Priče sa derbija

Moderatori/ce: insider,LjoZee,irfo

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 14 jul 2017, 01:45

Zasto Zeljo, a ne Sarajevo?

Zato sto se život i politika ne mogu mijesati. Jedan klub je nastao u trecoj deceniji proslog vijeka voljom ljudi iz određenog esnafa, koji su htjeli da igraju fudbal, a drugi voljom političkih moćnika koji su nakon rata sebi pravili politicki legat.
Zato što su jednom klubu uzeli igrace da bi ih "priveli" u drugi i da bi napravili gradski "patriotski" klub, jer plavi zeljeznicari, valjda, nisu bili dovoljno sarajevski.
Zato sto je jedan klub napravljen odlukom srca, a drugi odlukom centralnog komiteta i /bez/značajnih faca.
Zato što je plavo boja neba, a bordo vjestacka, koju ne koriste ni slikari amateri (ko normalan nosi bordo?)
Zato što je jedan klub bio svoj gazda, a drugog su gazde pravile.
Zato što je jedan mogao da ispadne iz lige i da se vrati, a drugi nije mogao/smio da ispadne (kao ni jedno poslijeratno fudbalsko kopile, a bilo ih mnogo) , a da je ispao ne bi se sam ni vratio - vec bi ga vracali, kao sto su ga i pravili.
Zato što je jedan bio sarajevski klub, a drugi ima veze sa gradom samo u svom imenu.
Zato što su za jedan navijali domicilni ljudi - prvo zeljezničari, pa kvart, pa naselje, pa dio grada, pa onaj građanski srednji sloj , koji je rat kasnije oduvao, a za drugi partijski uhljebi i carsija (na sve četiri strane).
Zato što je najveca legenda jednog kluba osim lopte znao tablicu mnozenja i vise svjetskih jezika (radnicki sloj sa burzoaskim manirima), a legenda drugog je nosila nadimak "Slino" (brisao se rukavom).
Zato što je sva gradska omladina nakon rata nepogresivo isla na Grbavicu na tekme, a na Kosevo samo kad je maranje zbog neke cure.
Zato što su svi došljaci imali potrebu da navijaju za onaj sa nazivom grada u imenu, da bi što prije postali "autentične Sarajlije".
Zato što je jedan klub sam obnavljao i podizao sebe i svoj stadion, a drugi, koji je lezao na parama, kao prava ljenstina, ni do danas nema nista svoje, a sve mu je pod guzicom.
Zato što je navijati za Zelju bilo pitanje slobodnog izbora, dok su navijaci drugog kluba napravljeni - odlukom, kao i sam tim za koji će da navijaju.
Zato sto odrastao covjek i klinac ne mogu biti ravnopravni.
Zato sto jedan klub ima proslost koja je puna padova i ponekog velikog uzleta, a drugi ne zna za padove, jer su mu od prvog casa ugradjeni amortizeri.
Zato sto jedan ima nadimak poznatiji od imena, a drugi nema nadimka, a ni ime nije njegovo, kao ni stadion na kome igra, uostalom.
Zato sto je jedan klub, uz Mladu Bosnu i pop muziku, jedan od najvecih AUTENTICNIH simbola svoje sredine u 20 vijeku, a drugi je samo - birokratska odluka, jer ga niko drugi nije smatrao nužnim ni željenim.
Jer jedan klub nikada nije uzimao igrace drugog, a drugi je, kao i svaki mutant, uzimao od prvog kad god je stigao.
Zato sto su navijaci jednog napravili sprovod da bi ispratili u nizi rang tim bez koga ni njih ne bilo.
Zato sto su jedni igrali za obraz da bi drugom klubu omogucili titulu , a drugi su jedan jedini put kada su mogli da pomognu - četiri puta skinuli gace najvecem rivalu svojih komsija.
Zato što su plavi imali navijace svuda, a bordo samo do Podlugova.
Zato što 100 godina života nije mala cifra.
Zato sto bi i Del boj navijao za Zelju.
.............................................................................................

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 28 jul 2017, 11:58

Dva derbija koja nisam gledao. Specifična po tome što sam jedan kibicovao u kasarni 1986, a jedan, prije toga. kada je Zeljo dobio bordo 4:2 na Grbavici, čini mi se 1983, zavrsen je skoro batinama u centru grada.


Prvo o derbiju iz 83.

Bio je odlozeni snimak koji sam gledao u ekspres restoranu pored nekadašnjeg kina Dubrovnik, uz bivšu robnu kuću "Sarajka". Nemam pojma sto nisam isao na tekmu? Negdje sam zaglavio sa prijateljima? Zenska? Nebitno.

Culi smo za rezultat. 4:2. Vodili smo 3:0, pa 3:1: pa 4:2. U bitiji je bilo dosta ljudi, mahom "Sarajlije". Ide snimak. Dok smo ja i Brano komentarisali mec i cinično se smijali poslije golova uz obavezna podje..vanja kolega iz suprotnog tabora, neko od igraca one strane uhvatio je Nikolu sa dvije ruke i povalio ga u šesnaestercu. Uslijedila je opšta rezignacija i psovanje nesretnog sudije i familije..

Na opasku mog prijatelja: "Ako ovo ovo nije penal, ja ne znam sta je!" uslijedilo je prijetece okupljanje par pripitih ljubitelja bordo boje... **** ga, zauzeli smo onda gard tako sto se oslonismo jedan na drugog, da stitmo ledja obostrano. I sake u gard, naravski.... NIje tad bilo nozeva ..Ono, jeste tu i tamo :))..

Elem, poce koskanje.. Uletise neki ljudi da razdvajaju (pojeli bi nas objektivo, jer ih je bilo mnogo vise). Zabismo u međuvremenu gol iz penala (Mihajlovic, cini mi se?), svi stadosmo i okrenusmo glave prema ekranu... I prošo voz! Na brzaka iskapimo po lozu i na vrata. Odjednom Brano sa vrata vrisnu: "**** vac Centralni komitet SK BiH koji vas je napravio"!

Poskocise oni sa stolica, a mi uletimo u kino! Pa salu u kojoj traje projekcija, pa poslije par minuta na izlaz za poslije predstave. Oprezno. A zadovoljni. Četiri komada, a nije bilo batina! (Dubrovnik, Tesla i Partizan,bjehu moja omiljena kina)

1986.

Na kraju užasne raspadajuće sezone nakon što je sezonu prije "Sarajevo" došlo do druge titule, da stvar bude jadnija, nekako smo se spasili ispadanja, mada smo na kraju jesenjeg dijla bili ubjedljivo zadnji. Jun mjesec. Derbi na Grbavici. 3:0 za Zelju. Rutinski. Sarajevo ne liči na tim iz prethodne sezone, a ni mi. Pravi se sjeverna tribina. Meni par dana do skidanja. Dosadan derbi. Kao da igramo sa Osijekom ili Olimpijom. Igra na jedan gol. Jedini gledam utakmicu u prepunoj tv sali vojske. Pušim i grizem se sto smo i tu sezon u prokocakali, jer sko skoro doši do Kupa UEFA, a imali smo čini mi se 6 bodova zaostatka na posla sezone. Mogli smo opet okušati sreću u UEFA. Golovi padaju, ali ja gledam onako, bez nekih emocija.

I shvatim da, zaparavo gledam mec protiv Videotona. Jer, ta generacija, da se ne lazemo, nikada i nije zavrsila taj mec. I stalno su ga igrali u svojim glavama. A neki ga jos igraju. Siguran sam

Avatar
jestamaji
Postovi: 16462
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la jestamaji » 28 jul 2017, 13:22

nekadafanatik je napisao/la:Zasto Zeljo, a ne Sarajevo?
stvarno glupo pitanje :wtf: :)

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 30 nov 2017, 15:42

Trebam 6:0! Makar i danas.

Djeca pamte ko slonovi. A ja sam bio "klinac". Sezona pred ispadanje. Derbi na Kosevu. Bosko Jankovic, posljednja sezona ped odlazak u Englesku. Na dnu smo. Nad provalijom. Razišao se sampionski tim Ribarev. Sarajevo? Osrednje. Dupovac, tada centarfor bordo rima. Visok skok. Na njega se igra. Na tekmu me vodi dvije godien striji prijatelj iz djetinjstva Neno. Zadrti bordo navijac. I jos neki kreten je sa nama..Kao, ne navija ni za koga, a sline mu cure kad god ga ovi zabiju.. Odosmo pod glavnu tribinu. U samo srce "Sarajlija". Nasi sa druge strane vicu usred zagrijavanja: "Bosko (p)tica - Sarajevu trica"... Lijep dan..Ali za umiranje, kao sto ce se ispostaviti. Stadion poprilicno pun. Kosevo. Staro, ne ovo olimpijsko još.

Razbiše nas. Bukvalno. 5:0. Ludilo. Pet puta su ustajali oko mene navijaci Sarajeva. I moj prijatelj. A mogli su brat-bratu jos pet puta. Nikada vece ponizenje prije, a ni poslije, nisam ponio sa neke utakmice i jos sa derbija. Ne sjecam se vise golova i sansi, ali se sjecam zadovoljstva okoline i ustajanja poslije golova (pet puta)... Od tada, nikada mi nije bilo dosta. Kada ih dobijemo 4:1 nesto mi fali, pa 4:2, pa 3:0, pa 3:1 na Kosevu itd..Fali mi nesto. Fali mi 6:0. Ne 5:0 vec 6:0.

Fali mi da zaboravim iscerene face Koseva kojima sa suprotne tribine, u lozi za politicare, odmahuju tada najvaznije partijske glave. 6:0 pa da se pozdravimo!

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 30 nov 2017, 15:45

Umalo da zaboravim, Nakon petog gola za "Sarajlije", dva momka sa Zeljine tribine prosetase se sa zastavom ispod glavne tribine Koseva. Ne sjecam se kako se zavrsilo, ali deset redova je pošlo da im nesto "objasni"... Ne znam ko su bili, ni dali su danas zivi. Ali, plaćam pice i na onom svijetu.

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 21 feb 2018, 16:23

Čobo vadi ga!

Bilo je necega osvetoljubivog, bijesnog, tužnog, razočaranog u tim kricima sa tribina kad god bi Slobodan Janjus Čobo , eks golman šampionske generacije Želje, na privremnom radu u Sarajevu, vadio loptu na derbijima poslije naših golova. Svi oni aplauzi koje je dobijao i ovacije od plave publike na zagrijavanjima dok je igrao za nas ili za one njegoce čuvene parade nakon centaršuteva...Sve je to dolazilo na naplatu poslije, kad je Čob(an)o istrčavao sa svojim novim bordo kolegama na Koševu i na Grbavici protiv tima u kome se afirmisao i u kome su ga navijači voljeli. U to doba nije bilo ugrožavanja (fizičkog) nevjernih fudbaskih osoba, ali da je Čobin odlazak u redove "Sarajva" pogodio srca i nervne sisteme popriličnog broja navijača Zelje (računajući i mene) - to je istina velika kao planina. Sva strast, navijacko tepanje, bodrenje, kuknjava što ga ne zovu u reprezentaciju..sve se to pretvorilo u zlobni krik: Čobo vadi ga! (a bogami navadio se tih godina protiv Zelje u Osimovoj trenerskoj eri).

Koliko je bilo važno da se zabije Sarajevu, toliko je bilo važno da ga Čobo, da izvinete, primi! ..Mogao je taj da ode iz Zelje u pola jugoslovenskih timova, ali eto htio je na Kosevo. Među njih. Izdaja, nego sta. A nema vece izdaje od one koja se tice srca i ideala. Jer, navijanje je tada bilo pitanje casti, uvjerenje. Odlasci za lovu (koja nije bila ni izbliza kao danasnja) nisu bili tako cesti. Vise se islo zbog slave, ambicija itd... Sta je Čobo tražio u Sarajevu? Nemam pojma, a nije me bilo ni briga. Ni onda ni danas. Nakon što izvadi loptu iz mreže i nakon što mu kažemo ono što imamo (a moglo se reći svašta) :Čobo vadi ga!, slijedila bi najslađa cigareta na svijetu. O kako su se pluća punila dimom iz hiljada cigareta koje udruženo pjevaju u glas: Čobo, vadi ga!

Možda najgora stvar koju je bilo koja uprava Željezničara ikad uradiila bio je povratak Čobe u Zelju mnogo kasnije... Svaka anketa pokazala bi da se podsrka za tako nesto među navijacima mjeri u promilima. On je tada bio strano tijelo u timu. Ljudi su uglavnom bili ravnodusni. Ne može se dva puta zapaliti navijacka vatra. Postoje stvari koje se ne rade. Nije on bio neki nevazni igrac koga se niko i ne sjeca pa je odjednom osvanio - TAMO. Bio je IME. Idol. A kad idol jednom padne , ne vraca se.

Kadaa sam vidio da neki, vjerujem neobjvješteni klinci (IMATE DANAS GUGL PA IZGUGLAJTE ISTORIJU SVOG TIMA!), stavljaju Slobodana Janjusa u nabolji tim Zelje svih vremena, nisam mogao da vjerujem svojim ocima. Ispred Vasilija Radovića - Čike?! Zagrizenog Zeljovca ?! Zeljinog covjeka u svakom pogledu. Ima jos golmana koji bi mnogo prije Čobe zaslužili da budu u tom timu....Nije sve u paradi, refleksu, talentu..Mnogo toga je u srcu, osjećaju samopoštovanja, lojalnosti onima koji su te učinili onim što jesi...

Neka je Čobo živ i zdrav. I dugovječan. Ali, i danas, nakon svih ovih godina, sve što bih mu mogao rećui u prolazu jeste: Čobo, vadi ga!

Avatar
jestamaji
Postovi: 16462
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la jestamaji » 25 feb 2018, 21:03

:mrgreen:

negdje 1979 na derbiju na poluvremenu u svrhu zabave izašao neki tip koji može da pimpla loptu cijelo poluvrijeme ... prepimplao je tako tip preko pola stadiona i donio je do gola na jugu, i onda je na glavi unio u go, a cijeli stadion “čobo vadi ga“

cca dvije godine poslije toga u kupu, protiv ko zna koga, opet pimpler na poluvremenu, isti ili neki drugi nemam pojma, opet donio loptu do gola i kada je unio u go, stadion opet “čobo vadi ga“ :mrgreen:


taj odlazak kod pitara se jednostavno ne može oprostiti i njegov povratak jeste bio naša katastrofalna greška, ali to je čobo, on je bio šaner koji je jednostavno bio ufuran u sebe i samozaljubljen a nije bio bio dovoljno pametan da skonta ono najosnovnije .... takav je i sada.

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 16 apr 2018, 11:36

Gledam ovo sto se danas zove derbijem i bude mi zao, ali bas zao, klinaca koji se loze na Zelju i fudbal. Totalno odsustvo hrabrosti,neka sputanost u igri, olovne noge, razmisljanje u stilu - samo da ja ne pogrijesim, zadovoljstvo zbog gotovo redovne podjele bodova...Bez sansi, bez driblinga, akcije, uzbudjenja...

Sta je to prije bilo toliko bolje? Sta je sve nas nekada drzalo danima u stanju povišenog krvnog pritiska pred mec sa pitarima? Sta nas je uvijek navodilo na zelju da dobijemo, a ne da igramo nerješeno? Kako se to igralo da je recimo gol razlika u Osimovo doba na Zeljinoj klupi u 17 utakmica - 1978-1986. godina iznosila 32: 18 za Zelju? A tad su se u jedonoj sezoni igrala samo dva derbija. Znaci vise od tri gola po derbiju smo davali!..

Ok, jeste bila jaca liga deset puta i jaci igraci za to vrijeme. Ali to ne moze biti jedini razlog. Pa i prije toga u Ribarevo doba, koje malo pamtim, igralo se za gol vise u derbijima...Kada se sjetim koliko strasti je troseno medju navijacima. Nije bilo sansi da igraci izadju i prosetaju 90 minuta. Prvo, svako ko je nosio Zeljin dres htio je pobjedu u derbiju. Niko nije izasao da odradi 90 minuta za bod. Drugo, dobiti Sarajevo imalo je značaj koji je vise puta prevazilazio dva boda (za pobjedu) - bila je to stvar prestiza. Stvar psihologije - poveca se samopouzdanje, pa motivacioni faktor za dalje igre u prvenstvu. Odraditi pas, poslati nekoga "po burek"", uklizati zestoko na prvu..To su radili na derbiju cak i oni ciji posao, a ni znanje, nisu bilo tog nivoa na drugim mecevima.

Zabiti gol u derbiju? Esktaza! Orgazam! Ludilo! Ako navijaci nisu zadovoljni onim sto vide - zvizduci kao opominjuce sredstvo. Nije stvar u porazu, ako dođe do njega, vec u tome kako igras protiv njih! U tim mecevima samopouzdanje je imao i onaj ko ga inace ono nije krasilo! Sjecam se duela Bazdarevica i Bozovica - sve je prstalo od zagradjivanja, pasa, uklizavanja međusobnog..Berjana i Pasica, Hazibegica i Paprice, kasnije Mihajlovica..Prije toga Bukalovih bombi, Boškovih laznjaka, Škijinih golova iz kornera...Nema derbija bez shvatanja igrača o tome sta je to derbi, kakvu oni utakmicu zapravo igraju.

Neko mora da im objasni - da je to sve jedna jedina neprestana tekma, i da oni zabušavaju i kvare ono što su u poluvremenima prije njih radile generacije drugih igraca. Ako to neko ne shvata - neka ne igra, neka ne trenira , neka ne ide da gleda i navija.

Drebi je uvijek zestoka igra. I vise od igre.

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 04 apr 2019, 16:27

Bod? Hebes bod!
_________________________________

Necu vam ja nikad vise doc na derbi. Hebo vas derbi - pljunuo je onako carsijanerski (a bio je vise umjetnicka dusa) moj prijatelj Porobic. LIjep dan, sunce, desetak hiljada ljudi, nema pritiska zbog rezultata, a vi preko neke stvari. Nece me derbi vise vidit!... I nije Porobic vise nikada otisao ne derbi gledat Zelju protiv Sarajeva.

I stvarno, nedjelja, kraj sezone, niko ne moze nesto da napreduje ili nazaduje, cisto stvar prestiza i igranja za navijace. Kad ono..Bez sanse, bez udarca, bez ikakvih povezanih poteza sa bilo koje strane... Jedini derbi da je bio 0:0 osamdeset i neke. Ja ne pamtim da se to desilo. Zvizdali su svi i nasi i njihovi. Bodove niko nije izgubio, ali je poruka bila jasna... Poslije toga nesto slicno nije odigrano do rata. Bar da ja znam.

Bod nikada nije bio zadovoljavajući u derbiju. Sem ako ne izjednačis u zadnjoj minuti pa ajde da se poradujemo...Nebitno ko je ko na tabeli i ko ima bolje igrace. Uglavnom, na kraju, pobijedi TIM.

Zao mi je sto nema snimaka cijelog toka nekog od prijeratnih gradskih derbija. Odmah na startu klizeci. Trci se brze nego inace. Navija se bolje nego sto je to uobicajeno. O bodu ne razmislja niko, a ako i razmislja - nece to javno reci. Zato je derbi bio sveta stvar dva puta u godini.

Jos osjecam onaj miris uzbudjenja dok hodam do stadiona na Grbavici. Huk onih koji u vec usli i prate zagrijavanje - uvijek su prvo izlazili igraci Sarajeva...A onda plavi - zagazi na travu, zaplavi se Rutko Saračević kao kapiten ili kasnije Boško Janković pa Baždarević...

Bračulj zagrijava tim, Smajlovic puca golmanu, a Osim u odjelu udje pet minuta prije meca. Oni se zagrijavaju na sjeveru, mi na jugu (nema to veze sa "Manijacima", prosto bilo je tako).

Obavezno (prostačko) skandiranje "Nosi g.vna sa terena" kada legne neki od igraca protivnickog tima. Salve kletvi kada se zapuca sansa. Totalna depresija u stomaku kada ga oni zabiju...

Bilo je to doba kada se igralo na pobjedu, pa sta bude. Bod protiv "Sarajva"? Nit smrdi nit miriše. Derbi se igra da neko bude glavni, a ne da niko ne dobije nista. To je stvar kičme, stvar duha. Da ga das. Bar jedan više.

Sto rece svojevremeno (valjda Vlado Čapljić): Ne interesuje me kako će oni, već kako ćemo mi odigrat.

Avatar
Dokoljenko
Postovi: 1621
Pridružen/a: 18 feb 2019, 15:22
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la Dokoljenko » 04 apr 2019, 16:53

nekadafanatik je napisao/la:Bod? Hebes bod!
_________________________________

Necu vam ja nikad vise doc na derbi. Hebo vas derbi - pljunuo je onako carsijanerski (a bio je vise umjetnicka dusa) moj prijatelj Porobic. LIjep dan, sunce, desetak hiljada ljudi, nema pritiska zbog rezultata, a vi preko neke stvari. Nece me derbi vise vidit!... I nije Porobic vise nikada otisao ne derbi gledat Zelju protiv Sarajeva.

I stvarno, nedjelja, kraj sezone, niko ne moze nesto da napreduje ili nazaduje, cisto stvar prestiza i igranja za navijace. Kad ono..Bez sanse, bez udarca, bez ikakvih povezanih poteza sa bilo koje strane... Jedini derbi da je bio 0:0 osamdeset i neke. Ja ne pamtim da se to desilo. Zvizdali su svi i nasi i njihovi. Bodove niko nije izgubio, ali je poruka bila jasna... Poslije toga nesto slicno nije odigrano do rata. Bar da ja znam.

Bod nikada nije bio zadovoljavajući u derbiju. Sem ako ne izjednačis u zadnjoj minuti pa ajde da se poradujemo...Nebitno ko je ko na tabeli i ko ima bolje igrace. Uglavnom, na kraju, pobijedi TIM.

Zao mi je sto nema snimaka cijelog toka nekog od prijeratnih gradskih derbija. Odmah na startu klizeci. Trci se brze nego inace. Navija se bolje nego sto je to uobicajeno. O bodu ne razmislja niko, a ako i razmislja - nece to javno reci. Zato je derbi bio sveta stvar dva puta u godini.

Jos osjecam onaj miris uzbudjenja dok hodam do stadiona na Grbavici. Huk onih koji u vec usli i prate zagrijavanje - uvijek su prvo izlazili igraci Sarajeva...A onda plavi - zagazi na travu, zaplavi se Rutko Saračević kao kapiten ili kasnije Boško Janković pa Baždarević...

Bračulj zagrijava tim, Smajlovic puca golmanu, a Osim u odjelu udje pet minuta prije meca. Oni se zagrijavaju na sjeveru, mi na jugu (nema to veze sa "Manijacima", prosto bilo je tako).

Obavezno (prostačko) skandiranje "Nosi g.vna sa terena" kada legne neki od igraca protivnickog tima. Salve kletvi kada se zapuca sansa. Totalna depresija u stomaku kada ga oni zabiju...

Bilo je to doba kada se igralo na pobjedu, pa sta bude. Bod protiv "Sarajva"? Nit smrdi nit miriše. Derbi se igra da neko bude glavni, a ne da niko ne dobije nista. To je stvar kičme, stvar duha. Da ga das. Bar jedan više.

Sto rece svojevremeno (valjda Vlado Čapljić): Ne interesuje me kako će oni, već kako ćemo mi odigrat.
Vjerujem da nemas post koji nisam bar dva puta procitao. Ti si jedan od rijetkih zbog kojih vrijedi uci na forum.
Mi smo Željini, Željo je naš!

"Samo je pitanje vremena, kada će se Željina lokomotiva ponovo okititi zastavama slave i uspjeha"

Avatar
Blueforce21
Postovi: 221
Pridružen/a: 24 sep 2018, 13:49
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la Blueforce21 » 04 apr 2019, 17:22

Da temu ucinim malo sarenijom, iako sam poslijeratno godiste podijelicu iskustva sa svojih par derbija na kojima sam bio. Prvi put 2013. kad smo drugi put zaredom osvojili titulu, stari me do tad nije htio vodit na derbije zbog sigurnosti, a isli smo na tekme od 2002. Fali nam pobjeda da vec tad osvojimo titulu, a kud ces veci merak nego dobit kitare na Grbavici. Al nece u go, nema sile.0-0. Redaju se sanse pred njihovim golom, al nece. Sjecam se jednog starijeg lika koji je na moju konstataciju da Torlak s vremena na vrijeme dobro cuva Adilovica, sto i jeste radio iako je Adilovic imao par dobrih sansi, samo rekao:"Ma krampa." Steta sto ih tad nismo mlatnuli. Ostala 2 derbija su bili u prvom kolu prije par godina kad je bio onaj Kostic trener, jedina lijepa stvar u svemu je bila sto je stadion bio pun, i sto smo dali fin gol, i iste sezone na Kosevu pod Slavkom, uzasna utakmica. Prosle sezone sam bio kad je pao snijeg, al onda kad nije ni odigran. Idem sad u subotu, 1-0 je najsladje, 80-i neka aBd, bilo ko.
1921

Avatar
braco
Postovi: 8684
Pridružen/a: 22 avg 2010, 23:58
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la braco » 04 apr 2019, 17:39

Rijetko je ko postavljao pič.kasto ekipu za derbi ko Slavko Petrović. O onom derbiju kad smo titulu popušili da ne govorim, ali on je te sezone vodio ekipu na još 2 derbija koja su oba 0-0 bili. I to ako se dobro sjećam, vijetnamci su bili bolji od nas u oba ta derbija, pogotovo na Koševu. Više sam se popišano osjećao kad smo se pi.čkasto provlačili sa tim bodom na tim derbijima, neg ovaj posljednji na Koševu kad smo 2-1 zjanili. Zato i ja kažem YEBEŠ BOD!

Avatar
Dokoljenko
Postovi: 1621
Pridružen/a: 18 feb 2019, 15:22
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la Dokoljenko » 04 apr 2019, 18:21

Najdraza pobjeda u derbiju je ona u super kupu 4-0 na Grbavici, kad je Dedic penal fulio. Nikad napuhanije Sarajevo nam nije doslo a bukvalno ih pocistili sa terena.

Ma dobar je bod kakav je vakat. :rol:
Mi smo Željini, Željo je naš!

"Samo je pitanje vremena, kada će se Željina lokomotiva ponovo okititi zastavama slave i uspjeha"

Avatar
braco
Postovi: 8684
Pridružen/a: 22 avg 2010, 23:58
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la braco » 04 apr 2019, 18:28

Dokoljenko je napisao/la:Najdraza pobjeda u derbiju je ona u super kupu 4-0 na Grbavici, kad je Dedic penal fulio. Nikad napuhanije Sarajevo nam nije doslo a bukvalno ih pocistili sa terena.

Ma dobar je bod kakav je vakat. :rol:
Evo slika s tog derbija
braco je napisao/la:
Iako su najavljivali revanš u idućem susretu za titulu 25.studenog 1998. na Grbavici, u susretu finala Super-Kupa "sarajevo" je pregaženo sa 4:0

slika

25.11.'98 Dan Republike BiH, kao što vidite na slici, bek Želje - Biščević proslavio je radno!

slika

25.11.'98 Dan Republike BiH, kao što vidite na slici,kapiten Želje Muharemović proslavio je svečano, uz 4:0!

slika

Gužva na sredini je dodjela pehara SuperŠAMPIONU!

slika

Južna tribina stadiona Grbavica, ultra-zadovoljni navijači, i natpis na semaforu 4:0!

slika

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 29 avg 2019, 11:46

NEMA BOLJI SMO ILI BOLJI SU
____________________-

Bolji smo /ili bolji su/ i dobijamo /ili dobijaju nas/....Nema toga u derbiju. To je najidiotskija izjava pred derbi koja se masu puta pokazala pogresnom...Da je tako, za vakat koji ja najbolje pamtim, ne bi nam izvjesni Šaran, krilo Sarajeva, skoro uzeo titulu ispred nosa. Kao klinjo u prvim danima škole kladio sam se da dobijamo Sarajevo i da će Ribareve bebe da razvale tada prilicno tanku ekipu sa Koseva. Kad, zabi nam ga Šaran za 1:2 u zadnjoj minuti za čuveni slogan "U Ribara pune gaće, u gaćama šaran skače". Hebes pare, uzeo sam od matere "za uzinu", ali bijes zbog poraza doveo je do suza...

Ili posprdno i nadmeno ponasanje bordo simpatizera kad se Zeljo vratio u Prvu ligu. Proglasili su da derbi više i ne postoji, uzeli nas s pola snage na Kosevu sa 2:0, da bi deset dana poslije primli valjda 4 komada od tog istog Zelje u kupu na Grbavici. Ili ono kad su "rutinski" igrali derbi pred mec sa Hamburegerom, pa fasovali usred Koseva od Zeljinih "bundesligasa" Odovica, Bahtica, Grabe...i to sve sa Susicem, Pasicem, Rajkovicem reprezentativcima..

Ili kad su u doba najvece igracke slave svojih zvijezda primali po četiri i pet komada zaredom na Grbavici..

Ili kad smo mi u trci za finale UEFA cijele sozone bili glavni u gradu, a na kraju oni uzeli tutulu, a mi nista...A imali smo duplo bolji tim....Znaci, bitna je strepnja. Radost igre. Oprez pojacava zelju za pobjedom.

Negdje na pocecima mojih dolazaka na Grbavicu , kada je umjesto betonskih sjedista na jugu bila veli padina obrasla u travu, na njoj su sjedli navijaci sa porodicama. Bukvalno. Na jednom derbiju, ili je bila prijateljska utakmica (cuj prijateljska!), ne mogu sada sa se sjetim, bio sam bas mali, do mene i oca sjedio je neki tip i tamanio pitu i piletinu koju mu je servirala zena dok on gleda utakmicu. Bilo je kao na tefericu.

Muskarci su se kuckali cokanjcicima rakije, zene su pazile djecu...Kad je Zeljo zabio gol, ovaj tip, vec odavno pod "gasom", sletio je (skotrljao se) sa padine i bacio na ogradu dole uz teren da proslavi gol sa igracima.. Za njim je sletila nesretna zena noseci mu pileci patak da pregrize , da mu ne bude muka...I tako su oboje zaglavili u zagrljaju sa vec popadalim igracima u "buketu" radosti nakon gola (uvijek se to radovalo iza gola kod ograde)..Znaci neocekivane stvari se desavaju na derbiju.

Hebiga, zato to i jeste derbi.

Benzapen
Postovi: 110
Pridružen/a: 24 maj 2019, 09:22
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la Benzapen » 30 avg 2019, 21:07

1989,ljeto, izašao s voza poslije 10 dana Zaostroga. Pravo sa starim i rajom na Koševo, Nikola zabija 2 gola. 3:1. Poslije u mis, mi djeca po kolu, starci pive i onda hajte vi kućama, mi ćemo ostati još malo. Stara ljuta ko puška, ja umoran al ne mogu zaspati od uzbuđenja. Lijepe uspomene, nek i sutra bude tako.
Naprijed Željo četo plava
Nek se čuje tvoja slava
Nek se čuju sve sirene
Kad mašina tvoja krene

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: Priče sa derbija

Post Postao/la nekadafanatik » 18 apr 2020, 13:17

21 GODINA BEZ POBJEDE SARAJEVA NA GRBAVICI, UZ GOL RAZLIIKU 40:16 U KORIST ZELJEZNICARA!

Zeljeznicar je vlasnik posebnog rekorda u gradskim derbijima sa Sarajevom, ali , vjerovatno , i vlasnik rekorda tog karaktera u regiji - naime FK Sarajevo u jednom periodu nije pobijedilo Zelju na Grbavici 21 godinu. Godine 1976. Sarajevo je dobilo Zelju na Grabavici sa 2:0, a narednu pobjedu ostvarilo je tek 1997. godine sa 2:1.
___________________________________________

Posto je zadnja predratna utakmica na Grbavici igrana 1991. godine, mozda neko misli da treba odbiti cetiri ratne godine kada se nije igralo, pa bi taj period bio 17 godina? Ali, po takvoj logici ni Zeljo ne bi 2021. godine punio sto godina, jer tokom ustaske NDH nije četiri godine igrao utakmice, zapravo nije ni postojao, jer su ga ustaske vlasti izbrisale iz evidencije posto je klub odbio da igra ustasku ligu. Naravno da to ne smeta da klub i te godine ubroji u svoje postojanje, jer nije pauzirao svojom krivicom, vec krivicom rata i okupatora.

Jedini prigovor koji se /mozda/ moze uvaziti jeste da se skine 1 godina kada se igralo normalno, ali derbija nije bilo, jer je Zeljo bio u nizem rangu.

Tako je period od 21 godine bez pobjede Sarajeva na Grbavici, na gostujucem terenu u derbijima, podatak koji se dugo nece ponoviti, a mozda i nikada. Ne znam za ozbiljan gradski derbi u regiji , a malo ih je i u Evropi, u kojima se desilo da jedan od rivala ne dobije drugog na njegovom terenu vise od dvije decenije. To je period kada se dijete rodi, zavrsi skolu, osnovnu pa srednju, pa ode vojsku ... Neponovljivo!

Sve je pocelo dolaskom Ivice Osima u sezoni 1978/1978. i pobjede u Kupu na Grbavici, u septembru, od 4:0. Najvise sto je Sarajevo u Osimovom periodu, pa od jeseni 1986. pod trenerskim rukama Braculja, Bukala, Smajlovica, Starlovlaha... uspjevalo jeste poneki remi. I to je sve. Prvu pobjedu na Grbavici ostvaruju 1997. sa 2:1.

Statistika je nemilosrna i velicanstvena!

U periodu od maja 1976 i zadnje pobjede Sarajeva na Grbavici do oktobra 1997. godine, na Grbavici je odigrano 18 zvanicnih utakmica: Zeljeznicar je pobijedio 10 puta (9 u prvenstvu i jedna u kupu), a osam meceva je zavrseno nerijeseno.

Gol razlika: 40:16! I slovima: ČETRDESET DALI, ŠESNAEST PRIMILI!

Pobjede: 3:0 /1977/, 4:0 kup /1978/, 4:2 /1979/, 4:1 /1981/, 1:0 /1982/, 5:2 /1984/, 3:0 /1986/, 4:1 /1986/, 2:1 /1989/, 1:0 /1989/...Ostali mecvi bili su nerijeseni.

U tom periodu pao je jos jedan rekord - Radmilo Mihajlovic postao prvi igrac koji je zabio het/trik u derbiju - odnosno tri gola u jednom mecu.

Statistika govori da su u tom periodu Hajrudin Saracevic, Rade Paprica, Edin Bahtic, Radmilo Mihajalovic... najcesce pogađali mrežu Sarajeva. Ali, prema podacima, veliki broj igraca je zabijao u gradskom derbiju - Nikola Nikic, Mirsad Baljic, Anto Grabo, Milomir Odovic, pa i zavidan broj odbrambenih igraca tipa Vlado Komsic, Ivanovic, Starovlah.....

Ovaj podatak sigurno ima posebno mjesto u velikoj statistici derbija pred stogodisnjicu. A podataka samo za taj segment takmicenja kluba ima toliko da bi se komotno mogao zaposliti neki muzejski kustos da prica samo o derbijima, golovima, strelcima, navijacima...
_____________

Odgovori

Natrag na “FK Željezničar”

Online

Trenutno korisnika/ca: Amazon [Bot], BIZMARK66, TigerWoods i 52 gosta.