Historija FK Sarajevo

Moderatori/ce: hilmo,insider

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 14 nov 2017, 20:16

FK Sarajevo se u petnaestom kolu BHT Premijer liga BiH sastaje sa FK Mladost Doboj - Kakanj.
Sarajevo i Mladost će u subotu odigrati svoj treći međusobni duel ove jeseni, a prvi na stadionu Asim Ferhatović Hase. Biće to ukupno deveti duel ova dva tima, a svi su odigrani u posljednje dvije godine.
U dosadašnjih osam duela Sarajevo je imalo više uspjeha. Bordo tim je slavio tri pobjede, dok je Mladost jedinu pobjedu ubilježila u prvom duelu ove dvije ekipe, odigranom u oktobru 2015. godine. Od tada, tim Sarajeva ima niz od sedam uzastopnih utakmica bez poraza u Premijer ligi i Kupu BiH. Ono što je posebno interesantno za istaći jeste da u četiri utakmice koje su završile pobjedama Sarajeva i Mladosti, niti jednom nije zabilježena pobjeda sa više od jednog gola razlike. Sarajevo je slavilo rezultatima 2:1, 3:2 i 4:3, dok je jedina utakmica u kojoj je Mladost upisala trijumf, završila rezultatom 2:1.
Na stadionu Koševo su ova dva rivala odigrala tri utakmice, u kojima je Sarajevo ubilježilo dvije pobjede, dok je jedini meč bez pobjednika bio onaj posljednji u okviru polufinala Kupa BiH, kojije završen rezultatom 1:1.
Nijedan fudbaler bordo tima nije nastupio u svih osam susreta, a rekorder po broju nastupa je Almir Bekić koji je protiv Mladosti nastupao sedam puta. Mrežu tima iz Doboja kod Kaknja, najviše puta je tresao Nermin Crnkic koji je postigao tri gola, od toga dva na Koševu i jedan u Kaknju.
Za stratega Sarajeva, Husrefa Musemića, ovo će biti drugi put da sa klupe predvodi Sarajevo u duelima sa Mladosti. Jedini dosadašnji meč protiv Mladosti, Husref je imao prije mjesec i po, kada je Sarajevo nakon lošijeg izvođenja jedanaesteraca poraženo u šesnaestini finala Kupa BiH.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 15 nov 2017, 10:20

Na današnji dan prije 50 godina FK Sarajevo je odigrao meč bez golova sa Manchester Unitedom na Koševu, u okviru prvog meča osmine finala Kupa evropskih šampiona.
Duel prvaka Jugoslavije i Engleske izazvao je veliku pažnju, kako u Sarajevu, tako i cijeloj Jugoslaviji. Iako je bordo tim nakon osvajanja šampionske titule bio u rezultatskoj krizi, te se poslije prvih 11 kola Prve lige nalazio u donjem dijelu tabele, u samom gradu je uoči ovog susreta vladala neviđena euforija.
Dolazak sedmerostrukog prvaka Engleske na Koševo bio je sportski spektakl koji je do danas ostao upamćen u našem glavnom gradu. Iako je početak susreta bio zakazan za 18 sati, već od 16 sati tribine koševskog stadiona bile su ispunjene do posljednjeg mjesta. Gotovo 45.000 navijača napravilo je sjajnu atmosferu, koje je doživjela kulminaciju kada je italijanski sudija Franceschini dao znak za početak susreta, a prvi je loptu sa centra izveo Vahidin Musemić.
Fudableri Franje Lovrića i Ibre Biogradlića pred sobom su imali velikog protivnika, ali baš kao što su danima najavljivali iz bordo tabora, nisu ga se prepali, nego su od prve minute zaigrali otvoreno. Prvu šansu na susretu imalo je upravo Sarajevo, ali šut Boška Antića sa desetak metara ne završava u golu gostiju. A onda su u 26. minuti eksplodirale tribine. Vahidin Musemić se našao usamljen u protivničkom šesnaestercu i bez mnogo oklijevanja šutirao. Lopta prolazi ispod Stepneya, prelazi gol liniju, ali se golman Engleza požrtvovano baca i izbija je nazad u polje. Svi na stadionu su skočili, proslavljajući gol, ali je arbitar iz Padove samo pokazao da se igra nastavi, što je izazvalo koncert zvižduka sa tribina.
Samo tri minute kasnije, Italijan je ponovo bio u centru pažnje. William Foulkes je preoštro startao nad Boškom Prodanovićem koji je zbog povrede morao napustiti teren. Domaća klupa je od sudije tražila da isključi Foulkesa, ali ga je Franceschini samo opomenuo. Prodanović je stisnuo zube i vratio se na teren, ali samo do kraja prvog poluvremena. Pauza između dva dijela igre donijela je veliku znatiželju među publikom, a svi su očekivali ponovni izlazak fudbalera na teren. Međutim, na igralište je istrčalo samo devet fudbalera u bijelim dresovima. Deseti, Boško Prodanović, zbog povrede je morao ostati u svlačionici, a tadašnje propozicije nisu predviđale izmjene u međunarodnim utakmicama, pa je Sarajevo drugih 45 minuta bilo primorano igrati sa igračem manje.
Uprkos igračkom deficitu, Sarajevo se u drugom dijelu nije branilo. I dalje je domaći tim igrao otvoreno, dok se Manchester uglavnom orijentisao na odbranu svog gola. U napadu Sarajeva se osjetio izostanak veoma bitnog igrača, pa su Englezi uspjeli ostvariti svoj cilj, te ostati neporaženi na Koševu. Meč je završen bez golova, a odluka o putniku u četvrtfinale Kupa evropskih šampiona trebala je pasti 14 dana kasnije na Old Traffordu.
Na fotografiji je prikazan trenutak kada golman Sarajeva Refik Muftić interveniše nakon jednog centaršuta gostujućih fudbalera.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Septerra
Postovi: 1325
Pridružen/a: 16 avg 2014, 10:26
Kontakt:

PostPostao/la Septerra » 15 nov 2017, 16:44

Izašlo je i na zvaničnoj stranici Manchester Uniteda:

50 YEARS ON, WHAT HAPPENED IN SARAJEVO?

Fifty years ago today [Wednesday], Manchester United took another step on the road to winning the European Cup with a 0-0 draw at Sarajevo.

With thanks to MUTV, and newspaper reports at the time, we look back at the first-leg stalemate at the Kosevo Stadium in the former Yugoslavia, now the Bosnian capital. Following a goalless encounter in the previous round at Hibernians Malta, the same scoreline was deemed a positive result ahead of the second leg at Old Trafford.

It proved to be a difficult tie, despite the hosts being down to 10 men, and one that was big on controversy...

How did it feel to play at such a historic location?
"Sarajevo had quite a history, world history, of course," said David Sadler, in reference to the assassination of Archduke Franz Ferdinand that sparked World War I. "Footballers weren't terribly interested in that, I guess, but we were very much aware of it. It was very different to Malta. The Sarajevo people supported their team and they really wanted to beat us so it was an interesting trip."

How arduous was the trip back then?
"It was not like today," explained Alex Stepney. "They fly, play the game and fly straight back. We went through to Dubrovnik [now in Croatia] and it was a six-hour coach journey through the mountains and into Sarajevo. It was an ordeal."

What was the team news?
Star striker Denis Law was suspended while Nobby Stiles missed out due to injury. John Fitzpatrick deputised for midfield terrier Stiles, who said: "Fitzy came in and did a fantastic job. He was great in the air, far better than me, and tremendous at that time. He would play in midfield as well, John, so he did a great job." Brian Kidd was asked to lead the line in the absence of Law.

Did the weather play a part?
The freezing conditions did not benefit the hosts, according to Sir Bobby Charlton, who actually felt the snowy surface worked against Sarajevo. "It was freezing cold," he said. "We had compact snow pressed down about six inches high and, in a way, that made it better for the away team because we didn't have to worry about going at them and, every time they made an attempt at attacking our goals, they floundered really."

Why were Sarajevo up against it?
The home side lost Bosko Prodanovic after only 35 minutes with a knee injury. He attempted to play on but was unable to continue after treatment, leaving his side down to 10 men in front of 45,000 passionate fans.

How did the game go?
The Daily Telegraph reported United saw the game out professionally, rather than going all-out for the win. Stepney made good saves to deny Bosko Antic and Fahrudin Prljaca while Tony Dunne, Paddy Crerand and Bill Foulkes were all praised for being "outstandingly firm" in their defensive work. Kidd had the Reds' best efforts, an overhead kick that was off target and a shot tipped over by Refik Muftic in the second half. But that's not mentioning the main talking point of the match.

Ah, the disallowed 'goal'. What happened?
It was certainly controversial and the bitterness among the hosts at the wrongdoing simmered throughout the contest. With 24 minutes on the clock, Vahidin Musemic's shot was only half stopped by Stepney and Dunne's clearance appeared to come too late with the ball already over the line. However, the linesman failed to flag to award the goal. Maybe think Pedro Mendes against United in 2005?

How did Sarajevo's resentment manifest itself?
"They kicked us from pillar to post," recounted Crerand. George Best and Kidd came in for some particularly harsh treatment, although Best almost set up one opportunity for Fitzpatrick. "I loved those type of games," said Fitzpatrick. "But I remember the place being a wee bit frightening actually, as there was a lot going on at that particular time."

What was Sir Matt Busby's reaction?
It's fair to say the boss was not pleased with some of the challenges on his players. "You had to run up some steps into the dressing room and it's the first time I'd seen Matt Busby so annoyed," said Stepney. "He never really swore but he really had a go at their team as they came off the pitch and called them dirty so and sos. It was the first time I saw him so angry. Matt's philosophy was you've got to get at least a draw away and win the home game. If you don't win the home tie, you don't deserve to get through. That was the kind of thing he used to say to us so, to draw 0-0 away, was a great result."

So it was all set up for a stormy second leg...
Yes. There was the feeling United would go on to finish the job but Sarajevo were never going to submit easily. As proved to be the case...

Avatar
MortemHz
Postovi: 20309
Pridružen/a: 13 jan 2015, 03:01
Lokacija: Kingdom of Bosnia.
Kontakt:

PostPostao/la MortemHz » 15 nov 2017, 21:32

Septerra WroteColonIzašlo je i na zvaničnoj stranici Manchester Uniteda:

50 YEARS ON, WHAT HAPPENED IN SARAJEVO?

Fifty years ago today [Wednesday], Manchester United took another step on the road to winning the European Cup with a 0-0 draw at Sarajevo.

With thanks to MUTV, and newspaper reports at the time, we look back at the first-leg stalemate at the Kosevo Stadium in the former Yugoslavia, now the Bosnian capital. Following a goalless encounter in the previous round at Hibernians Malta, the same scoreline was deemed a positive result ahead of the second leg at Old Trafford.

It proved to be a difficult tie, despite the hosts being down to 10 men, and one that was big on controversy...

How did it feel to play at such a historic location?
"Sarajevo had quite a history, world history, of course," said David Sadler, in reference to the assassination of Archduke Franz Ferdinand that sparked World War I. "Footballers weren't terribly interested in that, I guess, but we were very much aware of it. It was very different to Malta. The Sarajevo people supported their team and they really wanted to beat us so it was an interesting trip."

How arduous was the trip back then?
"It was not like today," explained Alex Stepney. "They fly, play the game and fly straight back. We went through to Dubrovnik [now in Croatia] and it was a six-hour coach journey through the mountains and into Sarajevo. It was an ordeal."

What was the team news?
Star striker Denis Law was suspended while Nobby Stiles missed out due to injury. John Fitzpatrick deputised for midfield terrier Stiles, who said: "Fitzy came in and did a fantastic job. He was great in the air, far better than me, and tremendous at that time. He would play in midfield as well, John, so he did a great job." Brian Kidd was asked to lead the line in the absence of Law.

Did the weather play a part?
The freezing conditions did not benefit the hosts, according to Sir Bobby Charlton, who actually felt the snowy surface worked against Sarajevo. "It was freezing cold," he said. "We had compact snow pressed down about six inches high and, in a way, that made it better for the away team because we didn't have to worry about going at them and, every time they made an attempt at attacking our goals, they floundered really."

Why were Sarajevo up against it?
The home side lost Bosko Prodanovic after only 35 minutes with a knee injury. He attempted to play on but was unable to continue after treatment, leaving his side down to 10 men in front of 45,000 passionate fans.

How did the game go?
The Daily Telegraph reported United saw the game out professionally, rather than going all-out for the win. Stepney made good saves to deny Bosko Antic and Fahrudin Prljaca while Tony Dunne, Paddy Crerand and Bill Foulkes were all praised for being "outstandingly firm" in their defensive work. Kidd had the Reds' best efforts, an overhead kick that was off target and a shot tipped over by Refik Muftic in the second half. But that's not mentioning the main talking point of the match.

Ah, the disallowed 'goal'. What happened?
It was certainly controversial and the bitterness among the hosts at the wrongdoing simmered throughout the contest. With 24 minutes on the clock, Vahidin Musemic's shot was only half stopped by Stepney and Dunne's clearance appeared to come too late with the ball already over the line. However, the linesman failed to flag to award the goal. Maybe think Pedro Mendes against United in 2005?

How did Sarajevo's resentment manifest itself?
"They kicked us from pillar to post," recounted Crerand. George Best and Kidd came in for some particularly harsh treatment, although Best almost set up one opportunity for Fitzpatrick. "I loved those type of games," said Fitzpatrick. "But I remember the place being a wee bit frightening actually, as there was a lot going on at that particular time."

What was Sir Matt Busby's reaction?
It's fair to say the boss was not pleased with some of the challenges on his players. "You had to run up some steps into the dressing room and it's the first time I'd seen Matt Busby so annoyed," said Stepney. "He never really swore but he really had a go at their team as they came off the pitch and called them dirty so and sos. It was the first time I saw him so angry. Matt's philosophy was you've got to get at least a draw away and win the home game. If you don't win the home tie, you don't deserve to get through. That was the kind of thing he used to say to us so, to draw 0-0 away, was a great result."

So it was all set up for a stormy second leg...
Yes. There was the feeling United would go on to finish the job but Sarajevo were never going to submit easily. As proved to be the case...

Hvala im za ovo, znaci svakako.
League winners
Yugoslavia - ★★
Bosnia&Herzegovina - ★★★
Cup winners
Bosnia&Herzegovina - ★★★★★

San mi je da Sarajevo osvoji duplu krunu u bh. prvenstvu i da se pritom plasira u grupnu fazu nekog UEFA takmičenja.

527.049

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 16 nov 2017, 17:22

Na današnji dan prije 15 godina FK Sarajevo je na Koševu savladao HŠK Zrinjski Mostar rezultatom 6:1.
Pretposljednje kolo jesenjeg dijela prvenstva donijelo je duel Sarajeva i Zrinjskog na Koševu. Za tim Husrefa Musemića, pobjeda je bila jedina opcija, kako bi Sarajevo ostalo u utrci za šampionski naslov sa trebinjskim Leotarom.
Od samog starta meča, Musemić je postavio ofanzivnu taktiku, sa ciljem da što prije riješi pitanje pobjednika. Nakon nekoliko dobrih prilika na otvaranju, Sarajevo je u 18. minuti stiglo u vodstvo. Ferid Idrizovic je izveo slobodan udarac iskosa sa desne strane, lopta je preletjela sve u šesnaestercu i odsjela u mreži Kulagića.
Sarajevo je nastavilo sa napadima i kada se očekivao drugi pogodak, uslijedio je kontranapad gostiju. Buhovac je uputio loptu sa lijeve strane, a stoper Sarajeva Muhidin Zukić nespretnom reakcijom pogađa vlastitu mrežu. Međutim, slavlje Mostaraca nije dugo trajalo, obzirom da je samo dvije minute kasnije Sarajevo vratilo prednost. Nakon kombinacije sa Alenom Škorom, Džemo Berberović preciznim centaršutem pronalazi usamljenog Albina Pelaka na drugoj stativi koji pogađa za 2:1. Tri minute prije odlaska na odmor, Sarajevo stiže do novog pogotka. Ferid Idrizović je sjajno uposlio Obuću koji izlazi sam pred golmana Kulagića i prebacuje ga za 3:1.
Kako je završilo prvo, tako je počelo i drugo poluvrijeme, pogotkom Obuće. Ovog puta centarfor Sarajeva je u 54. minuti iskoristio centaršut Alena Škore i pogodio za 4:1. Uslijedio je period nešto mirnije igre, da bi u završnici Sarajevo stiglo do još dva pogotka. Najljepši detalj meča dogodio se u 87. minuti kada se Dzemo Berberović u solo prodoru oslobodio trojice gostujućih fudbalera, a potom pogodio za 5:1. Konačan rezultat postavljen je u posljednjoj minuti susreta, a strijelac je bio Adnan Osmanhodžić sa bijele tačke. Prethodno je u šesnaestercu gostiju oboren Alen Skoro, a nakon skandiranja publike odgovornost na sebe je preuzeo Osmanhodžić i pogodio. Bio je to posebno emotivan trenutak, obzirom da je sjajni veznjak Sarajeva samo tri dana ranije imao nesretan slučaj u porodici, pa je koševska publika dugotrajnim aplauzom i skandiranjem ispratila svog ljubimca sa terena.

slika


Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 16 nov 2017, 17:34

2002/03 Sarajevo - Zrinjski 6:1 18. kolo



https://www.youtube.com/watch?v=YPsxAlg ... e=youtu.be
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 16 nov 2017, 21:47

Prezime kao sudbina
Kada se rodite i odrastete u gradu koji je zaluđen fudbalom, a koji uz to ima i dva kluba koji se sa približno istim uspjesima takmiče na istom nivou, sasvim je normalno da se razvije i veliko rivalstvo. U takvim sredinama, ljubav prema klubu često zna preći granice koje mnogima izgledaju neprelazno. Sasvim normalno postaje da cijeli jedan kvart bude ofarban samo u jednu boju ili da cijela porodica navija za isti od ta dva rivala. Teško je objasniti nekome ko je iz Splita ili Zagreba kako je u Sarajevu najnormalnija situacija da otac, nakon upoznavanja budućeg zeta, prvo postavi pitanje "A za koga navijaš?", jer treba se osigurati da i unuče bude na istoj strani.
Porodična ljubav prema klubu nije ništa neobično u takvim gradovima, a nerijetko možete pronaći i slučajeve da iz jedne porodice više članova zaigra za svoj voljeni klub. FK Sarajevo je po tome jedinstven i sigurno jedan od vodećih klubova u regionu po broju braće ili očeva i sinova koji su nosili dres tog kluba. Među fudbalerima koji su nosili dres FK Sarajevo, posebno se izdvajaju četiri prezimena. Dres Sarajeva nosila su po četvorica Janjoša i Kapetanovića, čak petorica Handžića, ali jedno prezime ipak dominira.
Najčešće prezime koje ćete naći među fudbalerima Sarajeva je prezime Ferhatović. Čak šest različitih Ferhatovića nosilo je dres Sarajeva u zvaničnim utakmicama, a ono što je poseban kuriozitet jeste da su sva šestorica u bliskom krvnom srodstvu.
Prvi Ferhatović koji je zaigrao na Koševu, bio je legendarni Asim. Popularni Hase. U Sarajevu je sasvim normalna pojava da ljude više znaju po nadimku, nego po pravom imenu. A Haseta su svi znali. Hase je bio dobroćudni duh sarajevske Baščaršije, ali i vrhunski fudbalski majstor. Punih 15 godina Hase je žario i palio jugoslavenskim terenima i vinuo jedan novoformirani klub u sam vrh domaćeg fudbala. U zvaničnim utakmicama upisao je 256 nastupa i pri tome postigao tačno 100 golova, što ga čini najboljim strijelcem FK Sarajevo svih vremena. Odlaskom Haseta, ostala je praznina. Sarajevo je postalo šampion Jugoslavije, navijači su imali nove ljubimce, ali jedan je ostao neprevaziđen. Hase.
Samo pet godina kasnije, na Koševu se pojavio novi Ferhatović. Ne, nije to bio Asimov sin, ali jeste njegov bratić, Hamdo. Hamdo je, baš kao i njegov amidža Hase, prošao kompletnu omladinsku školu FK Sarajevo, da bi 1971. godine zaigrao za prvi tim, a već dvije godine kasnije Sarajevo je imalo i trećeg Ferhatovića, Nijaza. Iako su obojica bili izrazito talentovani fudbaleri, Nijaz je napravio mnogo bolju karijeru. Duže se i zadržao na Koševu. Punih jedanaest godina bio je član prvog tima Sarajeva, sve do odlaska u inostranstvo. I njega je, baš kao i njegovog amidžu, sarajevska raja znala bolje po nadimku, nego po imenu. Brko. Legendarni Brko se najviše primakao sjaju amidžine karijere. Postao je kapiten Sarajeva, dva puta zaigrao za reprezentaciju Jugoslavije, a u dresu Sarajeva je skupio tek 21 nastup manje od Haseta. I treći Hasetov bratić, onaj najmlađi, Sejid, bio je član Sarajeva. Prošao kompletnu omladinsku školu na Koševu, potpisao za prvi tim, ali nikad nije upisao zvanični nastup.
Odlaskom Nijaza u inostranstvo, Sarajevo je opet ostalo bez Ferhatovića, ali ne zadugo, jer se već tokom rata, na turneji FK Sarajevo, pojavio novi Ferhatović. Amar. Nijazov stariji sin. Još kao perspektivni junior, Amar je počeo igrati za prvi tim, a svoj zvanični debi u bordo dresu, upisao je u proljeće 1996. godine. Teško se može reći da je uspio dostići slavu svoga oca i njegovog amidže, ali nije bio ni tako daleko od njih. Amar je sa Sarajevom osvojio sve što se moglo osvojiti. Titulu prvaka, tri Kupa, jedan Superkup. Baš kao i njegov otac Brko, postao je kapiten Sarajeva, a zaigrao je i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Za Sarajevo je nastupao u dva navrata, prvi put do 2001. godine, a potom poslije povratka iz inostranstva i u sezoni 2004/05, odigravši pri tome čak 180 utakmica, uz 34 postignuta pogotka.
Skupa sa Amarom, samo nekoliko godina poslije, pojavio se i njegov mlađi brat Nidal. Nidal je također prošao kompletnu omladinsku školu Sarajeva, a nakon kraćeg boravka u inostranstvu, u proljeće 2000. godine je debitovao za prvi tim. Nažalost, njegova karijera u bordo dresu nije trajala predugo, za tri godine je upisao tek 33 nastupa, a mnogi problemi su ga ograničili da ispolji sav svoj talenat i dostigne slavu svojih prezimenjaka. I na kraju, u sezoni 2006/07. Sarajevo je dobilo i svog šestog Ferhatovića. Mladi Adin, Sejidov sin, koji je također prošao školu fudbala na Koševu, još kao junior imao je priliku zaigrati za prvi tim i to u sezoni u kojoj je Sarajevo osvojilo svoju četvrtu šampionsku titulu. Slično kao i njegov otac, Adin nikada nije dobio pravu priliku na Koševu, pa je utakmica u Trebinju iz 2007. godine, ostala njegov jedini zvanični za Sarajevo.
Šestorica Ferahtovića, ukupno su za Sarajevo odigrala čak 737 zvaničnih utakmica i pri tome postigli 169 golova. Upravo zbog toga, vraćajući se na početak priče, kada otac koji navija za Sarajevo čuje da se njegov budući zet preziva Ferhatović, zna da nema potrebu da se brine za koji klub će njegovo unuče navijati.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo



https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 17 nov 2017, 10:56

Na današnji dan prije 64 godine rođen je Želimir Vidović, bivši prvotimac FK Sarajevo.
Želimir Vidović je rođen 17. novembra 1953. godine u Sarajevu, a fudbalsku karijeru započeo je u FK Bosna Sarajevo. Dobre igre u sarajevskom niželigašu nisu mogle proći nezapaženo, pa u ljeto 1974. godine Vidović potpisuje ugovor sa Sarajevom. Već u svojoj debitantskoj sezoni na Koševu, popularni Keli postaje nezamjenjiv na poziciji desnog beka. Odbrana Sarajeva u drugoj polovini sedamdesetih godina nije se mogla zamisliti bez njega, a sjajne igre u bordo dresu donijele su mu u februaru 1977. godine poziv u državni tim. Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je u prijateljskoj utakmici protiv Meksika.
Skupa sa Zoranom Lukićem činio je sjajan bekovski tandem, s kojim se bordo tim krajem sedamdesetih vratio u vrh jugoslavenskog fudbala. Sarajevo je posebno zablistalo u sezoni 1979/80. kada je osvojilo titulu jesenjeg šampiona, a na kraju je sezonu završilo kao vicešampion Jugoslavije. Svoj pečat ovom uspjehu dao je i Keli, koji je postigao tri gola, a njegove dobre igre prepoznao je selektor Miljanić koji ga u martu 1980. vraća u reprezentaciju, ovog puta za prijateljsku utakmicu sa Urugvajem na Koševu.
U jesen 1980. odlazi na odsluženje vojnog roka. Tokom boravka u JNA, Muzurovića je na klupi Sarajeva naslijedio Srboljub Markušević, a Kelija je po povratku iz vojske čekala nova uloga na terenu. Markušević ga je sa pozicije desnog beka prekomandovao u sredinu, na poziciju halfa, što se još jednom pokazalo kao pun pogodak. Keli je sada bio bliže protivničkom golu, bio je znatno opasniji, a navijačima je posebno ostao upamćen njegov pogodak u pobjedi protiv Željezničara, pred rekordnih 55.000 navijača. U svojoj posljednjoj sezoni na Koševu, sa Sarajevom je stigao do osmine finala Kupa UEFA, te finala Kupa Maršala Tita u kojem je bordo tim poražen od zagebačkog Dinama.
Nakon punih devet godina, 241 zvanične utakmice i 14 golova, Keli se u ljeto 1983. godine rastao sa svojim Koševom i Sarajevom, te karijeru nastavio u Austriji. Nakon samo pola godine u timu FC Union Wels, u januaru 1984. prelazi u GAK za koji je nastupao sve do 1989. godine.
Po završetku igračke karijere, Keli se vraća u svoje Sarajevo, gdje je dočekao i početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. U najtežim ratnim danima Keli je pokazao svoju ljudsku veličinu. Ostao je uz svoj grad, uz svoju raju, uz svoju Dobrinju, a njegova želja da pomogne svojim sugrađanima koštala ga je života. Dana 17. maja 1992. godine Keli je prevezao četvoricu ranjenika iz okupirane Dobrinje do bolnice Koševo, a prilikom povratka u svoje naselje, na jednom kontrolnom punktu je zarobljen, odveden u nepoznatom pravcu, a potom ubijen.
Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni tek 1996. godine na Stupu, a 5. juna 2004. godine sahranjen je na Gradskom groblju Bare. Prema izričitoj želji njegove porodice, Keli je sahranjen u dresu Sarajeva. Danas, po Keliju naziv nosi najveća ulica u sarajevskom naselju Dobrinja, kao i glavni teren trening centra FK Sarajevo u Butmiru.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
MortemHz
Postovi: 20309
Pridružen/a: 13 jan 2015, 03:01
Lokacija: Kingdom of Bosnia.
Kontakt:

PostPostao/la MortemHz » 17 nov 2017, 16:46

Lik WroteColonNa današnji dan prije 64 godine rođen je Želimir Vidović, bivši prvotimac FK Sarajevo.
Želimir Vidović je rođen 17. novembra 1953. godine u Sarajevu, a fudbalsku karijeru započeo je u FK Bosna Sarajevo. Dobre igre u sarajevskom niželigašu nisu mogle proći nezapaženo, pa u ljeto 1974. godine Vidović potpisuje ugovor sa Sarajevom. Već u svojoj debitantskoj sezoni na Koševu, popularni Keli postaje nezamjenjiv na poziciji desnog beka. Odbrana Sarajeva u drugoj polovini sedamdesetih godina nije se mogla zamisliti bez njega, a sjajne igre u bordo dresu donijele su mu u februaru 1977. godine poziv u državni tim. Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je u prijateljskoj utakmici protiv Meksika.
Skupa sa Zoranom Lukićem činio je sjajan bekovski tandem, s kojim se bordo tim krajem sedamdesetih vratio u vrh jugoslavenskog fudbala. Sarajevo je posebno zablistalo u sezoni 1979/80. kada je osvojilo titulu jesenjeg šampiona, a na kraju je sezonu završilo kao vicešampion Jugoslavije. Svoj pečat ovom uspjehu dao je i Keli, koji je postigao tri gola, a njegove dobre igre prepoznao je selektor Miljanić koji ga u martu 1980. vraća u reprezentaciju, ovog puta za prijateljsku utakmicu sa Urugvajem na Koševu.
U jesen 1980. odlazi na odsluženje vojnog roka. Tokom boravka u JNA, Muzurovića je na klupi Sarajeva naslijedio Srboljub Markušević, a Kelija je po povratku iz vojske čekala nova uloga na terenu. Markušević ga je sa pozicije desnog beka prekomandovao u sredinu, na poziciju halfa, što se još jednom pokazalo kao pun pogodak. Keli je sada bio bliže protivničkom golu, bio je znatno opasniji, a navijačima je posebno ostao upamćen njegov pogodak u pobjedi protiv Željezničara, pred rekordnih 55.000 navijača. U svojoj posljednjoj sezoni na Koševu, sa Sarajevom je stigao do osmine finala Kupa UEFA, te finala Kupa Maršala Tita u kojem je bordo tim poražen od zagebačkog Dinama.
Nakon punih devet godina, 241 zvanične utakmice i 14 golova, Keli se u ljeto 1983. godine rastao sa svojim Koševom i Sarajevom, te karijeru nastavio u Austriji. Nakon samo pola godine u timu FC Union Wels, u januaru 1984. prelazi u GAK za koji je nastupao sve do 1989. godine.
Po završetku igračke karijere, Keli se vraća u svoje Sarajevo, gdje je dočekao i početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. U najtežim ratnim danima Keli je pokazao svoju ljudsku veličinu. Ostao je uz svoj grad, uz svoju raju, uz svoju Dobrinju, a njegova želja da pomogne svojim sugrađanima koštala ga je života. Dana 17. maja 1992. godine Keli je prevezao četvoricu ranjenika iz okupirane Dobrinje do bolnice Koševo, a prilikom povratka u svoje naselje, na jednom kontrolnom punktu je zarobljen, odveden u nepoznatom pravcu, a potom ubijen.
Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni tek 1996. godine na Stupu, a 5. juna 2004. godine sahranjen je na Gradskom groblju Bare. Prema izričitoj želji njegove porodice, Keli je sahranjen u dresu Sarajeva. Danas, po Keliju naziv nosi najveća ulica u sarajevskom naselju Dobrinja, kao i glavni teren trening centra FK Sarajevo u Butmiru.
:tokralju: :salut:
slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
League winners
Yugoslavia - ★★
Bosnia&Herzegovina - ★★★
Cup winners
Bosnia&Herzegovina - ★★★★★

San mi je da Sarajevo osvoji duplu krunu u bh. prvenstvu i da se pritom plasira u grupnu fazu nekog UEFA takmičenja.

527.049

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 18 nov 2017, 18:49

Na današnji dan prije 45 godina rođen je Senad Repuh, bivši kapiten i trener FK Sarajevo.
Senad Repuh je rođen 18. novembra 1972. godine u Sarajevu. Kompletnu omladinsku školu prošao je na Koševu, a za prvi tim je debitovao sa nepunih 18 godina, 13. oktobra 1990. godine u duelu sa Osijekom. Zbog odlaska na odsluženje vojnog roka propustio je prvi dio sezone 1991/92., a u proljetnoj sezoni je upisao pet nastupa, prije nego što je Sarajevo napustilo Prvu saveznu ligu zbog početka agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Početkom rata, dosta starijih igrača je napustilo ekipu Sarajeva, pa je Repuh postao jedan od nosilaca igre tima sa Koševa. Za Sarajevo je nastupao na prvom ratnom prvenstvu RBiH, gdje je bordo tim osvojio titulu vicešampiona, da bi nakon odlaska na inostranu turneju, karijeru nastavio u francuskom Lorientu. U ljeto 1996. godine, skupa sa Alenom Avdićem i Almirom Turkovićem, iz Meksika se vraća na Koševo. Sjajne igre u bordo dresu donijele su mu poziv u reprezentaciju. Sa Sarajevom u toj sezoni osvaja prvi trofej, Kup BiH, a upravo je Repuh bio strijelac vodećeg pogotka u finalnom meču protiv Željezničara.
Nakon osvojenog Kupa, karijeru ponovo nastavlja u inostranstvu, tačnije u turskom Kardemir Karabükspor, a potom odlazi u Bursaspor, te u izraelski Hapoel. U januaru 2001. godine ponovo stiže na Koševo. Ovog puta zadržao se samo pola godine, a sa bordo timom ponovo stiže do finala Kupa. Iako je i ovog puta bio strijelac u finalnom duelu sa Željezničarom, Sarajevo na kraju ipak nije uspjelo osvojiti trofej. Uslijedio je novi transfer, ovog puta u ruski FC Sokol Saratov iz kojeg se u zimskom prelaznom roku 2003. godine vraća na Koševo.
Četvrti i posljednji odlazak iz Sarajeva uslijedio je u ljeto 2004. godine, kada karijeru nastavlja na Malti, tačnije u Pieta' Hotspurs FC, da bi se samo godinu dana poslije opet vratio u svoj matični klub. Ovog puta, Repuh je na Koševu ostao pune tri sezone, a nakon što je u januaru 2006. godine postao kapiten bordo tima, u sezoni 2006/07. stigla je kruna njegove karijere, šampionska titula. Od bordo dresa se oprostio 2008. godine.
Nakon završene igračke karijere posvetio se trenerskom poslu, a u tri navrata bio je dio stručnog štaba Sarajeva. Prva dva puta kao pomoćnik, najprije Mirzi Varešanoviću u periodu od 2010. do 2011. godine, a potom Mehmedu Janjošu u periodu od 2016. do 2017. godine. Njegov treći angažman u stručnom štabu, bio je na početku ove sezone, kada je kao šef stručnog štaba vodio Sarajevo u prvih pet kola Premijer lige.
Repuh je ukupno u dresu Sarajeva odigrao 184 zvanične utakmice i postigao 28 golova. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao je 13 nastupa. Kao igrač Sarajeva dres državnog tima nosio je pet puta i postigao jedan gol.

slika


Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 18 nov 2017, 18:56

Husref Musemić za historiju
Večerašnjom pobjedom nad Mladosti, šef stručnog štaba bordo tima, Husref Musemić postao je trener sa najviše pobjeda u historiji FK Sarajevo.

Za Musemića je ovo bila 127. pobjeda na klupi Sarajeva u ukupno 240 zvaničnih mečeva koliko je vodio bordo tim. Time se ljubimac navijača sa Koševa izdvojio na čelu liste trenera sa najviše pobjeda, koju je do sada predvodio legendarni Miroslav Brozović sa 126 pobjeda u 290 utakmica.
Pored njih dvojice. samo je još jednom treneru pošlo za rukom da slavi u trocifrenom broju mečeva, Fuadu Muzuroviću koji je u 255 utakmica slavio 114 pobjeda. Potom slijedi Denijal Pirić sa 82 pobjede, dok je na petom mjestu Mehmed Janjoš sa 61 ppbjedom.
Trener druge šampionske generacije, Boško Antić, slavio je 47 puta, Abdulah Gegić jednu manje, a Srboljub Markušević 45. Na devetom mjestu nalazi se Nermin Hadžiahmetović sa 41 trijumfom, a listu deset trenera sa najviše pobjeda na klupi zaključuje Slavko Zagorac sa 28 pobjeda.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo

https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
MortemHz
Postovi: 20309
Pridružen/a: 13 jan 2015, 03:01
Lokacija: Kingdom of Bosnia.
Kontakt:

PostPostao/la MortemHz » 18 nov 2017, 19:05

Lik WroteColonHusref Musemić za historiju
Večerašnjom pobjedom nad Mladosti, šef stručnog štaba bordo tima, Husref Musemić postao je trener sa najviše pobjeda u historiji FK Sarajevo.

Za Musemića je ovo bila 127. pobjeda na klupi Sarajeva u ukupno 240 zvaničnih mečeva koliko je vodio bordo tim. Time se ljubimac navijača sa Koševa izdvojio na čelu liste trenera sa najviše pobjeda, koju je do sada predvodio legendarni Miroslav Brozović sa 126 pobjeda u 290 utakmica.
Pored njih dvojice. samo je još jednom treneru pošlo za rukom da slavi u trocifrenom broju mečeva, Fuadu Muzuroviću koji je u 255 utakmica slavio 114 pobjeda. Potom slijedi Denijal Pirić sa 82 pobjede, dok je na petom mjestu Mehmed Janjoš sa 61 ppbjedom.
Trener druge šampionske generacije, Boško Antić, slavio je 47 puta, Abdulah Gegić jednu manje, a Srboljub Markušević 45. Na devetom mjestu nalazi se Nermin Hadžiahmetović sa 41 trijumfom, a listu deset trenera sa najviše pobjeda na klupi zaključuje Slavko Zagorac sa 28 pobjeda.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo

https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater

Cestitke sefu!
League winners
Yugoslavia - ★★
Bosnia&Herzegovina - ★★★
Cup winners
Bosnia&Herzegovina - ★★★★★

San mi je da Sarajevo osvoji duplu krunu u bh. prvenstvu i da se pritom plasira u grupnu fazu nekog UEFA takmičenja.

527.049

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 19 nov 2017, 15:00

Na današnji dan prije 23 godine FK Sarajevo je na italijanskoj turneji odigrao prijateljski susret sa A.C.ChievoVerona u kojem je poraženo rezultatom 1:2.
Nakon gostovanja Parmi, naredna destinacija za fudbalere Sarajeva bila je Verona, gdje je na stadionu Marcantonio Bentegodi gostovalo italijanskom drugoligašu Chievu. Fudbaleri Sarajeva ponovili su dobru igru pred italijanskom publikom, te pružilo snažan otpor jačem protivniku. Nakon dobrog otvaranja susreta, domaći tim u 24. minuti dolazi u vodstvo. Strijelac za Chievo bio je Andrea Giordano.
S tim rezultatom se otišlo na odmor, a nakon samo dvije minute igre u nastavku Chievo je mogao uvećati prednost. Sudija Malesani je dosudio jedanaesterac za domaći tim. Odgovornost na sebe je preuzeo Mauro Antonioli, ali njegov udarac sa bijele tačke zaustavlja Ismir Pintol. Pintolova odbrana je dala krila fudbalerima Sarajeva koji su krenuli odlučnije da stignu do izjednačenja, a takav pristup im se isplatio u 65. minuti kada Elvir Baljiç nakon solo prodora pogađa za 1:1. Domaći tim je iskoristio prednost igrača više, obzirom da je Alen Avdic dobio crveni karton, te deset minuta prije kraja stigao do pobjede, a strijelac odlučujućeg pogotka bio je Michele Cossato. Fudbaleri Sarajeva su protestvovali smatrajući da se Cossato našao u ofsajd poziciji, ali sudija nije promijenio svoju odluku, te je Chievo stigao do pobjede.
Na fotografiji je prikazana akcija bordo tima iz drugog poluvremena ovog susreta.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 20 nov 2017, 17:17

Na današnji dan prije 51 godinu FK Sarajevo je na Koševu savladao FK Vojvodina - ФК Војводина rezultatom 3:1.
Dvanaesto kolo sezone 1966/67. donijelo je derbi lidera na tabeli Sarajeva i aktuelnog šampiona Vojvodine. Novosadski tim je ujedno, skupa sa Radničkim, bio prvi pratilac bordo tima na tabeli, tako da se s pravom očekivao kvalitetan susret. Kišovito vrijeme i loš teren donekle su pokvarili atmosferu, ali je uprkos tome 10.000 gledalaca moglo uživati u lijepom fudbalu.
Sarajevo je od samog starta uspostavilo snažan tempo, te već u 11. minuti stiglo do vodstva. Fuad Muzurović je poslao dubinsku loptu koja je u visokom luku preskočila gostujuću odbranu, a na nju je iz pozadine utrčao Boško Prodanović, te preciznim udarcem matirao Pantelića za 1:0. Vodeći gol je opustio fudbalere Sarajeva, što gosti koriste te preko Dakića u 28. minuti stižu do izjednačenja.
Nakon pauze tim Miroslava Brozovića je ipak konsolidovao svoje redove, te u nastavku igre zasluženo stigao do trijumfa. Igrao se 64. minut kada je izveden jedan korner s desne strane, najviši u skoku je bio Mirsad Fazlagić koji šutira glavom, a sa samo tri metra udaljenosti, loptu u mrežu skreće Boško Antić za 2:1. Konačan rezultat postavljen je u 79. minuti, kada Vahidin Musemić koristi nespretnu reakciju Pantelića, nakon jednog šuta Fahrudina Prljače, te ubacuje loptu u praznu mrežu za potvrdu trijumfa.
Ovom pobjedom Sarajevo se dodatno učvrstilo na čelu tabele, te je prednost bordo tima u odnosu na prve pratioce, Radnički, Vojvodinu i Dinamo, sada iznosila punih 5 bodova.
Na fotografiji je prikazan trenutak iz prvog poluvremena kada golman gostiju Ilija Pantelić interveniše ispred Fahrudina Prljače.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 20 nov 2017, 17:20

FK Sarajevo se u 16. kolu BHT Premijer liga BiH sastaje sa FK Željezničar.
Sarajevski rivali do sada su odigrali 132 zvanična međusobna duela, u kojima je tim sa Grbavice ubilježio jedan trijumf više. Željezničar je slavio 41 put, Sarajevo jednom manje, dok je 51 meč završen bez pobjednika. Kada su u pitanju utakmice u kojima je Željezničar bio domaćin, do sada su odigrane 64 utakmice u kojima je Željezničar slavio 25 pobjeda, naspram 15 pobjeda bordo tima.
Svoj prvi nezvanični duel Sarajevo i Željezničar odigrali su još 21. novembra 1946. godine. Sarajevo, tada pod imenom Torpedo, slavilo je rezultatom 4:0. Prvi zvanični duel Sarajeva i Željezničara odigran je u avgustu 1954. godine, kada je Sarajevo u kup utakmici savladalo Željezničar sa 5:2 na Grbavici. Prvi prvenstveni duel ova dva tima, odigran je također na Grbavici, samo dva mjeseca kasnije, a tim sa Koševa je slavio još jednu ubjedljivu pobjedu, ovog puta rezultatom 6:1.
Ukupno, Sarajevo i Željezničar su se na stadionu Grbavica susreli 56 puta, a Sarajevo ja na ovom stadionu slavilo 13 pobjeda. Interesantno je istaći da je posljednjih šest pobjeda Sarajeva na Grbavici završilo rezultatima 2:1 i 1:0, a posljednj trijumf od dva gola razlike na ovom stadionu, bordo tim je ubilježio 9. maja 1976. godine, kada je trijumfovao golovima Dupovca i Repčića,
Apsolutni rekorder među fudbalerima Sarajeva, po broju nastupa u gradskim derbijima je Faruk Ihtijarevic. On je dres Sarajeva oblačio u 22 gradska derbija, a jednom manje od njega je nastupio Muhamed Alaim. Najbolji strijelac bordo tima u duelima sa plavima je Asim Ferhatović Hase, koji je postigao sedam golova. Kada su u pitanju gostujuće utakmice, najviše nastupa također ima Ihtijarević, ukupno 13, dok je najefikasniji Dobrivoje Živkov sa četiri pogotka.
Od fudbalera iz trenutnog igračkog kadra, najbiše iskustva u gradskim derbijima ima Samir Radovac, koji je protiv Željezničara nastupao osam puta. Od svih fudbalera koji se trenutno nalaze u igračkom kadru, samo tri igrača su se upisivala u listu strijelaca u najvećoj utakmici bh. fudbala i to Said Husejinović, Krste Velkoski i Mersudin Ahmetović.
Šef struke Sarajeva, Husref Musemić, u nedjelju će 17. put sa klupe voditi Sarajevo u derbiju protiv Željezničara. U dosadašnjih 16 derbija pod Husrefovim vodstvom Sarajevo je ostvarilo učinak od 5 pobjeda i 3 poraza, uz osam remija. Kada su u pitanju prvenstvene utakmice, Musemić ima odličan skor sa komšijama sa Grbavice. Naime, u devet ligaških derbija, Musemić nije doživio nijedan poraz. Tri puta je slavilo Sarajevo, dok je preostalih šest prvenstvenih derbija završeno bez pobjednika.

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 21 nov 2017, 12:35

Na današnji dan prije 71 godinu odigrana je prva međusobna utakmica Torpeda i Željezničara. U prijateljskoj utakmici, Torpedo je slavio sa visokih 4:0.
Nepunih mjesec dana nakon osnivanja, Torpedo (FK Sarajevo) se po prvi put susreo sa drugim sarajevskim timom, Željezničarom. Bio je to za tim Torpeda tek treći meč od osnivanja. Svoja prva dva meča, Torpedo je odigrao 3. i 10. novembra protiv travničkog Bratstva i mostarskog Veleža. Oba ta meča odigrana su u okviru Republičke lige BiH, tako da je duel sa Željezničarom bio prvi meč prijateljskog karaktera u historiji FK Sarajevo.
Prvi susret sarajevskih rivala odigran je 21. novembra 1946. godine na stadionu "Šesti april". Iako je Željezničar, kao prvoligaš, imao ulogu favorita u ovom meču, mladi tim Torpeda je pružio borbenu partiju i sasvim zasluženo stigao do pobjede. Po dva gola u oba poluvremena, bila su dovoljna fudbalerima Torpeda da slave sa visokih 4:0, a prvo ime susreta bio je 18-godišnji Nerćes Novo koji je tri puta matirao golmana Golca, te tako postao prvi fudbaler u klupskoj historiji koji je postigao het-trik na jednoj utakmici.
Na fotografiji je prikazan faksimil članka u sarajevskom listu "Oslobođenje" od 22. novembra 1946. godine.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 22 nov 2017, 21:07

Na današnji dan prije 11 godina FK Sarajevo je u revanš susretu četvrtfinala Kupa BiH savladao Željezničar na Koševu rezultatom 3:2.
Voljom žrijeba odlučeno je da se drugu sezonu uzastopno u četvrtfinalu Kupa BiH sastanu sarajevski rivali. Još prije nego je odigrana prva utakmica u gradskim kuloarima kružile su priče o tome da je pobjednik unaprijed poznat. Susret na Grbavici, koji je završen bez golova, samo je dodatno podgrijao takve priče, što je uz kišovito vrijeme utjecalo na katastrofalnu posjetu, pa je ovaj derbi posmatralo oko 5.000 gledalaca.
Sarajevo je bolje otvorilo susret, ali nije iskoristilo svoje prve prilike što gosti sa Grbavice kažnjavaju, te preko Vladavića u 22. minuti dolaze do vodstva od 0:1. Bio je to veliki šok za navijače i igrače bordo tima, a Željezničar je ubrzo mogao doći i do povećanja vodstva, ali je Jugovićev udarac zaustavila stativa.
I kada je izgledalo da će se na odmor otići sa prednošću plavih, duboko u sudijskoj nadoknadi prvog poluvremena Sarajevo stiže do izjednačenja. Almir Turkovic je uputio prizeman centaršut sa desne strane te na drugoj stativi pronašao usamljenog Vuleta Trivunovića koji pogađa praznu mrežu Radulovićevog gola za 1:1.
Bio je to upravo onaj rezultat koji se danima predviđao kao konačni, pa su fudbaleri oba tima na poluvrijeme ispraćeni sa zvižducima. Izgleda da su upravo ti zvižduci probudili inat u bordo momcima, koji su u nastavku zaigrali mnogo agresivnije, te pokazali da nisu slučajno na čelu Premijer lige, te da se s pravom smatraju najboljom ekipom u državi. Strateg Sarajeva, Musemić na poluvremenu je ostavio Seada Bučana u svlačionici, a njegovo mjesto na terenu zauzeo je Emir Obuca. Upravo je on u desetoj minuti nastavka donio veliku radost domaćim navijačima. Obuća je primio jednu loptu od Faruka Ihtijarevica na 30 metara od gola, okrenuo se, a potom šutirao i iznenadio golmana Željezničara. Samo pet minuta kasnije, Sarajevo stiže do novog pogotka. Samir Duro je izveo skraćeni korner sa lijeve strane, a najsnalažljiviji u petercu gostiju bio je Senad Repuh koji udarcem glavom matira Radulovića za 3:1 i novo veliko slavlje Hordi zla.
Do kraja susreta, Sarajevo je moglo uvećati svoju prednost, a najbolju priliku propustio je Duro, koji se našao oči u oči sa Radulovićem, ali je bio neprecizan. Sve što su fudbaleri Željezničara uspjeli uraditi u posljednjih pola sata, bio je utješni pogodak Semira Štilića na isteku posljednje minute sudijske nadoknade. Sarajevo je tako slavilo sa 3:2, te se sasvim zasluženo plasiralo u polufinale najmasovnijeg klupskog takmičenja u BiH.
Na fotografiji je prikazan sportski pozdrav fudbalera obje ekipe uoči početka ovog susreta.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo



https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 22 nov 2017, 21:09

2006/07 Sarajevo - Željezničar 3:2 KUP


https://www.youtube.com/watch?v=ZIgCcW3 ... e=youtu.be
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 23 nov 2017, 10:03

Na današnji dan prije 51 godinu FK Sarajevo je na Koševu savladao Cagliari Calcio rezultatom 3:1 i tako potvrdio plasman u četvrtfinale Srednjoevropskog kupa.
Žrijeb parova za prvo kolo Srednjoevropskog kupa nije bio naklonjen Sarajevu, obzirom da je za protivnika dobilo snažni tim Cagliarija, koji je u tom trenutku bio trećeplasirani tim italijanskog prvenstva. Prvi susret odigran na stadionu Amsicora u Kaljariju, završen je trijumfom domaćeg tima od 2:1, što je davalo šansu Sarajevu da u revanšu može izboriti plasman dalje.
Cagliari je na Koševo stigao sa očitom namjerom da sačuva prednost iz prvog meča, ali defanzivan pristup igri nije im se mnogo isplatio. Bordo tim je već u 24. minuti stigao u vodstvo. Boško Antić je uputio loptu pred gol Reginata, gdje se najbolje snalazi Vahidin Musemić koji pogađa za 1:0.
To je ujedno bio i konačan rezultat prvog poluvremena, a samo što je počelo drugo poluvrijeme Sarajevo je ostalo sa igračem manje. Sead Jesenković je u 46. minuti isključen zbog udaranja Boninsegnija, a brojčanu nadmoć koriste gosti i preko Greattija u 68. minuti stižu do izjednačenja. Primljeni gol je razbudio igrače Sarajeva koji su u posljednjih 20 minura ubacili u brzinu više i stigli do pobjede. Već u 70. minuti Sarajevo vraća prednost. Mirsad Fazlagić je odlično prošao po desnoj strani i preciznim centaršutem pronašao Fahrudina Prljaču koji pogađa za 2:1.
Najljepši detalj meča dogodio se u 82. minuti. Akcija Sarajeva je dugo trajala, a u jednom trenutku se ispred napadačke četvorke bordo tima našao bedem od sedam Italijana. Činilo se da su fudbaleri Sarajeva u bezizlaznoj situaciji, a onda se Boško Prodanović odlučio na udarac sa distance i matirao gostujućeg golmana za potvrdu trijumfa i plasmana u četvrtfinale Srednjoevropskog kupa.
Na fotografiji je prikazan jedan od napada Sarajeva u kojem su učestvovali Musemić, Prodanović i Fazlagić.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo


https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946

Avatar
Lik
Postovi: 1688
Pridružen/a: 05 mar 2009, 10:50
Lokacija: Tribina
Kontakt:

PostPostao/la Lik » 24 nov 2017, 21:09

Na današnji dan prije 54 godine rođen je Boban Božović, bivši kapiten FK Sarajevo.
Boban Božović je rođen 24. novembra 1963. godine u Sarajevu. Uz svog starijeg brata Dragana, koji je bio fudbaler Sarajeva, zavolio je fudbal, a upravo je on bio taj koji ga je sa sobom poveo prvi put na trening tima sa Koševa. Plavokosi dječak tada je svojim talentom oduševio sve prisutne trenere, na čelu sa Mirsadom Fazlagićem, te je odmah pristupio juniorima Sarajeva. Sa juniorskim timom Sarajeva stigao je do finala Omladinskog kupa Jugoslavije 1981. godine, a to mu je bila najbolja pozivnica da već u jesen iste godine, sa nepunih 18 godina debituje u prvom timu.
Debitovao je u septembru 1981. godine, u meču devetog kola protiv OFK Beograda. Iako je još uvijek imao pravo nastupa za jnuiorski tim, talentovani Božović se nametnuo treneru Markuševiću, zadužio dres sa brojem 10 na leđima i postao nezamjenjiv u prvoj postavi. Sa Sarajevom je u prvoj sezoni izborio plasman na evropsku scenu, a potom u narednoj stigao do osmine finala Kupa UEFA i finala Kupa Maršala Tita.
Sjajne igre u bordo dresu nisu mogle proći neopaženo kod selektora Veselinovića. Nakon nastupa za omladinsku i mladu reprezentaciju Jugoslavije, u jesen 1983. godine stiže i poziv u "A" tim. Tako je 12. novembra 1983. godine, dvanaest dana prije svog dvadesetog rođendana debitovao za državni tim u prijateljskoj utakmici protiv Francuske u Zagrebu. Božović je u 65. minuti na terenu zamijenio ljubimca domaće publike, Zlatka Kranjčara, te tako postao jedan od najmlađih reprezentativaca Jugoslavije.
Božovićeva karijera ubrzano se razvijala, mnogi su u njemu vidjeli Sušićevog nasljednika u bordo dresu, ali onda je došao nesretni 28. mart 1984. godine. Sarajevo je gostovalo u Prištini i doživjelo ubjedljiv poraz, ali je od poraza svima teže pala Božovićeva povreda. Nakon jednog grubog starta Fadilja Murićija, Boban je završio na zemlji, a ljekari su ustanovili da je u pitanju prijelom lijeve noge. Tako je u svojim najboljim godinama morao napraviti dvogodišnju pauzu, tokom koje je propustio priliku da sa Sarajevom osvoji šampionsku titulu, ali ju je iskoristio da odsluži vojni rok.
Na teren se vratio u martu 1986. godine, poslije pune dvije godine pauze, te je do kraja sezone upisao 14 nastupa, uz jedan postignuti pogodak. Novi mart, nova povreda i nova pauza. Bio je to 22. mart 1987. godine, na Koševu se igrao gradski derbi, a već na samom startu utakmice Božović je nezgodno stao na lijevu nogu i ona je ponovo pukla.
Ovog puta van terena je bio godinu dana, a tada je već bilo jasno da neće uspjeti dostići nivo koji svojim talentom zaslužuje. Na teren se vratio u martu 1988. godine, a u sezoni 1989/90. postaje kapiten Sarajeva. Na njegovim krilima bordo tim uspijeva osigurati opstanak u Ligi. Sa 13 postignutih golova u 32 odigrane utakmice, bio je prvo ime sezone, a sjajne igre donijele su mu transfer u francuski Racing club de Lens. Tokom boravka na Koševu, odigrao je ukupno 177 zvaničnih utakmica i postigao 31 pogodak.

slika

Izvor: Bordo vremeplov i FKSinfo



https://www.facebook.com/bordovremeplov ... =3&theater
BIT
ČEŠ
OPET
PRVAK
ČEST
1946


Natrag na “FK Sarajevo”

Online

Trenutno korisnika/ca: haris004, hrn i 27 gostiju.