Mike Oldfield - Crises
1983 - Progressive rock, pop rock
Još jedan u nizu albuma koji sam nabavio radi jednog velikog hita. Znao sam lika koji je predavao muzičko u školi, a znao je da odsvira
Moonlight Shadow, možda i najpoznatiji Oldfieldov hit. Tako bih, svaki put kada bih na omotu nekog albuma spazio ime Mike Oldfield, obrtao CD ili kasetu da vidim popis pjesama s druge strane.
Pjesmu sam našao na albumu pod imenom ”Crises”. Na zelenim koricama bili su zapisani nazivi svega 6 numera. S tim da se prva pjesma,
Crises, protezala u nedogled. Zapravo je zauzimala cijelu A-stranu na originalnom LP iz 1983. “Jedna strana je vrlo komercijalna, puna singlova, dok druga predstavlja materijal koji želim da stvaram radi lične satisfakcije.” izjavio je tada Oldfield.
Slušajući dvadesetak minuta materijala za ”ličnu satisfakciju”, shvaćamo zašto bi umjetnik tim riječima opisao ovo djelo, ali i da satisfakcija itekako nije samo njegova. Znajući vrlo dobro da je
Tubular Bells u to vrijeme bio njegov najpoznatiji hit, Oldfield otvara i zatvara numeru tonovima sintisajzera koji nas vraćaju deset godina unazad, u eru Tubular Bellsa. Između ove dvije tačke spoznaje, ukomponovan je bezbroj rifova na raznim instrumentima, efekata (uključujući i policijske sirene)… zapravo svega što je, čini se, Oldfield morao da izbaci iz sebe u tom trenutku. Muzika je na više načina eksperimentalna, futuristička, tu i tamo podsjeća na nešto što bi mogao snimiti i Jean-Michel Jarre, a opet je svojstvena samo za Oldfielda. Komad je većim dijelom instrumentalan, s izuzetkom par dionica gdje se čuje njegov glas. Postoji tu nekolicina tema, nekoliko pjesama u jednoj. Tempo se mijenja i dionice se smjenjivaju: čas je riječ o roku, čas o novom talasu, čas o new age, trance.
Ono zbog čega je ovaj album ostavio utisak na mene je Oldfieldova sposobnost da stvori ambijent, atmosferu. Melodija za pjesmu
Foreign Affair je sama po sebi mistična, ali ako tome dodate popularni Fairlight CMI i još par sintisajzera te naravno prikladan tekst (u izvedbi Maggie Reilly) imate pjesmu za koju znaju i ljubitelji Oldfieldovog stvaralaštva i oni koji to nisu:
Drifting and free
On a mystical sea.
A wishful emotion,
A drop in the ocean.
A hush in the air
You can feel anywhere
In the cool twilight
On a tropical night.
Sličan štimung nalazimo i u pjesmi
In High Places (vokal: Jon Anderson, grupa Yes). Jedina pop numera na ploči jeste već pomenuti hit
Moonlight Shadow, koji je bio od ogromnog značaja i za karijeru Maggie Reilly.
Zanimljiva je priča vezana za ovaj radiohit. Klapa koja se sastojala od Oldfielda samog (akustična gitara), Simona Phillipsa (bubnjevi), Tima Renwicka (električna gitara) te Phila Spaldinga (bas gitara) snimila je muziku za pjesmu iz prvog pokušaja, slijedeći Mikeov "backing track". Spalding je tada koristio Fender bas gitaru bez pragova, na kojoj i nije baš bio vješt (ponio ju je skupa sa dvije druge gitare kako bi ispao faca, ali nije ni sanjao da će ga Oldfield zamoliti da koristi baš nju). Snimanje je prošlo savršeno, ali je potraga za vokalistom i pravim riječima za tekst bila bezuspiješna. Noć prije pojavljivanja Reilly u studiju, Oldfield je skrojio tekst koji će ona otpjevušiti, stvarajući pop numeru koja će genija predstaviti širim masama. Nije jasno o kakvom se ubistvu radi u pjesmi, mada postoji teorija po kojoj je pjesma inspirisana ubistvom Johna Lennona.
Pjesmu
Shadow on the Wall maestralno je otpjevao Roger Chapman (Family), čime se na ploči našla i jedna hard rock numera. Na ”komercijalnoj” strani ploče se našla još jedna pjesma,
Taurus 3, instrumentalni komad u kojem Oldfield pokazuje svoj talenat na akustičnoj gitari. Broj 3 u nazivu vjerovatno obilježava treću deceniju života, a Taurus aludira na Oldfieldov znak u horoskopu.
Inače, veliki trag na ovaj album ostavio je i Simon Phillips, prvenstveno kao bubnjar a potom i kao koproducent ploče.
Ostatak diskografije nije ostavio toliko veliki utisak na mene, iako bih tu i tamo nabasao na remek djela ovog čarobnjaka koji je, čini se, znao da svira maltene sve i jedan instrument (unajmljivao je samo one izvođače koji su mu mogli pomoći, apsolutne majstore svog zanata). Drugačije gotovo da nije moglo ni biti: ipak je ovo prvi Oldfieldov album koji sam slušao, u ranim tinejdžerskim godinama, u vrijeme koje je itekako ostavilo traga na moj život.
Lole, taman se ludilo raščisti / taman smo nadomak smisla / evo ih sledeći falšisti dok si rek'o piksla