Ili slikovito:
Građanska inicijativa Zajedno Za Dinamo:
[youtube][/youtube]Prije svega, smatram da je važno reći da se mi NE borimo protiv jedne osobe, nego ZA zakonit i demokratski normalan klub udrugu građana (što Dinamo i je), kakvih ima svuda u Europi, i to vrlo uspješnih. Borimo se za Dinamo u kojem više nikad neće predsjednika postavljati ni partijski komitet ni generalštab, niti jedan čovjek, njegova obitelj i partneri. Mi želimo klub u kojem će na poštenim izborima predsjednika birati članovi kluba, on će pak postavljati ključne ljude i odgovarati Skupštini za njihov rad (kao što je određeno zakonom o udrugama).
Dinamo ima golemu, neiskorištenu i poniženu bazu i potencijal navijača i članova, marketinški gotovo potpuno ne funkcionira, što zbog potpunog amaterizma, što zbog lošeg imidža kluba. Ima budućnost u omladinskim školama koje financiraju građani Zagreba iz proračuna, kao i održavanje stadiona i ‘radne zajednice’ koju, zajedno s novcem, nelegalna uprava prisvaja bez da je do sada odgovarala za ijedan svoj postupak.
Podignuta prva u nizu optužnica protiv kriminalaca u kojoj ih se tereti da su oštetili klub za 115.8,a proračun za 12.2m kn:
Priopćenje USKOK-a prenosimo u cijelosti:
Nakon istrage, provedene na temelju kaznene prijave Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara Ministarstva financija, USKOK je pred Županijskim sudom u Osijeku podigao optužnicu protiv četvorice hrvatskih državljana M. P. (1970.), Z. M. (1959.), Z. M. (1971.), D. V. (1959.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, zlouporabe položaja i ovlasti u pokušaju, davanja i primanja mita, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, te pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Optužnicom se I. okr., poreznom inspektoru Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete, stavlja na teret da je, od svibnja do prosinca 2012. godine, tijekom poreznog nadzora poreza na dohodak kod III. okr za 2009., 2010. i 2011. godinu, kojim nadzorom je trebao utvrditi ima li III. okr. dokazane izvore prihoda za cjelokupnu imovinu i sve izdatke koje je imao u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2011., te na utvrđeni nerazmjer i neprijavljeni dohodak obračunati zakonom propisane iznose poreza, a nakon što je saznao da je III. okr. na račun NK Dinamo 7. ožujka 2011. uplatio 3.083.324,56 kuna, te dan kasnije 21.000.000,00 kuna na ime povrata pozajmica, na traženje III. okr., uz obećanu novčanu naknadu, u cilju pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi III. okr. nije poduzeo potrebne radnje radi utvrđivanja porijekla navedenih novčanih iznosa, što je bio dužan učiniti, na koji način nije utvrdio sve okolnosti relevantne za utvrđivanje zakonitih prihoda i izdataka o kojima ovisi obveza plaćanja poreza na dohodak.
Na traženje III. okr., I. okr. je 16. srpnja 2012. sastavio zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, a nakon čega je 21. prosinca 2012. sačinio i parafirao zaključak kojim se obustavlja postupak poreznog nadzora. Na opisani način I. okr. nije obračunao porez na dohodak i prirez za 2011. godinu u iznosu od 12.209.650,67 kuna za koji iznos je III. okr., na štetu proračuna Republike Hrvatske, pribavio nepripadnu imovinsku korist, za što mu je III. okr. kao nagradu isplatio novčanu naknadu.
Nadalje, III. okr. je od I. okr., tijekom veljače 2015. godine, zatražio da mu, nakon što je utvrđeno i od nadležnih institucija pravomoćno potvrđeno da je III. okr. dužan platiti porez i pripadajuće kamate u iznosu od 1.070.622,03 kune, uz obećanu novčanu naknadu, neosnovano i protivno rješenjima i odlukama, umanji obvezu poreza na dodanu vrijednost, na dobit te kamate utvrđene tijekom poreznog nadzora. U cilju realizacije navedenog I. okr. je, iako nije bio zadužen za predmetni spis, isti uzeo u rad te je sačinio rješenje kojim je III. okr. neosnovano umanjio navedene obveze za 919.297,46 kuna, za što mu je III. okr. kao nagradu isplatio novčanu naknadu.
Međutim, do pribavljanja imovinske koristi III. okr. nije došlo jer je voditeljica porezne Ispostave Sesvete, nakon provedenih knjiženja te uvida u predmet, utvrdila da je rješenje koje je sačinio I. okr. protivno odluci nadležnih institucija, te je po njezinom nalogu 6. ožujka 2015. doneseno rješenje kojim se poništava rješenje koje je sačinio I. okrivljenik.
Osim navedenog, nakon što je, tijekom provođenja poreznog nadzora na dodanu vrijednost, te poreza na dohodak i doprinose po osnovi pozajmica, zajmova i kredita pravnim i fizičkim osobama za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2010., utvrđeno da je NK Dinamo III. okr. davao više pozajmica u ukupnom iznosu od 24.083.324,56 kuna, te nakon što je utvrđeno da se nevraćene pozajmice trebaju tretirati kao prividni pravni posao i da na iste NK Dinamo treba obračunati porez na dohodak i prirez, II. okr., kao izvršni dopredsjednik i član Uprave NK Dinamo, i IV. okr., kao glavni direktor i član Uprave NK Dinamo, su od siječnja do ožujka 2011. godine, zajednički i u dogovoru s III. okr., u cilju da III. okr. na teret NK Dinamo osiguraju novčana sredstva za vraćanje pozajmica, te mu time pribave znatnu nepripadnu imovinsku korist, poduzeli radnje radi realizacije navedenog.
U tom cilju, a nakon što je IV okr. potpisao dokument pod nazivom „Anex ugovora o profesionalnom igranju“, kojim se neosnovano utvrđuje pravo jednog nogometaša na isplatu 50 posto budućeg transfera, iako su znali da je taj nogometaš potpisao Zapisnik o raskidu ugovora kojim je potvrdio da nema nikakvih potraživanja prema NK Dinamo, II. okr. je u ime i za račun NK Dinamo jednoj banci podnio zahtjev za kredit koji je u iznosu od 4.400.000 eura odobren i 7. ožujka 2011. doznačen na račun NK Dinamo. Sukladno navedenom Anexu, II. i IV. okr. su 7. ožujka 2011. naložili plaćanje 25.894.262,83 kuna s računa NK Dinamo na račun navedenog nogometaša, čime je za NK Dinamo nastala neosnovana obveza plaćanja predujma poreza i prireza u iznosu od 5.492.722,42 kune koji iznos je plaćen iz navedenog kredita, nakon čega je nogometaš, sukladno dogovoru, 25.894.262,83 kune istog dana proslijedio na račun III. okr. koji je odmah iznos od 24.083.324,56 kuna proslijedio na račun NK Dinamo, i to na ime povrata dobivenih pozajmica, dok je ostatak zadržao za sebe.
Na taj su način neistinito prikazali da je III. okr. svojim sredstvima vratio predmetne pozajmice, zbog čega u daljnjem tijeku provođenja poreznog nadzora kod NK Dinamo nije utvrđeno da se radi o prividnom pravnom poslu. Na opisani je način III. okr. pribavljena protupravna imovinska korist od 25.894.262,83 kune, dok je NK Dinamo oštećen na ime ukupnog troška kredita u iznosu od 35.840.396,14 kuna.
Nadalje je II. okr., kao izvršni dopredsjednik NK Dinamo, od lipnja 2008. do kolovoza 2012. godine, u namjeri da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, na štetu NK Dinamo, potpisao dokument pod nazivom „Anex ugovora o profesionalnom igranju“, kojim se neosnovano utvrđuje pravo jednog nogometaša na isplatu 50 posto budućeg transfera, iako je znao da je navedeni nogometaš potpisao Zapisnik o raskidu ugovora kojim je potvrdio da nema nikakvih potraživanja prema NK Dinamo.
Sukladno navedenom Anexu, II okr. je nalagao isplate s računa NK Dinamo na račun navedenog nogometaša u ukupnom iznosu od 80.030.927,25 kuna, čime je za NK Dinamo nastala neosnovana obveza plaćanja predujma poreza i prireza na drugi dohodak u iznosu od 14.233.064,27 kuna što je plaćeno iz navedenog iznosa. Potom je nogometaš, sukladno uputama II okr. i Ugovoru o podjeli 50 posto transfernog obeštećenja koji je potpisao s II okr., podigao 52.037.435,73 kune, koji novac je predao II. okr., te prema njegovim uputama i članovima njegove obitelji. Drugookrivljenik je na opisani način pribavio protupravnu imovinsku korist od 52.037.435,73 kune, dok je NK Dinamo oštećen za iznos od 80.030.927,25 kuna.
Na opisani je način II. okr. pribavljena nepripadna imovinska korist u iznosu od 52.037.435,73 kune, III. okr. u iznosu od 38.103.913,50 kuna, dok je NK Dinamo oštećen za ukupan iznos od 115.871.323,39 kuna, a proračun Republike Hrvatske za iznos od 12.209.650,67 kuna neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza. Slijedom navedenog, predloženo je oduzimanje nepripadne imovinske koristi od II. i III. okrivljenika, dok je u odnosu na I. okr. podnesen prijedlog za prošireno oduzimanje imovinske koristi.
Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, te je umjesto Županijskog suda u Zagrebu, za vođenje postupka u ovom predmetu odredio Županijski sud u Osijeku.
Nakon istrage, provedene na temelju kaznene prijave Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara Ministarstva financija, USKOK je pred Županijskim sudom u Osijeku podigao optužnicu protiv četvorice hrvatskih državljana M. P. (1970.), Z. M. (1959.), Z. M. (1971.), D. V. (1959.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, zlouporabe položaja i ovlasti u pokušaju, davanja i primanja mita, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, te pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Optužnicom se I. okr., poreznom inspektoru Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete, stavlja na teret da je, od svibnja do prosinca 2012. godine, tijekom poreznog nadzora poreza na dohodak kod III. okr za 2009., 2010. i 2011. godinu, kojim nadzorom je trebao utvrditi ima li III. okr. dokazane izvore prihoda za cjelokupnu imovinu i sve izdatke koje je imao u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2011., te na utvrđeni nerazmjer i neprijavljeni dohodak obračunati zakonom propisane iznose poreza, a nakon što je saznao da je III. okr. na račun NK Dinamo 7. ožujka 2011. uplatio 3.083.324,56 kuna, te dan kasnije 21.000.000,00 kuna na ime povrata pozajmica, na traženje III. okr., uz obećanu novčanu naknadu, u cilju pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi III. okr. nije poduzeo potrebne radnje radi utvrđivanja porijekla navedenih novčanih iznosa, što je bio dužan učiniti, na koji način nije utvrdio sve okolnosti relevantne za utvrđivanje zakonitih prihoda i izdataka o kojima ovisi obveza plaćanja poreza na dohodak.
Na traženje III. okr., I. okr. je 16. srpnja 2012. sastavio zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, a nakon čega je 21. prosinca 2012. sačinio i parafirao zaključak kojim se obustavlja postupak poreznog nadzora. Na opisani način I. okr. nije obračunao porez na dohodak i prirez za 2011. godinu u iznosu od 12.209.650,67 kuna za koji iznos je III. okr., na štetu proračuna Republike Hrvatske, pribavio nepripadnu imovinsku korist, za što mu je III. okr. kao nagradu isplatio novčanu naknadu.
Nadalje, III. okr. je od I. okr., tijekom veljače 2015. godine, zatražio da mu, nakon što je utvrđeno i od nadležnih institucija pravomoćno potvrđeno da je III. okr. dužan platiti porez i pripadajuće kamate u iznosu od 1.070.622,03 kune, uz obećanu novčanu naknadu, neosnovano i protivno rješenjima i odlukama, umanji obvezu poreza na dodanu vrijednost, na dobit te kamate utvrđene tijekom poreznog nadzora. U cilju realizacije navedenog I. okr. je, iako nije bio zadužen za predmetni spis, isti uzeo u rad te je sačinio rješenje kojim je III. okr. neosnovano umanjio navedene obveze za 919.297,46 kuna, za što mu je III. okr. kao nagradu isplatio novčanu naknadu.
Međutim, do pribavljanja imovinske koristi III. okr. nije došlo jer je voditeljica porezne Ispostave Sesvete, nakon provedenih knjiženja te uvida u predmet, utvrdila da je rješenje koje je sačinio I. okr. protivno odluci nadležnih institucija, te je po njezinom nalogu 6. ožujka 2015. doneseno rješenje kojim se poništava rješenje koje je sačinio I. okrivljenik.
Osim navedenog, nakon što je, tijekom provođenja poreznog nadzora na dodanu vrijednost, te poreza na dohodak i doprinose po osnovi pozajmica, zajmova i kredita pravnim i fizičkim osobama za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2010., utvrđeno da je NK Dinamo III. okr. davao više pozajmica u ukupnom iznosu od 24.083.324,56 kuna, te nakon što je utvrđeno da se nevraćene pozajmice trebaju tretirati kao prividni pravni posao i da na iste NK Dinamo treba obračunati porez na dohodak i prirez, II. okr., kao izvršni dopredsjednik i član Uprave NK Dinamo, i IV. okr., kao glavni direktor i član Uprave NK Dinamo, su od siječnja do ožujka 2011. godine, zajednički i u dogovoru s III. okr., u cilju da III. okr. na teret NK Dinamo osiguraju novčana sredstva za vraćanje pozajmica, te mu time pribave znatnu nepripadnu imovinsku korist, poduzeli radnje radi realizacije navedenog.
U tom cilju, a nakon što je IV okr. potpisao dokument pod nazivom „Anex ugovora o profesionalnom igranju“, kojim se neosnovano utvrđuje pravo jednog nogometaša na isplatu 50 posto budućeg transfera, iako su znali da je taj nogometaš potpisao Zapisnik o raskidu ugovora kojim je potvrdio da nema nikakvih potraživanja prema NK Dinamo, II. okr. je u ime i za račun NK Dinamo jednoj banci podnio zahtjev za kredit koji je u iznosu od 4.400.000 eura odobren i 7. ožujka 2011. doznačen na račun NK Dinamo. Sukladno navedenom Anexu, II. i IV. okr. su 7. ožujka 2011. naložili plaćanje 25.894.262,83 kuna s računa NK Dinamo na račun navedenog nogometaša, čime je za NK Dinamo nastala neosnovana obveza plaćanja predujma poreza i prireza u iznosu od 5.492.722,42 kune koji iznos je plaćen iz navedenog kredita, nakon čega je nogometaš, sukladno dogovoru, 25.894.262,83 kune istog dana proslijedio na račun III. okr. koji je odmah iznos od 24.083.324,56 kuna proslijedio na račun NK Dinamo, i to na ime povrata dobivenih pozajmica, dok je ostatak zadržao za sebe.
Na taj su način neistinito prikazali da je III. okr. svojim sredstvima vratio predmetne pozajmice, zbog čega u daljnjem tijeku provođenja poreznog nadzora kod NK Dinamo nije utvrđeno da se radi o prividnom pravnom poslu. Na opisani je način III. okr. pribavljena protupravna imovinska korist od 25.894.262,83 kune, dok je NK Dinamo oštećen na ime ukupnog troška kredita u iznosu od 35.840.396,14 kuna.
Nadalje je II. okr., kao izvršni dopredsjednik NK Dinamo, od lipnja 2008. do kolovoza 2012. godine, u namjeri da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, na štetu NK Dinamo, potpisao dokument pod nazivom „Anex ugovora o profesionalnom igranju“, kojim se neosnovano utvrđuje pravo jednog nogometaša na isplatu 50 posto budućeg transfera, iako je znao da je navedeni nogometaš potpisao Zapisnik o raskidu ugovora kojim je potvrdio da nema nikakvih potraživanja prema NK Dinamo.
Sukladno navedenom Anexu, II okr. je nalagao isplate s računa NK Dinamo na račun navedenog nogometaša u ukupnom iznosu od 80.030.927,25 kuna, čime je za NK Dinamo nastala neosnovana obveza plaćanja predujma poreza i prireza na drugi dohodak u iznosu od 14.233.064,27 kuna što je plaćeno iz navedenog iznosa. Potom je nogometaš, sukladno uputama II okr. i Ugovoru o podjeli 50 posto transfernog obeštećenja koji je potpisao s II okr., podigao 52.037.435,73 kune, koji novac je predao II. okr., te prema njegovim uputama i članovima njegove obitelji. Drugookrivljenik je na opisani način pribavio protupravnu imovinsku korist od 52.037.435,73 kune, dok je NK Dinamo oštećen za iznos od 80.030.927,25 kuna.
Na opisani je način II. okr. pribavljena nepripadna imovinska korist u iznosu od 52.037.435,73 kune, III. okr. u iznosu od 38.103.913,50 kuna, dok je NK Dinamo oštećen za ukupan iznos od 115.871.323,39 kuna, a proračun Republike Hrvatske za iznos od 12.209.650,67 kuna neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza. Slijedom navedenog, predloženo je oduzimanje nepripadne imovinske koristi od II. i III. okrivljenika, dok je u odnosu na I. okr. podnesen prijedlog za prošireno oduzimanje imovinske koristi.
Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, te je umjesto Županijskog suda u Zagrebu, za vođenje postupka u ovom predmetu odredio Županijski sud u Osijeku.
Dnevnik jednog kriminala: Zdravko Mamić
Zdravko Mamić već je više od 10 godina apsolutni vladar nogometa u Hrvatskoj, a više od 20 godina „zabavlja“ širu javnost cijelim nizom skandala i afera koji ga prate gdje god se našao. Upravo sva ta djela najviše i govore o izvršnom predsjedniku GNK Dinama. Zdravko Mamić, njegov lik i djelo, i njegov modus operandi u Dinamu i hrvatskome nogometu, odavno su poznati.
Kada bi krenuli analizirati sve afere i skandale kojima je šokirao ne bi stigli daleko, no i ovih bitnih afera, pa čak i kriminalnih radnji ima dovoljno da popuni naš – dnevnik jednog kriminala.
1959.
Izvršni predsjednik Dinama i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Zdravko Mamić rođen je 16. srpnja 1959. godine u Bjelovaru. Njegovi roditelji, pokojni otac Josip i majka Lucija, podrijetlom su iz Zidina u susjednoj BiH.
1992.
Postaje glavni direktorom Dinama što je njegov prvi ozbiljni ulazak u klub. Iz tog vremena pamti ga se kao partnera Ćire Blaževića u pokušaju prve privatizacije Dinama. Mamić je u to vrijeme bio vlasnik dijela bjelovarske tvrtke Česma, koja je Ćiri posudila 1,5 milijuna DEM za kupnju Dinama.
Od kraja 1992. do kraja 1995. bio je član Upravnog odbora Česme, a od tada do kraja 1999. član Nadzornog odbora. Prema nalazima Državne revizije, sumnjivim poslovanjem upravljača Česmom Državni proračun je oštećen za oko 14 milijuna kuna. Prema javno objavljenim informacijama, županijska državna odvjetnica potvrdila je da su u srpnju 2002. uputili istražni zahtjev protiv Mamića i ostalih, no sud je zahtjev odbio obrazloživši da se kupnja dionica provodila u skladu sa Zakonom o pretvorbi. Državna revizija je otkrila i da je žiroračun tvrtke neprekidno blokiran od travnja 1998. godine.
1994.
Dvogodišnji mandat u Dinamu završava obračunom u Auxerreu nakon utakmice Dinama i Auxerrea. Prema tvrdnjama Dinamovih navijača, Zdravko Mamić je napao delegata utakmice nakon europskog sraza Dinama i Auxerrea zbog čega je Dinamo drastično kažnjen. Zbog tog ispada Dinamu su zabranjena europska natjecanja na godinu dana. Nikada nije otkriven počinitelj kojeg je UEFA imenovala Majanom Dabićem.
2000.
Na „mala vrata“ ulazi u Dinamo nakon smrti bivšeg predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana i odlaska Zlatka Canjuge sa mjesta predsjednika Croatije. Od strane novog predsjednika kluba Mirka Barišića biva imenovan u Izvršni odbor Dinama.
Iz tog vremena možemo notirati i spornu i nedemantiranu izjavu iz izdanja SN od 14.9.2000.:
„Nekad sam plaćao suce, a danas kradu mene.“
2001.
Prvi veliki Mamićev menadžerski posao bila je prodaja Boška Balabana u Aston Villu u ljeto ove godine za približno 8 milijuna eura od čega je 80% iznosa pripalo Mamiću i Balabanu, a samo 20% Dinamu. U vrijeme tog transfer Mamić se nalazio u Izvršnom odboru Dinama što ga dovodi do klasičnog primjera sukoba interesa čime je obilježena cijela njegova vladavina Dinamom.
U međuvremenu je Zdravko svoju menadžersku agenciju MSA za prodaju igrača prebacio na sina koja je sudjelovala u mnogobrojnim transferima igrača iz Dinama. Najupečatljiviji su zasigurno transferi Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda da Silve.
2003.
U zagrebačkom gradskom poglavarstvu sukobio se s pročelnikom gradskog Zavoda za planiranje Miljenkom Mesićem kada mu je odbijen zahtjev za dozvolom za gradnju poslovnih nebodera.
2006.
U Maksimirskoj loži, za vrijeme obnašanja funkcije izvršnog dopredsjednika Dinama, sukobio se sa šefom riječke POA-e Nikolom Mandekićem.
Svoje je menadžerske poslove Mamić radio preko “Mamić Sport Agency”, agencije koja je osnovana u rujnu 2000. godine, a izbrisana iz sudskog registra u travnju 2006. Na adresi Fijanova 4a, gdje je nekad bilo sjedište MSA-a, nalazile su se mnoge tvrtke Zdravka Mamića van nogometnih aktivnosti. Najvažnije tvrtke Mamićevih izvan nogometa su: KF projekt, Sikuma, Steradijan, Steradijan građenje, Aqua MM, Nautika Mamić i Komos Građenje. Tvrtke su u gubicima ili u blokadi. Jedino Borej Gradnja ima minimalnu dobit. Tvrtka Steradijan projekt ugašena je 2013. godine, kao i tvrtka Mamić nekretnine.
2007.
Sve vrijeme vladavine Dinamom, točnije sve do otvaranja fronte prema SDP-u, Mamić je uživao zaštitu političkih moćnika. Milan Bandić bio je godinama najizdašniji Dinamov sponzor, dok je 2007. godine Zdravko Mamić u svoje ime i uime igrača Dinama dao potporu Ivi Sanaderu i HDZ-u uoči parlamentarnih izbora. I danas je Mamić pristaša najjače oporbene stranke te bliski prijatelj predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
U vezi odnosa Milana Bandića i Zdravka Mamića zanimljiva je i izjava Tomislava Jelića u vezi afera oko zemljišta u gradu Zagrebu:
-Govoriti o Zdravku Mamiću i Milanu Bandiću, a ne spominjati štetne zamjene zemljišta u Zagrebu, bio bi veliki grijeh. Vrlo je zanimljiva afera iz 2002., famozna Lučićeva ulica. Tada je Zdravko Mamić, da bi formirao parcelu za gradnju svojeg nebodera, od grada Zagreba kupio tu jednu parcelu za 200 eur/m2, da bi 2003. isto to zemljište kupio grad Zagreb za gotovo 1000 eur/m2 kako bi mogao izgraditi Lučićevu ulicu. Možda zvuči nemoguće, ali on je u ovih 12,13 godina oštetio Zagreb za najmanje milijardu kuna, napominje Tomislav Jelić.
2008.
Na općinskom sudu u Zagrebu 2008. kažnjen je s 50 000 kuna kazne zbog vrijeđanja novinarke Romane Eibl na konferenciji u rujnu 2007. godine.
2010.
Vrlo sličan događaj dogodio se i u prosincu 2010. godine kada je nakon skupštine Dinama izvrijeđao novinara Boruta Šipsa za što je također kažnjen s 50 000 kuna kazne.
U veljači 2010. tužiteljstvo je zatražilo istragu protiv Mamića zbog sumnje da je prijetio novinaru tjednika "Nacional" Berislavu Jeliniću nakon televizijske emisije "Otvoreno" u kojoj su raspravljali o namještanju utakmica i "Nacionalovom" tekstu o navodnim sumnjama UEFA-e da je, među ostalim, i Mamić povezan s tim nezakonitostima.
2011.
Nakon odlaska u Arsenal 2007. godine, bivši igrač Dinama Eduardo da Silva se konzultirao s odvjetnicima i zaključio da, unatoč potpisanom ugovoru, nije dužan dalje isplaćivati novac. Nervoza je rasla i eskalirala je prošle zime kada je Mamić najavio da će zbog neisplate dogovorenog tužiti Eduarda, sada već igrača Šahtara.
Dudu je putem medija hladno odgovorio: 'Neka samo izvoli', ali priča je dobila drukčiji tijek. U svibnju ove godine podnesen je zahtjev za ovrhu više od pet milijuna kuna imovine hrvatskog Brazilca, koji je odobren već nakon pet dana. Eduardo je uložio žalbu, ali još nije dobio odgovor i odlučio se na vlastitu tužbu. Mamića tuži pred hrvatskim pravosuđem navodeći da je potpisani ugovor u neskladu s hrvatskim zakonima te traži poništenje potpisanoga.
Iste godine je u kolovozu priveden zbog ometanja službene osobe u obavljanju dužnosti tijekom utakmice Dinamo-Malmo.
Pod povećalom DORH-a Mamić je bio i 2011. nakon što je u emisiji 'Nedjeljom u 2' mahao papirima s 'dosjeima' vođa navijačke skupine Bad Blue Boys. Istraživalo ga se zbog sumnji u počinjenje kaznenog djela odavanja službene tajne.
2012.
Na zagrebačkom sudu odbačena optužba za homofobiju koju su protiv njega podnijele gay udruge zbog izjave kako „gay osobe ne mogu igrati za reprezentaciju“.
2013.
Bivši ministar Željko Jovanović prvi je među ministrima prepoznao stanje u hrvatskom nogometu koje je nazvao – močvarom. Negativni i direktni nastupi ministra Jovanovića nisu dobro sjeli Zdravku Mamiću koji ga je žestoko napao na nacionalnoj i vjerskoj osnovi za što je dobio i prijavu. Mamić je ustvrdio kako „Srbin koji nije radio u školstvu i sportu ne može voditi važan resor“. Izjavio je i da je Jovanović Srbin koji „mrzi sve hrvatsko“. Sud jena kraju zaključio da taj Mamićev šovinizam nije govor mržnje. Sudac Rafael Krešić odbacio je optužbe. Kad je priveden zbog uvreda Jovanovića, Mamić odmah je i pušten iz pritvora. Nakon noći provedene u pritvoru, sutkinja istrage Ljiljanka Maletić pustila ga je na slobodu ne uvaživši objašnjenje tužiteljstva da je Mamić višestruko evidentiran za razne prekršaje protiv javnog reda i mira te sigurnosti u prometu što ukazuje na to da ne poštuje i ne priznaje pravni poredak.
Zbog ovog slučaja HNS je bio primoran, sukladno statutu, procesuirati Zdravka Mamića, no na kraju je jednoglasnom odlukom IO HNS-a obustavljen postupak koji je sam pokrenuo. Odluku IO HNS-a nije obrazložio, tek ju je notirao.
Na suđenju u sporu između Mamića i Eduarda lakši za deset tisuća kuna zbog sudske kazne i sa još jednom uvredom u svojem "životopisu" izašao je Zdravko Mamić sa sudskog ročišta protiv Eduarda Da Silve. Prijavu je podnio Ivica Crnić, odvjetnik hrvatskog nogometnog reprezentativca koji Zdravka i Maria Mamića tuži zbog lihvarskog ugovora.
„Što mucaš lažove? Ti si monstrum“, samo su neke od uvreda koje je Mamić uputio odvjetniku Crniću kojeg je, između ostalog, optužio da po instrukcije prije suđenja ide kod ministra Željka Jovanovića.
2014.
Zdravko Mamić proglašen je krivim za klevetu. Odlučio je tako u siječnju 2014. Općinski kazneni sudu u Zagrebu. Mamić je kažnjen s 350 dnevnih dohodaka, što je ukupno 128.310 kuna. Kaznu mora platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Mora platiti i paušalni iznos sudskih troškova u iznosu od 2500 kuna. Sutkinja je Mamića osudila za klevetu jer smatra da su u tom kaznenom djelu sadržana i ostala dva, uvreda i sramoćenje.
Sutkinja Općinskog građanskog suda Jesenka Jurić Šojat 17. siječnja proglasila je građanski ugovor između Eduarda i Mamića, prema nepravomoćnoj presudi, ništavnim. Ništavni su ujedno i aneksi ugovora o posredovanju i zastupanju koji su potvrđeni kao i prethodni ugovor o ulaganju u uredu javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta. I na kraju Zdravko Mamić i njegov sin, drugooptuženi Mario Mamić, moraju podmiriti Eduardu da Silvi troškove parničnog postupka u iznosu od 182.000 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
U siječnju prošle godine i DORH je pokrenuo istragu protiv Zdravka Mamića zbog prijetnji smrću Željku Pakasinu, Davoru Ćurkoviću i Branku Muriću, ocu Dinamova mladog nogometaša Roberta (17). „Pobit ću vas, iščupat ću ti grkljan“, grmio je bijesni Mamić. Bijesan je bio jer je mladi nogometaš htio otići iz Dinama uz minimalnu odštetu.
U svibnju je zaradio prekršajnu prijavu i novčanu kaznu zbog sukoba s navijačem Dinama, na kojega je prema navodima medija u BiH nasrnuo nakon što ga je ovaj isprovocirao na tribinama stadiona Grbavica u Sarajevu. Mamić je na nogometni susret u Sarajevu navodno došao kako bi promatrao igru dvojice nogometaša Srđana Stanića iz Željezničara i Amera Dupovca iz Sarajeva.
Na Prekršajnom sudu u Splitu protiv Mamića se vodio postupak zbog izazivanja nereda u svečanoj loži stadiona Poljud u ožujku 2014. Na prvom ročištu se nije pojavio, ali su u ulozi svjedoka pojavila dvojica policajaca koja su dala iskaz potpuno suprotan prijavi koju je podnijela njihova vlastita policijska uprava. Splitska policija, podsjetimo, nakon višednevne istrage utvrdila je da je Zdravko Mamić tijekom utakmice s Hajdukom u ožujku 'remetio javni red i mir tako što je odmah na početku drugog poluvremena ni s čime izazvan vodstvu splitskog kluba pokazivao srednji prst i bosanski grb, a potom petnaest minuta kasnije ustao iz sjedalice te počeo vikati i galamiti'.
2015.
Policijski istražitelji su po nalogu Državnoga odvjetništva početkom ove godine pregledavali su i izuzimali dokumentaciju u Zagrebačkom holdingu zbog sumnji na financijske malverzacije s novcem iz gradskog proračuna. Prema pisanju medija, istražitelje su posebno zanimali sponzorski ugovori Grada Zagreba s HNK-om Dinamo. Jednostavnije, novac koji je godinama Zdravko Mamić dobivao od Milana Bandića za svoj nogometni klub i to za različite stavke. Taj iznos je, u zadnjih 12 godina Bandićeva mandata iznosi oko 250 milijuna kuna. Uplate iz gradskog proračuna bile su predmetom istrage Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja temeljem prijave devetorice dioničara Hajduka. AZTN je zaključio kako je Grad Zagreb u cijelosti postupao u skladu sa Zakonom o sportu.
Kada bi krenuli analizirati sve afere i skandale kojima je šokirao ne bi stigli daleko, no i ovih bitnih afera, pa čak i kriminalnih radnji ima dovoljno da popuni naš – dnevnik jednog kriminala.
1959.
Izvršni predsjednik Dinama i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Zdravko Mamić rođen je 16. srpnja 1959. godine u Bjelovaru. Njegovi roditelji, pokojni otac Josip i majka Lucija, podrijetlom su iz Zidina u susjednoj BiH.
1992.
Postaje glavni direktorom Dinama što je njegov prvi ozbiljni ulazak u klub. Iz tog vremena pamti ga se kao partnera Ćire Blaževića u pokušaju prve privatizacije Dinama. Mamić je u to vrijeme bio vlasnik dijela bjelovarske tvrtke Česma, koja je Ćiri posudila 1,5 milijuna DEM za kupnju Dinama.
Od kraja 1992. do kraja 1995. bio je član Upravnog odbora Česme, a od tada do kraja 1999. član Nadzornog odbora. Prema nalazima Državne revizije, sumnjivim poslovanjem upravljača Česmom Državni proračun je oštećen za oko 14 milijuna kuna. Prema javno objavljenim informacijama, županijska državna odvjetnica potvrdila je da su u srpnju 2002. uputili istražni zahtjev protiv Mamića i ostalih, no sud je zahtjev odbio obrazloživši da se kupnja dionica provodila u skladu sa Zakonom o pretvorbi. Državna revizija je otkrila i da je žiroračun tvrtke neprekidno blokiran od travnja 1998. godine.
1994.
Dvogodišnji mandat u Dinamu završava obračunom u Auxerreu nakon utakmice Dinama i Auxerrea. Prema tvrdnjama Dinamovih navijača, Zdravko Mamić je napao delegata utakmice nakon europskog sraza Dinama i Auxerrea zbog čega je Dinamo drastično kažnjen. Zbog tog ispada Dinamu su zabranjena europska natjecanja na godinu dana. Nikada nije otkriven počinitelj kojeg je UEFA imenovala Majanom Dabićem.
2000.
Na „mala vrata“ ulazi u Dinamo nakon smrti bivšeg predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana i odlaska Zlatka Canjuge sa mjesta predsjednika Croatije. Od strane novog predsjednika kluba Mirka Barišića biva imenovan u Izvršni odbor Dinama.
Iz tog vremena možemo notirati i spornu i nedemantiranu izjavu iz izdanja SN od 14.9.2000.:
„Nekad sam plaćao suce, a danas kradu mene.“
2001.
Prvi veliki Mamićev menadžerski posao bila je prodaja Boška Balabana u Aston Villu u ljeto ove godine za približno 8 milijuna eura od čega je 80% iznosa pripalo Mamiću i Balabanu, a samo 20% Dinamu. U vrijeme tog transfer Mamić se nalazio u Izvršnom odboru Dinama što ga dovodi do klasičnog primjera sukoba interesa čime je obilježena cijela njegova vladavina Dinamom.
U međuvremenu je Zdravko svoju menadžersku agenciju MSA za prodaju igrača prebacio na sina koja je sudjelovala u mnogobrojnim transferima igrača iz Dinama. Najupečatljiviji su zasigurno transferi Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda da Silve.
2003.
U zagrebačkom gradskom poglavarstvu sukobio se s pročelnikom gradskog Zavoda za planiranje Miljenkom Mesićem kada mu je odbijen zahtjev za dozvolom za gradnju poslovnih nebodera.
2006.
U Maksimirskoj loži, za vrijeme obnašanja funkcije izvršnog dopredsjednika Dinama, sukobio se sa šefom riječke POA-e Nikolom Mandekićem.
Svoje je menadžerske poslove Mamić radio preko “Mamić Sport Agency”, agencije koja je osnovana u rujnu 2000. godine, a izbrisana iz sudskog registra u travnju 2006. Na adresi Fijanova 4a, gdje je nekad bilo sjedište MSA-a, nalazile su se mnoge tvrtke Zdravka Mamića van nogometnih aktivnosti. Najvažnije tvrtke Mamićevih izvan nogometa su: KF projekt, Sikuma, Steradijan, Steradijan građenje, Aqua MM, Nautika Mamić i Komos Građenje. Tvrtke su u gubicima ili u blokadi. Jedino Borej Gradnja ima minimalnu dobit. Tvrtka Steradijan projekt ugašena je 2013. godine, kao i tvrtka Mamić nekretnine.
2007.
Sve vrijeme vladavine Dinamom, točnije sve do otvaranja fronte prema SDP-u, Mamić je uživao zaštitu političkih moćnika. Milan Bandić bio je godinama najizdašniji Dinamov sponzor, dok je 2007. godine Zdravko Mamić u svoje ime i uime igrača Dinama dao potporu Ivi Sanaderu i HDZ-u uoči parlamentarnih izbora. I danas je Mamić pristaša najjače oporbene stranke te bliski prijatelj predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
U vezi odnosa Milana Bandića i Zdravka Mamića zanimljiva je i izjava Tomislava Jelića u vezi afera oko zemljišta u gradu Zagrebu:
-Govoriti o Zdravku Mamiću i Milanu Bandiću, a ne spominjati štetne zamjene zemljišta u Zagrebu, bio bi veliki grijeh. Vrlo je zanimljiva afera iz 2002., famozna Lučićeva ulica. Tada je Zdravko Mamić, da bi formirao parcelu za gradnju svojeg nebodera, od grada Zagreba kupio tu jednu parcelu za 200 eur/m2, da bi 2003. isto to zemljište kupio grad Zagreb za gotovo 1000 eur/m2 kako bi mogao izgraditi Lučićevu ulicu. Možda zvuči nemoguće, ali on je u ovih 12,13 godina oštetio Zagreb za najmanje milijardu kuna, napominje Tomislav Jelić.
2008.
Na općinskom sudu u Zagrebu 2008. kažnjen je s 50 000 kuna kazne zbog vrijeđanja novinarke Romane Eibl na konferenciji u rujnu 2007. godine.
2010.
Vrlo sličan događaj dogodio se i u prosincu 2010. godine kada je nakon skupštine Dinama izvrijeđao novinara Boruta Šipsa za što je također kažnjen s 50 000 kuna kazne.
U veljači 2010. tužiteljstvo je zatražilo istragu protiv Mamića zbog sumnje da je prijetio novinaru tjednika "Nacional" Berislavu Jeliniću nakon televizijske emisije "Otvoreno" u kojoj su raspravljali o namještanju utakmica i "Nacionalovom" tekstu o navodnim sumnjama UEFA-e da je, među ostalim, i Mamić povezan s tim nezakonitostima.
2011.
Nakon odlaska u Arsenal 2007. godine, bivši igrač Dinama Eduardo da Silva se konzultirao s odvjetnicima i zaključio da, unatoč potpisanom ugovoru, nije dužan dalje isplaćivati novac. Nervoza je rasla i eskalirala je prošle zime kada je Mamić najavio da će zbog neisplate dogovorenog tužiti Eduarda, sada već igrača Šahtara.
Dudu je putem medija hladno odgovorio: 'Neka samo izvoli', ali priča je dobila drukčiji tijek. U svibnju ove godine podnesen je zahtjev za ovrhu više od pet milijuna kuna imovine hrvatskog Brazilca, koji je odobren već nakon pet dana. Eduardo je uložio žalbu, ali još nije dobio odgovor i odlučio se na vlastitu tužbu. Mamića tuži pred hrvatskim pravosuđem navodeći da je potpisani ugovor u neskladu s hrvatskim zakonima te traži poništenje potpisanoga.
Iste godine je u kolovozu priveden zbog ometanja službene osobe u obavljanju dužnosti tijekom utakmice Dinamo-Malmo.
Pod povećalom DORH-a Mamić je bio i 2011. nakon što je u emisiji 'Nedjeljom u 2' mahao papirima s 'dosjeima' vođa navijačke skupine Bad Blue Boys. Istraživalo ga se zbog sumnji u počinjenje kaznenog djela odavanja službene tajne.
2012.
Na zagrebačkom sudu odbačena optužba za homofobiju koju su protiv njega podnijele gay udruge zbog izjave kako „gay osobe ne mogu igrati za reprezentaciju“.
2013.
Bivši ministar Željko Jovanović prvi je među ministrima prepoznao stanje u hrvatskom nogometu koje je nazvao – močvarom. Negativni i direktni nastupi ministra Jovanovića nisu dobro sjeli Zdravku Mamiću koji ga je žestoko napao na nacionalnoj i vjerskoj osnovi za što je dobio i prijavu. Mamić je ustvrdio kako „Srbin koji nije radio u školstvu i sportu ne može voditi važan resor“. Izjavio je i da je Jovanović Srbin koji „mrzi sve hrvatsko“. Sud jena kraju zaključio da taj Mamićev šovinizam nije govor mržnje. Sudac Rafael Krešić odbacio je optužbe. Kad je priveden zbog uvreda Jovanovića, Mamić odmah je i pušten iz pritvora. Nakon noći provedene u pritvoru, sutkinja istrage Ljiljanka Maletić pustila ga je na slobodu ne uvaživši objašnjenje tužiteljstva da je Mamić višestruko evidentiran za razne prekršaje protiv javnog reda i mira te sigurnosti u prometu što ukazuje na to da ne poštuje i ne priznaje pravni poredak.
Zbog ovog slučaja HNS je bio primoran, sukladno statutu, procesuirati Zdravka Mamića, no na kraju je jednoglasnom odlukom IO HNS-a obustavljen postupak koji je sam pokrenuo. Odluku IO HNS-a nije obrazložio, tek ju je notirao.
Na suđenju u sporu između Mamića i Eduarda lakši za deset tisuća kuna zbog sudske kazne i sa još jednom uvredom u svojem "životopisu" izašao je Zdravko Mamić sa sudskog ročišta protiv Eduarda Da Silve. Prijavu je podnio Ivica Crnić, odvjetnik hrvatskog nogometnog reprezentativca koji Zdravka i Maria Mamića tuži zbog lihvarskog ugovora.
„Što mucaš lažove? Ti si monstrum“, samo su neke od uvreda koje je Mamić uputio odvjetniku Crniću kojeg je, između ostalog, optužio da po instrukcije prije suđenja ide kod ministra Željka Jovanovića.
2014.
Zdravko Mamić proglašen je krivim za klevetu. Odlučio je tako u siječnju 2014. Općinski kazneni sudu u Zagrebu. Mamić je kažnjen s 350 dnevnih dohodaka, što je ukupno 128.310 kuna. Kaznu mora platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Mora platiti i paušalni iznos sudskih troškova u iznosu od 2500 kuna. Sutkinja je Mamića osudila za klevetu jer smatra da su u tom kaznenom djelu sadržana i ostala dva, uvreda i sramoćenje.
Sutkinja Općinskog građanskog suda Jesenka Jurić Šojat 17. siječnja proglasila je građanski ugovor između Eduarda i Mamića, prema nepravomoćnoj presudi, ništavnim. Ništavni su ujedno i aneksi ugovora o posredovanju i zastupanju koji su potvrđeni kao i prethodni ugovor o ulaganju u uredu javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta. I na kraju Zdravko Mamić i njegov sin, drugooptuženi Mario Mamić, moraju podmiriti Eduardu da Silvi troškove parničnog postupka u iznosu od 182.000 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
U siječnju prošle godine i DORH je pokrenuo istragu protiv Zdravka Mamića zbog prijetnji smrću Željku Pakasinu, Davoru Ćurkoviću i Branku Muriću, ocu Dinamova mladog nogometaša Roberta (17). „Pobit ću vas, iščupat ću ti grkljan“, grmio je bijesni Mamić. Bijesan je bio jer je mladi nogometaš htio otići iz Dinama uz minimalnu odštetu.
U svibnju je zaradio prekršajnu prijavu i novčanu kaznu zbog sukoba s navijačem Dinama, na kojega je prema navodima medija u BiH nasrnuo nakon što ga je ovaj isprovocirao na tribinama stadiona Grbavica u Sarajevu. Mamić je na nogometni susret u Sarajevu navodno došao kako bi promatrao igru dvojice nogometaša Srđana Stanića iz Željezničara i Amera Dupovca iz Sarajeva.
Na Prekršajnom sudu u Splitu protiv Mamića se vodio postupak zbog izazivanja nereda u svečanoj loži stadiona Poljud u ožujku 2014. Na prvom ročištu se nije pojavio, ali su u ulozi svjedoka pojavila dvojica policajaca koja su dala iskaz potpuno suprotan prijavi koju je podnijela njihova vlastita policijska uprava. Splitska policija, podsjetimo, nakon višednevne istrage utvrdila je da je Zdravko Mamić tijekom utakmice s Hajdukom u ožujku 'remetio javni red i mir tako što je odmah na početku drugog poluvremena ni s čime izazvan vodstvu splitskog kluba pokazivao srednji prst i bosanski grb, a potom petnaest minuta kasnije ustao iz sjedalice te počeo vikati i galamiti'.
2015.
Policijski istražitelji su po nalogu Državnoga odvjetništva početkom ove godine pregledavali su i izuzimali dokumentaciju u Zagrebačkom holdingu zbog sumnji na financijske malverzacije s novcem iz gradskog proračuna. Prema pisanju medija, istražitelje su posebno zanimali sponzorski ugovori Grada Zagreba s HNK-om Dinamo. Jednostavnije, novac koji je godinama Zdravko Mamić dobivao od Milana Bandića za svoj nogometni klub i to za različite stavke. Taj iznos je, u zadnjih 12 godina Bandićeva mandata iznosi oko 250 milijuna kuna. Uplate iz gradskog proračuna bile su predmetom istrage Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja temeljem prijave devetorice dioničara Hajduka. AZTN je zaključio kako je Grad Zagreb u cijelosti postupao u skladu sa Zakonom o sportu.
Bivsa tema za futsal:http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=76&t=9682