Bilo da riječ o upozorenju proizašlom iz mafijaškog obračuna, ili vrlo traljavo odrađenom pokušaju ubojstva, činjenica jest da je žrtva bila neobično dobro raspoložena svega sat vremena nakon što je vijest stigla u medije.
Nipošto se nije moglo zaključiti da je riječ o čovjeku kojem se istoga jutra radilo o glavi – vedar, dobro raspoložen, tek s manjim povojem na koljenu ili poviše njega. Da nekome pokažete fotografije iz zdravstvenih ustanova, pomislio bi da je Zdravko zadobio povredu na „haklu“. Treba uvažiti i činjenicu da je riječ o vrhunskom bleferu, osobi koja vješto manipulira svojim divljačkim, da ne kažemo seljačkim ispadima prema potrebi.
Ono što ga treba zabrinjavati jest nastavak suđenja u Osijeku, gdje će se nedvojbeno ispostaviti da su njegova obitelj i njegovi bliži suradnici koristili Dinamo kao privatnu prćiju. Ne prejudiciramo sudsku presudu, jer osim što to nije fer, mi ipak živimo u državi koja je simbol srušenih presuda i pokajničkog guljenja krumpira, pa stoga nema razloga vjerovati u osuđujuću presudu, ako naravno – izuzmemo altruizam suda u Osijeku i nepopravljivi optimizam da će se u ovoj državi napokon nešto odraditi kako spada i da ćemo barem jednom moći reći da je pravda spora, ali dostižna.
Zdravko i Mario Mamić, njihove obitelji i suradnici godinama su se bogatili na sukobu interesa u transferima Dinama, a tvrdili suprotno.
Možemo se praviti i blesavi pa reći da je normalno platiti posredništvo u transferu iz Metalca u Dinamo u iznosu od pola milijuna eura! Real Sport Management mora da je odradio vrhunski posao kada je privolio Mathiasa Chagu da se odrekne unosnog igranja u Metalcu, i potpiše za Dinamo. Osim za tamnoputog veznjaka, provizije su plaćene i pri dolasku (kasnije miljenika navijača) Etta (još pamtimo sjajan tandem s Marijanom Buljatom na desnoj strani, i nešto manje sjajan tandem s Mikićem), pa zatim po dolasku Bišćana, Vugrinca, Pokrivača i Carlosa Santosa. Na temelju samo tih nekoliko menadžerskih provizija tvrtki Real Sport Management na račun je sjelo nešto više od 3 milijuna eura. Da skratimo priču, računom tvrtke raspolagao je Mario Mamić, kako kaže njegov otac „ovlašteni FIFA agent“ i razdijelio je spomenuti iznos između sebe, oca, strica, Damira Vrbanovića i Sandra Stipančića. Dakle sve već poznate face. Bilo bi zanimljivo čuti izvršnog predsjednika HNS-a (barem jednom) kako potvrđuje da je primio 50 tisuća eura u tom poslu, ponovno bez da štetimo njegovoj presumpciji nevinosti koju toliko voli naglašavati. Ovako smo pisali 21. siječnja 2017. godine:
„Do sada mu je najveći krimen bio potpisivanje sumnjivih ugovora kao direktor Dinama, ugovora koji su omogućili navodno gnjusnu pljačku, bez imalo srama. Šteta što nikada nismo saznali što je izvršni direktor HNS-a rekao USKOK-u na ispitivanju, ali zato nakon ispitivanja Ćorluke saznajemo kako je i Damir Vrbanović dobio svoj dio od iznosa koji je prethodno odobrio kao direktor. To znači da je ovo prvi dokaz u istragama kako je i on zarađivao od te pljačke. Uglađen i fin, osim kad uz neposredno vitlanje bakljama i vrijeđanje rivala slavi naslov, zaprimio je dio od 5,15 milijuna eura koliko je u periodu od 2005. do 2009. godine uplaćeno iz Dinama na off-shore račun Real Sport Managementa. Primitak tog novca, dovoljan je razlog da podnese ostavku na svoju funkciju u HNS-u, iako to neće ništa promijeniti“.
Sjećamo se firme Sandra Stipančića (Corporate Advantage) kojoj Dinamo plaća 3 milijuna eura za preuzimanja dugovanja prema igračima, dugovanja za koja igrači svjedoče da su navodno fiktivna. Druga firma je Real Sport Management čijim računom raspolaže Mario Mamić, koja je stekla respektabilnih 3,2 milijuna eura na račun spornih menadžerskim provizijama. Mario Mamić, za kojeg otac tvrdi da nikad nije radio nikakve poslove s Dinamom, vlasnik je i poduzeća Rasport Management AG, provizije od gotovo 1,5 milijun eura isplaćene su mu za dovođenje Mandžukića, Vrdoljaka, Eduarda da Silve i Georga Kocha. Koliko su Mamići duboko zaglibili daje naslutiti činjenica da je Mamić mlađi bio samo konzultant u tome poduzeću, iako dokumentacija govori suprotno. Retoričko pitanje, vjerujete li više Mariju Mamiću ili dokumentaciji vlasti u Švicarskoj?
Svega tjedan dana preostalo je do svjedočenja Dejana Lovrena na sudu u Osijeku povodom one prve optužnice, a prema drugoj – 10% njegova transfera u Lyon pripalo je poduzeću Wang Corporation iz Hong Konga, čijim računom upravlja Igor Krota – jedan od optuženika. Osim od Dinama, naplatili su proviziju i od Lyona uz pomoć agenta Bollendorfa, a zatim su novci razdijeljeni među optuženicima prema već poznatom uzorku. Isti agent asistira i pri transferu Jedvaja, a 300 tisuća eura prebačeni su DigiSportu u Dubai; Nikky Vuksanu i Mariju Mamiću naravno. Isto vrijedi i za transfere Mandžukića i Vukojevića. U transferu Ćorluke, agent Anderson ukupno prebacuje 1 milijun eura Mariju Mamiću i njegovom Fidelia Managementu u Belize.
Zdravko Mamić pritisnut istragama i instruiran od strane majstora odvjetničkih trikova, 09. veljače 2016. povlači se na poziciju savjetnika kluba, ali njegovim odlaskom s izvršne funkcije baš ništa se promijenilo nije, što je osim njegovim vlastitim izjavama o ‘operativnim aktivnostima u klubu’, potvrdio i transfer Brekala u šestom mjesecu iste godine. GNK Dinamo šalje službeni dopis u kojem od Wolfsburga traži potvrdu Olivera Kronenberga kao posrednika u transferu. Wolfsburgu naravno ne pada na pamet takvo što potpisivati, a agencija Halsa Sport Consulting & Media GmbH (za koju je spomenuti agent radio), ispostavila je Dinamu račun od 500 tisuća eura za posredničke usluge, iako njihov agent nije sudjelovao u transferu. Ne znamo je li račun plaćen, ali možemo s velikom vjerojatnosti tvrditi da bi se tih 500 tisuća eura u sljedećem koraku proslijedilo na off-shore račune.
