Hvala na ovom nostalgicnom postu.jestamaji je napisao/la:bila je to daleko najlošija utakmica između ova dva tima, i jedni i drugi su igrali preoprezno i samo su se krljali. ali argentincima je to bilo dovoljno jer su se “pobrinuli” da brazil više ne bude imao šanse. prvo je tekma brazilaca u mendozi zbog “sigurnosnih razloga u njihovom interesu” postavljena na dnevni termin umjesto noćnoga, a onda je argentina u rosariju u noćnom terminu pobijedila koliko im je trebalo.Mirko je napisao/la:Pa dobro bilo je 0:0, ali taj mec je percipiran kao polufinale... Nije bio dosadan za gledanje zbog vaznosti.jestamaji je napisao/la:previše.
a igrali su oni često prije toga. ja sam imao sreću gledati sve te mečeve, prvi puta u njemačkoj ‘74, pa onda dosadnih 0:0 ‘78, pa ‘82 kada je maradona dobio crveni, i onda na kraju taj legendarni meč u torinu 1990 .... od tada se čeka slijedeći susret
Meni najdosadnija polufinala: Brazil - Svedska 1994. i Argentina - Holandija 2014.
Brazil - Argentina iz 1990. je bio mec sa samo jednim golom, ali je bio pravo napet... Prethodni mec Brazila sa Skotima je isto bio odlican! A i tu je bilo samo 1:0 - gol Milera pred kraj...
legendarna je bila slet koreografija prije utakmice u mendozi, ko fol zadnja tekma tamo pa neko lokalno zatvaranje, i onda im argentinci napišu na terenu “hvala na posjeti, sretan put kući” iako obje tekme još nisu bile odigrane
svjetskog u argentini se jako dobro sjećam jer je stari par dana prije kupio tv u boji, i to sa daljinskim!! sve se gledalo po dva puta, uživo i sutradan reprize, boje na televizoru odvrnute do maksimuma (bio je jedan regulator za boju i jedan za kontrast/osvjetljenje) ...pravi teferič
sve ostale njihove tekme su bile uzbudljive i puno bolje, a daleko najbolja je bila ona u torinu, 90+ minuta apsolutne napetosti, i naravno maradona čije je prisustvo sve upetorostručilo! moja dva jarana su kad su vidjeli parove osmine sjeli u jugu i otišli u torino, pa onda u veronu na našu tekmu protiv španije (onda su se vratili, nisu imali para da odu u firencu). ja i dan danas sebi ne mogu oprostiti da nisam išao sa njima. karte su se mogle relativno lako rezervisati preko turističke agencije u kralja tomislava (ne sjećam se više koja je tačno bila, mislim bh tours)
e, koja su to vremena bila!
Taj mundijal u Argentini pamtim po par meceva... Ali prije neke cetiri godine nadjem neki ruski jutjub-kanal i ''skinem'' sve meceve u punoj duzini na laptop! A potom odgledam sve! Po mec na dan! Otvaranje Njemacka - Poljska. Mec je bio uzasno nezanimljiv, ali ja sam neopisivo uzivao gledajuci ga. Bukvalno se teleportiras u ranu proslost... Mjesec dana navece iskljucenje na dva sata iz obaveza i briga... Godinu dana posle, opet zimi, isto sa mundijalom u Zapadnoj Njemackoj 1974. A pamtim ga jedino iz prica oca i starijih od mene... Gledajuci oba mundijala, a igrao sam u mladosti stopera, poznajem fudbal i ''uzivo'', stekao sam utisak da price ''kako se fudbal mnogo promijenio u medjuvremenu'' uopste ne stoje! Trcalo se i tada mnogo. Tehnika i taktika na izuzetno zavidnom nivou!
Da nije interneta neizvodivo da to odgledas. Medjutim upravo taj internet je i promijenio mundijal... Tj. pregrst cesto nepotrebnih informacija...
Mi smo upijali fudbal kao igru. Pamtili te meceve. Pamtili poteze i imena fudbalera...
Da su Mesi/Ronaldo/Nejmar ovakvi kakvi su tada igrali, bilo bi: koga briga za njihove privatne zivote, frizure, tetovaze, licne statistike, pesove, pic*e materine... Mene to uoci mundijala smara. Unistava pomalo i draz...
Da li se danas igra bolji fudbal nego tada? Odgovor je: Da! Ali ne bas da je preogromna razlika...