to bilo ime sahranjene osobe, a to naučnicima ne bi ništa reklo o samim Etrurcima. Do sada je pronađeno svega devet ili deset etrurskih zapisa od tridesetak reči, iz kojih arheolozi ne mogu baš mnogo saznati o njima.
Arheolozi su se u prvom redu zapitali odakle Etrurci i njihov čudan jezik potiču? Neki stari zapisi govore da su Etrurci na Apeninsko poluostrvo stigli iz neke daleke zemlje, ukazujući da bi ta daleka zemlja mogla biti Lidija, što je stari naziv za jedan deo Male Azije. I većina današnjih naučnika se slaže s obzirom da je etrurski jezik potpuno različit od svih jezika koji su se govorili u Evropi, da je postojbina Etruraca najverovatnije Mala Azija. Takođe i činjenica što je Porto Klementino lučki grad Etruraca na obali Tirenskog mora ide u prilog hipotezi da Apeninsko poluostrvo nije njihova postojbina. To ukazuje da su Etrurci bili narod pomoraca i trgovaca i da im se u početku moć sastojala u pomorskoj trgovini i gradnji trgovačkih gradova na obalama Sredozemnog mora, a da se kasnije i postepeno ta moć širila i po unutrašnjosti Apeninskog poluostrva.

Danas je dobro poznato gde su se nalazili značajniji etrurski gradovi. Zbog toga što su Etrurci svoje kuće po gradovima većinom gradili od drveta one se tokom prohujalih vekova nisu mogle sačuvati, pa su potpuno propale. Međutim svoje mrtve oni su pokopavali u lepo ukrašenim kamenim grobovima, sarkofazima, koji se u današnjoj Italiji mogu pronaći na mnogim mestima.

U mnogim delovima Toskane pljačkanje Etrurskih grobova bilo je jedno vreme glavno zanimanje, pa je i to jedan od razloga što su se Etrurci „izgubili“ u ljudskoj istoriji. U ranim godinama devetnaestog veka predmeti iz etrurskih grobova počeli su sve više da se pojavljuju na italijanskom i evropskom tržištu. Ljudi su prvo bili očarani, a ubrzo gotovo i opsednuti čudovišnim i prekrasnim umetničkim predmetima Etruraca. Može se reći da je bogate kolekcionare i upravnike muzeja zahvatila jedno vreme prava etruromanija. Sve što je i malo „mirisalo“ na etrurske umetničke predmete dobijalo je na tržištu ogromnu cenu. Niko od bogatih kupaca nije zanimalo na koji način su prodavci došli do tih predmeta.

Etrurska groblja su se prostirala na velikim površinama i bila su to pravi gradovi mrtvih. Tipična etrurska grobnica ili grob, sastojao se od jedne podzemne prostorije čiji je krov u vidu kubeta nešto malo izvirivao iznad površine zemlje.
Ipak, najjace od svega je dio koji su rimski vladari i patriciji (ranijeg perioda) vjesto skrivali a danasnja arheologija polako rasvetljava.

slika

Mozemo komotno zakljuciti da su ih nacuili kak da zive, te strasne, izvikane Rimljane. Znaci drzavne, vojne i pravne funkcije, odrzavanje trijumfa, fukncija liktora, cinovnicke oznake, sportska takmicenja, gladijatorske borbe, pozorisne predstave... sve vodi porijeklo od ovog misterioznog naroda. To je ono nadahuce kada te prosvijetli civilizacija vece razine.:tokralju:
If you want to find the secrets of the universe, think in terms of energy, frequency and vibration. ✍️

Avatar
DANTES
Postovi: 19735
Pridružen/a: 30 avg 2011, 15:05
Lokacija: Arakis
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la DANTES » 02 jan 2018, 15:56

Asteriks je napisao/la:
Pre oko 2.600 godina u Toskani, na Apeninskom poluostrvu živeo je i napredovao jedan narod koji se na prelasku iz stare u novu eru utopio i nestao u masi latinskog naroda. Za sobom je ostavio velika umetnička dela, ali i jezik i pismo koje arheolozi ni do danas nisu uspeli da rastumače.Sedamdesetih godina grupa italijanskih i američkih arheologa iskopavala je kod italijanskog obalskog gradića Porto Klementino, dvadesetak kilometara severno od Rima, tragajući za ostacima grada sagrađenog još u rimsko doba. Iz starih letopisa arheolozi su znali da se tu radi o rimskom gradu Kraviska, ali njihova iskopavanja nisu imala cilj da pronađu i prouče taj rimski grad, već nešto drugo. Iz satelitskih snimaka videli su da se ispod ostataka rimskog grada Kraviska nalaze još stariji tragovi čitave mreže puteva, ulica i zidova. Njihova dalja iskopavanja pokazala su da se ispod rimskog Kraviska stvarno nalaze ostaci neke ranije civilizacije, a pronađeni objekti i predmeti u dubljim slojevima potvrdili su njihovu sumnju da se tu radi o gradu prastarih Etruraca.
Za arheologe su ova iskopavanja imala veliki značaj jer bi im pronađeni predmeti i zapisi možda mogli pomoći da reše neke zagonetke o tom tajanstvenom narodu koji se u smutnim istorijskim vremenima, zbog niza nesrećnih okolnosti, potpuno izgubio. Danas, dva milenijuma od vremena kada je taj narod počeo da nestaje, arheolozi ovakvim iskopavanjima pokušavaju da utvrde ko su i kakav narod bili Etrurci.

Tokom petog i šestog veka p.n.e. Etrurci su kontrolisali veći deo Apeninskog poluostrva. Glavna oblast iz koje su vladali nalazila se u Srednjoj Italiji, između reka Tibar i Arno i Tirenskog mora, koja je kasnije nazvana Toskana. Stari Grci su ostavili neke pisane zapise o Ertrurcima, ali su oni u većini slučajeva veoma kratki, netačni, pa i kontradiktorni. U jednom grčkom zapisu stoji, na primer, da su se Etrurci doselili na Apeninsko poluostrvo iz neke daleke zemlje, a u drugom da su bili starosedeoci tog poluostrva. Ovakvi zapisi sigurno ne mogu da budu od pomoći arheolozima.

Rimljani su bolje od Grka poznavali Etrurci, jer su im oni svojevremeno bili glavni protivnici za vlast na Apeninskom poluostrvu. U prvo vreme Etrurci su držali svu vlast na poluostrvu, ali zbog toga što tu vlast nikada nisu umeli dobro da organizuju, njihove gradove su jedan za drugim preoteli bolje disciplinovani Rimljani, a zatim i čitavu vlast na poluostrvu. Do konačnog sloma etrurske vlasti na poluostrvu došlo je oko dve stote godine pre n.e., ali Etrurci kao narod nisu u to vreme nestali. Tokom prvog veka hrišćanske ere znatan broj Etruraca je još uvek živeo na poluostrvu.

Etrurci su na vrhuncu svoje moći bili moćan i bogat narod koji je voleo i uživao u luksuzu. Najraniji Rimljani, koji su bili prilično siromašni i surovi, bili su zapanjeni moralom Etruraca. Slike i crteži na etrurskim grobovima, koji nam daju ono malo podataka o životu i religiji Etruraca, prikazuju iznenađujuće kontraste ustreptale senzualnosti sa sumornim i često neobuzdanim pogledima na zagrobni život.

Kada su jednom prestali da budu glavni protivnici i opasnost za vlast, Rimljani su Etrurce počeli visoko da cene. Mnoge od najuglednijih rimskih porodica počele su da tvrde i da se hvale da „u njihovim žilama teče etrurska krv“. Smatrali su ih za star i veoma mudar narod koji je posedovao mnoga natprirodna, magijska znanja. U rimskom društvu su prihvatani kao mudraci i proroci, pa je i sama reč Etrurac uzimana kao sinonim za čarobnjaka.

Međutim, Etrurci su postepeno počeli da gube svoj identitet i da se utapaju u opštu masu latinskog naroda. Rimski imperator Klaudije, koji je vladao od 41. do 54. godine n.e., shvatio je da će, ako se nešto brzo ne uradi, veliki deo etrurskog znanja nestati bez traga i glasa. Zbog toga je kao učen čovek (a ne ludak kako su ga istoričari često prikazivali), sam prionuo i napisao istoriju Etruraca i rečnik njihovog jezika. Na nesreću, oba ova dela su zauvek izgubljena. Iz tog razloga se od arheologije i očekuje da popuni mnoge praznine o Etrurcima i zadatak arheologa u tom pogledu nije nimalo lak.Prva velika prepreka na tom putu jeste to što niko od naučnika nije uspeo da protumači njihov jezik i pismo. Većina jezika u zapadnom svetu, od sanskrita starih Indijaca do savremenog engleskog jezika, pripada porodici jezika koji se naziva indoevropski. Svi ti jezici imaju zajedničko poreklo i određene sličnosti. Kada se naučnici suoče s nekim nepoznatim jezikom iz porodice indoevropskih jezika oni su obično u stanju da ga protumače, jer u opštim crtama znaju na koji način su ti jezici sagrađeni.

Etrurski je jedan od malobrojnih jezika koji se široko koristio u tadašnjoj Evropi, a koji nije pripadao porodici indoevropskih jezika. U stvari, koliko su naučnici uspeli dosada da utvrde, etrurski jezik nema nikakve srodnosti ni sa jednim jezikom koji se govorio u svetu. Mnoge razočaravajuće i neuspešne pokušaje učinili su dosada naučnici da protumače njihov jezik.


Stari narodi u Mesopotamiji pisali su na glinenim tablicama, za koje se može reći da su gotovo neuništive, pa je stoga veliki broj tih tablica ostao i sačuvan. Stari Egipćani su pisali na papirusu koji je podložan propadanju, ali zahvaljujući suvoj klimi u Egiptu, dosad je sačuvano na milione svitaka papirusa. Etrurci su za pisanje najverovatnije koristili neki neki materijal koji je bio podložan propadanju, i koji u uslovima klime na Apeninskom poluostrvu nije bio pogodan za čuvanje. I tako je ispalo da iako su narodi u Mesopotamiji i Egiptu živeli i napredovali hiljadama godina pre Etruraca danas se o njima zna mnogo više nego o Etrurcima.

Većina uzoraka koja je ostala od etrurskog pisma potiče od nekoliko stotina zapisa sa njihovih grobova. To su, uglavnom veoma kratki zapisi, najčešće od jedne do dve reči. Kada bi se te reči mogle protumačiti sigurno bi to bilo ime sahranjene osobe, a to naučnicima ne bi ništa reklo o samim Etrurcima. Do sada je pronađeno svega devet ili deset etrurskih zapisa od tridesetak reči, iz kojih arheolozi ne mogu baš mnogo saznati o njima.
Arheolozi su se u prvom redu zapitali odakle Etrurci i njihov čudan jezik potiču? Neki stari zapisi govore da su Etrurci na Apeninsko poluostrvo stigli iz neke daleke zemlje, ukazujući da bi ta daleka zemlja mogla biti Lidija, što je stari naziv za jedan deo Male Azije. I većina današnjih naučnika se slaže s obzirom da je etrurski jezik potpuno različit od svih jezika koji su se govorili u Evropi, da je postojbina Etruraca najverovatnije Mala Azija. Takođe i činjenica što je Porto Klementino lučki grad Etruraca na obali Tirenskog mora ide u prilog hipotezi da Apeninsko poluostrvo nije njihova postojbina. To ukazuje da su Etrurci bili narod pomoraca i trgovaca i da im se u početku moć sastojala u pomorskoj trgovini i gradnji trgovačkih gradova na obalama Sredozemnog mora, a da se kasnije i postepeno ta moć širila i po unutrašnjosti Apeninskog poluostrva.

Danas je dobro poznato gde su se nalazili značajniji etrurski gradovi. Zbog toga što su Etrurci svoje kuće po gradovima većinom gradili od drveta one se tokom prohujalih vekova nisu mogle sačuvati, pa su potpuno propale. Međutim svoje mrtve oni su pokopavali u lepo ukrašenim kamenim grobovima, sarkofazima, koji se u današnjoj Italiji mogu pronaći na mnogim mestima.

U mnogim delovima Toskane pljačkanje Etrurskih grobova bilo je jedno vreme glavno zanimanje, pa je i to jedan od razloga što su se Etrurci „izgubili“ u ljudskoj istoriji. U ranim godinama devetnaestog veka predmeti iz etrurskih grobova počeli su sve više da se pojavljuju na italijanskom i evropskom tržištu. Ljudi su prvo bili očarani, a ubrzo gotovo i opsednuti čudovišnim i prekrasnim umetničkim predmetima Etruraca. Može se reći da je bogate kolekcionare i upravnike muzeja zahvatila jedno vreme prava etruromanija. Sve što je i malo „mirisalo“ na etrurske umetničke predmete dobijalo je na tržištu ogromnu cenu. Niko od bogatih kupaca nije zanimalo na koji način su prodavci došli do tih predmeta.

Etrurska groblja su se prostirala na velikim površinama i bila su to pravi gradovi mrtvih. Tipična etrurska grobnica ili grob, sastojao se od jedne podzemne prostorije čiji je krov u vidu kubeta nešto malo izvirivao iznad površine zemlje.
Ipak, najjace od svega je dio koji su rimski vladari i patriciji (ranijeg perioda) vjesto skrivali a danasnja arheologija polako rasvetljava.

slika

Mozemo komotno zakljuciti da su ih nacuili kak da zive, te strasne, izvikane Rimljane. Znaci drzavne, vojne i pravne funkcije, odrzavanje trijumfa, fukncija liktora, cinovnicke oznake, sportska takmicenja, gladijatorske borbe, pozorisne predstave... sve vodi porijeklo od ovog misterioznog naroda. To je ono nadahuce kada te prosvijetli civilizacija vece razine.:tokralju:
Naučili su ih još bitniju stvar. Vojno jači uvijek kači.
IGRAJMO TAJ TANGO SMRTI

Avatar
Kawhi
Postovi: 24030
Pridružen/a: 04 nov 2013, 17:36
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Kawhi » 02 jan 2018, 17:03

Asteriks je napisao/la:
Pre oko 2.600 godina u Toskani, na Apeninskom poluostrvu živeo je i napredovao jedan narod koji se na prelasku iz stare u novu eru utopio i nestao u masi latinskog naroda. Za sobom je ostavio velika umetnička dela, ali i jezik i pismo koje arheolozi ni do danas nisu uspeli da rastumače.Sedamdesetih godina grupa italijanskih i američkih arheologa iskopavala je kod italijanskog obalskog gradića Porto Klementino, dvadesetak kilometara severno od Rima, tragajući za ostacima grada sagrađenog još u rimsko doba. Iz starih letopisa arheolozi su znali da se tu radi o rimskom gradu Kraviska, ali njihova iskopavanja nisu imala cilj da pronađu i prouče taj rimski grad, već nešto drugo. Iz satelitskih snimaka videli su da se ispod ostataka rimskog grada Kraviska nalaze još stariji tragovi čitave mreže puteva, ulica i zidova. Njihova dalja iskopavanja pokazala su da se ispod rimskog Kraviska stvarno nalaze ostaci neke ranije civilizacije, a pronađeni objekti i predmeti u dubljim slojevima potvrdili su njihovu sumnju da se tu radi o gradu prastarih Etruraca.
Za arheologe su ova iskopavanja imala veliki značaj jer bi im pronađeni predmeti i zapisi možda mogli pomoći da reše neke zagonetke o tom tajanstvenom narodu koji se u smutnim istorijskim vremenima, zbog niza nesrećnih okolnosti, potpuno izgubio. Danas, dva milenijuma od vremena kada je taj narod počeo da nestaje, arheolozi ovakvim iskopavanjima pokušavaju da utvrde ko su i kakav narod bili Etrurci.

Tokom petog i šestog veka p.n.e. Etrurci su kontrolisali veći deo Apeninskog poluostrva. Glavna oblast iz koje su vladali nalazila se u Srednjoj Italiji, između reka Tibar i Arno i Tirenskog mora, koja je kasnije nazvana Toskana. Stari Grci su ostavili neke pisane zapise o Ertrurcima, ali su oni u većini slučajeva veoma kratki, netačni, pa i kontradiktorni. U jednom grčkom zapisu stoji, na primer, da su se Etrurci doselili na Apeninsko poluostrvo iz neke daleke zemlje, a u drugom da su bili starosedeoci tog poluostrva. Ovakvi zapisi sigurno ne mogu da budu od pomoći arheolozima.

Rimljani su bolje od Grka poznavali Etrurci, jer su im oni svojevremeno bili glavni protivnici za vlast na Apeninskom poluostrvu. U prvo vreme Etrurci su držali svu vlast na poluostrvu, ali zbog toga što tu vlast nikada nisu umeli dobro da organizuju, njihove gradove su jedan za drugim preoteli bolje disciplinovani Rimljani, a zatim i čitavu vlast na poluostrvu. Do konačnog sloma etrurske vlasti na poluostrvu došlo je oko dve stote godine pre n.e., ali Etrurci kao narod nisu u to vreme nestali. Tokom prvog veka hrišćanske ere znatan broj Etruraca je još uvek živeo na poluostrvu.

Etrurci su na vrhuncu svoje moći bili moćan i bogat narod koji je voleo i uživao u luksuzu. Najraniji Rimljani, koji su bili prilično siromašni i surovi, bili su zapanjeni moralom Etruraca. Slike i crteži na etrurskim grobovima, koji nam daju ono malo podataka o životu i religiji Etruraca, prikazuju iznenađujuće kontraste ustreptale senzualnosti sa sumornim i često neobuzdanim pogledima na zagrobni život.

Kada su jednom prestali da budu glavni protivnici i opasnost za vlast, Rimljani su Etrurce počeli visoko da cene. Mnoge od najuglednijih rimskih porodica počele su da tvrde i da se hvale da „u njihovim žilama teče etrurska krv“. Smatrali su ih za star i veoma mudar narod koji je posedovao mnoga natprirodna, magijska znanja. U rimskom društvu su prihvatani kao mudraci i proroci, pa je i sama reč Etrurac uzimana kao sinonim za čarobnjaka.

Međutim, Etrurci su postepeno počeli da gube svoj identitet i da se utapaju u opštu masu latinskog naroda. Rimski imperator Klaudije, koji je vladao od 41. do 54. godine n.e., shvatio je da će, ako se nešto brzo ne uradi, veliki deo etrurskog znanja nestati bez traga i glasa. Zbog toga je kao učen čovek (a ne ludak kako su ga istoričari često prikazivali), sam prionuo i napisao istoriju Etruraca i rečnik njihovog jezika. Na nesreću, oba ova dela su zauvek izgubljena. Iz tog razloga se od arheologije i očekuje da popuni mnoge praznine o Etrurcima i zadatak arheologa u tom pogledu nije nimalo lak.Prva velika prepreka na tom putu jeste to što niko od naučnika nije uspeo da protumači njihov jezik i pismo. Većina jezika u zapadnom svetu, od sanskrita starih Indijaca do savremenog engleskog jezika, pripada porodici jezika koji se naziva indoevropski. Svi ti jezici imaju zajedničko poreklo i određene sličnosti. Kada se naučnici suoče s nekim nepoznatim jezikom iz porodice indoevropskih jezika oni su obično u stanju da ga protumače, jer u opštim crtama znaju na koji način su ti jezici sagrađeni.

Etrurski je jedan od malobrojnih jezika koji se široko koristio u tadašnjoj Evropi, a koji nije pripadao porodici indoevropskih jezika. U stvari, koliko su naučnici uspeli dosada da utvrde, etrurski jezik nema nikakve srodnosti ni sa jednim jezikom koji se govorio u svetu. Mnoge razočaravajuće i neuspešne pokušaje učinili su dosada naučnici da protumače njihov jezik.


Stari narodi u Mesopotamiji pisali su na glinenim tablicama, za koje se može reći da su gotovo neuništive, pa je stoga veliki broj tih tablica ostao i sačuvan. Stari Egipćani su pisali na papirusu koji je podložan propadanju, ali zahvaljujući suvoj klimi u Egiptu, dosad je sačuvano na milione svitaka papirusa. Etrurci su za pisanje najverovatnije koristili neki neki materijal koji je bio podložan propadanju, i koji u uslovima klime na Apeninskom poluostrvu nije bio pogodan za čuvanje. I tako je ispalo da iako su narodi u Mesopotamiji i Egiptu živeli i napredovali hiljadama godina pre Etruraca danas se o njima zna mnogo više nego o Etrurcima.

Većina uzoraka koja je ostala od etrurskog pisma potiče od nekoliko stotina zapisa sa njihovih grobova. To su, uglavnom veoma kratki zapisi, najčešće od jedne do dve reči. Kada bi se te reči mogle protumačiti sigurno bi to bilo ime sahranjene osobe, a to naučnicima ne bi ništa reklo o samim Etrurcima. Do sada je pronađeno svega devet ili deset etrurskih zapisa od tridesetak reči, iz kojih arheolozi ne mogu baš mnogo saznati o njima.
Arheolozi su se u prvom redu zapitali odakle Etrurci i njihov čudan jezik potiču? Neki stari zapisi govore da su Etrurci na Apeninsko poluostrvo stigli iz neke daleke zemlje, ukazujući da bi ta daleka zemlja mogla biti Lidija, što je stari naziv za jedan deo Male Azije. I većina današnjih naučnika se slaže s obzirom da je etrurski jezik potpuno različit od svih jezika koji su se govorili u Evropi, da je postojbina Etruraca najverovatnije Mala Azija. Takođe i činjenica što je Porto Klementino lučki grad Etruraca na obali Tirenskog mora ide u prilog hipotezi da Apeninsko poluostrvo nije njihova postojbina. To ukazuje da su Etrurci bili narod pomoraca i trgovaca i da im se u početku moć sastojala u pomorskoj trgovini i gradnji trgovačkih gradova na obalama Sredozemnog mora, a da se kasnije i postepeno ta moć širila i po unutrašnjosti Apeninskog poluostrva.

Danas je dobro poznato gde su se nalazili značajniji etrurski gradovi. Zbog toga što su Etrurci svoje kuće po gradovima većinom gradili od drveta one se tokom prohujalih vekova nisu mogle sačuvati, pa su potpuno propale. Međutim svoje mrtve oni su pokopavali u lepo ukrašenim kamenim grobovima, sarkofazima, koji se u današnjoj Italiji mogu pronaći na mnogim mestima.

U mnogim delovima Toskane pljačkanje Etrurskih grobova bilo je jedno vreme glavno zanimanje, pa je i to jedan od razloga što su se Etrurci „izgubili“ u ljudskoj istoriji. U ranim godinama devetnaestog veka predmeti iz etrurskih grobova počeli su sve više da se pojavljuju na italijanskom i evropskom tržištu. Ljudi su prvo bili očarani, a ubrzo gotovo i opsednuti čudovišnim i prekrasnim umetničkim predmetima Etruraca. Može se reći da je bogate kolekcionare i upravnike muzeja zahvatila jedno vreme prava etruromanija. Sve što je i malo „mirisalo“ na etrurske umetničke predmete dobijalo je na tržištu ogromnu cenu. Niko od bogatih kupaca nije zanimalo na koji način su prodavci došli do tih predmeta.

Etrurska groblja su se prostirala na velikim površinama i bila su to pravi gradovi mrtvih. Tipična etrurska grobnica ili grob, sastojao se od jedne podzemne prostorije čiji je krov u vidu kubeta nešto malo izvirivao iznad površine zemlje.
Ipak, najjace od svega je dio koji su rimski vladari i patriciji (ranijeg perioda) vjesto skrivali a danasnja arheologija polako rasvetljava.

slika

Mozemo komotno zakljuciti da su ih nacuili kak da zive, te strasne, izvikane Rimljane. Znaci drzavne, vojne i pravne funkcije, odrzavanje trijumfa, fukncija liktora, cinovnicke oznake, sportska takmicenja, gladijatorske borbe, pozorisne predstave... sve vodi porijeklo od ovog misterioznog naroda. To je ono nadahuce kada te prosvijetli civilizacija vece razine.:tokralju:
Pa i Rimljani su stranci na Apeninskom poluotoku koliko ja znam.
“Life’s very existence requires destruction,”
Danju hladna k'o Kazan, noću sija k'o Rubin

Avatar
Asteriks
Postovi: 14221
Pridružen/a: 26 jul 2015, 10:16

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Asteriks » 02 jan 2018, 17:27

Prvo si imao onih 7 brijegova, pa oko 8. stoljeca p.n.e istice se Rim koji je ležao na jednom od pomenutih i znamo kasnije se rasirio na okolne. Stanovnistvo je mjesavina Latina, Sabinjana itd. koje je bilo strasno zaostalo, o tome se radi. To odakle su Italci dosli je manje vazno u kontekstu ove price.

Taj formirani populus romanus preuzeo je tekovine od onog dijela - Etruraca koji se sa istim nikad nisu stopili.

Naravno znamo da su i grcke kolonije na jugu Italije uticale na Latine pa su ovi prihvatili grcki alfabet dok je etrursko pismo i dan danas misterija.
If you want to find the secrets of the universe, think in terms of energy, frequency and vibration. ✍️

Avatar
tuzlak1987
Postovi: 37516
Pridružen/a: 26 maj 2013, 12:11
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la tuzlak1987 » 10 jan 2018, 11:21



Ko je ostao jos da nije pod centralnom bankom Iran i S.Koreja? :think:

Avatar
Asteriks
Postovi: 14221
Pridružen/a: 26 jul 2015, 10:16

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Asteriks » 11 jan 2018, 19:51

Usavsi u arhiv (poslovno) dobio sam pristup nekim djelima. I tako prelistavajuci stranice antickog svijeta slucajno naletih na par zanimljivih stavki, vezani za nasu diskusiju o nasljedju monoteistickih religija.

Ukratko:

- Liturgijski obred iz starog Sumera govori da je, citiram - jagnje zamjena za covjeka, on je dao jagnje za svoj zivot. Znaci to je ustvari napredak ljudskog morala i uveliko je povezan sa danasnjim kurbanom u Islamu a znamo da je religija Mezopotamije bila politesiticka sa mnostvom razlicitih karaktera.

- Prema perzijskoj religiji, sve duse su morale preci preko Sitatskog mosta, a samo dobra dusa bi presla na onu stranu dok je pakao bio ambis u kome se iste pate do kraja vremena. Vjerovatno je Platon, dodirom Grcke sa Perzijom (grcko - perzijski ratovi) bio nadahnut tom idejom modela pakla, a svu misao je potakla nepravda i bahatost povlastenog sloja.

Taj perzijski prorok, Zaratustra, jer propovjedao nesto sto se uveliko blizi monoteizmu te medju prvima zaceo obrise bozanskih bica (pored ljudi) koji slice melecima/andjelima.

- Sto se obrezivanje tice, korijeni vuku porijeklo iz Starog Egipta u skladu sa obozavanjem odredjenog bozanstva...

To je ono sto je istorijski zapisano, povjerena literatura te starije od bilo koje, nama poznate religije.

I da, definitivno u Starom Zavjetu nemamo predstavu o paklu niti raju, ta doktrina je uvedena u novom vijeku.
If you want to find the secrets of the universe, think in terms of energy, frequency and vibration. ✍️

Avatar
Saurman
Postovi: 29447
Pridružen/a: 22 avg 2009, 20:08
Lokacija: Alpha Centauri
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Saurman » 13 jan 2018, 23:21

tuzlak1987 je napisao/la:


Ko je ostao jos da nije pod centralnom bankom Iran i S.Koreja? :think:
Ameri to uspješno rade već decenijama uz pomoć medija okreću javnost i pronalaze nove "prijetnje" u svijetu po američku demokratiju.

Kud ćeš dalje kad su uspjeli većini podvaliti "istinu" o 9.11 kako je grupa ljudi iz pećina Afganistana uspjela preveslati NORAD.
1974---1975---1976---2001---2013---2020

Avatar
Asteriks
Postovi: 14221
Pridružen/a: 26 jul 2015, 10:16

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Asteriks » 25 jan 2018, 10:47

Einstein je na temelju tada dostupnih podataka vjerovao da je svemir statičan — niti se širi niti se sažima. Međutim godine 1929. američki astronom Edwin Hubble iznio je dokaze koji pokazuju da se svemir širi.

Hubble je otkrio i jednu tajnu koju su astronomi vjekovima nastojali dokučiti. Riječ je o pahuljastim, svijetlim mrljama što se vide na noćnom nebu. Nazvane su maglice jer izgledaju poput oblaka plina. No jesu li sve te maglice raspoređene unutar naše galaksije ili se nalaze izvan nje, kao što je više od stotinu godina ranije pretpostavio britanski astronom William Herschel (1738-1822)?

Kad je Hubble izračunao udaljenost jedne od tih maglica, Velike maglice u zviježđu Andromedi, zaključio je da je to ustvari galaksija udaljena milijun svjetlosnih godina. To znači da se ona nalazi daleko izvan Mliječne staze, čiji promjer iznosi “samo” 100 000 svjetlosnih godina. Kako je Hubble nastavio računati udaljenost drugih maglica, počeo je otkrivati koliko je svemir neizmjerno velik, a to je dovelo do prekretnice u astronomiji i kozmologiji.*
A sada spektakl... :mrgreen:
Sura 51:47 nas obavještava, "Mi smo nebo moći Svojom sazdali; i, mi ga doista trajno širimo."
Znamo da medju najstarije fragmente Kur'ana spada onaj iz 7. stoljeca a najstarija knjiga sastavljena vjerovatno za vrijeme Osmana, treceg halife.

Naucno se treba utvrditi da li je ovo zapazanje glede sirenja original, tj. iz perioda od preko 1200 godina prije Hubblea te da li je ovo bilo kakva kopija starijih civilizacija.

Sad, da li su Arapi bili vrsni astronomi koji su isli korak dalje od Maya, itekak moguce.

Naravno ima pouzdan metod karbonskog datiranja al fkt zanimljivo i msm da se tim spisima pridaje malo paznje.
If you want to find the secrets of the universe, think in terms of energy, frequency and vibration. ✍️

Avatar
Saurman
Postovi: 29447
Pridružen/a: 22 avg 2009, 20:08
Lokacija: Alpha Centauri
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Saurman » 16 feb 2018, 15:01

Giant Human Finger Found In Egypt
Allegedly down below pictures were photographed in Egypt by photographer Gregor Spörri in 1988. Europe's biggest newspaper bild.de is showing them for the first time in public "exclusively".

What you are looking at is a gigantic 15 inches long, mummified humanoid finger and the creatures height would be over 16.4 feet!
slika

slika
In 1988, on the last day of his private investigation trip, he contacted an old man from a grave robber dynasty. The meeting was took place in a farm-house in Bir Hooker, 100 kilometers northeast of Cairo.

After paying, $ 300 Spörri had a look at the grave robber unsold treasure. Wrapped in old rags was the bone and dermis.

Spörri told BILD.de: "It was an oblong package, smelled musty. I was totally flabbergasted when I saw the dark brown giant finger.

I was allowed to take it in hand and also to take pictures; a bill was put next to it to get a size comparison. "The bent finger was split open and covered with dried mold."It was surprisingly easy, maybe a few hundred grams My heart was up to his neck. That was incredible. In size to a matching body should have been about 15 feet tall"
The grave robber also showed the Swiss certificate of authenticity and an X-ray image. Both are from the 60s.
slika
1974---1975---1976---2001---2013---2020

Avatar
sekerbay
Postovi: 5010
Pridružen/a: 29 jan 2014, 09:48
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la sekerbay » 16 feb 2018, 17:05

Kad ovo (Giant Human Finger Found In Egypt) tvoje ubacim u google, izbaci mi neke gigante jbt.
Šta kaže nauka, jesu li stvarno postojali ovoliki ljudi?

https://www.google.de/search?q=Giant+Hu ... 60&bih=523
like my saint of a mum used to say, "get 'em young, and the possibilities are endless."

Avatar
BlueBosnian
Postovi: 1391
Pridružen/a: 16 sep 2014, 13:14
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la BlueBosnian » 16 feb 2018, 17:12

slika

:mrgreen:
I hope you're with me
I hope you're with me when it's over
You won't be lonely
You won't be lonely when it's over

It's over..

Avatar
Saurman
Postovi: 29447
Pridružen/a: 22 avg 2009, 20:08
Lokacija: Alpha Centauri
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Saurman » 16 feb 2018, 18:21

sekerbay je napisao/la:Kad ovo (Giant Human Finger Found In Egypt) tvoje ubacim u google, izbaci mi neke gigante jbt.
Šta kaže nauka, jesu li stvarno postojali ovoliki ljudi?

https://www.google.de/search?q=Giant+Hu ... 60&bih=523

Pa prema riječima antropologa nekada su na zemlji postojala bića visine 3.5 - 5.5m visine ovih fosila je nađeno vrlo malo pa samim tim nisu uvršteni u klasičnu teoriju evolucije jer nisu nađene karike njihovih prethodnika.

Na primjer potvrdu njihove civilizacije se može vidijeti u predanjima mnogih naroda Grci ih nazivaju Titanima, Indijci - Asurima,pueblosi iz Meksika - Mitmacima,Arapi - Šeid ad ben ad, Jevreji - Sinovi Božiji.

BlueBosnian je napisao/la:
slika
:mrgreen:
Jel' ovo orden časti iz sazviježđa Siriusa. :D
1974---1975---1976---2001---2013---2020

Avatar
Asteriks
Postovi: 14221
Pridružen/a: 26 jul 2015, 10:16

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Asteriks » 16 feb 2018, 18:35

Iako zvanicna arheologija te ugledna akademska drustva ne posvjecuju mnogo paznje divovima, ipak mozemo na osnovu nekoliko podataka zakljuciti da su postojali.

Kao prvo, odredjen broj faktora utice na samu visinu - zeljezda hipofiza, koja luci hormon rasta, pogodni uvjeti, ishrana te moguci poslovi istezanja/skakanja, plivanje... tj. tacnije pravilan mix navedenog.

Dokazano je da djeca ljeti rastu brze a kada se stvari poklope, uz prehranu koja utice na vece lucenje pomenutog hormona, dobit cemo osobu od 2 plus metra. Imamo zabiljezen slucaj najviseg covjeka od cca 272cm.

Ipak, u prirodi opstaju najjaci (tacnije najprilagodljiviji) a visok organizam trosi vise energije dok bi previsok covjek trebao i mnogo veci unos hrane, sto je vecinom kontraporduktivno. Vjerovatno hiljadama godina unazad, takvi nisu mogli opstati (ovdje mislim cak i na pocetke poljoprivrede i samu nekompaktnost diva pri obradi zemlje, zatim nisu mogli kvalitetno siriti lozu...) u vecem broju pa danas imamo izolirane slucajeve a visina do 200cm smatra se nekom granicom normalnog.
If you want to find the secrets of the universe, think in terms of energy, frequency and vibration. ✍️

Avatar
QUARESMA 18<<<
Postovi: 14585
Pridružen/a: 22 feb 2009, 21:53
Lokacija: Beograd
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la QUARESMA 18<<< » 16 feb 2018, 21:52

sekerbay je napisao/la:Kad ovo (Giant Human Finger Found In Egypt) tvoje ubacim u google, izbaci mi neke gigante jbt.
Šta kaže nauka, jesu li stvarno postojali ovoliki ljudi?

https://www.google.de/search?q=Giant+Hu ... 60&bih=523

prvo mi pade na pamet veličina tih ljudi naspram onih blokova, pa se opet postavlja pitanje kako je piramida izgrađena?

ne znam da li se Islam gdje dotiče veličine ljudi nekada, ako se dobro sjećam da sam negdje pričitao, ili me neko slagao da se od poslanika Adema a.s ljudi smanjivali do Muhameda s.a.v.s.


Btw, ne bih sad sa ovim da u temu uplićem vjeru, nego samo onako pitam.

Avatar
Hendo
Postovi: 4305
Pridružen/a: 26 avg 2014, 23:22
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Hendo » 16 feb 2018, 21:57

QUARESMA 18<<< je napisao/la:
sekerbay je napisao/la:Kad ovo (Giant Human Finger Found In Egypt) tvoje ubacim u google, izbaci mi neke gigante jbt.
Šta kaže nauka, jesu li stvarno postojali ovoliki ljudi?

https://www.google.de/search?q=Giant+Hu ... 60&bih=523

prvo mi pade na pamet veličina tih ljudi naspram onih blokova, pa se opet postavlja pitanje kako je piramida izgrađena?

ne znam da li se Islam gdje dotiče veličine ljudi nekada, ako se dobro sjećam da sam negdje pričitao, ili me neko slagao da se od poslanika Adema a.s ljudi smanjivali do Muhameda s.a.v.s.


Btw, ne bih sad sa ovim da u temu uplićem vjeru, nego samo onako pitam.
Jeste, Adem a.s. je bio visok 70 lakata, po hadisima, a nakon njega su se ljudi počeli smanjivati.
Kad Kur'an govori o narodu Adu i Semudu, govori da su klesali kuće u planinama.
Kocka je bačena

Avatar
Brokula
Postovi: 30533
Pridružen/a: 13 feb 2014, 18:32
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Brokula » 16 feb 2018, 22:02

Naučnik iz Bugarske koji je analizirao kosti "giganta" je misteriozno umro, a dokazi su nestali. Bila je emisija na NG o tome
7 - Tottenham Hotspur are the first English side to concede seven goals in any European competition since Tottenham Hotspur themselves lost 0-8 to FC Koln in the UEFA Intertoto Cup in July 1995. Spursy.

Avatar
Brokula
Postovi: 30533
Pridružen/a: 13 feb 2014, 18:32
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Brokula » 16 feb 2018, 22:04

tuzlak1987 je napisao/la:


Ko je ostao jos da nije pod centralnom bankom Iran i S.Koreja? :think:
Turska možda, nisam siguran.
7 - Tottenham Hotspur are the first English side to concede seven goals in any European competition since Tottenham Hotspur themselves lost 0-8 to FC Koln in the UEFA Intertoto Cup in July 1995. Spursy.

Avatar
Sarmelino
Postovi: 17290
Pridružen/a: 29 avg 2015, 11:58
Lokacija: Gej Lobi Inc. ©®™
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Sarmelino » 16 feb 2018, 22:04

@Hendo Zasto su se poceli smanjivati, citao sam da to ima neke veze sa grijesima?
plešu vještice trče vukovi
puške pucaju lete duhovi
svira tambura plešu vragovi
munje sijevaju cvatu makovi

Avatar
sljivo
Postovi: 14279
Pridružen/a: 28 sep 2016, 18:00
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la sljivo » 16 feb 2018, 22:05

Guliver?

Avatar
Saurman
Postovi: 29447
Pridružen/a: 22 avg 2009, 20:08
Lokacija: Alpha Centauri
Kontakt:

Re: Najveće svjetske misterije

Post Postao/la Saurman » 16 feb 2018, 22:46

Asteriks je napisao/la:Iako zvanicna arheologija te ugledna akademska drustva ne posvjecuju mnogo paznje divovima, ipak mozemo na osnovu nekoliko podataka zakljuciti da su postojali.
Šta misliš o priči da je Smithsonian Institut uništio važne dokumente iz ranih 1900 koji govore o arheološkim nalazima o davnom postojanju ljudske divoske rase. ? Jer ruši teoriju evolucije a dopuna je "karici koja nedostaje".Ovo su potvrdili zviždači iz Smithsoniana koji su tvrdili da su uništene ljudske kosti koje su dosezale visinu od 6 - 12 m.
1974---1975---1976---2001---2013---2020

Odgovori

Natrag na “Diskusije”

Online

Trenutno korisnika/ca: TefalTava i 9 gostiju.