Historija FK Sarajevo

Moderatori/ce: hilmo,insider

Avatar
Lik
Postovi: 1689
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 24 jan 2015, 19:49

Ovdje bi trebali pisati o historiji našeg kluba, velikim utakmicama, igračima te postavljati isječke s tekmi i intervijue sa igračima koji su igrali nekad kao i postavljati događaje "na današnji dan".
Zadnja izmjena: Lik, dana/u 20 okt 2016, 14:07, ukupno mijenjano 1 put.
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
hilmo
Interni moderator
Postovi: 9040
Pridružen/a: 13 avg 2009, 16:29
Lokacija: Sheher
Kontakt:

PostPostao/la hilmo » 24 jan 2015, 19:56

Da počenemo sa najvećim!

Hase je iznad svega bio ljudina kojem su jednom zauzeta načela bila i ostala svetinja
Na današnji dan 1933. godine rodio se jedan od najboljih nogometaša koje je BiH ikada imala - Asim Ferhatović Hase. Njegovo sportsko srce prestalo je kucati u noći između 24. i 25. januara 1987. godine.

Ostao je upamćen kao genijalan igrač. Izuzetno vezan za FK Sarajevo i glavni grad BiH. Asim Ferhatović bio je rođen za nogomet. To se vidjelo od malih nogu kada je trčao za krpenjačom na livadama Kovača i Vratnika. Kasnije je počeo trenirati u podmlatku FK Sarajevo.

Pomaganje ljudi bila mu je svakodnevnica

Za Bordo tim odigrao je 700 utakmica, od toga 422 prvenstvene. Ukupno je postigao oko 400 golova. Godinama je bio jedan od najboljih nogometaša bivše Jugoslavije, a u sezoni 1963./1964. upisan je kao prvi strijelac prvenstva sa 19 golova. Nesvakidašnjom tehnikom lomio je svoje suparnike. Sa Bordo timom osvojio je naslov prvaka Jugoslavije u sezoni 1966/67. Upravo u toj sezoni oprostio se od aktivnog igranja nogometa nakon teške povrede u Rijeci. S loptom je dijelio tugu i radost. O njemu su ispričane brojne priče. Hase je bio i među počasnim nosiocima olimpijskog plamena 1984. godine u Sarajevu.
Ovaj nekada izvanredni šahista bio je omiljen među brojnim ljudima koji su bili impresionirani njegovim likom i djelom. Neki su dolazili sa molbama da djecu upišu u škole i na fakultete. On je to završavao, nekada i ispred svoje djece. Pomaganje ljudima bila mu je svakodnevnica. Hase je iznad svega bio ljudina kojem su jednom zauzeta načela bila i ostala svetinja. Mnogi tvrde da je nogomet shvatao kao zabavu. Nekada je znao otići sa rajom “igrati lopte” u vrijeme kada su njegovi saigrači imali utakmicu. Znali su ga natjerati da nastupa za Sarajevo. Tvrde kako su ga bukvalno molili da dođe. Bio je vanserijski talent.

"Hase je uživao u druženju s dragim mu 'običnim' ljudima. Imao je prijatelje od prosjaka do bogataša. Tako se ponašao. Bio je jedinstven", kazao je u jednom od razgovora za Klix.ba Ibro Bigradlić njegov nekadašnji saigrač.

Romantična privrženost svom gradu i klubu

Treba istaći da je kratko vrijeme proveo u Turskoj, u Fenerbahceu. No, poslije odigranih devet utakmica vratio se u rodni grad. Po povratku u grad na Miljacku rekao je čuvenu rečenicu koja se i danas prepričava među navijačima Sarajeva.

"Ne mogu, brate ja, igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu", potcrtao je Hase ono što su neki novi klinci oslikali na zidu pomoćnog stadiona Koševo kao podsjetnik na romantičnu privrženost Haseta svom gradu i klubu.

Asim je imao dosta obožavatelja koji su bili impresionirani njegovim likom i djelom. Dolazili su sa svih strana da bi ga vidjeli. Pozivali su ga mnogi "da ih počasti prisustvom"…Najveći stadion u BiH nosi njegovo ime, jedna ulica u neposrednoj blizini stadiono zove se po njemu. Lik Asima Ferhatovića Haseta nalazi se na poštanskim markama - počast koja je rijetko kome ukazana. U znak sjećanja FK Vratnik tradicionalno organizira malonogometni turnir, a Šahovski klub Stari Grad šahovski turnir. Stjepan Kljujić napisao je knjigu o Hasetu pod nazivom - Ferhatović, majstor driblinga.

Asim Ferhatović Hase je za života ostavio neizbrisiv trag.Sarajevo i danas pamti njegov posljednji ispraćaj na gradskom groblju Bare.

klix
"Dat ću sve za ovaj klub, jer je ovaj klub dao sve za mene", Ševkija Resić
...FK Sarajevo....
23.05.2014.; 30.05.2015.

Avatar
Lik
Postovi: 1689
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 24 jan 2015, 19:58

Najbolji strijelac Sarajeva svih vremena, s tačno 100 postignutih golova u zvaničnim utakmicama, Asim Ferhatović Hase je rođen na današnji dan, 24. januara 1933. godine, u Sarajevu. Odrastao je na Kovačima u Sarajevu, gdje je još kao dječak počeo igrati fudbal na lokalnom igralištu. Kao 15-godišnjak odlazi na Koševo i pristupa omladinskom timu FK Sarajevo, čime počinje svoju fudbalsku karijeru. Kao nagrada za dobre partije u dresu omladinskog tima, stigao je i poziv u prvi tim, od Miroslava Brozovića, koji je tada obavljao funkciju trenera-igrača, pa je Hase u novembru 1951. godine, upisao svoj debi za Sarajevo u Kup utakmici s Čelikom u Zenici, koja je završena pobjedom Sarajeva s 3:0. Debi u Prvoj ligi, Hase je upisao u maju iduće godine, na gostovanju Crvenoj zvezdi u Beogradu, a na svoj prvijenac u dresu Sarajeva, Hase je čekao do 31. maja 1953. godine, kada je pogodio u tijesnoj pobjedi nad Zagrebom od 2:1. Dobre igre u dresu Sarajeva, privukle su pažnju i selektora reprezentacije, pa je Ferhatović 1961. postao reprezentativac Jugoslavije. U svom prvom, a kasnije će se ispostaviti i jedinom nastupu u plavom dresu, Hase je odigrao 90 minuta u duelu s Južnom Korejom na Koševu. Nikada poslije toga, više nije dobio poziv za odabrani tim, što većina fudbalskih stručnjaka smatra velikom nepravdom koja mu je nanesena. U ljeto 1963, Hase napušta Koševo i odlazi za Tursku, gdje potpisuje ugovor sa slavnim Fenerbahceom. Samo sedam dana nakon posljednje utakmice u bordo dresu, Hase je odigrao i prvu utakmicu u plavo-žutom dresu istanbulskog kluba. Ipak, nije se dugo zadržao. Poslije samo mjesec dana, četiri odigrane utakmice i jednog gola, Hase se vraća u Sarajevo, uz čuvene riječi:
"Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati."
U Sarajevu je zatekao novog trenera, Abdulaha Gegića, koji mu je povjerio samo jedan zadatak, da igra isključivo na protivničkoj polovini. Sada, kada se više nije morao vraćati na svoju polovinu po loptu, Hase je imao više snage i koncentracije u završnici, a 19 postignutih golova u sezoni 1963/64, pokazuje da je Gegić napravio pravi potez. Tih 19 golova, Hasetu je donijelo titulu najboljeg strijelca Prve lige Jugoslavije.Hase je bordo dres nosio još tri godine, a u šampionskoj sezoni 1966/67, upisao je osam nastupa, od čega posljednji 16. oktobra 1967. godine, na Kantridi, kada je nakon samo 15-ak minuta igre zbog povrede morao napustiti teren. Hase je preminuo u Sarajevu u noći s 24. na 25. januar 1987, a da ga njegov grad i njegovi sugrađani, koje je neizmjerno volio, nisu zaboravili, najbolje pokazuje činjenica da njegovo ime danas između ostalog nose i stadion Koševo, omladinska škola FK Sarajevo, ulica u sarajevskom naselju Koševo, memorijalni malofudbalski turnir, musluk česma na Baščaršiji, te memorijalni šahovski turnir.
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1689
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 24 jan 2015, 20:00

Hilmo preduhitrio si me, al nek stoji zaslužio je :thumbup:
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
hilmo
Interni moderator
Postovi: 9040
Pridružen/a: 13 avg 2009, 16:29
Lokacija: Sheher
Kontakt:

PostPostao/la hilmo » 24 jan 2015, 20:31

@lik
MOžda bi ti trebao umjesto ovog posta gore postaviti nešto drugo da se ne dupliraju, pošto su baš slični. ;)
Evo još nešto od mene, ovo sam objavio na temi prije skoro četiri godine...

Sarajevo kojeg više nema
(jedan dio teksta “Sarajevo kojeg više nema” iz knjige Dinka Omerovića “Miroslav Blažević ĆIRO - Preko trnja do zvijezda”)
Vrata Prve savezne lige u fudbalskoj sezoni 1957/58. Sarajevo je trebalo otškrinuti pobjedonosnim pohodom kroz A grupu II zonske lige. Prvoligaški ključ ovisio je od rezultata sa nikšićkom Sutjeskom, Splitom i zrenjaninskim Proleterom.

Ljeta pedesetosme igrano je i svjetsko fudbalsko prvenstvo u Švedskoj. Kup Žil Rimea otišao je u šarmantni Brazil. Na svjetsku pozornicu popeo se 18-godišnji Edison Di-Nascimente Pele. Svako dijete i u najzabačenijim krajevima zemaljske lopte naizust je naučilo čuvenu navalu: Garinča, Didi, Vava, Pele i Zagalo.

Sarajevsko korzo protezalo se Titovom ulicom do Vječne vatre i natrag, i hodalo od kafane Park do kultnog Umjetničkog paviljona i obratno. Sarajevo je obožavalo svoje slikarske velikane Micu Todorovića, Marija Mikulića i Voju Dimitrijevića.

Na svakom metru šetališta žuborilo je pitanje: Može li Sarajevo ponovo u elitno društvo.

Sredinom juna tim sa Koševa izbacio je iz igre Sutjesku nakon 0:0 i 4:0. Zatim je tako bilo i u mečevima sa Radničkim sportskim klubom Splitom.

Igrom sudbine, u duelima sa jadranskim timom jedan nasuprot drugome obreli su budući svjetski poznati i trijumfalni treneri - Miroslav Blažević i Tomislav Ivić. Jedan kao centarfor ekipe ispod opjevanog Trebevića drugi kao polutka u podnožju raspjevanog Marijana.

Izvještač Oslobođenja sa koševskog okršaja protiv Splićana 4:0 za Sarajevo bio je Efraim Kurtagić. Nadasve sport ski obrazovan, invrsni novinar pohvalio je Blaževića u svom dužem raportu sa meča pred 12 000 posmatrača.
“Navalna petorka imala je snažne poluge u Blaževiću, požrtvovanom sportisti koji ulaže i poslljednji atom snage u borbi…”

Naredna prepreka bio je zrenjaninski Proleter, silnom mukom Banaćani su u Sarajevu poraženi sa 5:4. Dva gola za Sarajevo dao je Blažević. Ovladalo je razočarenje navijača i domaćih izvještača. Zavladao je strah od dva gola razlike za domaće u gradu na Begeju. Poslije domaće utakmice sa Zrenjanincima, komentator Džavid Huskić je u analizi naslovljenoj Malo odabranih borbenog Blaževića ocijenio osmicom i proglasio igračem utakmice:
“Bivši omladinski prvak Jugoslavije u smučarskom trčanju Miroslav Blažević potvrđuje i na fudbalskom igralištu da je svestran sportista. Ali pri tome, on nije samo dovoljno pokretljiv i borben, već i vrlo nesebičan. Upravo toj njegovoj osobini može Sarajevo da zahvali prekjučerašnje bodove”, napisao je Huskić.

Veoma toplog 13. Jula Zrenjaninci su u Karađorđevom parku pred 12 000 navijača ostvarili Pirovu pobjedu od 2:1. Sarajlije su se s pjesmom vratile u šeher slaveći Ferhatovićev pogodak u 13 minuti.

Veliki povratak u Prvu ligu izborili su: Ančić, Stipić, Ijačić, Novo, Švraka, Markušević, Radičević, Blažević, Ferhatović, Lovrić, Živkov.
Specijalni izvještač Džavid Huskić dočarao je dramu u posljenjih desetak minuta nakon što su domaći poravnali u 52 minuti golom kasnije proslavljenog igrača Partizana i reprezentacije Milana Galića i poveli golom Veselinova iz penala osam minuta prije završetka utakmice:
“…U okrnjenoj navali lopta se najviše zadržavala kod Radiševića, koji je sa uspjehom prelazio protivnike i na taj način zadržavao loptu kod sebe. Blažević koji se poslije isključenja Lovrića povukao, obavio je svoj posao veoma dobra, ali na taj način nije bio u stanju da ozbiljnije ugrozi protivnički gol…”

Stara požutijela fotografija, na kojoj se vide iscrpljeni igrači, svjedoči da su Sarajlije u Zrenjaninu odigrale jednu od najtežih utakmica u svojoj uzbudljivoj povjesti.

Oslobođenje je 14. Jula objavilo da se fudbaleri vraćaju iz Zrenjanina istog dana u 08:15 sati vozom iz Beograda. Mnogobrojni članovi i prijatelji kluba organizovali su svečani doček svojim prvoligašima.
Kada je voz prispio, zaorilo se skandiranje. Uzvikivana su imana igrača, poletjelo je cijeće. Igrači su se našli na rukama oduševljenih navijača. Svečana povorka je otišla prema stadionu na glavno slavlje.

Posliije dvije duge godine Sarajevo je opet dobilo omiljene prvoligaše. Godinu prije u društvo najboljih vratio se Željezničar, sada je pristiglo i Sarajevo. Nestrpljivo je iščekivan peti vječiti derbi 23. Novembra 1958. godine.
Ondašnji navijači su u privatnom životu bili najbliža rodbina ili najveći prijatelji, ali su to na stadionu sasvim zaboravljali. Oni su se družili prije i poslije utakmice, a čim bi lopta krenula s centra vidjeli su samo boju svojih dresova.
Nailazio je veliki dan i za Miroslava Blaževića. Osjećao je uzbuđenje jer je pred njim bio njegov prvi igrački gradski derbi.
Studeno jutro izmililo je u dan obasjano zubatim suncem. Iz radio-aparata je dopirala svečena muzika udarničkih melodija. Jugoslavija je iščekivala mongo značajniji događaj od svih najvećih utakmica: najavljeno je da predsjednik republike Josip Broz Tito u osam sati i trideset minuta kod Jankomirskog Mosta u blizini Zagreba pušta u saobraćaj osamdeset kilometara dugu dionicu autoputa Zagreb - Ljubljana.
Šefa države dočekala je masa građana, graditelja i brigadira. On je došao u svjetlom odijelu. Svečanom presjecanju vrpce prisustvovali su vodeći jugoslovenski i hrvatski funkcioneri i mnogi upaređeni generali.

….

Cijela zemlja je 23. Novembra 1958. glasno navila radio-aparate.

Stadion Koševo napunilo je 18 000 promrzlih gledalaca. Sudio je Bajić iz Beograda. Trener domaćih Vojin Škoba Božović izveo je sljedeći tim: Ančić - Džemidžić, Biogradlić - Ijačić, Stipić, Markušević - Živkov, Blažević, Šehović, Ferhatović i Novo; Miroslav Meho Brozović je izdiktirao sastav: Radović - Radojčić, Kranjc - Ribar, Jusufbegović, Karaica - Bukvić, Smajlović, Ibrahimpašić, Žigante i Pašić.
Utakmica je žavršena 0:0. Izvještač Pavle Lukač je zaključio da je igra bila nezanimljiva. Povrijeđeni Asim Ferhatović se teško i malo kretao. Navijači su se na kraju šutke razmilili.
….
Treći najbolji strijelac Sarajeva svih vremena, pravnik Salih Sehović Šajka, poodavno se otisnuo u Evropu. Ostao je upamćen kao golgeter Sarajeva sa 180 pagodaka iza Dobrivoja Živkova (212) i Asima Ferhatovića (198 golova). Nekadašnji tobdžija pročuo se kada je neke davne godine zabio gol slavnom Lavu Jašinu sa pola koševskog igrališta. Salih je igrao i sa Blaževićem i okusio fudbalski hljeb u tuđini. S vremena na vrijeme navrati u Sarajevo.

….

Živa historija sarajevskog fudbala a posebno FK Sarajeva bio je Firduz Inanović Babo. On se decenijama brinuo da igrači imaju urednu i ispravnu opremu. Činio je to i kada su za loptom trčali revolucionari Rato Dugonjić, Hamdija Omanović, Josip Sigmund i drugi. Stekao je penziju opremajući igrače.
"Dat ću sve za ovaj klub, jer je ovaj klub dao sve za mene", Ševkija Resić
...FK Sarajevo....
23.05.2014.; 30.05.2015.

Avatar
hilmo
Interni moderator
Postovi: 9040
Pridružen/a: 13 avg 2009, 16:29
Lokacija: Sheher
Kontakt:

PostPostao/la hilmo » 25 jan 2015, 19:40

Rahmet ti duši legendo.

Zauvijek će se s tribina stadiona Asim Ferhatović Hase čuti ona dobro poznata
SVI U NAPAD JEDAN JE HASE
"Dat ću sve za ovaj klub, jer je ovaj klub dao sve za mene", Ševkija Resić
...FK Sarajevo....
23.05.2014.; 30.05.2015.

Avatar
simon
Postovi: 1699
Pridružen/a: 14 jul 2013, 12:16
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la simon » 31 jan 2015, 16:23

"Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati."

Legenda i jadan jedini Asim Ferhatovic Hase.
Ti si opet šampion !

Avatar
hilmo
Interni moderator
Postovi: 9040
Pridružen/a: 13 avg 2009, 16:29
Lokacija: Sheher
Kontakt:

PostPostao/la hilmo » 01 feb 2015, 18:00

Pretpostavljam da su svi gledali.. ali eto
"Dat ću sve za ovaj klub, jer je ovaj klub dao sve za mene", Ševkija Resić
...FK Sarajevo....
23.05.2014.; 30.05.2015.

BordoArmy88
Postovi: 2470
Pridružen/a: 22 mar 2014, 21:59
Kontakt:

PostPostao/la BordoArmy88 » 01 feb 2015, 21:56

Ima i ovaj, možda i bolji, barem što se "atmosfere" tiče:

SARAJEVO, HORDE, BOG I ČARŠIJA, NEKA ŽIVI BOSNA, NAŠA DRŽAVA!!!

Avatar
hilmo
Interni moderator
Postovi: 9040
Pridružen/a: 13 avg 2009, 16:29
Lokacija: Sheher
Kontakt:

PostPostao/la hilmo » 02 feb 2015, 23:00

http://m.klix.ba/sport/nogomet/fk-saraj ... /150202145

Postano kroz Forum SportSport.ba app.
"Dat ću sve za ovaj klub, jer je ovaj klub dao sve za mene", Ševkija Resić
...FK Sarajevo....
23.05.2014.; 30.05.2015.

Avatar
Lik
Postovi: 1689
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 20 feb 2015, 10:09

Na današnji dan, 20.2.1957. godine preminuo je Đuka Lovrić. Ovaj veliki igrač i čovjek, nastupao je 10 godina za Fudbalski klub Sarajevo, a postigao je 78 golova, na 196 utakmica.
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
MortemHz
Postovi: 20310
Pridružen/a: 13 jan 2015, 03:01
Lokacija: Kingdom of Bosnia.
Kontakt:

PostPostao/la MortemHz » 20 feb 2015, 14:16

U 83. godini života napustio nas je Ibrahim Biogradlić, legendarni defanzivac Sarajeva, koji je 17 godina nosio Bordo dres. U historiji našeg kluba, Biogradlić je sa 378 odigranih utakmica igrač sa najvećim brojem zvaničnih nastupa. Neka ti je vječni rahmet!

Pocivaj u miru legendo !
League winners
Yugoslavia - ★★
Bosnia&Herzegovina - ★★★
Cup winners
Bosnia&Herzegovina - ★★★★★

San mi je da Sarajevo osvoji duplu krunu u bh. prvenstvu i da se pritom plasira u grupnu fazu nekog UEFA takmičenja.

527.049

Avatar
hilmo
Interni moderator
Postovi: 9040
Pridružen/a: 13 avg 2009, 16:29
Lokacija: Sheher
Kontakt:

PostPostao/la hilmo » 20 feb 2015, 16:00

Na današnji dan, 20. februara 1957. prestalo je da kuca srce Đuke Lovrića

Đuka Lovrić je fudbal zavolio uz svog četiri godine starijeg brata, Franju, koji je još prije početka Drugog svjetskog rata, postao fudbaler, igrajući za sarajevski SAŠK. Odmah nakon prestanka rata i sam je počeo trenirati fudbal na terenima Novog Sarajeva. A prvi angažman je imao već sa nepunih 17 godina u sarajevskoj Slobodi, gdje je počeo igrati skupa sa bratom Franjom.

Đuka Lovrić je fudbal zavolio uz svog četiri godine starijeg brata, Franju, koji je još prije početka Drugog svjetskog rata, postao poznati fudbaler, igrajući za sarajevski SAŠK. Odmah nakon prestanka rata i sam je počeo trenirati fudbal na terenima Novog Sarajeva. A prvi angažman je imao već sa nepunih 17 godina u sarajevskoj Slobodi, gdje je počeo igrati skupa sa bratom Franjom.

Nakon što je u maju 1945. formirano novo sportsko društvo "Sloboda", Franjo i Đuka Lovrić su odmah pristupili novom klubu i postali standardni prvotimci Slobode. Za Slobodu su skupa igrali sve do 24. oktobra 1946. godine, kada dolazi do fuzije Slobode i Udarnika u novoformirani klub Torpedo. Konfuziju oko spajanja ova dva kluba koristi Željezničar, koji odvodi Franju Lovrića u svoj tim, a tada 18-godišnji Đuka Lovrić ipak ostaje vjeran Torpedu. Ipak u maju 1947. godine, nepravda je ispravljena, te se Franjo Lovrić vraća u Torpedo, a od tada pa sve do kraja svoje karijere, Đuka se više nije razdvajao od svog starijeg brata.

Za razliku od Franje, koji je uglavnom igrao na poziciji polutke ili centarfora, Đuka je bio svestran fudbaler, ondašnji univerzalac, koji je za deset godina svoje karijere promjenio sve pozicije u timu. Igrao je sve, od golmana, do lijevog krila, ali ipak će ostati upamćeno da je svoje najbolje partije pružao igrajući kao desni half. Bio je odličan u razbijanju protivničkih zamisli, ali isto tako, kada je to bilo potrebno i umiješan u postizanje golova, što ga, iako je većinu karijere proveo kao odbrambeni igrač, ipak čini jednim od najboljih strijelaca Sarajeva.

Kada je dostigao igračku zrelost, postao je jedan od najvažnijih igrača Sarajeva, te jedan od najboljih fudbalera Bosne i Hercegovine, što dokazuje i sedam nastupa u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine. U sezoni 1952/53 postiže 9 golova, a u sezoni 1953/54 postiže deset golova. Kruna te dvije uspješne sezone je stigla u maju 1954. godine, kada na adresu Sarajeva stiže poziv iz reprezentacije, za prijateljsku utakmicu sa Engleskom u Beogradu. Iako Lovrić nije dobio priliku da zaigra na toj utakmici, činilo se da je samo pitanje vremena, kada će uslijediti novi poziv.

Ali umjesto novog poziva, u jesen 1954. Lovrića je stigla teška bolest, koja ga je odvojila od igrališta i drugova, prekidajući u najboljem periodu jednu značajnu sportsku karijeru. Borac, kakav je po prirodi bio, Lovrić nije odustajao od fudbala. Čak i kada ga je podmukla bolest počela nagrizati, želio je pomoći, naprezao se i nastupao, borio se istim žarom, ali je snage ponestajalo. Svoje posljednje utakmice za voljeno Sarajevo, odigrao je u junu 1955. godine, obje u Zagrebu, najprije 2. juna protiv Lokomotive (2:1 za Sarajevo), na kojoj je čak i postigao pobjedonosni gol, a potom tri dana kasnije protiv Zagreba (2:1 za Zagreb), nakon čega je rekao konačno zbogom.

Teška bolest ga je zakovala za krevet i zauvijek odvojila od fudbalskih igrališta, a u noći 20. februara 1957. godine, u sarajevskoj bolnici Koševo, prerano je prestalo da kuca srce ovog velikog fudbalera i čovjeka, koji je punih 10 godina bio član FK Sarajevo, odigravši pri tome 196 utakmica, te postigavši 78 golova.

fksinfo.com
"Dat ću sve za ovaj klub, jer je ovaj klub dao sve za mene", Ševkija Resić
...FK Sarajevo....
23.05.2014.; 30.05.2015.

Avatar
hilmo
Interni moderator
Postovi: 9040
Pridružen/a: 13 avg 2009, 16:29
Lokacija: Sheher
Kontakt:

PostPostao/la hilmo » 20 feb 2015, 16:02

Ibrahim Biogradlić je apsolutni rekorkder po broju nastupa u dresu FK Sarajevo.

Ibrahim Biogradlić, rođen je 8. marta 1931. godine u Sarajevo. Odrastajući na Skenderiji, tik pored fudbalskog igrališta, od malih nogu je bio vezan za fudbal, pa je tako i već sa 15 nepunih godina počeo igrati u omladincima Udarnika.

Kada je u oktobru 1946. godine došlo do fuzije Udarnika i Slobodu, u novi klub, Torpedo, koji će kasnije promjeniti naziv u Sarajevo, Biogradlić je pristupio novoformiranom timu, te tamo nastavio svoju omladinsku karijeru.

Već kao omladinac se nametnuo kao lider tima, vrijedan radnik i beskrupulozan odbrambeni igrač. U novembru 1950. godine, upisao je i svoj prvi nastup u dresu Sarajeva, u okviru utakmica Kupa, u duelima sa Rabotnikom i Tekstilcem. Već u idućoj sezoni, stigli su i prvi prvoligaški nastupi, a upisao ih je ukupno četiri. U sezoni 1952, postaje standardni i nezamjenjivi prvotimac, a najčešće je igrao na poziciji lijevog beka. U sezoni u kojoj se Sarajevo borilo za opstanak, upisao je 12 nastupa, da bi već u idućoj sezoni, 1952/53, kada se takmičenje ponovno vratilo na sistem jesen-proljeće, Biogradlić upisao 27 nastupa, računajući i Kup utakmice, a ovaj put je postigao i čak 5 golova, od čega je tri postigao u prvenstvenom duelu sa Lokomotivom. Naime, njegova ubojita ljevica, postala je adut Sarajeva tih godina. Biogradlić je, sve češće preuzimao na sebe ulogu izvođača jedanaesteraca i slobodnih udaraca, a snažan i precizan udarac, kojeg je posjedovao, omogućio mu je da se njegovo prezime sve češće nađe u listi strijelaca. Nerijetke su bile i situacije, kada bi tadašnji trener Brozović, u slučaju da rezultat nije bio odgovarajući po njegov tim, prebacivao Biogradlića sa pozicije lijevog beka, na poziciju centarfora ili krila, što je često znalo i dati rezultata, u vidu pogotka u mreži protivnika.

Najbolja nagrada za izvanredne partije u ove dvije sezone, stigla je od selektora mlade reprezentacije Jugoslavije, za koju je u ovom periodu upisao ukupno pet nastupa. Zbog povrede je propustio veći dio sezone 1953/54, ali se pred kraj sezone vratio i krenuo je možda i najbolji period njegove karijere, koji je začinjen pozivom u reprezentaciju Jugoslavije. Jedini nastup za reprezentaciju Jugoslavije, Biogradlić je upisao na Olimpijskim igrama u Melburnu, 1956. godine, u okviru polufinalnog duela između Jugoslavije i Indije. Biogradlić je odigrao cijelu utakmicu, a Jugoslavija je slavila sa visokih 4:1 i obezbjedila plasman u finale ovog u ta doba, veoma prestižnog takmičenja. Biogradlić na kraju ipak nije dobio priliku da zaigra i u finalu, u kojem je Jugoslavija poražena od Sovjetskog saveza sa 1:0, ali se ipak okitio srebrenom medaljom, te tako postao prvi i jedini fudbaler Sarajeva sa olimpijskim odličjem. Više puta nakon Igara, Biogradlić je dobijao poziv u reprezentaciju, ali nije upisao niti jedan novi nastup. U jesen 1957. godine, odlazi na odsluženje vojnog roka, ali Sarajevo i bez njega ipak uspijeva izboriti povratak u Prvu ligu.

Nakon povratka iz vojske, Biogradlić se vraća u standardnih 11, a iako je imao mnoge ponude iz drugih klubova, ipak do samog kraja karijere ostaje vjeran bordo boji. Najbliži odlasku bio je u ljeto 1964. godine, kada je nakon sjajnih partija u Rapan kupu, skupa sa Hasetom bio na pragu prelaska u holandski De Volewijckers, ali su na kraju obojica ostali na Koševu.

Još prije završetka karijere, Biogradlić je postao tehnički direktor tima, a od bordo dresa oprostio se na najbolji način, osvajanjem šampionske titule u sezoni 1966/67, u kojoj je upisao 15 ligaških nastupa. Tako je nakon 17 godina završena njegova karijera, koju je čitavu proveo na Koševu, čime je sa 378 nastupa u takmičarskim utakmicama, obezbjedio sebi titulu igrača sa ubjedljivo najviše odigranih utakmica za Sarajevo.

Ibrahim Biogradlić je preminuo u Sarajevu, u 83. godini života, 20. februara 2015. godine.

fksinfo.com
"Dat ću sve za ovaj klub, jer je ovaj klub dao sve za mene", Ševkija Resić
...FK Sarajevo....
23.05.2014.; 30.05.2015.

Avatar
Lik
Postovi: 1689
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 20 feb 2015, 16:42

IBRO BIOGRADLIC AS EXKLUZIV SA MUHAMEDOM BIKICEM

https://www.youtube.com/watch?v=v6U4pE0cL8Q
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
PeppermintSA
Postovi: 622
Pridružen/a: 11 avg 2014, 17:16
Kontakt:

PostPostao/la PeppermintSA » 20 feb 2015, 17:37

nek ti je vječni rahmet, legendo...

Avatar
amorovski
Postovi: 1924
Pridružen/a: 18 feb 2013, 11:25
Kontakt:

PostPostao/la amorovski » 20 feb 2015, 21:38

Rahmet ti duši kralju !

Postano kroz Forum SportSport.ba app.
Titula - 1966/1967, 1984/1985, 1998/1999, 2006/2007, 2014/2015
Kup - 1996/1997, 1997/1998, 2001/2002, 2004/2005, 2013/2014
Superkup - 1996/1997

Avatar
Lik
Postovi: 1689
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 20 feb 2015, 22:09

Što ti je život, Ibrahim Biogradlić je preminuo na isti datum kad i Đuka Lovrić 20.2.
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1689
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 21 feb 2015, 19:52

Britva s Koševa - Ibrahim Biogradilić (Maximus Olympicus)

https://www.youtube.com/watch?v=e-4S5mZ ... e=youtu.be
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
PeppermintSA
Postovi: 622
Pridružen/a: 11 avg 2014, 17:16
Kontakt:

PostPostao/la PeppermintSA » 27 feb 2015, 16:26

Zna li neko pozadinu naše bordo-bijele boje? Pitao me neki stranac, a ne znam odgovor. :problem:


Natrag na “FK Sarajevo”

Online

Trenutno korisnika/ca: Primorac i 18 gostiju.