Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Moderatori/ce: Monolog, ultrasstyle_tz

PostPostao/la Virtu4l dana 07 dec 2010, 01:27

Ok, neko je predložio ovu temu. Imamo dosta materijala i vjerujem da ćemo obraditi dosta toga.

Pete Sampras (USA), Bjorn Borg (SWE), Roger Federer (SWI), Rod Laver (AUS), Andre Agassi (USA), Ivan Lendl (USA), Jimmy Connors (USA), John McEnroe (USA), Boris Becker (GER), Mats Wilander (SWE), Rafael Nadal (ESP)

Svaki od njih ima dosta razloga zašto se upravo njegovo ime nalazi na ovoj listi. Međutim, postoji još mnogo igrača koje treba spomenuti, Nastase, Stich, Rafter, Kuerten, Cash, Ivanišević, Roche, Chang, po nekima i veliki showman Bahrami, a od starijih Cochet, Lacoste, Borotra...

Evo nekoliko najgorih, statistički

John Lackey (USA) počeo igrati futures turnire u 58. godini života
Robert Dee (GB) pobijedio nakon 54 uzastopnih poraza
Diego Beltranena (Guatemala) 56 poraza i bez pobjede
Brie Whitehead (USA) parovi 0-10 i single 2-43.

Evo jedne od najlegendarnijih izjava, Vitas Gerulaitis,

After finally beating Jimmy Connors at the 1979 Masters following sixteen straight losses.
"And let that be a lesson to you all. Nobody beats Vitas Gerulaitis 17 times in a row."

Prije ovog meča imao je 0-16 u okršajima sa velikim Borgom.
Miske hvala ti!
Avatar
Virtu4l
 
Postovi: 22449
Pridružen/a: 15 jun 2008, 22:21
Lokacija: kod amiđe

PostPostao/la Virtu4l dana 07 dec 2010, 01:30

Pete Sampras

Iako se rasprave o najboljem tenisaču svih vremena odvijaju već nekoliko godina, koga god pitate za konačno mišljenje, nakon nekoliko trenutaka će ipak reći da je "najveći" definitivno Pete Sampras. Jer njegov idol, Rod Laver, možda jest najkompletniji igrač ikada, no Pete je svoje uspjehe ostvario u najjačoj konkurenciji u povijesti teniske igre. Četrnaest Grand Slam naslova, jedanaest Masters turnira, 286 tjedana na prvom mjestu... trebamo li dalje nabrajati?

Pete Sampras ugledao je svjetlo dana 12. kolovoza 1971. godine u Wahingtonu, D.C., kao treći sin grčkih emigranata Sama i Georgije Sampras. Od malih nogu pokazivao je izvanredne atletske sposobnosti, a sve je počelo kada je jednog dana u podrumu našao neki stari očev reket i počeo provoditi sate nabijajući lopticu u garažna vrata. Bilo je očito da je između malog Petea i reketa proradila neka 'kemija' jer su rupe na vratima postajale sve veće i roditeljima je bilo očito da se radi o neviđenom talentu. Kada je imao sedam godina, njegova majka je odlučila da bi željela živjeti kraj Los Angelesa, pa se cijela obitelj seli u gradić Palos Verdes, nadomak kalifornijskog velegrada, što će se pokazati ključnim. Pošto je Peteova strast za tenisom bila sve izraženija, otac Sam je njega i sestru Stellu povremeno vodio do obližnjih teniskih terena, gdje su igrajući provodili sate.

Iako njegov otac nije znao mnogo o tenisu vidio je da mu je sin rođen za tenisača i odlučio je pronaći nekog trenera koji bi od njegovog sina napravio pravog igrača. Odveo je Petea u Jack Kramer Tennis Club gdje se nadao da će naći profesionalnog trenera. No, naišao je na Petea Fischera koji je pristao raditi sa Samprasom besplatno. Iako je Fischer bio vrlo loš tenisač, ocu Samu su se svidjele njegove metode rada s djecom, a pošto nije imao previše novca, simpatični Fischer se nametnuo kao najbolji izbor. Pete je napredovao iz godine u godinu i 1981. je odlučio da će život posvetiti tenisu. Na turnirima je bez problema igrao protiv nekoliko godina starijih igrača i do 1984. godine postao je jedan od najboljih igrača svijeta u toj kategoriji. No, Fischer je smatrao da će želi li nešto postići, morati početi igrati jednoručni backhand, čega se Pete prihvatio. U početku se činilo nemogućim, a i ranking mu je počeo opadati, ali do 1987. potpuno je savladao novu tehniku, te razvio i devastirajući servis. Uslijedila je godina u nacionalnoj juniorskoj Davis Cup momčadi, da bi 1988. godine Sampras ušao na ATP listu kao profesionalac i godinu završava u Top 100. Iduće sezone osvaja i svoj prvi turnir u paru s Jimom Courierom na Italian Openu, završava na 81. mjestu i odlučuje na prekid suradnje s Fischerom jer je smatrao da ga ovaj više nema o čemu podučiti.

Godine 1990. osvaja turnire u Philadelphiji i Manchesteru i s velikim očekivanjima dolazi u Wimbledon gdje na sveopće iznenađenje ispada već u prvom kolu. To ga nije previše potreslo i u kolovozu kao 12. na ATP listi dolazi na US Open. U prva četiri kola pomeo je konkurenciju i u četvrtfinalu se sastao s Ivanom Lendlom, s kojim je dobar prijatelj. U trileru u pet setova, pobjedu odnosi Sampras, u polufinalu je sa 3:1 dobio McEnroea, da bi ga u finalu čekao rival iz juniorskih dana, Andre Agassi. Gledatelji su Petea smatrali čudakom jer je na teren došao u 'štreberskoj' potpuno bijeloj opremi, poštivao svaku odluku suca, dok je Agassi već tada bio poznat po svojem temperamentu i glamuroznim predstavama. No, Pete je bio previše fokusiran na meč da bi se zamarao tim 'detaljima' i ni u jednom trenutku Agassi nije imao ni trunke šanse; pao je s lakih 6:4, 6:3, 6:2. Tako je Sampras osvojio svoj prvi od ukupno četrnaest Grand Slamova, a kao 19-godišnjak postao je najmlađi igrač u povijesti, koji je osvojio US Open. Pete nije mogao izdržati pritisak mlade zvijezde, počeo je gubiti mečeve i u slijedeće dvije godine osvajao je tek neke njemu nevažne turnire, dok na onim najvažnijim, Grand Slamovima, nije napravio ništa. Dvije godine kasnije angažirao je novog trenera, proslavljenog Tima Gulliksona, koji mu je govorio da mu samo dobar servis i forhend neće puno pomoći u nastavku karijere. Sampras ga nije slušao, uspio je osvojiti pet turnira te godine, no u finalu US Opena izgubio je od Edberga, koji mu se 'nudio' nekoliko puta. Tada je shvatio da je Gullikson bio u pravu i cijelu zimu posvetio je treningu. Gullikson je potpuno transformirao Samprasovu igru, poslao ga na sporije zemljane turnire kako bi unaprijedio novu serve&volley taktiku, i do Wimbledona Pete je bio novi igrač. U međuvremenu je pomogao reprezentaciji da osvoji Davis Cup, a u travnju 1993. po prvi puta dolazi na prvo mjesto ATP ljestvice i s tim rankingom dolazi u All England Club. Protutnjao je kroz prva četiri kola, u pet setova svladao Agassija, u polufinalu pomeo Beckera i finale igrao s Jimom Courierom. Prva dva seta dobio je Sampras nakon tie-breakova, Courier uzima treći i već vidno umoran Sampras uspijeva dobiti četvrti sa 6:3 i osvojiti toliko željeni Wimbledon. Da je samo znao da će ih osvojiti još šest...

Tada mu je definitivno krenulo. Kroz iduće dvije godine osvaja još četiri Grand Slama; Australian Open 1994., Wimbledon 1994. i 1995. i US Open iste godine. U Melbourneu 1995. godine Pete je bio na pragu osvajanja još jednog Australian Opena, no Gullikson je doživio moždani udar za vrijeme jednog njegovog meča i Sampras nije imao snage osvojiti taj Grand Slam. U četvrtfinalu sastao se s Courierom i u vrlo emotivnom meču pobijedio nakon pet setova. Nakon što je izgubio prva dva seta u tie-breaku, okrenuo je meč, dobio slijedeća tri seta, no ovaj posljednji ostat će u teniskoj povijesti kao neviđeni come-back, koji je Pete igrao u suzama. Naime, prije prvog poena petog seta jedan gledatelj uzviknuo je ''Ajde Pete! Napravi to za Tima (Gulliksona)! Svi smo uz njega!''. Pete je zastao i briznuo u plač, koji nije prestajao tijekom cijelog seta. U suzama je odservirao nezapamćeni set i na kraju slavio sa 6:7, 6:7, 6:3, 6:4, 6:3. Slike uplakanog Samprasa obišle su svijet i tu je Pete još jednom pokazao svoju mentalnu snagu i volju za uspjesima čak i kada je najteže. Ipak, to ga je strašno pogodilo i nije imao snage u finalu protiv Agassija. Gullikson se borio za život u bolnici, što je Samprasa dodatno ojačalo i do kraja sezone osvaja spomenute Wimbledon i US Open, a dodao je i jedan Davis Cup. Iduću godinu, koja je bila jedna od boljih Samprasovih sezona obilježila je Gulliksonova smrt, što je Petea strašno potreslo, ali je Sampras uz još jedan US Open završio i četvrtu godinu zaredom na prvom mjestu. Četvrtfinalni meč protiv Corretje po mnogima je najdramatičniji meč u novijoj povijesti ovog sporta.

Sampras je cijeli turnir, osim s duševnom boli zbog gubitka velikog prijatelja, odigrao s strašnim bolovima u trbuhu, koji su najizraženiji bili baš za vrijeme ovog meča. Dobio je prvi set 7:6, izgubio slijedeća dva 5:7, 5:7 i četvrti riješio u svoju korist 6:4. Početkom posljednjeg, Sampras je bio na rubu svijesti, nakon svakog poena oslanjao se na reket kao starac na štap, da bi pri 1-1 u tie-breaku Sampras povratio na terenu i izgledalo je kao da sigurno gubi meč. Ali, ne! Ne, kada igra Pete. Nakon što je uzeo neko vrijeme da bi dobio injekciju protiv dehidracije, Sampras je pri 3-3 uspio odservirati čak 208 km/h i na 7-7 opalio as, da bi na meč loptu Corretja napravio dvostruku pogrešku. Španjolac je pao na koljena, Pete se skoro srušio na mreži i uslijedio je emotivni pozdrav uz petominutni pljesak publike. Petea je to ojačalo više nego svi naslovi do tada.

''Ovo je bilo za Tima. On je bio sa mnom.'' - bile su riječi Samprasa nakon epske borbe s Corretjom.

U polufinalu je dobio Ivaniševića sa teških 3:1, a u finalu je pomeo Changa 3:0.

Uslijedila je po mnogima najbolja godina u Samprasovoj karijeri. Pod vodstvom Paula Annaconea, koji nije htio mijenjati ništa u njegovoj igri, osvojio je Australian Open i Wimbledon, što je bilo ukupno deset GS naslova. Ni 1998. godina nije mogla proći bez jednog naslova, pa je u Wimbledonu u fantastičnom meču protiv Ivaniševića osvojio svoj peti naslov u All England Clubu. Uzeo je i slijedeći Masters i završio šestu godinu za redom na prvom mjestu, čime je prestigao rekord Jimmyja Connorsa. Početkom 1999. godine proživljava ozljedu, koja ga je udaljila od Melbournea, no ponovo blista u Wimbledonu i protiv Agassija osvaja svoj dvanaesti Grand Slam čime se izjednačio s Emersonom. I dalje ima problema s ozljedama, pa ne nastupa na US Openu i prepušta prvo mjesto Andreu Agassiju. Izgledalo je kao da je Pete na zalazu, ponovo ga je Agassi izbacio u četvrtfinalu Melbournea i uoči Wimbledona Sampras nije imao previše samopouzdanja. Nakon pobjede u prvom kolu i obnavljanja ozlijede noge, Pete je vrijeme između mečeva provodio na terapijama, masažama, ali i tako 'napaćen', uspio je dogurati do finala gdje ga je čekao napaljeni Patrick Rafter. Pete je doslovno iz kreveta otišao na taj meč i već nakon prvog seta izgledalo je da će Australac lako do pobjede. Uzeo je prvi set 7:6, imao 4-1 u tie-breaku drugoga, ali nije mogao protiv toliko spominjane Samprasove snage volje. Šest uzastopnih poena, uvjerljiva dva iduća seta i Pete osvaja svoj sedmi i posljednji Wimbledon. Tada su ga po prvi put gledali roditelji, ali i zaručnica Bridgette, što je Samprasu bio dodatni motiv. Nakon poraza protiv mladog Safina u finalu US Opena, uslijedila je katastrofalna 2001. godina, najgora u Peteovoj karijeri. Nije pobijedio u prvih osam mjeseci te godine, uspio je nakon klasika protiv Agassija u četvrtfinalu US Opena doći do finala, ali Hewitt je bio jednostavno prejak i Pete završava karijeru na desetom mjestu, najgorem u posljednjih dvanaest godina, te završava prvu sezonu nakon 1992. bez ijednog Grand Slama.

Loša 2001. godina pogodila je Petea i odlučio je slijedeće godine napraviti sve kako bi nešto osvojio. Podvrgnuo se napornim treninzima, uzeo Gulliksonovog brata Toma za trenera, no nije išlo, ispadao je na svim važnijim turnirima i Yevgenij Kafelnikov je javno rekao ''da mu je bolje završiti karijeru prije nego si ozbiljnije naruši stečenu reputaciju''. U međuvremenu je otpustio Gulliksona i 'zaposlio' Španjolca Josea Higuerasa, čiji rad je došao do izražaja na US Openu 2002. godine. Spremniji nego ikad, Sampras je protutnjao do finala gdje ga je čekao, a tko drugi nego - Agassi. Najveći teniski rivali, koji su godinama tjerali jedan drugoga do krajnjih granica sastali su se posljednji put. Andre nije mogao ništa protiv raspoloženog Samprasa, koji nije ni slutio da mu je to posljednji meč karijere. Agassi mu je rekao da nikad nije igrao bolje protiv njega i napravio mu put kroz publiku kako bi mogao zagrliti svoju suprugu, koja mu je davala toliku podršku tijekom njegovog zadnjeg Grand Slama.

Pete je odlučio uzeti nekoliko mjeseci 'slobodno' i kako ga nije bilo na većim turnirima postalo je jasno da je došao kraj. Nakon tri dana treninga u 2003. godini, Sampras je shvatio da je to - to. Nije više osjećao onu snagu i izjavio je kako će se službeno oprostiti na predstojećem US Openu. Noseći svog sinčića u rukama, nije mogao sakriti emocije i rasplakao se pred oduševljenom publikom.

''Ne odlazim jer sam oženjen ili imam sina itd. Odlazim jer si više nemam što dokazati.'' - bile su riječi velikog Petea Samprasa na oproštajnoj press-konferenciji.

Pete Sampras završio je svoju karijeru kao igrač s najviše Grand Slam naslova u povijesti. Servis, forhend i igru na mreži dotjerao je do savršenstva i uz nevjerojatnu mentalnu snagu, jednostavno nije imao mana. Zasigurno ste se pitali ''a što je s Roland Garrosom?''. Peteu zemlja jednostavno nije odgovarala, za tu podlogu nije imao igru, što je i sam priznao. No, nećemo mu to previše zamjeriti, jer sedam Wimbledona nije osvojio nitko, niti je itko bio šest godina ''Broj 1'' na ATP listi. Bivši igrači i teniski stručnjaci sigurni su da je Veliki Pete mogao odigrati bar još jednu sezonu, no Sampras jednostavno nije vidio razloga za to. Osim što je bio veliki čovjek na terenu, isticao se i još uvijek se ističe u javnom životu. S imovinom preko sto milijuna dolara, osnovao je Gullikson Foundation, koja se bavi istraživanjem tumora na mozgu od čega je umro njegov najvažniji trener i veliki prijatelj, i neprestano sudjeluje u dobrotvornim akcijama. U posljednje vrijeme Petea se uspoređuje s Rogerom Federerom i svi dolaze do istog zaključka.

Hoće li Roger Federer biti bolji igrač od Samprasa? Možda.
Hoće li biti veći igrač od Samprasa? Nikada.

Slažemo se.
* - Grand Slam naslovi (14)
* - Australian Open - 1994, 1997
* - Wimbledon - 1993, 1994, 1995, 1997, 1998, 1999, 2000
* - US Open - 1990, 1993, 1995, 1996, 2002
* - Osvojenih turnira: 64
* - Zarada na turnirima: $ 43.280,489
* - Pobjeda u karijeri: 762
* - Poraza u karijeri: 222
* - Tjedana na prvom mjestu: 286
* - ATP igrač godine: 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998

slika
Miske hvala ti!
Avatar
Virtu4l
 
Postovi: 22449
Pridružen/a: 15 jun 2008, 22:21
Lokacija: kod amiđe

PostPostao/la Valencia dana 07 dec 2010, 02:09

Moram priznati da nisam 'oduvijek' ljubitelj tenisa... Za tenis sam se poceo djelimicno interesovati u vremenu Bekera, Samprasa i Agasija. Tada sam gled'o uglavnom 'derbi' meceve... Pored ta tri tenisera volio sam pogledati meceve u kojima su igrali Kafeljnikov, Rafter ili Korija. Al' nije to nikada bilo pomno/strastveno pracenje tenisa. Tek sa pojavom Federera, posteno sam 'zagriz'o' i post'o veliki ljubitelj tenisa. Federer je bez konkurencije pokaziv'o najdopadljiviji tenis, sto je na kraju krajeva dovelo do moje pasioniranosti tenisom kojeg je u najboljem izdanju promovis'o Federer. Da li je Federer najbolji igrac svih vremena? Po meni, sigurno je bolji i kompletniji igrac od Samprasa koji se do pojave Federera smatr'o najboljim teniserom svih vremena. U trenutcima Rodzerove dominacije, mislio sam da se za moga zivota nece pojaviti teniser koji ce igrati bolje od njega... Onda se pojavi Rafael Nadal :mrgreen: . Rodzer pored sve savrsenosti i teniske magije ima jednu prilicno veliku 'manu', dosta los bekend (postoji makar 20 tenisera u svijetu koji imaju bolji bekend), koji je vjerovatno jedina sansa za njegove protivnike. Upravo tu slabost je iskoristio Rafael Nadal i u vise navrata porazio Federera... Da li Federer moze biti najbolji svih vremena, a da pri tome ima negativan skor protiv Rafael Nadala!?? Mislim da ne. Nadal nema Rodzerovu magiju u svojoj ruci, nema tako dobar napadacki potencijal, ali nema ni slabu tacku za razliku od Federera (bekend). Nadal ima nevjerovatno samopouzdanje i psihu (sto je jako bitno u tenisu), pobjednicki mentalitet,... Apsolutno savrseno igra defanzivu i genijalno se transformise iz odbrane u napad. Rijetko pravi neiznudjene greske. Ima nevjerovatne fizicke predispozicije. Sve to ga cini 'teniskim terminatorom' kojeg je gotovo nemoguce pobjediti kada je u pravoj formi. Ako ne bude im'o problema sa koljenom, mislim da u naredne cetri godine moze vrlo lako prestici Federera u GS titulama, sto ce samo potvrditi da je najbolji igrac svih vremena. Poznato je da teniseri najbolje od sebe pruzaju do 30 godine, da je njihov 'vijek trajanja' nesto kraci u odnosu na fudbalere ili kosarkase... Ali Nadal ima takve fizicke predispozicije da bi mog'o igrati na vrhunskom nivou i u cetrdesetoj :mrgreen: . Rekoh da Federer ima jednu 'manu', te da Nadal nema niti jednu, ali mozda grijesim, mozda su koljena Nadalova 'mana' :x . Iako mi je Federer neuporedivo drazi igrac, mislim da je Nadal BOLJI.
Nikad za nista ne krivi druge. Cim si u situaciji da ti sudbina zavisi od drugih, nesto si pogrijesio.
Avatar
Valencia
 
Postovi: 3593
Pridružen/a: 10 dec 2008, 17:47

PostPostao/la Virtu4l dana 07 dec 2010, 18:13

Björn Borg
Bio je veći od sporta kojim se bavio, prva prava "rock" zvijezda tenisa. Björn Borg je igrao kratko, ali je obilježio tenis kao nijedan igrač prije njega.

Björn Rune Borg je rođen 6. lipnja 1956. u Södertäljeu, blizu glavnog grada Švedske Stockholma. Otac je bio pasionirani igrač stolnog tenisa, a priča kaže da je za jedan osvojeni turnir kao nagradu dobio reket – ali za "veliki" tenis. Mali je Björn bio fasciniran velikim reketom te ocu nije preostalo drugo nego da ga preda sinu koji je odmah krenuo nabijati lopticu po zidu garaže. To je početak priče o jednom od najvećih igrača tenisa...

Borg je brzo napredovao igrajući tenis kroz niže uzrastne kategorije u rodnoj Švedskoj. Već je 1971. imao prvi izlazak na svjetsku scenu, a 1972. je dao definitivnu potvrdu buduće velike karijere osvojivši juniorski naslov u Wimbledonu. Sljedeće je godine Borg već prešao u profesionalce, a godinu nakon toga je stigao i prvi profesionalni naslov pobjedom u finalu Italian Opena. Lavina se zakotrljala...

Tek dva tjedna nakon osvojenog turnira u Italiji, Borg je igrao finale Roland Garrosa. Igrao i – pobijedio! Postao je tada najmlađi osvajač nekog Grand Slam turnira i mediji su poludjeli za mladim tenisačom koji je donio nove vjetrove u ovaj "snobovski" sport. Borgov je stil bio daleko od ljepote u kojoj su "umirali igrači" koji su tada bili na zalazu karijere. Pouzdao se u svoju sjajnu tjelesnu pripremljenost i jake udarce u dugim izmjenama loptice. Bio je tipičan igrač s osnovne linije, odličnog forehanda i backhanda u koje je "ugrađivao" jak topspin na lopticama. Neobično za to vrijeme, igrao je dvoručni backhand kojeg je "pokupio" s treninga hokeja u mladosti.

Od ostalih ga je igrača izdvajala konzistentnost u igri, odličan rad nogu te potpuna koncentracija i mirnoća zbog koje je i zaradio nadimak Ice-Borg. Razmišljao je samo o sljedećem poenu, bez obaziranja na promašaje, loš rezultat, sudačke odluke, ponašanje protivnika... Takvo ga je ponašanje krasilo od trenutka kada je kao tinejdžer bio suspendiran na šest mjeseci od strane švedskog teniskog saveza zbog razbijanja reketa i psovanja na terenu.

No, koliko je bio "leden" na terenu, toliko je znao usijati atmosferu izvan terena svojom pojavom. U Wimbledonu 1973. svaki su Börgov korak pratile horde mladih obožavateljica, a on je sam, priznaje, uživao u tome . Plavokosi Viking u uskoj Fila opravi bio je poput magneta za publiku, pogotovo žensku. "Bilo ih je na stotine, vrištale su i htjele moj autogram i biti u mojoj blizini. Bilo je to ludo, no uživao sam. Ipak, sljedeće sam godine morao angažirati tjelohranitelje kako bih se mogao koncentrirati na tenis", prisjećao se kasnijih burnih dana u Engleskoj Borg.

Tjelohranitelji su ga očito dobro čuvali od iskušenja sljedećih godina jer je od 1976. do 1980. osvojio pet naslova u Wimbledonu zaredom! Uz to, u razdoblju od 1978. do 1980. je osvajao naslove i u Wimbledonu i u Roland Garrosu, spajajući tako dva najteža Grand Slam turnira, travnati i zemljani. Naslovi u All England Clubu su možda i iznenađenje s obzirom na Borgovu dominatno igru s osnovne linije, no Šveđanin se sjajno znao prilagoditi podlozi i, po potrebi, protiv jakih protivnika često izlaziti na mrežu. U prvom wimbledonskom finalu malo mu je na ruku išla i majka priroda. Naime, u meču protiv favoriziranog Iliea Nastasea vladala je velika vrućina koja je isušila i otvrdnula podlogu. To je omogućilo jači odskok loptice što je pomoglo Borgovoj igri s osnovne linije. Problema je Borg znao imati u prvom tjednu Wimbledona kada je trava još bila svježa i nije sasvim odgovarala njegovoj igri, no u drugom bi tjednu obično došao na svoje.

To je vrijeme obilježio i Borgov rivalitet s dvojicom Amerikanaca, Jimmyjem Connorsom i Johnom McEnroem. Trojac je međusobno odigrao neke od najuzbudljivijih mečeva u povijesti tenisa. Posebno je bilo zanimljivo kada bi se na terenu susreli ledeni Borg i, blago rečeno, temperamentni McEnroe. "Nikad se nisam ponašao kao budala kada sam igrao s njim", kazao je McEnroe (na slici gore s Borgom). "Previše sam ga respektirao."

Posebno se pamti meč Borga i McEnroa u finalu Wimbledona 1980., jedan od sjajnih trenutaka u povijesti tenisa. Prvi je set lako pripao McEnroeu koji je pružio školsku servis-volej igru. Amerikanac je nastavio s dominacijom i u drugom setu, no Borg se nekako dokopao breaka i izjednačio na 1-1 u setovima. Tu je McEnroeva mirnoća, ako je i postojala, nestala. Treći je set pripao Borgu koji je uspostavio ravnotežu sa svojom igrom s osnovne linije kojoj je dodao nužne izlaske na mrežu. U četvrtom je setu Šveđanin došao korak do raja – 5-4 i 40-15, servirao je za naslov. Svi su očekivali trenutak kad će podići ruke u znak pobjede, no McEnroe se vratio u meč Borgovom taktikom. Potpuno smiren i koncentriran obranio se od napada, počeo pogađati i za nekoliko je trenutaka već gotov meč došao do 13. igre u četvrtom setu. Tad počinje povijesni, 25-minutni tie-break u kojem su se redale prilike za naslov ili set, čas na jednoj, čas na drugoj strani. Završilo je 18-16 za McEnroea i o tituli se moralo odlučiti u petom setu. Svatko drugi bi klonuo duhom nakon što mu iz ruku isklizne praktički dobiven meč, no ne i Ice-Borg. Kao da se ništa nije dogodilo, miran i svjež kao u prvom setu, Borg je dovršio posao s 8-6 u zadnjem setu i osvojio svoj peti naslov zaredom u Wimbledonu.

Dvojac se opet susreo na istom mjestu sljedeće godine, no naslov je tada otišao u ruke McEnroeu čime je završila Borgova "petoljetka" u All England Clubu. No, Borga je tada pobijedio – Borg. "Nije više bilo uzbuđenja. Od svih finala u Wimbledonu koja sam odigrao, to sam trebao dobiti. No, bilo mi je svejedno kad sam izgubio. I tada sam odlučio da je gotovo", osvrnuo se kasnije Borg na trenutak kad je prelomio odluku o povlačenju iz tenisa.

Odigrao je te godine još i US Open, izgubio u finalu od McEnroea (četvrto izgubljeno finale US Opena!) i odmah po meču odšetao s terena, zaobišao ceremoniju proglašenja pobjednika i press konferenciju, sjeo u avion i – otišao. Umor i zasićenje su učinili svoje, u 25. godini života bio je potrošen igrač. Sljedeće se godine pojavio samo na turniru u Monte Carlu, a u siječnju 1983. je došla i službena potvrda da se Šveđanin povlači iz tenisa. Nije uspjelo niti nagovaranje McEnroea s kojim je razvio poseban odnos, Borg je odlučio zatvoriti jedno poglavlje svog života.

Uslijedila je teška prilagodba na "civilni" život. Dva propala braka, dijete iz afere s djevojkom koju je upoznao dok je sjedio u žiriju natjecanja u mokrim majicama, jedva izbjegnut bankrot..., sve je to obilježilo 80-e u Borgovom životu. Iz neuspjelog izleta u modnu industriju s markom "Björn Borg" uspio se izvući tek kad je većinsko vlasništvo prešlo u ruke velike kompanije. Borg danas oštro demantira da je u Milanu 1989. pokušao samoubojstvo kada mu je ispumpavanjem želuca spašen život nakon uzimanja velike količine lijekove.

Izlaz je pokušao pronaći u – tenisu. 1991. se vratio igranju tenisa, no samo da posluži kao vreća za napucavanje slaborangiranim igračima. Bez tjelesne kondicije, sa starim drvenim reketom i s trenerom koji je otvoreno priznao "...da ne zna ništa o tenisu" Borg je redovito dvije godine gubio u prvim kolima turnira. Konačno se 1993. ostavio uzaludna posla i počeo igrati na senior Touru i to sa modernim reketom. U okruženju poznatih "staraca" poput McEnroea i Connorsa bilježio je bolje rezultate i uspio sačuvati uspomenu na najbolje igračke dane.

2006. je Šveđanin opet odlučio skrenuti svjetla pozornice na sebe kada je na aukciju ponudio osvojene wimbledonske trofeje i dva reketa. Cijela se teniska zajednica digla na noge. "Jesi li poludio?", nazvao ga je odmah McEnroe. Amerikanac je očito bio vrlo uvjerljiv jer je Borg ipak odlučio povući trofeje s aukcije. "Takav je Borg, nekad jednostavno napravi nešto bez razmišljanja", objasnio je kasnije McEnroe prijateljev potez koji se "...samo želio financijski osigurati za starost".

Nakon svega, ostaje 11 Grand Slam naslova (5 u Wimbledonu i 6 u Roland Garrosu), 109 tjedana na "broju 1", jedan osvojen Davis cup. Ostaju sjajni mečevi protiv McEnroea i Connorsa te status prve velike zvijezde tenisa. Borg danas živi u predgrađu Stockholma zajedno s trećom suprugom i djecom i još uvijek, kako kaže "..voli tenis". "Nikad nisam bio sretniji nego danas", kaže legendarni Šveđanin. "Imam krasnu obitelj. Imam praktički sve. Ponekad se moram uštipnuti: Je li sve to istina? Život zbilja počinje u pedesetoj."

Miske hvala ti!
Avatar
Virtu4l
 
Postovi: 22449
Pridružen/a: 15 jun 2008, 22:21
Lokacija: kod amiđe

PostPostao/la legenda reala dana 07 dec 2010, 18:42

Virtual šta se desilo sa ovim momkom ,a može se pisati o ženskim legendama ili samo muškarci

slika
Ako ces pravu Skandinavsku vilu mora bit vlahinja !!!
Avatar
legenda reala
 
Postovi: 21128
Pridružen/a: 29 jun 2010, 23:53
Lokacija: Gorazde

PostPostao/la legenda reala dana 07 dec 2010, 19:01

Rafael Nadal - biografija

slika

Rafael Nadal

Rafael Nadal Parera je trenutno prvi reket svijeta, španac koji je sa nepune 24 godine u svojoj karijeri uspio osvojiti sva četiri grand slam turnira,(ukupno devet Grand slam naslova), zlatnu olimpijsku medalju 2008. godine i rekordnih 18 naslova na turnirima iz serije Masters 1000. Nadal je teniser koji milionima ljubitelja bijelog sporta širom svijeta pruža zadovoljstvo gledanja ovog sporta, mladić koji se već odavno nalazi medju najvećim teniserima svih vremena.

Rafael Nadal je rodjen 3.6.1986. godine u gradu Manakoru, na španskom otoku Mallorca. Njegov rodni grad je i mjesto njegovog stalnog boravka. Rafael Nadal je visok 185 cm i težak 85 kg. Profesionalni teniser je postao 2001. godine, a trener ovog ljevorukog tenisera je njegov ujak Toni Nadal.

Kada je imao samo četiri godine počeo je igrati tenis sa sadašnjim trenerom. U početku je igrao dvoručni bekend i dvoručni forehand, ali se to promijenilo na insistiranje njegova trenera. U dobi od 9 ili 10 godina počeo je igrati jednoručni forehand. Svoj jedini juniorski grand slam turnir je igrao na Wimbledonu 2002. godine kada je stigao do polufinala. Njegov otac, Sebastian je suvlasnik restorana zajedno sa svoja dva brata, te vlasnik kompanije koja se bavi izradom stakla i prozora (“Vidres Mallorca”). Majka Rafaela Nadala se zove Ana Maria, a njegova mladja sestra Maria Isabela.

Njegov kolega i zemljak, Carlos Moya je rodjen na Mallorci baš kao i Nadal. Drugi Nadalov ujak, Muguel Angel Nadal je nekada bio profesionalni nogometaš. Igrao je za Barcelonu, Real Mallorcu i špansku reprezentaciju za koju je nastupao i na Svjetskim prvenstvima 1994., 1998. i 2002. godine.

Rafael Nadal je 2003. godine proglašen za najboljeg novajliju ATP-a, tenisera koji je najviše napredovao na ATP-u 2005., i najboljim ATP igračem 2008. godine. Drži rekord od 14 pobjeda i 5 poraza u deset nastupa na Davis kupu (12-1 u singlu). Bio je član šampionskog tima reprezentacije Španije iz 2004. godine, kao i iz 2008. godine (ali tada nije igrao u finalu).


Rafael Nadal - brojke

Ukupno titula u igri parova: 6
Ukupno titula u singlu: 42

2010. godina (6 titula)

ATP Grand Slam - US Open (Tvrda podloga)
ATP Grand Slam - Wimbledon (Travnata podloga)
ATP Grand Slam - Roland Garros (Zemljana podloga)
ATP World Tour Masters 1000 Madrid (Zemljana podloga)
ATP World Tour Masters 1000 Rim (Zemljana podloga)
ATP World Tour Masters 1000 Monte Carlo (Zemljana podloga)

2009. (5 titula)

ATP World Tour Masters 1000 Rim (Zemljana podloga)
Barcelona (Zemljana podloga)
ATP World Tour Masters 1000 Monte Carlo (Zemljana podloga)
ATP World Tour Masters 1000 Indian Wells (Tvrda podloga)
Australian Open (Tvrda podloga)

2008. (8 titula)

Olimpijada u Pekingu - zlatna medalja (Tvrda podloga)
ATP Masters Series Kanada (Tvrda podloga)
Wimbledon (Travnata podloga)
London / Queen's Club (Trava)
Roland Garros (Zemlja)
ATP Masters Series Hamburg (Zemlja)
Barcelona (Zemlja)
ATP Masters Series Monte Carlo (Zemlja)

2007. (6 titula)

Stuttgart (Zemlja)
Roland Garros (Zemlja)
ATP Masters Series Rim (Zemlja)
Barcelona (Zemlja)
ATP Masters Series Monte Carlo (Zemlja)
ATP Masters Series Indian Wells (Tvrda podloga)

2006. (5 titula)

Roland Garros (Zemlja)
ATP Masters Series Rim (Zemlja)
Barcelona (Zemlja)
ATP Masters Series Monte Carlo (Zemlja)
Dubai (Outdoor/Hard)

2005. (11 titula)

ATP Masters Series Madrid (Tvrda podloga, dvorana)
Peking (Tvrda podloga)
ATP Masters Series Canada (Tvrda podloga)
Stuttgart (Zemlja)
Bastad (Zemlja)
Roland Garros (Zemlja)
ATP Masters Series Rim (Zemlja)
Barcelona (Zemlja)
ATP Masters Series Monte Carlo (Zemlja)
Acapulco (Zemlja)
Costa Do Sauipe (Zemlja)

2004. (1 titula)

Sopot (Zemlja)


Rafael Nadal - karijera po godinama (od 2002. do 2010. godine)


2002-04.

U aprilu 2002. godine Nadal je pobijedio u svom prvom meču na jednom profesionalnom turniru. Pobijedivši Ramón Delgada, postao je deveti igrač u povijesti tzv. open-ere koji je to uradio prije svog 16. rođendana. 2003. godine osvojio je dva čelendžera i završio godinu među pedeset najboljih na ATP listi. Na debitantskom nastupu na Wimbledonu, Nadal je postao najmlađi igrač koji je stigao do trećeg kola turnira još od Borisa Beckera 1984.

Godine 2004. Nadal je odigrao prvi meč protiv prvoplasiranog na ATP listi Rogera Federera na Miami Mastersu i pobijedio ga bez izgubljenog seta. Potom je propustio veći dio sezone koji se igrao na terenima sa šljakom, uključujući Roland Garros, zbog napuknuća članka lijeve noge.

2005.

Novu sezonu Nadal je počeo porazima nakon velike borbe od Lleytona Hewitta na Australian Openu i od Federera u finalu Miami Mastersa. Mnogi teniski stručnjaci smatraju da ova dva turnira predstavljaju proboj Nadala na svjetsku tenisku scenu.

Nadal je dominirao proljetnim dijelom sezone, koji se igrao na zemljanoj podlozi. Pobijedio je u 24 uzastopna meča, srušivši rekord Andrea Agassija. Nadal je osvojio turnir u Barceloni i svoj prvi turnir iz ATP Masters serije u Monte Carlu. Zahvaljujući ovim pobjedama, Nadal je zauzeo peto mjesto na ATP listi i postao jedan od favorita za osvajanje Roland Garrosa.

Na svoj 19. rođendan Nadal je pobijedio Rogera Federera u polufinalu Roland Garrosa, sprečavajući ga da osvoji jedini Grand Slam turnir koji do tada nije osvojio. Dva dana kasnije, Nadal je porazio Mariana Puertu u finalu, postajući prvi muški teniser koji je osvojio Rolland Garros na svom prvom nastupu na tom turniru još od Mats Wilandera (1982) i prvi tinejdžer koji je osvojio Grand Slam turnir još od Petea Samprasa, koji je 1990. godine osvojio US Open s 19 godina. Zahvaljujući osvajanju Roland Garrosa, Nadal je postao treći teniser svijeta.

Tri dana nakon osvajanja Roland Garrosa, Nadalova serija od 24 pobjede prekinuta je porazom u prvom kolu na turniru u Halleu, koji se igra na travi. Također je poražen od strane Gillesa Müllera u drugom kolu Wimbledona 2005. Odmah nakon Wimbledona, Nadal je pobijedio u 16 uzastopnih mečeva i osvojio 3 uzastopna turnira. Osvojivši turnire u Båstadu i Stuttgartu, Nadal je postao drugi teniser svijeta 25. 7. 2005. godine. Sa 19 godina, jednim mjesecom i 22 dana, postao je treći tinejdžer koji je dosegao drugo mjesto na ATP listi, nakon Borisa Beckera (18 godina, 9 mjeseci, 17 dana) i Björna Borga (18 godina, 10 mjeseci i 2 dana).

Nadal je počeo svoju sjevernoameričku turneju pobijedivši Agassija u finalu ATP Masters turnira u Montrealu, ali je na Cincinati Mastersu izgubio već u prvom kolu. Imenovan je za drugog nositelja na US Openu, ali ga je 49. teniser svijeta, James Blake, porazio u meču 3. kola u 4 seta. Nadal je, nakon US Opena, igrao samo tri turnira te godine.

U septembru je pobijedio Guillerma Coriu u finalu China Opena i pobijedio u oba svoja Davis Cup meča protiv Italije. U oktobru je osvojio svoju četvrtu titulu iz ATP Masters serije, porazivši Ivana Ljubičića u finalu Madrid Mastersa. Nakon toga, Nadal je povrijedio stopalo, zbog čega je bio primoran otkazati sudjelovanje na završnom ATP turniru.

I Nadal i Federer osvojili su 11 titula i 4 titule iz ATP Masters serije 2005. godine. 8 titula Nadal je osvojio na šljaci, a 3 na tvrdom terenu. Pobijedio je u 79 mečeva i po tome je bio na drugom mjestu iza Federera, koji je pobijedio u 81 meču. Osvojio je nagradu "Golden Bagel" jer je 11 puta osvojio set rezultatom 6-0. Također je dostigao najvišu poziciju na ATP listi u povijesti španjolskog tenisa i osvojio ATP nagradu za tenisera koji je najviše napredovao.

2006.

Zbog ozljede stopala, Nadal je propustio Australian Open te godine. U februaru je izgubio u polufinalu svog prvog turnira u sezoni, u Marseilleu. Dvije sedmice kasnije, nanio je Federeru prvi poraz u sezoni u finalu turnira u Dubaiju. Nadal je zatim izgubio u polufinalu Indian Wells Mastersa i 2. kolu Miami Mastersa.

Nadal je potom pobijedio u 24 meča na šljaci. Pobijedio je Federera u finalu Monte Carlo Mastersa, kao i Tommyja Robreda u finalu turnira u Barceloni. Nakon sedmicu dana pauze, Nadal je osvojio rimski Masters, pobijedivši u finalu Federera u 5 setova, izjednačivši Borgov rekord od 16 osvojenih titula u tinejdžerskim godinama. Pobijedivši u prvom kolu na Rolland GArrosu, izjednačio je rekord Guillerma Vilasa, pobijedivši u 53 uzastopna meča u šljaci. Villas mu je predao trofej Roland Garrosa, ali je kasnije prokomentirao da je njegov rekord jači od Nadalovog jer je Nadal rekord izjednačavao 2 godine, a Villas je to postigao u jednoj godini. Nadal je pobijedio u finalu Rolland Garrosa, postavši tako prvi teniser koji je pobijedio Federera u finalu jednog Grand Slama. Također je postao najmlađi šampion Roland Garrosa koji je osvojio dvije uzastopne titule (još od Borga 1974-75).

Nadal je povrijedio rame u četvrtfinalnom meču turnira u Queen's Clubu, koji je igrao protiv Hewitta. Nije mogao završiti meč i time je prekinuo svoj niz od 26 uzastopnih dobijenih mečeva. Bio je imenovan za drugog nositelja na Wimbledonu 2006, ali je zamalo izgubio u meču drugog kola od Roberta Kendricka, koji je do učestvovanja došao kvalifikacijama. Kendrick je osvojio dva seta i bio na dva poena od pobjede, ali se Nadal vratio u meč i osvojio ga u pet setova. U trećem kolu, Nadal je pobijedio Agassija u njegovom posljednjem meču na Wimbledonu. Dostigavši finale, Nadal je postao prvi španski teniser od Manuela Santane 1966. godine koji je dostigao finale Wimbledona. Federer ga je porazio u finalu u četiri seta. Federer i Nadal jedini su teniseri u open-eri koji su dostigli finale Wimbledona odmah nakon što su igrali jedan protiv drugoga u finalu Rolland Garrosa.

Nadal je igrao na samo dva turnira prije US Opena. Izgubio je u 3. kolu Canada Mastersa i u četvrtfinalu Cincinnati Mastersa. Također je dostigao četvrtfinale na US Openu.

Nadal je igrao samo tri turnira do kraja godine. Tada 690. igrač svijeta, Joachim Johansson, pobijedio je Nadala u 2. kolu Stockholm open. Tomáš Berdych porazio ga je naredne sedmice u četvrtfinalu Madrid Mastersa, zadnjeg Masters turnira u sezoni. Na završnom ATP šampionatu, Tenis Masters kupu, izgubio je 1 i pobijedio u 2 meča u takmičenju po grupama. U prvom meču porazio ga je Blake, a zatim je pobijedio Robreda i Nikolaja Davidenka. Dostigao je polufinale, u kojem ga je porazio Federer. Ovo je bio Nadalov treći poraz u 9 mečeva protiv Federera.

Nadal je postao prvi teniser od Andrea Agassija (1994-95) koji je drugu godinu u nizu završio na drugom mjestu ATP liste.

2007.

Nadal je počeo godinu igrajući na 6 turnira na tvrdoj podlozi. Izgubio je u polufinalu na svom prvom turniru, u 1. kolu na drugom i u četvrtfinalu Australian Opena od kasnijeg finaliste Fernanda Gonzalesa. Nakon što je poražen u četvrtfinalu turnira u Dubaiju, osvojio je Indian Wells Masters. Na narednom turniru, Miami Masters, Novak Đoković porazio ga je u četvrtfinalu.

Imao je mnogo više uspjeha na turnirima na šljaci. Osvojio je Monte Carlo Masters, turnir u Barceloni i Rim Masters, a zatim ga je Federer porazio u finalu Hamburg Mastersa. Ovaj poraz prekinuo je niz od 81 Nadalove pobjede na šljaci. Nadal je treći put u svojoj karijeri osvojio Rolland Garros, pobijedivši Federera u finalu. U međuvremenu, Nadal je pobijedio Federera na egzibicijskom turniru na Majorci, na terenu čija je jedna polovina bila travnata, a druga zemljana.

Nadal je drugu godinu zaredom igrao na turniru u Queen's Clubu, na kojem je izgubio u četvrtfinalu. Drugu godinu zaredom, Federer ga je porazio u finalu Wimbledona, u 5 setova. Ovo je bilo prvo Federerovo finale na Wimbledonu koje je dobio u 5 setova još od 2001.

U julu, Nadal je osvojio turnir u Stuttgartu, što je bila i njegova posljednja titula te godine. Također je bio polufinalista Canada Mastersa, a izgubio je u 1. kolu Cincinnati Mastersa i u 4. kolu US Opena (od 15. tenisera svijeta Davida Ferrera). Nakon mjesec dana pauze, izgubio je od Davida Nalbandiana u četvrtfinalu Madrid Mastersa i u Pariz Mastersu. Nakon što je pobijedio u sva tri meča u natjecanju po grupama, Nadal je izgubio u polufinalu Tenis Masters kupa od Federera.

Tokom druge polovine godine Nadal je patio od ozljede koljena, koju je zadobio u finalu Wimbledona. Postojale su glasine da je sve to posljedica još nezaliječene ozljede stopala koju je zadobio krajem 2005. godine. Nadalov predstavnik za javnost je ovo negirao, a sam Nadal je rekao da je priča "totalna laž".

2008.

Nadal je godinu počeo u indijskom Chennaiju, gdje ga je Mihail Južnji porazio u finalu. Nadal je dospio do polufinala Australian Opena prvi put u karijeri, ali ga je porazio Jo-Wilfried Tsonga. Također je stigao do finala Miami Mastersa, ali ga je pobijedio Davidenko.

Tokom proljetnog dijela sezone na šljaci, Nadal je osvojio 4 titule i pobijedio Federera u 3 finala. Pobijedio ga je i u finalu Monte Carlo Mastersa treću godinu uzastopno, postavši rekorder po broju uzastopnih osvojenih titula na tom turniru. Pobijedio je u dva seta, iako je Federer u jednom trenutku u drugom setu vodio 4-0. Zatim je osvojio 4. uzastopnu titulu na turniru u Barceloni. Nekoliko sedmica kasnije, Nadal je osvojio svoju prvu titulu na Hamburg Mastersu, pobijedivši Federera u finalnom meču u tri seta. Osvojio je i Rolland Garros, postajući tek peti igrač u povijesti open-ere koji je osvojio Grand Slam turnir bez izgubljenog seta. U tom finalu Federer je uspio osvojiti samo četiri gema. Ovo je bila Nadalova 4. uzastopna titula na Rolland Garrosu, čime je izjednačio rekord Björna Borga. Nadal je, također, postao četvrti teniser u open-eri koji je osvojio Grand Slam turnir četiri godine uzastopno (prije njega, to su učinili Borg, Sampras i Federer).

Nadal je zatim, treću godinu u nizu, igrao protiv Federera u finalu Wimbledona. Ovaj meč mnogi smatraju najboljim mečevima ovih tenisera. Nadal je iza sebe imao seriju od 23 pobjede, uključujući i njegovu prvu titulu na travnatoj podlozi u Queen's Clubu. Federer je osvojio svoju petu uzastopnu titulu na turniru u Halleu, na kojem mu protivnik nijednom nije oduzeo servis. Također, Federer je došao do finala Wimbledona bez izgubljenog seta. Za razliku od njihovih prethodnih vimbldonskih finala, Federer nije bio favorit i mnogi analitičari smatrali su da Nadal ima više šansi da osvoji titulu. Igrali su najduže finale u povijesti Wimbledona, a zbog periodične pojave kiše, Nadal je osvojio 5. set sa 9-7 gotovo po mraku. Meč je nazvan najboljim i najvećim finalem Wimbledona ikada, a neki ga čak nazivaju najvećim mečem u teniskoj historiji. Osvojivši Wimbledon, Nadal je postao treći teniser u historiji open-ere koji je osvojio Rolland Garros i Wimbledon u istoj godini (nakon Roda Lavera 1969 i Borga 1978. i 1980. godine), kao i drugi Španac koji je osvojio Wimbledon. Nadal je, također, prekinuo Federerov niz od pet uzastopnih wimbledonskih titula i 65 uzastopnih pobjeda na travnatoj podlozi. Također, postao je prvi teniser koji se zadržao na drugoj poziciji ATP liste tri godine u nizu (od 25. juna 2005. do 24. jula 2008).

Nakon Wimbledona, Nadal je napravio niz od 32 uzastopne pobjede. Osvojio je Rogers Cup drugi put u karijeri i došao do polufinala Cincinati Mastersa. Kao rezultat svoje dobre igre i Federerovih poraza u ranim fazama turnira, Nadal je preuzeo prvo mjesto na ATP listi 18. augusta 2008. godine, smijenivši Federera na toj poziciji nakon 4 i po godine. Nadal je, također, peti ljevoruki teniser koji je stigao do prvog mjesta, prvi nakon Čileanca Marcela Riosa 1998. godine. Ostali ljevoruki teniseri koji su zauzimali prvo mjesto bili su Austrijanac Thomas Muster(1996) i Amerikanci John McEnroe (1980) i Jimmy Connors (1974).

Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Nadal je pobijedio srpskog tenisera Novaka Đokovića u polufinalu sa 6-4, 1-6, 6-4 i Fernanda Gonzalesa u finalu, osvojivši zlatnu olimpijsku medalju. Nadal je tako postao prvi teniser koji je osvojio olimpijsko zlato, a bio je među pet najboljih tenisera na ATP listi. Na US Openu Nadal je prvi put bio prvi nositelj na jednom Grand Slam turniru. Izgubio je u polufinalu od Andyja Murraya, koji ga je savladao u četiri seta (6-2, 7-6 /5/, 4-6, 6-4). Nadal je zatim igrao polufinale Davis Cupa protiv SAD-a i zajedno sa španskim timom plasirao se u finale.

Na Madrid Mastersu Nadala je u polufinalu porazio Gilles Simon. Usprkos ovom porazu, Nadal je, zahvaljujući dobrim rezultatima tokom godine, postao prvi Španac koji će godinu završiti na prvom mjestu. Na Pariz Mastersu Nadal je došao do četvrtfinala, ali je predao meč Nikolaju Davidenku zbog povrede koljena. Zbog te povrede Nadal je bio primoran otkazati sudjelovanje na završnom Masters turniru u Šangaju i u finalu Davis Cupa protiv Argentine.




2009.

Nakon što je izgubio od Murraya u finalu egzibicijskog turnira u Abu Dabiju, Nadal je počeo igrati na zvaničnim ATP turnirima. Na prvom turniru na kojem je igrao, Qatar Openu u Dohi, izgubio je od Gaela Monfilsa u četvrtfinalu. U meču 1. kola Nadal je porazio Fabricea Santoroa sa 6-0, 6-1 za samo 46 minuta, a zatim je dobio nagradu ATP za svjetskog teniskog šampiona. Nadal je, ipak, osvojio titulu na Qatar Openu u konkurenciji muških parova. S Markom Lopezom porazio je prvi par svijeta, Danijela Nestora i Nenada Zimonjića.

Na Australian Openu 2009. godine, Nadal je dobio prvih pet mečeva bez izgubljenog seta prije pobjede nad sunarodnjakom Fernando Verdascom u polufinalu, 6-7 (4), 6-4, 7-6 (2), 6-7 (1), 6-4. To je bio najduži meč u povijesti Australian Opena i trajao je 5 sati i 14 minuta. Pobjeda u polufinalu dovela ga je do finala s Federerom i njihovog prvog susreta ikad na tvrdoj podlozi Grand Slam turnira, kao i njihovog 19. susreta ukupno. Nadal je porazio Federera 7-5, 3-6, 7-6 (3), 3-6, 6-2 i time osvojio prvi Grand Slam naslov na tvrdoj podlozi, čineći ga prvi Špancem u historiji koji je osvojio Australian Open, četvrtim muškim teniserom poslije Connorsa, Wilandera i Agassija koji je osvojio Grand Slam naslove na tri različite podloge.

U prvom kolu ATP turnira u Rotterdamu, Nadal i njegov partner Ignacio Coll-Riudavets izgubili su od Arnauda Clementa i Michaela Llodre, 4-6, 4-6 u kategoriji parova. U pojedinačnoj kategoriji dostigao je finale u kojem je izgubio od Murraya rezultatom 3-6 6-4 0-6. Tokom finala imao je problem s tetivom desnog koljena, što je i utjecalo na njegovu igru. Problem je bio dovoljno ozbiljan da se morao povući s turnira u Dubaiu koji je održan kroz 7 dana.

U martu, Nadal je pomogao Španiji da pobijedi Srbiju u prvoj rundi Davis Cupa u Benidormu (Španija). Nadal je porazio Janka Tipsarevića 6–1, 6–0, 6–2 i Đokovića 6–4, 6–4, 6–1.

Na Indian Wellsu, Kalifornija, Nadal je osvojio svoj 13. turnir iz Masters serije 1000. U 4. kolu pobijedio je Davida Nalbandiana. Zatim je porazio Juana Martina del Potra u četvrfinalu i Andyja Roddicka u polufinalu prije pobjede nad Murrayem u finalu.

Na Sony Ericsson Open turniru u Floridi poražen je u četvrtfinalu od Del Potra sa 6–4, 3–6, 7–6(3). U aprilu, na 2009 Monte Carlo Mastersu, pobijedio je Đokovića 6-3, 2-6, 6-1 i postao prvi teniser koji je pobijedio na ovom turniru pet puta. Izjednačio se s Federerom u broju osvojenih titula na ATP World Tour Masters 1000 turniru s 14 titula. Ispred njega je Agassi sa 17.

2010.

Na ATP World Tour Mastersu u konkureniciji dublova u Indian Wellsu Nadal je igrao zajedno sa zemljakom Marcom Lopezom i osvojio titulu pobjedom nad prvim nositeljima Nestorom i Zimonićem. Meč je riješen pobjedom sa 7-6 i 6-3 za jedan sat i 35 minuta igre. Duo Nadal - Lopez je izgubio samo jedan set na svome putu do druge zajedničke titule. Bila je to šesta titula u dublu na ATP World Tour Mastersu za Nadala i druga na Masters 1000 nivou. U Aprilu je Nadal postao prvi teniser koji je uspio šest godina zaredom osvojiti turnir u Monte Carlu iz serije Masters 1000. Kao drugi nositelj turnira uspio je u finalu savladati zemljaka Fernanda Verdasca sa 6-0 i 6-1. Nadal drži rekord od 32 meča bez poraza u Monte Carlu.

Dvije sedmice nakon toga, u Rimu, Nadal je izjednačio rekord Open ere koji je držao Andre Aggasi od 17 naslova iz ATP Masters 1000 serije osvajanjem svoje pete titule na Internazionali BNL d’Italia turniru u Rimu.

Do kraja godine Nadal je osvojio tri Grand Slam turnira. Na Roland Garrosu Nadal je u finalu savladao Robina Soderlinga sa 6–4, 6–2, 6–4, čime je uz neočekivano ispadanje Federera u četvrtfinalu French Opena povratio prvu poziciju na ATP listi. Na trećem Grandslamu sezone, Wimbledonu, Nadal je igrao finale sa češkim teniserom Tomasom Berdychom, kojeg je savladao sa 6–3 7–5 6–4, a na US Openu Nadal je došao do naslova pobjedivši Novaka Djokovića sa 3-1 u setovima (6-4, 5-7, 6-4, 6-2), čime je kompletirao Grand Slam karijere, osvojivši i posljednji gradslam koji mu je nedostajao.


Rivalstvo s Federerom

Roger Federer i Rafael Nadalprofesionalni su teniseri i rivali koji su se držali na prve dvije pozicije ATP liste od jula 2005. Mnogi ljudi smatraju da je njihovo rivalstvo najveće u povijesti tenisa. Federer je bio 1. na svijetu s rekordnih 237 uzastopnih sedmica od februara 2004, a Nadal, koji je 5 godina mlađi, drugi svjetski teniser od jula 2005, ostavši tu rekordnih 160 uzastopnih sedmica prije nego što je prestigao Federera augusta 2008.

Rafael Nadal i Roger Federer

Igrali su jedan protiv drugog 19 puta, a Nadal je dobio 13 mečeva. Oni su jedina dva tenisera u open-eri koja su igrala jedan protiv drugog u 7 Grand Slam finala.


Nadalov stil igre

Nadal ima karakterističan forhend topspin, a poznat je po tome što je uporan u namjeri da vrati svaku loptu. Poznat je i po izvrsnoj fizičkoj kondiciji zahvaljujući kojoj drži kvalitetu igre i nakon nekoliko sati. Vrlo je dobar i u protivnapadima.

Iako je desnoruk, Nadal igra lijevom rukom (zbog čega i ima karakterističan topspin prilikom forhenda). U njegovim ranim godinama, njegov trener, Toni Nadal, zaključio je kako bi njegov dvostruki bekhend mogao biti još bolji sa snažnom desnom rukom, pa je Rafaela naučio da koristi lijevu ruku.


Oprema

Nadal nosi opremu firme Nike, a koristi Babolat rekete.Također reklamira marku automobila Kia Motors. Nadalova Babolat teniska torba prikazuje njegov nadimak, kao i 4 smeđe zvijezde, koje simboliziraju njegove 4 pobjede na Rolland Garrosu, te 1 zelenu zvijezdu, simbol pobjede na Wimbledonu.
Ako ces pravu Skandinavsku vilu mora bit vlahinja !!!
Avatar
legenda reala
 
Postovi: 21128
Pridružen/a: 29 jun 2010, 23:53
Lokacija: Gorazde

PostPostao/la retro dana 07 dec 2010, 22:20

Coria se oprostio prosle godine, nakon povrede zbog koje nije igrao 17 mjeseci nije uspio povratiti ni 10% stare igre.

Iako spominje da je uvijek moguce da se vrati, inace trenira svog mladjeg brata, ako bude i upola igrac kao brat, bit ce nesto. :D
Genius, outrageous, the best ever! RF!
retro
 
Postovi: 3183
Pridružen/a: 06 jul 2010, 09:23

PostPostao/la Virtu4l dana 08 dec 2010, 00:04

legenda reala je napisao/la:Virtual šta se desilo sa ovim momkom ,a može se pisati o ženskim legendama ili samo muškarci


Šta reći o njemu? Finale Roland Garrosa (2004) nam je svima ostalo u sjećanju, Gaudio je tada došao ni kriv ni dužan do titule. Jedan od najvećih koje sam gledao, jbg, mlad sam, hehe.
Miske hvala ti!
Avatar
Virtu4l
 
Postovi: 22449
Pridružen/a: 15 jun 2008, 22:21
Lokacija: kod amiđe

PostPostao/la Virtu4l dana 08 dec 2010, 00:07

retro je napisao/la:Coria se oprostio prosle godine, nakon povrede zbog koje nije igrao 17 mjeseci nije uspio povratiti ni 10% stare igre.


Da, rame je otišlo u tri lijepe. Pravio je 20 dvostrukih po meču, nije bilo šanse da se vrati, nažalost... povreda desnog ramena bila je fatalna, a u međuvremenu je uspio povrijediti leđa, zglob desne ruke, itd...
Miske hvala ti!
Avatar
Virtu4l
 
Postovi: 22449
Pridružen/a: 15 jun 2008, 22:21
Lokacija: kod amiđe

PostPostao/la brazzo dana 08 dec 2010, 00:32

Yevgeny Kafelnikov (možda nije bio najbolji ali je sigurno čovjek sinonim za tenis u Rusiji a samim time i u svijetu)

Age: 36 (18.02.1974)
Birthplace: Sochi, Russia
Residence: Sochi, Russia
Height: 6'3" (190 cm)
Weight: 185 lbs (84 kg)
Plays: Right-handed
Turned Pro: 1992

Career High
1(03.05.1999)
W-L
609-306
Titles
26
Prize money
$23,883,797*
*Singles & Doubles combined
evo i svih titula

2002 (2) Tashkent (Outdoor/Hard) , Halle (Outdoor/Grass)

2001 (2) Moscow (Indoor/Carpet) , Marseille (Indoor/Hard)

2000 (2) Moscow (Indoor/Carpet) , Sydney Olympics (Outdoor/Hard)

1999 (3) Moscow (Indoor/Carpet) , Rotterdam (Indoor/Carpet) , Australian Open (Outdoor/Hard)

1998 (3) Moscow (Indoor/Carpet) , Halle (Outdoor/Grass) , London (Indoor/Carpet)

1997 (3) Moscow (Indoor/Carpet) , New Haven (Outdoor/Hard) , Halle (Outdoor/Grass)

1996 (4) Lyon (Indoor/Carpet) , Roland Garros (Outdoor/Clay) , Prague (Outdoor/Clay) , Adelaide (Outdoor/Hard)

1995 (4) Long Island (Outdoor/Hard) , Gstaad (Outdoor/Clay) , St. Petersburg (Indoor/Carpet) , Milan (Indoor/Carpet)

1994 (3) Long Island (Outdoor/Hard) , Copenhagen (Indoor/Carpet) , Adelaide (Outdoor/Hard)
Singles Career Finalist (20):

2003 (1) Milan (Indoor/Carpet)

2001 (2) ATP Masters Series Paris (Indoor/Carpet) , Tashkent (Outdoor/Hard)

2000 (3) Stockholm (Indoor/Hard) , London (Indoor/Hard) , Australian Open (Outdoor/Hard)

1999 (2) Washington (Outdoor/Hard) , ATP Masters Series Canada (Outdoor/Hard)

1998 (3) ATP Masters Series Stuttgart (Indoor/Hard) , Tashkent (Outdoor/Hard) , Marseille (Indoor/Hard)

1997 (1) ATP Tour World Championship (Indoor/Hard)

1996 (6) Moscow (Indoor/Carpet) , ATP Masters Series Paris (Indoor/Carpet) , Stuttgart Outdoor (Outdoor/Clay) , Halle (Outdoor/Grass) , St. Petersburg (Indoor/Carpet) , Rotterdam (Indoor/Carpet)

1995 (1) Nice (Outdoor/Clay)

1994 (1) ATP Masters Series Hamburg (Outdoor/Clay)
Doubles Career Titles (27):

2003 (2) Washington (w/Sargsian, Outdoor/Hard) , ATP Masters Series Indian Wells (w/Ferreira, Outdoor/Hard)

2002 (1) Roland Garros (w/Haarhuis, Outdoor/Clay)

2001 (3) St. Petersburg (w/Golovanov, Indoor/Hard) , ATP Masters Series Rome (w/Ferreira, Outdoor/Clay) , ATP Masters Series Indian Wells (w/Ferreira, Outdoor/Hard)

2000 (2) Vienna (w/Zimonjic, Indoor/Hard) , ATP Masters Series Monte Carlo (w/Ferreira, Outdoor/Clay)

1999 (1) Barcelona (w/Haarhuis, Outdoor/Clay)

1998 (2) Vienna (w/Vacek, Indoor/Carpet) , Antwerp (w/Ferreira, Outdoor/Hard)

1997 (3) US Open (w/Vacek, Outdoor/Hard) , Gstaad (w/Vacek, Outdoor/Clay) , Roland Garros (w/Vacek, Outdoor/Clay)

1996 (5) Vienna (w/Vacek, Indoor/Carpet) , Basel (w/Vacek, Indoor/Hard) , Roland Garros (w/Vacek, Outdoor/Clay) , Prague (w/Vacek, Outdoor/Clay) , St. Petersburg (w/Olhovskiy, Indoor/Carpet)

1995 (4) Lyon (w/Hlasek, Indoor/Carpet) , ATP Masters Series Canada (w/Olhovskiy, Outdoor/Hard) , ATP Masters Series Hamburg (w/Ferreira, Outdoor/Clay) , Estoril (w/Olhovskiy, Outdoor/Clay)

1994 (4) Lyon (w/Hlasek, Indoor/Carpet) , ATP Masters Series Rome (w/Rikl, Outdoor/Clay) , Munich (w/Rikl, Outdoor/Clay) , Barcelona (w/Rikl, Outdoor/Clay)
Doubles Career Finalist (14):

2003 (2) Stuttgart (w/Ullyett, Outdoor/Clay) , Roland Garros (w/Haarhuis, Outdoor/Clay)

2002 (1) ATP Masters Series Monte Carlo (w/Haarhuis, Outdoor/Clay)

2000 (2) ATP Masters Series Rome (w/Ferreira, Outdoor/Clay) , Rotterdam (w/Henman, Indoor/Hard)

1998 (2) Moscow (w/Vacek, Indoor/Carpet) , London (w/Vacek, Indoor/Carpet)

1996 (3) ATP Masters Series Paris (w/Vacek, Indoor/Carpet) , Halle (w/Vacek, Outdoor/Grass) , Antwerp (w/Oosting, Indoor/Carpet)

1995 (2) Halle (w/Olhovskiy, Outdoor/Grass) , St. Petersburg (w/Hlasek, Indoor/Carpet)

1994 (2) ATP Masters Series Monte Carlo (w/Vacek, Outdoor/Clay) , Marseille (w/Damm, Indoor/Carpet)

uz to bio je skoro 7 godina među top 10 igrača na WTA listi i na kraju evo i kratka biografija sa njegove oficijalne stranice ;)

In year 1996 Yevgeny became the first russian player in history who got into top 5 both in singles and doubles ATP ratings
Yevgeny's circle of interests goes widely out the tennis court. Here are just some of his passions: fishing, playing golf, piloting the plane
During the time of his professional career the great contemporary of Yevgeny, Pit Sampras, was lucky to win all but one Grand Slam tournament -- Rolland Garros. In 1996 American passed to the semifinal of French Open, where was stopped by Kafelnikov in three easy sets
In 2000 Yevgeny Kafelnikov entered top 10 mostly tituled universals of the world, became the tenth player around the history of the Open Era (since 1968) who was able to win not less than 20 titles both in single and doubles digits.
On his way to triumph on Rolland Garros in 1996 Yevgeny beated three well-known clay court specialists from Spain: Galo Blanco, Felix Mantilla and Francisco Clavet
The score in the personal opposition between Yevgeny Kafelnikov and Marat Safin -- 2:2. By the way, the first and the last games were won by Yevgeny
Yevgeny is the last tennis player at the moment, who made victories both in singles and in doubles competition on one Grand Slam tournament. Kafelnikov used to do this in 1996 at Rolland Garros
February 18, 1974, а new-born Sochiner Yengeny Kafelnikov, named «Prince» for his 5-kilos weight, could not even suggest, what was going to happen to him in future: tennis courts, millions of fans all over the world, victories on the most prestigeous tournaments. No doubt, this all came to him far not immideatelly and worthed many hours of intensified trainings
For his speed, exactness and the powerful strikes Yengeny was unoficially called «Kalashnikov» by fans
In the end of nineties Yegeny Kafelnikov was named the best tennis player of Russia in 20th century
It was turned around so that right looked wrong
It was turned around so that up looked down
It was turned around so that those who marched in the streets with bibles and signs of peace became enemies of the state and risk to national security
Avatar
brazzo
 
Postovi: 4335
Pridružen/a: 21 aug 2009, 12:50
Lokacija: Tuzla

PostPostao/la Ronaldo_7 dana 08 dec 2010, 16:01

Virtu4l je napisao/la:Ok, neko je predložio ovu temu. Imamo dosta materijala i vjerujem da ćemo obraditi dosta toga.

Pete Sampras (USA), Bjorn Borg (SWE), Roger Federer (SWI), Rod Laver (AUS), Andre Agassi (USA), Ivan Lendl (USA), Jimmy Connors (USA), John McEnroe (USA), Boris Becker (GER), Mats Wilander (SWE), Rafael Nadal (ESP)

Svaki od njih ima dosta razloga zašto se upravo njegovo ime nalazi na ovoj listi. Međutim, postoji još mnogo igrača koje treba spomenuti, Nastase, Stich, Rafter, Kuerten, Cash, Ivanišević, Roche, Chang, po nekima i veliki showman Bahrami, a od starijih Cochet, Lacoste, Borotra...

Evo nekoliko najgorih, statistički

John Lackey (USA) počeo igrati futures turnire u 58. godini života
Robert Dee (GB) pobijedio nakon 54 uzastopnih poraza
Diego Beltranena (Guatemala) 56 poraza i bez pobjede
Brie Whitehead (USA) parovi 0-10 i single 2-43.

Evo jedne od najlegendarnijih izjava, Vitas Gerulaitis,

After finally beating Jimmy Connors at the 1979 Masters following sixteen straight losses.
"And let that be a lesson to you all. Nobody beats Vitas Gerulaitis 17 times in a row."

Prije ovog meča imao je 0-16 u okršajima sa velikim Borgom.

Што су то они већи од Ђоковића ?! Колико је који освојио титула и све то ?! Кад је Куертен био првак свијета или сингле или репка ?!
Чувајмо се од нељуди, али се још више чувајмо да ми не постанемо нељуди. патријарх Павле
Ronaldo_7
 
Postovi: 117
Pridružen/a: 05 dec 2010, 23:10

PostPostao/la LBJ MVP dana 08 dec 2010, 16:17

Jedan je Federer zbog njega sam počeo pratit tenis :D 8-)
Michael Owen: "Before I went there, Jamie Carragher said to me: “Oh, you’ll never get a game, Ronaldo will be playing and Raul will be playing, My answer was simple: “But it’s Real Madrid”.
Avatar
LBJ MVP
 
Postovi: 15784
Pridružen/a: 10 jan 2010, 21:52
Lokacija: Casterly Rock

PostPostao/la Virtu4l dana 08 dec 2010, 16:22

Kuerten, tri puta osvojio Roland Garros, bivši broj jedan (2000.), dostignuća koja se sigurno cijene više od Davis Cup trofeja. Guga je velikan tenisa, omiljen među publikom, igračima... bio je idol mnogim igračima koji su kasnije postali velika imena u tenisu...

O Goranu je suvišno pričati....
Miske hvala ti!
Avatar
Virtu4l
 
Postovi: 22449
Pridružen/a: 15 jun 2008, 22:21
Lokacija: kod amiđe

PostPostao/la Devil dana 08 dec 2010, 16:25

PA dobro Kuerten je uzeo 3-4 Roland Garosa,od toga onaj jedan kada uopste i nije bio nositelj,bio je i prvi na ATP listi,osvajac zavrsnog turnira 2000.u Portugalu,mislim u Lisabonu da se igralo,svakako zasluzuje mesto ovde.
I Goca svakako zasluzuje ovde mesto,osvajac Wimbledona,20 i kusur titula,nekoliko polufinala,doduse nije bio br 1. nikada(bar se ja ne secam).I on je zasluzeno ovde.(Uh kada se setim da sam plakao kada je uzeo Wimbledon) :)
Djovak je jos uvek mlad,mogao se naci ovde,mada Virtuovi kriteriji su jaki :mrgreen: ,no svakako da u buducnosti za neke 2-3 godine morace se naci na Virtuovom spisku. :mrgreen: ,do tada nek radi i nek donose sto vise titula.
Pozdravlja vas Cika Devil. Secajte me se. :)))
Avatar
Devil
Moderator
 
Postovi: 24244
Pridružen/a: 12 jun 2009, 23:17
Lokacija: Grad Greha

PostPostao/la Pasodzigera dana 08 dec 2010, 16:25

Ronaldo_7 je napisao/la:Што су то они већи од Ђоковића ?! Колико је који освојио титула и све то ?! Кад је Куертен био првак свијета или сингле или репка ?!
Djokovic nije za te liste koju je postavio @Virt4l,mora on jos dugo,dugo igrati da bi bio na ovoj listi,te mora jos mnogo turnira da osvoji,a ima talenta za to,mada bi postavio pitanje @ Virtu4l,gdje je Thomas Muster? nekada prvi teniser svijeta u najbolje vrijeme Pete-a Samprasa.
Bosno moja,divna,mila,lijepa ,gizdava
u tebi je Safet Susic,majstor fudbala!
Pasodzigera
 
Postovi: 982
Pridružen/a: 22 mar 2008, 13:46

PostPostao/la Virtu4l dana 08 dec 2010, 17:54

Mnogo je igrača koje sam ja zaboravio pomenuti, ovih pobrojanih sam se sjetio onako na prvu. Evo sad vidim da nisam stavio Hewitta.

Što se Đokovića tiče, nemam niti jedan razlog da ga stavim među najveće, jer ako bih njega stavio onda bih morao ubaciti i Safina, Roddicka, Gaudia, Del Potra, itd, itd...

Novakovo vrijeme dolazi, može biti veliki igrač, ali to mogu biti i Murray, Del Potro...
Miske hvala ti!
Avatar
Virtu4l
 
Postovi: 22449
Pridružen/a: 15 jun 2008, 22:21
Lokacija: kod amiđe

PostPostao/la legenda reala dana 08 dec 2010, 18:28

Gilermo Coria puno je obećavao ,ali ništa povrede ga uništiše ,a kako je Argentina bila u to vrijeme jaka sa novim valom tenisera Coria,Gaudio ,Nalbandian ,a sad ih nigdje

A šta se bune ovi Đokovićevi navijači ,što ga nema ,nema ga zato što nije teniska legenda ,i zato što neće nikad ni biti ,a neće biti zato što nema mozga ,i zato što igra u pogrešno vrijeme on može osvojiti 2-3 Grand slama i to je to za nešto više nema mozga ,pa i Hrvati su osvojili Davis cup pa ih nema na spisku ,doduše on ima i jedan AO
Ako ces pravu Skandinavsku vilu mora bit vlahinja !!!
Avatar
legenda reala
 
Postovi: 21128
Pridružen/a: 29 jun 2010, 23:53
Lokacija: Gorazde

PostPostao/la Valencia dana 08 dec 2010, 23:23

Virtu4l je napisao/la:Mnogo je igrača koje sam ja zaboravio pomenuti, ovih pobrojanih sam se sjetio onako na prvu. Evo sad vidim da nisam stavio Hewitta.

Što se Đokovića tiče, nemam niti jedan razlog da ga stavim među najveće, jer ako bih njega stavio onda bih morao ubaciti i Safina, Roddicka, Gaudia, Del Potra, itd, itd...

Novakovo vrijeme dolazi, može biti veliki igrač, ali to mogu biti i Murray, Del Potro...


Kakav crni Hjuit. Istina, on je osvojio turnira, ali u tom vremenu nije im'o neku kvalitetnu konkurenciju. Da je Djokovic igr'o u njegovo vrijeme, osvojio bi dosta vise titula.

A šta se bune ovi Đokovićevi navijači ,što ga nema ,nema ga zato što nije teniska legenda ,i zato što neće nikad ni biti ,a neće biti zato što nema mozga ,i zato što igra u pogrešno vrijeme on može osvojiti 2-3 Grand slama i to je to za nešto više nema mozga ,pa i Hrvati su osvojili Davis cup pa ih nema na spisku ,doduše on ima i jedan AO


Slazem se da se Djokovic za sada ne moze svrstati u legende tenisa. To je jedino dobro sto si napis'o. Al' Djokovic ce sigurno zauzeti znacajno mjesto u teniskoj historiji, jer je on igrac koji je NAJVISE puta pobjedio dva najbolja igraca svih vremena, Nadala i Federera. Osvojio je AO, DC i jos mnogo velikih turnira. Sigurno ce osvojiti jos dosta trofeja... Svaki turnir koji osvoji ima POSEBNU tezinu, jer je osvojen u konkurenciji dva najbolja igraca svih vremena. Znas, ne vrjednuje se podjednako titula u BiH PL i ENG PL :mrgreen: .

Nema mozga? Koliko znam, za njega se govori da je najinteligentniji od svih tenisera... Pitanje je koliko ti imas mozga, koliko si kompetentan da govoris o drugima, kada su sve tvoje recenice gramaticko ruglo :mrgreen: .
Nikad za nista ne krivi druge. Cim si u situaciji da ti sudbina zavisi od drugih, nesto si pogrijesio.
Avatar
Valencia
 
Postovi: 3593
Pridružen/a: 10 dec 2008, 17:47

PostPostao/la legenda reala dana 08 dec 2010, 23:38

Šta tebe briga šta ja mislim ,on nema mozga i nikad neće biti veliki teniser ,a to ćemo vidjeti za jedno deset godina
dokle god se on i njegov stari budu udarali u prsa kad vodi i psovali majke publici čim krene loše nema od njeg ništa

a da mi je znat odakle si i ko si ti ,šta god pišeš ideš nato da uzdigneš srbe ,a podcijeniš sve što ima veze sa BIH
a koliko si ti kompetentan,i koliko si uljepšavao ovaj tekst da ne bi napravio grešku
Ako ces pravu Skandinavsku vilu mora bit vlahinja !!!
Avatar
legenda reala
 
Postovi: 21128
Pridružen/a: 29 jun 2010, 23:53
Lokacija: Gorazde

PostPostao/la Virtu4l dana 08 dec 2010, 23:40

Valencia je napisao/la:Kakav crni Hjuit. Istina, on je osvojio turnira, ali u tom vremenu nije im'o neku kvalitetnu konkurenciju. Da je Djokovic igr'o u njegovo vrijeme, osvojio bi dosta vise titula.


Jedan od najboljih returnera svih vremena. O konkurenciji se može u nedogled, kad smo već kod toga, kakvu je Federer imao konkurenciju dok nije došao Nadal? Baghdatis, Roddick, Agassi (godine) i ostali poluigrači, ali jbg, tako je kako je ;)
Miske hvala ti!
Avatar
Virtu4l
 
Postovi: 22449
Pridružen/a: 15 jun 2008, 22:21
Lokacija: kod amiđe

Sljedeća

Natrag na Tenis

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.