Post
Postao/la no rules » 04 maj 2013, 17:14
Benjamin Čičkušić, potencijalni reprezentativac BiH
Zavidovićki premijerligaš tek u zadnjeg kolu osigurao je opstanak u društvu najboljih BiH ekipa, čemu su skoro podjednako, zajedno doprinjeli igrači koje je predvodio iskusni Jasmin Hadžihasić, zatim Uprava na čelu s predsjednikom Nikicom Jukić, trener Adnan Bašić i vjerni navijači.
Vratio se iz Katara
Istovremeno, u skromnom igračkom kadru, posebno u proljetnoj poluse zoni izdvojio se Benjamin Čičkušić, srednji bek koji se krajem prošle godine vratio iz Katara.
Bez obzira gdje igrali, srčani Maglajlija bio je glavni igrač, prvi golgeter i asistent nastavka prvenstva, često nas podsjećajući na dobre partije Egona Paljara, koji je na poziciji organizatora igre također ostavio neizbrisiv trag.
Predstavljajući se za „Avazov Sport" veoma skromni mladić se vratio na početak uspješne karijere, sumirao inostrani angažman i evocirao dio uspomena na neizbrisiv dio života.
- Rukomet sam počeo trenirati kao 10-godišnjak u Školi rukometa "Samir Bašić Samki" u Maglaju, gdje su mi treneri bili Mahmut Obralić, Vladi Maršićek i moj otac Fuad. Prošao sam sve mlade selekcije, igrao za prvi tim, te po završetku srednje škole 2008. godine otišao u Katar, postao član kluba Al-Sadd za koji sam igralo četiri godine.
Igrao s Balićem i Lazarovim
Također, na poziv selektora Gorana Sutona bio sam i na tri okupljanja najboljih naših kadeta - govori rukometaš koji će u avgustu napuniti 24. godine, te u nastavku dodaje:
- Za sve dobro, uz veliko samoodricanje i mukotrpan rad, posebno hvala mojim roditeljima i treneru Maši Obraliću koji su i najzaslužniji za moje uspjehe.
Imao sam sreću što me u Kataru prvi trenirao legendarni Veselin Vujović, te treneri golmana, otac i sin, Franjo i Marjan Meter, od kojih sam mnogo naučio i stekao ogromno iskustvo. Pored ostalog, igrao sam za juniorsku reprezentaciju Katara na Svjetskom prvenstvu u Egiptu 2009. godine, gdje smo bili 13.
Ipak, vrhunac je bio 2010. godine. Igrao sam u postavi s najvećim igraćima današnjice, poput Ivana Balića, Kire Lazarova, Mirka Alilovića, Ratka Nikolića, Jorgensen, za Al-Sadd klupsko prvenstvo svijeta • IHF SuperGlobe.
U finalu smo poraženi 21:24 od Siudad Reala. Uz sve to, imao sam materijalnu korist. Od novca koji sam zaradio u Kataru kupio sam stan i vikendicu u Ma¬glaju, auto, uštedio novac za studij, vjerovatno u Travniku. Itekako sam zadovoljan - kaže Čičkušić.
Ponuda ne manjka
Iako hvali zavidovićku publiku i saigrače u Krivaji, potencijalni reprezentativac BiH ističe da će po svemu sudeći doći do rastanka s klubom iz grada na tri rijeke.
- Zavidovići uz moj Maglaj imaju najbolju publiku u našoj državi. Neću pogriješiti, nadam se ni ikoga uvrijediti, ipak, navijači su barem za ovaj period u kojem sam ja igrao u Krivaji, iznad kluba. Ne samo mladi, nego i oni stariji, koji se itekako razumiju u ovaj sport. Prihvatili su me kao svog, i vječno ću ih se kao i kluba sjećati samo po dobrom. Inače, mladi dolaze, i uz malo više očekivane pomoći koja je često izostajala sa strane, Krivaja ne treba brinuti za budućnost.
Želi Markovićev poziv
Istina, ponuda već ima, i to iz velikih sredina. Neću licitirati s imenima, ali je izvjesno da ću karijeru nastaviti vjerovatno barem u jednom od klubova koji će igrati u SEHA ligi.
Također, nije isključen odlazak ni u klub iz jače lige - zaključio je stasiti (191 cm/94 kg, op.a.) mladić iz Maglaja te najavio borbu za najdraži dres.
- Bez imalo lažne skromnosti,realno mislim da sam zaslužio priliku da zaigram i u našoj najboljoj reprezentaciji.
A kad izađem na teren, sve je do mene. Nikog nepotcjenjujem, ali kako je već izvjesna smjena generacija, nastojat ću bez obzira gdje igrao, dobrim partijama u budućnosti primorati selektora na poziv - s dosta hrabrosti i optimizma naglasio je Čičkušić.
Prvo porodica, pa sve ostalo
Privatno, odnosno izvan terena, popularni Benjo je po mnogima sušta suprotnost od rukometaša. Iznad svega sportski tip, koji se prema sopstvenom priznanju od malih nogu pridržavao majčinih nota.
- Da nisam slušao roditelje, posebno majku Adisu kada su ishrana i odmor u pitanju, sigurno ne bih ostao u ovom veoma napornom sportu. Jednostavno, ona kao pedagog sve od početka držala je pod kontrolom.
Vaspitan i odgojen sam da poštujem starije, da vrijedno treniram i radim. Ne mogu zaboraviti ni sestru Naiđu, koja mi je također velika podrška. Inače, volim sve što vole mladi, živim sportski, trenutno bez djevojke i vjerom u rad gledam naprijed - kazao je igrač pred kojim je i uspješna karijera.