NAJBOLJI TIM ZELJE SVIH VREMENA

Moderator/ica: insider

ZaZelju
Postovi: 620
Pridružen/a: 09 avg 2014, 23:21
Kontakt:

PostPostao/la ZaZelju » 14 apr 2017, 15:06

Balja je jedan od najvećih legendi kluba. Sve vezano za njega je legendarno (reprezentativac, full back, bio je svuda na terenu, specifičan dribling, klizeći, žvaka). Uz Mešu naš najbolji igrač 80-ih, iako je konkurencija bila jaka, jer tu su još Fićo, Folcika, Šaban, Škoro, Mihajlović.

nekadafanatik
Postovi: 68
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

PostPostao/la nekadafanatik » 15 apr 2017, 00:12

Zeljo je osamdesetih bio TIM. Zato je dobijao Sarajevo koje je imalo uvijek po nekoliko reprezentativaca. Najbolji igrac osamdesetih bez konkurencije bio je Bazdarevic. Motor tima. Od svog do protivnickog gola. I da oduzme i da namjesti gol. Danas je malo takvih igraca. Moram da kazem da je Bahtic bio Zeljin Gerd Miler (omalena legenda koja je obiljezila i Bajern ie reperezentaciju). Zabijao je i lijevom i desnom i glavom. Mihajlovic je imao nevjerovatan napredak u nekoliko sezona.. O Škori sam vec pricao, ali Odovic se ne smije zaboraviti...Baljic mogao i morao da naparavi mnogo vise u karijeri. Fizicki jak,dobar kao bek i naprijed i nazad, dobar i na zadnjem veznom. Odlicna skok igra....

Alipasino
Postovi: 3556
Pridružen/a: 07 apr 2010, 18:27
Kontakt:

PostPostao/la Alipasino » 15 apr 2017, 00:35

Ma onu generaciju koja je dosla do polufinala nece niko ugrozit jos 100 godina.
Skrba Berjan Baljic Capljic Sabanhadzovic Cilic Bahtic Odovic MihajlovicBazdarevic Nikic Skoro ma to je bila masina.Najveca pobjeda i najbolja tekma je bila protiv Vardara 8-0 Mesa Zvaka i Fico ubili.Ja gledam Zelju od brace Samardzija kad su igrali a u napadu igro Serbo kazu raja cesalj noso prije tekme frizura bila uvjek na prvom mjestu.

ZaZelju
Postovi: 620
Pridružen/a: 09 avg 2014, 23:21
Kontakt:

PostPostao/la ZaZelju » 15 apr 2017, 00:40

Alipasino WroteColonMa onu generaciju koja je dosla do polufinala nece niko ugrozit jos 100 godina.
Skrba Berjan Baljic Capljic Sabanhadzovic Cilic Bahtic Odovic MihajlovicBazdarevic Nikic Skoro ma to je bila masina.Najveca pobjeda i najbolja tekma je bila protiv Vardara 8-0 Mesa Zvaka i Fico ubili.Ja gledam Zelju od brace Samardzija kad su igrali a u napadu igro Serbo kazu raja cesalj noso prije tekme frizura bila uvjek na prvom mjestu.


Fale tu jos Komšić i Ćurić.

ZaZelju
Postovi: 620
Pridružen/a: 09 avg 2014, 23:21
Kontakt:

PostPostao/la ZaZelju » 15 apr 2017, 00:48

nekadafanatik WroteColonZeljo je osamdesetih bio TIM. Zato je dobijao Sarajevo koje je imalo uvijek po nekoliko reprezentativaca. Najbolji igrac osamdesetih bez konkurencije bio je Bazdarevic. Motor tima. Od svog do protivnickog gola. I da oduzme i da namjesti gol. Danas je malo takvih igraca. Moram da kazem da je Bahtic bio Zeljin Gerd Miler (omalena legenda koja je obiljezila i Bajern ie reperezentaciju). Zabijao je i lijevom i desnom i glavom. Mihajlovic je imao nevjerovatan napredak u nekoliko sezona.. O Škori sam vec pricao, ali Odovic se ne smije zaboraviti...Baljic mogao i morao da naparavi mnogo vise u karijeri. Fizicki jak,dobar kao bek i naprijed i nazad, dobar i na zadnjem veznom. Odlicna skok igra....


Iz ove generacije Želje za reprezentaciju su nastupali: Baljić, Šabanadžović, Čapljić, Bahtić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, a selektor je jedno vrijeme bio Osim. Što se tiče Sarajeva, igrali su: Kapetanović, Hadžibegić, Jozić, Pašić i Sušić. Musemić je odigrao jednu prijateljsku utakmicu za A tim. Možda sam nekoga od komšija zaboravio, ali čini mi se da je Željo imao više igrača u reprezentaciji tada. Mislim da je na jednoj utakmici Jugoslavije u Splitu pola ekipe bila iz Želje, a Osim bio na klupi. Raja sa tribina iz zezancije navijala za Želju, iako je igrala Jugoslavija.

nekadafanatik
Postovi: 68
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

PostPostao/la nekadafanatik » 15 apr 2017, 13:59

Kod S. u reprezentaciji igrali su i Šljivo (sjajan zadnji vezni) i Vidakovic. Zeljo je dobio reperezentativce tek od 1983 (Bazdarevic), a oni su vec imali Susica, Pasica, prije toga Repcica itd.

Najbolja Zeljina generacije sampionska. To je i normalno. Ta generacija je igrala i cetvrtfinale KUPA UEFA. Generacija osamdesetih je imala mozda vise talneta, ali nista, nazalost, nije uzela. Ni kup, ni prvenstvo ni UEFA, a bili su blizu.

Alipasino
Postovi: 3556
Pridružen/a: 07 apr 2010, 18:27
Kontakt:

PostPostao/la Alipasino » 17 apr 2017, 19:19

A ona pred rat sa Bogdanovicem i ostalim momcima to bi bila strasna generacija da nije bilo sta je bilo,od golmana do napada sve poslozeno mladi igraci vjerujte da bi za 2-3 sezone ponovili uspjeh Osimove generacije.

Avatar
jestamaji
Postovi: 6325
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 20 apr 2017, 14:07

nekadafanatik WroteColonKlub bi morao da stavi van upotrebe odredjene brojeve koje su nosile legende kluba. Ti dreseovi mogu biti istaknuti li na stadionu ili u nekom klupskom muzeju, kao sto se to svugdje radi. Prije toga, ljudi iz kluba, pogotovo oni sa duzim stazom koji raspolazu statistikom, o brojume;eva, golova itd.. novinari i najvijaci trebalo bi da biraju takve igrace i trenere.

Ivica Osim, Ciko Radovic, Ilijas Pasic, Josip Katalinski, Enver Hadziabdic, Mehmed Bazdarevic, Branislav Berjan, Josip Bukal, Fico Bahtic, Bosko Jankovic, Milan Ribar, Milomir Odovic.... po meni su prvi kandidati..


de ba ne benavi, nismo u americi
ja nisam još čuo da to ima u evropi, osim krojfa, ali on je bio jedan od najvećih svih vremena

nekadafanatik
Postovi: 68
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

PostPostao/la nekadafanatik » 20 apr 2017, 14:39

Svako ko drzi do sebe ima prostor za najbolje dijelove svoje istorije. Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo i širom Evrope klubovi imaju svoje muzeje ili bar posebne dvorane u kojima su trofeji, izložve fotografija, dresovi itd. Neko ima da pokaže više, a neko manje. Klub koji će uskoro da proslavi 100 godina postojanja, poput Željezničara, valjda ima šta da pokaže. Željezničar je prije rata u prostorijama na Marijin dvoru imao neke zastavice i fotografije unutar skučenih prostorija, Ništa posebno. Ne znam kakav je danas slučaj. Nije to nikakavo čudo, to se radi o velikim godišnjicama. Bira najbolji tim, izražava pijetet za posebne igrače i trenere i ljude unutar kluba itd.

Avatar
jestamaji
Postovi: 6325
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 20 apr 2017, 19:46

to je i sačuvano, ono što je ostalo u klupskim prostorijama na stadionu nije

bilo bi lijepo napraviti pravi muzej, ja mislim da postoje odgovarajuće ideje o tome, ali da li je to moguće realizovati do stogodišnjice, pitanje je, prije da ije nego da jeste.

ali to sve nema veze sa umirovljenjem dresova, toga jednostavno nema u fudbalu i to je to!

Avatar
amcibald
Postovi: 137
Pridružen/a: 04 mar 2011, 10:31

PostPostao/la amcibald » 25 apr 2017, 13:40

jestamaji WroteColonto je i sačuvano, ono što je ostalo u klupskim prostorijama na stadionu nije

bilo bi lijepo napraviti pravi muzej, ja mislim da postoje odgovarajuće ideje o tome, ali da li je to moguće realizovati do stogodišnjice, pitanje je, prije da ije nego da jeste.

ali to sve nema veze sa umirovljenjem dresova, toga jednostavno nema u fudbalu i to je to!


Ima ima, prvo sto mi pada na pamet je Bayernova 12 koja je u cast navijaca povucena iz upotrebe i dr je 10 u Bresci koju je zadnji put nosila legenda, doticni na avataru mi :) vjerovatno ima jos primjera ali nemogu na prvu da se sjetim.

nekadafanatik
Postovi: 68
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

PostPostao/la nekadafanatik » 01 jul 2017, 18:12

Josip Katalinski - Škija i Enver Haziabdić - Hadzija "Zeljin" najbolji half dvojac svih vremena. Jedan kralj vazduha, a drugi zemlje. Oba pozrtvovana - glava tamo gdje ide noga. Klizeci (Ribareva najdraza fudbalska radnja) perfektan. Korner sa Škijom bio je pola gola! Hazija je igrao i beka u reprezentaciji kod Miljana Miljanica. Stamen, brz, ne visok, ali žilav. Bezobrazan taman koliko treba. Jedno vrijeme najbolji par halfova u jugoslovenskoj ligi.. Koliko je puta Škija rjesavao tekme skokom i trzajem glavom? Masu puta. Njegov skok na ledja sirotog centarfora kada golman degazira loptu bio je zastitni znak sportskih tv emisija. Škija protiv Tošaka, čuvenog ostvrskog razbijača...Uh! Volio sam da gledam Nemanju Vidica u Mančesteru, jer me opasno podsjećao na Škiju. Skok kao na oprugama, snaga u nogama i hrabrost da se glava isturi pred golmanove sake u buljuku tjemena! "Željin" Žan Pol Belmondo. Frajer njezna srca. Kada je umirao, citao sam, i kada su ga pluća ostavljala, rekao je nekom novinaru: "Kakva je ovo bolest? Nista me ne boli, a umirem"? Nije Škija navikao da ne boli. On nije stedio ni sebe ni protivnika. Kada je igrao lopte - igrao je 100 odsto, kada je pio - pio je 100 odsto! Jedan od junaka moga djetinjstva. Na Stupu nemam sta da radim, nisam ni prije rata, sem u prolazu, /ja sam marindvorsko dijete/ - sem jedne stvari. Da obidjem Škijin grob. Malo je jedan cvijet za onoliku radost koju mi je kao klincu pruzao. Za onolike izbacene lopte iz šesnaest kad zagusti, i u Zelji i u reprezentaciji, za onolike golove, bacanje u noge...Hadziabdic. Uvijek je izgledao kao neki miran, oniži tip, koji je tu da popuni ekipu. Mnogi su se z....ali u tome! Enver je bio vatra cim lopte krene na njegu stranu. I sto je najvaznije - odlicno su sarađivali. A to je za posljednje ljude pred golmanom najvaznije.....Sloga se ne odnosi samo na loptu. Naravno.... Jedna događaj kome sam prisustvovao kao sasvim mali djecarac sa rukom u celatovoj.. Tekma na Kosevu prov "Maribora" valjda (samo su oni i Olimpija od Sleovenaca igrali Prvu ligu). Vodimo cetiri-pet razlike. Osim (pamtim ga uzivo kao igraca samo sa te tekme) dribla cijelu odbranu, pa na kraju i golmana, i umjesto da je šutne u gol, od se lijepo okrece i ponovo dribla od praznog gola nazad ka liniji šesnaesterca!!!??? Urnebes. Šta je Ribar o tome mislio, to samo on zna! Ali druga stvare je na mene ostavila mnogo jaci utisak. Naizgled nema veze sa loptom i fudbalom, ali govori mnogo o Škiji i Hazidabdicu.. Negdje na tekmi je došlo do nekog verbalnog, a mozda i kakvog drugog konflikta sa protivnickim igracima...Nestade struje na Koševu, pogasiše se reflektori na par minuta.. Kada su se opet upalili, na centru leže da bijela igrača. Škija i Hazija (upadljivo) odmakunti, kao nesto razgovaraju, nemaju pojma sta se desva... Sudije se uzvrtile, ona dvojice se previjaju i nesto pokazuju, a Katalinski i Haziabdic poluzainteresovani gledaju u reflektore koji se postepeno pale. .. Stvar je jasna. Skupa i u vatri i u vodi. Zato i jesu najbolji par halfova "Željeznicara" svih vremena.

Avatar
braco
Postovi: 2097
Pridružen/a: 22 avg 2010, 23:58
Kontakt:

PostPostao/la braco » 01 jul 2017, 18:19

Odlično, nastavi pisat :thumbup:

Avatar
Qwerty90
Postovi: 995
Pridružen/a: 16 jun 2015, 20:49
Lokacija: Hrasno
Kontakt:

PostPostao/la Qwerty90 » 01 jul 2017, 18:33

Hvala ti puno za ovo što pišeš, ovo je neprocjenjivo i puno nam znači svima :)

Sent from my SM-G925F using Tapatalk

Avatar
Virtu4l
Postovi: 50088
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

PostPostao/la Virtu4l » 01 jul 2017, 18:38

:clap: :salut:
AMARE VRATI SE !

nekadafanatik
Postovi: 68
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

PostPostao/la nekadafanatik » 01 jul 2017, 23:26

Božidar Boško Janković. Za mene jedan od tri najbolja špica "Zelje" svih vremena. Igrao desno krilo u šampionskom timu Ribarevom, koji je bio i učesnik četvretfinala Kupa UEFA i Ligu prvaka (Derbi Kaunti).Ali, nije problem ni da bude lijevo. Boško je zabijao i desnom i lijevom i glavom. Njegov "lažnjak" bio je najbolji "lažnjak" nekog plavog igrača koji sam ikada vidio. Igrac to ne uči, sa tim se rađaš. Znao je Boško da proda "lažnjak" po par puta u toku jednog napada. A imao je i talenat da padne u šesnaest. Navukao je zavidan broj penala :). Ni to se ne uči i sa tim se rađaš. Odigrao je više od 250 zvaničnih tekmi za "Zelju". Sa prijateljskim i pripremnim to je i vise. Zabio je skoro 100 golova u zvaničnim i nepoznat broj na ostalim mečevima. Crvena Zvezda je na Boška, kada je imao 21-22 godine nudila pravo malo bogastvo. To govore i novinske vijesti iz tog doba, koje se mogu naci na internetu. Janković je igrao, nakon Želje, u tadašnjoj najačoj engleskoj ligi u "Midlzborou" i kasnije u francuskom "Mecu". Karijeru je završio, naravno, u "Želji". Boško je Sarajlija po rođenju. Jedan od rijetkih stanovnika opštine Stari grad koji je u to doba oblačio plavi dres. Obrazovan, kasnije pravnik po struci. Ostace zapamceni njegovi het-trikovi (tri komada) protiv Zvezde i Partizana u Beogradu u šampionskoj godini i proslava golova sa navijacima, narocito na stadionu JNA 1972 godine u posljednjem kolu. Tu tekmu je Zeljo morao da dobije da bi bio prvi. Sarajevo je, naravno, u tom kolu fasovalo od Zvezde na Kosevu, primili su 4 komada. (Nisu komsije bile sentimentalne tada, pa ne znam sto se 86. digla frka da Zeljo mora da dobije Hajduka da se spasi obraz i pomogne "Sarajevu" da uzme tiutlu)...Boško je nosio broj 8 na dresu, ali je igrao špica - i to krilo. U tom šampionskom timu , po ugledu na modu koju je uveo čuveni "Ajaks", nisu brojevi na dresu više označavali pravo mjesto na kome igra neki igrac. (Tako je Branimir Jelušić sa brojem sedam igrao polutku/. Boško je bio intelektualac. Igrao je glavom, pametno, sa osjecajem za gol. Umro je rano, sa 52 godine čini mi se. Srce otkazalo.Ni danas ne znam da li je onaj Bosko Jankovic iz Zvezde, koji je godinama igrao u Italiji, njegov sin. Uz Škiju i Bukala, Boško je bio najomiljeniji igrač "Želje" te sjajne generacije. Hvala majstore i laka ti zemlja.

Avatar
Neandertalac
Postovi: 7459
Pridružen/a: 07 sep 2011, 11:21
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la Neandertalac » 02 jul 2017, 10:37

[email protected] svaka čast. :bow:
Željezničar za život cijeli !

nekadafanatik
Postovi: 68
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

PostPostao/la nekadafanatik » 04 jul 2017, 14:52

Mehmed Bazdarevic. Vlasnik vjerovatno najljepseg gola od obnove Grbavice 1977/78 pa do 92. godine. Ne pamtim bolji, poeticniji i pismeniji gol od Baždarevićevog, koji je dao marta 1985. na samom kraju prve četvrtfinalne utakmice kupa UEFA protiv DInama iz Minska. Uzimanje lopte, poluokret, sjajano zagrađivanje, DRIBLING TIJELOM bez bliskog kontakta sa cjelokupnom odbranom Bjelorusa, ulazak kroz sredinu (kao da nikoga nema - a pun šesanesterac gostujućih igrača), a onda slijedi najljepši dio. LAŽNJAK U POKRETU! U djelicu sekunde zamah za udarac, ulazak u blok gostujućeg igrača. Baždarevic pusta loptu i prolazi. A onda LIJEVOM NOGOM (slabijom) hladno plasira u suprotan ugao gola u unutrašnju mrežicu, uz stativu! Dva - nula. Uhhhhhhhhh.....Veliki igrač! Ko god igra danas fudbal u Zelji ili zeli da ga igra - obavezno na jutjub i DOBRO POGLEDATI.

I nevezano od ovog gola, Mehmed Baždarevic je bio motor tima. Danas se za igrace koji mogu da igraju i zadnjeg i prednjeg veznog daju nenormalne pare. Nema ih previse, jer je i fudbal danas podijeljen na kereatore i trkace - fah idiote. U vec do zla boga izdrndanoj koncepciji 4:2:3:1 imas onu dvojicu koji treba da glume halfove i da vrše destrukciju igre protivnika. Što manje imaju loptu u nogama to bolje....A nekada nije bilo tako. Baždarevic je u istoj akciji u svakoj tekmi radio sljedece: 1. Klizeci i uzimanje lopte. 2. Predaje lopte naprijed. 3. Ukljucivanje u akciju oko centra i pas 4.Ulazak u zonu suta, sa sutem ili dodavanjem lopte prema golu ili na krilo. Koliko danas imate igrača koji to mogu? Ne pitam za BiH ligu. To je jedna u nizu smiješnnih liga sa masom poluamaterskih igraca. Pitam za regiju, za Evropu? Malo ih ima, jako malo čak i tamo. A Meša je bio takav igrač, i naprijed i nazad. Meč sa "Videotonom" na Grbavici - za DESET.

Sve je tada pokupio, sve je zadržao u nogama, sve je dao. I niie jedina takva tekma. Njegove ko od betona odvaljene noge, niska stajna linija (samim tim čvršća), pregled igre, osjećaj da promijeni ritam, dobar udarac iz drugog plana, sposobnost da odigra jedan na jedan... Ma , ekstra igrač. Kada je ušao u prvi tim , valjda 1979-80, mi klinci koji smo pratili treninge drugog tima na pomoćnom stadionu skontali smo da će taj tip iz podmlatka biti - neko i nešto. Kako je ušao u igru, ne sjećam se tačno pritv koga, ali možda je u pitanju "Vardar" - više nije izlazio. Njemačka plućna krila, hrabrost da se ide u kost i osjećaj za igru! Jedina mana - bio je sporiji, nije imao neki brz šprint, ali mali teren na Grbavici bio je idealan. Uostalom, kako je utakmica odmicala Bazdarevic bi bio fizički na nivou kao da tekma tek počinje, a drugi su padali..

Jedan od najboljih igraca u tadašnjoj Jugoslaviji kada se zagradi. Nema uzimanja lopte bez faula. Pokrije loptu. Kontrola 100 odsto. Ako mu uđeš iza i potkačiš po nogama - samo mu das ubrzanje.. Majstor da navuce na sebe dvojicu kada je sa loptom. Tek duga sezona u prvom timu Zelje i u seniorskom fudbalu, a hladno zabija dva penala u finalu kupa protiv Veleza na Marakani. Da Slavko Njegus (Mostarac inače i prethodno golman Veleža) nije "izgorio" po pritiskom i branio očajno taj dan, bio bi bar jedan trofej za tu generaciju igrača u Zelji...

U reprezentaciji isto kao i u Zelji - Bazdarevic i zadnji i prednji vezni. Ona glupost (koja nije bila tipična za Baždarevića - igrača) kada je na stadionu Koševu (**** stadion!) pred Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. tokom reperzentativne tekme pljunuo turskog sudiju - tragično. Prije svega za Baždarevića, ali i za reprezentaciju, Nedostajao je. Sa Stojkovićem i Prosinečkim bio je idelan trojac u vezi.

Zeljino dijete. Kada su 86. potpisivali nove ugovore, nije bilo dovoljno para da se pleet i on i Baljić i Čapljić. Sva trjoca vec uveliko reprezentativci. Nije klub imao tu lovu nikada. Jeste dignuta sjeverna tribina od zarade iz UEFA, ali nudili su pare i drugi klubovi: Partizan, DInamo, Hajduk. Za Bazdarevica je para moralo biti. Niko nije ni postavljao pitanje, naravno. Da bi i Vlado Čapljić ostao, Bazdarevic je inicirao da on i Baljic spuste svoju platu i da se ostatkom namiri Čapljic. Sva trojica su bili mislim ista juniorska generacija. Mozda je Baljic bio malo mladji..Ali, zakasnilo se.

I danas kada bacim pogleda ne neku utakmoci na Grbavici "vidim" Baždarevica kako prima loptu ispod centra okrenut ledjima protivničkom golu, okreće se, probija blok, predaje loptu. Desno ulazi Bane Berjan iz dubine, on i Fićo ukrštaju po boku, lijevo Baljić i Nikić (Samardzija)..navlačenje igrača u blok pred sesnaest i pas naprijed. Odbrana, međutim, kupi loptu krece kontra, a onda ispod centra neki plavi igrac uklizava. Kupi nogom ili tijelom loptu i počinje novu akciju. Bazdarevic. Ko bi drugi.

Zacementiran u najboljem timu Zelje, koji je imao (mada to mnogi ne znaju) zavidan broj dobrih igraca u vezi u svojoj istoriji. Recimo Brane Jelusić, kog sam, svojom greškom, ispustio iz najboljeg tima...Ali, Mehmed Bazdarevic je bio i ratnik i radnik i majstor. Fajter i pimpler. I na kiši i na suncu. Njemačka lokomotiva na domaćoj pruzi. Kada mlađi ljubtelji fudbala požele da vide Zidana , Pirla ili danas Inijestu, Pogbu itd...treba da znaju da je jedan sličan igač igrao svake druge nedjelje na Grbavici. Prvi je izlazio na zagrijvanje na čelu tima, a izlazio zadnji sa sudijama. Kapiten po znanju i odnosu prema igri.

On i Osim polažu isto pravo na desetku. Malo je timova koji su imali takva dva igrača sa istim brojem na leđima.

Avatar
jestamaji
Postovi: 6325
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 05 jul 2017, 09:43

nekadafanatik WroteColonMehmed Bazdarevic. Vlasnik vjerovatno najljepseg gola od obnove Grbavice 1977/78 pa do 92. godine....


zeko zečević škarice sa linije šesnaesterca mislim protiv varteksa za 8:0 u drugoj ligi 77/78. taj dan smo preuzeli vodstvo na tabeli i mislim da ga nismo više ispustili do kraja sezone :mrgreen: :wave:

nekadafanatik
Postovi: 68
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

PostPostao/la nekadafanatik » 13 jul 2017, 14:55

Josip Čilić - Čipe.
___________________
Nekada su igraci plakali ako ne igraju utakmicu karijere. Tako je Čipe, jedinstvena pojava u jednoj generaciji Zeljezničara, u suzama dočekao čuvenu pogibiju protiv "Videotona" prokletog 24. aprila 1985. godine. Šef mu je rekao pred tekmu da - neće igrati. Čipe, brkajlija, koji je oćelavio iza dvadesete godine života. Spor za igrača Prve lige Jugoslavije, ali fudbalsko znanje i baratanje loptom - za brazilske lige! Nije ni u prvom ni u drugom timu Zelje (koliko god meni bio drag), jer tu ima onih koji su igrali i vise i duze, ali, kao nezaboravan lik, Čipe ne može i ne smije biti zaboravljen.

Igrao je prvo halfa sa Rutkom Saračevićem, pa sa Komšićem. A onda je završio na lijevom beku, sve dok Mirsad Baljić nije dovoljno odrastao da sam preuzme tu ulogu. Kako je Čipe čuvao špiceve protivničkih tiomova, ako se uzme u obzir njegova (miroljubiva) građa? Nemam ni danas pojma. Nije skako na leđa centarforova, nije obarao klizecim sa dvije noge..A, ipak je bilo, uglavnom, sve pod kontrolom. Čipe je bio igrač "minijature". Sposoban da iščačka loptu, da se zagradi, da se fintom izvuče iz najgorih situacija. Nejgova odbrana protiv Safeta Sušića, koji je bacao na glavu sve odbrane tog doba, bila je antologijska. Metar iza Sušića. Kuckanje po nogama dok ovaj prima loptu okrenut leđima.

Sitni faulovi. Osjećaj da postavi nogu tačno na mjesto kroz koje protivnik želi da provuče loptu. Mirno se spavalo pred derbi! "Faktor Čilić". Zapravo, par Saračević - Čilić bio je daleko nasporiji par halfova koji su igrali ne samo u Želji već i u cijeloj ligi. Rutko je sve rješavao snagom, a Čipe glavom. Bili su kao parodija i pomalo karikatura Zeljinog najboljeg para halfova Škija - Hadzija, ali, i dalje, sasvim pristojan dvojac.

ČIpe, dobroćudni brko, koji je u malom fudbalu mogao da izgradi sasvim izvjesnu i pristojnu karijeru, ušao je te noći, prokletog 24. aprila 1985. godine par minuta prije kraja meča. Ali, i on bi sve dao da na kraju nije ni ulazio, a da je ostalo 2:0. Plakao je prije meča što ne igra, a još više poslije meča što se sve tako završilo.

Za mene je još veća misterija Čipetovo igranje na beku. On nije mogao da šprinta po dvadeset puta od gola do gola. Kad ode u napad, to nije bilo često, ali je bilo elegantno. Odmah očekujes neku podvaljeni loptu u šesnaest. Kada krene kontra, Čipe ide na sitan faul, na opstrukciju tijelom..Kakvo divljačko udaranje - nista od toga. A pogotovo da trči (izgubljenu) bitki sa protivničkim krilom?! Ni govora. Ipak, funkcionisalo je to. Poprilično.

Čipe nje volio klupu ( ako je voli?). Na drugom pomoćnom terenu, na sljaci, nekada odmaknutom od stadiona, u pola glasa žalio se prisutnim kibicerima na treningu: "Ginem, bacam se,.. Ne znam šta šef (Osim) još hoće od mene?" Nismo jedno vrijeme imali boljeg pozadi od Čipeta. Onoj kasnije šampionskoj ekipi "DInama" zabili smo tri komada na Grbavici, a Čipe je tadašnjim zagrebačkim zvijezdama centarforu Cerinu i Kranjcaru pokupio sve lopte koje je mogao da pokupi. Fakinska prodaja caka sa malog fudbala, lažnjaci, dobro postavljanje...Jer, da se ne lazemo, ako se dobro postavis - pola posla si uradio. Um caruje, snaga klada valja. I dansa, ma koliko fudbal postao, zbog brzne, video-igrica.

Sa vozom za Madrid te noći, nakon "Videotona", poslije kog je pad, na neki nacin, postao redovno stanje /ne samo te generacije/, otišao je i Čipe. Otišlo je jedno doba kada se plakalo zbog neuspjeha tima, jer se za taj trenutak i tu noć udesa, koja je mogla i trebala biti noć trijumfa, radilo/igralo/treniralo osam sezona.

Nema tog (današnjeg) menadzera koji bi mogao da tada ponudi dovoljno veliku lovu igracu da ne igra ili da "dostojanstveneo" odsjedi na klupi. Tu noć i tada - igra je bila pitanje života, a ne ugovora.

Čipe, još te pamte stari kibiceri i fanatici, ma gdje da su po svijetu.


Natrag na “FK Željezničar”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 24 gosta.