Inflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vremenskom razdoblju koje obuhvaća cijelo gospodarstvo. Inflacija je trenutno najveći problem cijelog svjetskog gospodarstva koji se pokušava suzbiti razno raznim mjerama monetarne i fiskalne politike.
Ukoliko se dogodi porast stope inflacije, saniranje lako može dovesti do recesije, a kasnije u težem obliku depresije. Provoditelji mjera ekonomske politike moraju biti vrlo oprezni da ne izazovu nove negativne posljedice kao rezultat rješavanja problema inflacije.
NBA prati inflacijske trendove, kako na terenu, tako u uredima, odnosno u rekordnim individualnim i timskim napadačkim izvedbama kao i po TV ugovorima, salary capu te bankovnim računima igrača i trenera.
Brojke rastu, rekordi se ruše.
Naravno da nikome tko je ikako povezan s ligom nije u interesu da se zaustavi trend podizanja TV rejtinga, posljedično i sklapanje dogovora koji jamče financijsku korist svim akterima. "Nek novca svima, a ne da drugima crane krava nego nek i meni je dobro kao i mojim kolegama" mogla bi se upotrijebiti kao krilatica u američkom profesionalnom sportu, usko povezanog sa šoubiznisom.
Sljedeće sezone istječe postojeći devetogodišnji ugovor s Disney i Warner Bros grupacijama. ESPN i TNT predstavnici su spomenutih filmografskih kao glavni američki sportski medijski brand glavni je televizijski sadržaj NBA Lige, a prosječno oko 2,5 milijarde dolara po sezoni po trenutnom ugovoro vrijede ekskluzivna NBA TV prava.
Uveliko se nagađa o potencijalnim novim vlasnicima istih, među najistaknutijim kandidatima je i Netflix, specijalizirani kinematografski streaming Internet servis. Ugovor se sklapa na višegodišnji rok, a nagađanja o godišnjoj cifri kreću se između 7 i 9 milijardi dolara. Po svemu sudeći, dolazi do utrostručenja što automatski jamči novi skok u primanjima čitave NBA zajednice.
I zaista, gotovo svakim sljedećim pregovorima liga/predstavnici igrača, liga/medijske kuće dolazi do rješenja na svestrano zadovoljstvo i samim time, svakih nekoliko godina na red stiže povišenje salary capa, ovih dana potvrđen je rast istog. 127 milijuna minimalna su izdvajanja, a 172 gornja je granica koju su voljni prekoračiti određeni vlasnici ukoliko smatraju da njihova franšiza u skorom razdoblju može postati prvak.
Vlasnik LA Clippersa Steve Ballmer je posebno involviran, najimućniji je među kolegama te se ne libi "iz vlastitog džepa" izdvojiti dio sredstava da njegova momčad bude što kvalitetnija, a sve je spremno za preseljenje u novu arenu te više neće dijeliti Staples s LA Lakersima, a već je objavljeno da će se u toj dvorani održati NBA ALL Star Weekend za 2 godine.
Vrijednost NBA franšiza debelo premašuje inflacijsko ekonomsko stanje, štoviše, prema dostupnim podacima svaka NBA franšiza u posljednja 2 desetljeća gotovo svake godine bez obzira na krah burze, ratove i pandemije, doživljava stalni rast.
2000. godine 3 franšize(Ny Knicks, LA Lakers i Chicago Bulls) su prema Forbesu bile procijenjene na iznad 300 milijuna dolara.
2023. godine Forbes procjenjuje da su tri najvrednije franšize "teške" iznad 6 milijardi dolara, od čega Golden State Warriors preuzeli primat od LA Lakera i New York Knicksa koji su se smjenjivali na čelu unatoč tome što Knicks se ne mogu pohvaliti nekim posebnim sportskim uspjesima dosad.
Preseljenje, tj.povratak u San Francisco te nova arena uz osvajanje četvrte titule doprinijele su rastu "Ratnika" čija je vrijednost po dolarima dakle gotovo ekvivalentna broju stanovnika na Zemlji. Chase Center je dom GSW, koji donosi gotovo trećinu procijenjene vrijednosti što je golema razlika u odnosu na sve ostale čije "arene" su između 10 i 25 posto ukupne vrijednosti franšize.
Chase Center procijenjen je na 2,5 milijarde dolara, otprilike kao čitave organizacije Memphis Grizzliesa, Minnesote Timberwolvesa i New Orleand Pelicansa.
Rast od preko 1000% u posljednja dva desetljeća doživljavaju sve NBA sredine, a možda najbolje ilustracije su usporedbe konkretnih kupoprodajnih poslova određenih franšiza.
Phoenix Suns 1987. kupio je Jerry Colangelo za 44 milijuna dolara, 2004. godine Robert Sarver preuzeo je vođenje sastava iz Arizone za 401 milijun, a 2022. Mat Ishbia kupio je Sunse za 4 milijarde dolara.
Mikhail Prokhorov otkupio je tadašnje New Jersey Nets 2010. za "samo" 200 milijuna dolara da bi 9 godina kasnije Joe Tsai postao vlasnik Brooklyn Netsa za 3.3 milijarde dolara. Zanimljivo, instantno po dolasku novopečenih vlasnika Sunsi i Netsi su sastavili tzv. super trojke u momčadi, a glavni potez u oba slučaja bilo je dovođenje Kevina Duranta, jednog od najboljih strijelaca u povijesti.
Rekordna kupovina prije Sunsa i Netsa bila je ona Houston Rocketsa-. Navijači navedene Teksaške momčadi vrhunac su doživjeli 1994. i 1995. kada su proslavljali osvajanje prstenja Hakeema Olajuwona&co. iskoristivši odlazak Michaela Jordana u baseball, a potez kupnje Rocketsa 1993. u iznosu od 85 milijuna dolara ispostavio se savršenstvom za Leslieja Alexandera.
Po inerciji je bogatstvo raslo, a 2017. dolazi do promjene vlasništva kada Tillman Fertitta(bratić bivših UFC vlasnika, braće Fertitta) za 2.2 milijarde dolara, na raspolaganje dobija Rocketse i dvoranu naziva Toyota Center, kamo je htio uvesti i NHL franšizu koja u tom gradu ne postoji, no to je bila neuspjela misija.
Rockets su u početnim godinama njegovog rukovodstva postali fantastičan suparnik jednoj od najboljih momčadi ikad, Golden Stateu s Durantom, Steph Curryem u glavnim ulogama, no nisu osvojili Zapadnu Konferenciju i 2020. je došlo do razlaza s generalnim managerom, trenerom i svim glavnim igračima te sada s mladom jezgrom pokušavaju opet biti relevantan čimbenik.
Najlogičnija stvar je da glavni akteri i uzročnici globalne NBA popularnosti koja dovodi do impozantnih iznosa u svim oblicima budu i ponajviše nagrađeni, a to se dobrim dijelom i događa.
Barijeru od 1 milijun američkih dolara za NBA superzvijezdu prvi su probili Moses Malone i Bill Walton u sezoni 1979-80. Postepeno je dolazilo do rasta, no Michael Jordan nakon povratka košarci iz baseballa, postao je apsolutna ikona, ujedno i apsolutna iznimka pošto je postao možda i veći brand od NBA, nešto nezabilježeno dotad, a i otad.
Patrick Ewing iz NY Knicksa s 18.7 milijuna(duplo više u odnosu na drugog najplaćenijeg, Clyde Drexlera) bio je najplaćeniji igrač 1995-96, u sezoni kada je MJ osvojio novi naslov te je "leteći Mike" potpisao poboljšani ugovor s Bullsima od preko 30 milijuna godišnje za naredne dvije sezone u kojima su Jordanovi "Bikovi" opet rutinski stizali do titula ponovivši three peat iz perioda početka posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, a i 2.tisućljeća.
Ipak, došlo je do zasićenja i razlaza kultne dinastije Chicago Bullsa, Michael Jordan ponovno je napustio NBA na nekoliko godina, a ponovno je Ewing s 18,5 milijuna bio "najteži" ugovor lige.
S punim pravom je dolazio do lockouta kada su sindikalni predstavnici NBA igrača tražili bitna povećanja vlastitih primanja budući da je činjenično dolazilo do golemih uvećanja prihoda čitave lige i svih franšiznih vlasnika, no to nije pratilo i proporcionalno povećanje igračkih ugovora.
Naime, 2000-01 Kevin Garnett je bio onaj za kog se izdvajalo najviše, nešto manje od 20 milijuna dok je desetoplasirani Scottie Pippen primao 13-ak milijuna dolara. 11 godina kasnije, Kevin Garnett bio je drugi najplaćeniji s 21 milijunom, top10 je zatvarao Dwight Howard s 18 milijuna dolara.
Tek 15 godina nakon što je MJ Bullse službeno koštao 33 milijuna i 140 tisuća dolara, cifru od 30 milijuna godišnje za sezonski ugovor od matične NBA franšize zaslužio je Kobe Bryant, koji je 7 godina uzastopno bio najplaćenija zvijezda lige, od 2009-10 do sezone vlastitog umirovljenja, 2015-16. "Samo" dvije od navedenih sedam Kobe je zarađivao 30+ milijuna, točnije $30,453,805.
2016-17 LeBron James je naslijedio Bryanta na čelu najplaćenijih, tada je i on od Cleveland Cavaliersa plaćen iznad 30 milijuna dolara, no na čelu takvog poretka "King" je ostao jedno ljeto pošto je Stephen Curry od sezone 2017-18 do dan danas uživa status najplaćenijeg NBA igrača, dakle 7 godina uzastopno čime se izjednačio s Kobe Bryantom.
2018-19 prva desetorica su dobijala iznad 30 milijuna dolara, a 2022-23 prva desetorica najplaćenijih su plaćeni preko 40 milijuna.
Curry ove sezone prima više od 50 milijuna, a prvi koji će u jednoj sezoni zaraditi više od 60 milijuna bit će Damian Lillard kao apsolutni veteran pred igračku mirovinu. Praksa današnjih najizdašnjjih ugovora je takva da igrači iz godine u godinu zarađuju po nekoliko milijuna više, npr. krilni igrač Boston Celticsa Jaylen Brown potpisao je novi ugovor koji počinje tek od sljedeće sezone za koju mu je obvezno isplatiti 52,3 milijuna dolara, a na njegovom isteku, u posljednjoj godini "sjest će mu" skoro 70 milijuna. Na red u Bostonu stiže i Jayson Tatum, Jaylenov suigrač gotovo od početka NBA karijere se prate i na terenu i ugovorno pošto su obojica 2016. i 2017. odabrani 3.pickom NBA Drafta, a Tatum će uskoro potpisati rekordni ugovor, no potom se neće dugo čekati i da se netko približi ugovoru od 100 milijuna dolara na godinu.
Ista praksa povišice prati i rookie ugovore što praktički osigurava doživotnu egzistenciju izabranih momaka pod uvjetom da nisu rasipni.
Jaylen Brown je na Draftu 2016. izabran treći, a Dragan Bender četvrti čija su garantirana primanja u premijernoj NBA sezoni iznosila između 3 i 4 milijuna dolara, a prvoizabbrani Ben Simmons primao je od Philadelphia 76ers nešto ispod 5 milijuna. Od prvih 30, trećina njih je zarađivala iznad 2 milijuna, 25/30 iznad jednog milijuna. Na posljednjem NBA draftu, 2023.godine, Francusko čudo, Victor Wembanyama, prvi je rookie s NBA plaćom iznad 10 milijuna dolara, a svaki od 30 košarkaša u prvoj rundi zaradit će ove sezone najmanje 2 milijuna dolara.
U biti, jedino što je manje više na jednakoj razini nekoliko desetljeća u NBA jest prosječan broj gledatelja. Najposjećenije arene na 20-ak tisuća gledatelja prosječno, najmanje posjećene na petnaestak tisuća.
Ukupan broj gledatelja u prvom desetljeću ovog tisućljeća bio je po apsolutnom broju nešto veći u odnosu na drugo desetljeće, no treba uzeti u obzir smanjenje dviju sezona u drugom desetljeću zbog lockouta, odnosno korona virusa.
Najsjajnije zvijezde i najzvučnije momčadi privlače i najviše publike, a tome svjedoči da su najgledaniji "gosti" u NBA dvoranama od 2001. naovamo LA Lakers, Miami Heat, Boston Celtics, Cleveland Cavaliers.
Super timovi, super franšize ili one man show? Atraktivno širokim masama jer onda kad znaš da će doživljaj biti poseban i da stiže netko jako bitan, iznimno kvalitetan, ne libiš se potrošiti pokoji postotak kućnog budžeta više da se zaputiš na sportsko borilište ili koncert.
Washington Wizards prije i nakon Michael Jordana ponajmanje su zanimljiva NBA franšiza očigledno i samima sebi pošto se ozbiljno razmišlja o relokaciji franšize iz metropole. U dvije sezone s Jordanom bili su druga najgledanija gostujuća momčad bez obzira što nisu konkurirali za najveće domete.
Veoma usporediv je slučaj Cleveland Cavaliersa i LeBron Jamesa, koji su redovno bili među najgledanijim ekipama kad je on bio u sastavu, a nakon njegova odlaska postali su najmanje atraktivan suparnik, a Miami Heat je automatski postao najgledaniji, isto kao i Cavaliers nakon LeBronovog povratka, u 3 od 4 sezone njegovog drugog mandata. La Lakers sami po sebi su uvijek bili mamac, a čim je James pristigao u njihove redove, oni preuzimaju broj 1 u ovoj kategoriji.
San Antonio Spurs puna dva desetljeća bili su fantastična momčad, peterostruki NBA prvak, no rijetko su bili u 5 najgledanijih gostujućih ekipa, a vrlo je izgledno da u naredna dva desetljeća neće biti toliko uspješni, no još izglednije i da će stalno biti među najprimamljivijim protivnicima, kadgod Victor Wembanyama bude stizao u goste. Prvi bloker lige, 20-godišnji centar "Mamuza" privlači toliku pozornost da je njegov dres četvrti najprodavaniji, odmah nakon Currya, Tatuma i LeBrona.
NBA raspolaže s 2,5 milijarde dolara sezonski od TV prava dok 30 NBA franšiza u otprilike istom periodu po sezoni prikupe polovicu prihoda od cijene ulaznica. Snažan udar po tom pitanju bila je pandemija korona virusa i očekivano je stiglo dodatno povisivanje usluge za gledatelje.
Nažalost, uvjerljivo najveći nesrazmjer u brojkama što se tiče NBA nastaje kod cijene ulaznica posljednjih godina, a to se direktno odražava na bitnu promjenu atmosfere u manje više svim dvoranama. Iako po kulturi, a i restriktivnim zakonima ne možemo uspoređivati neke europske zemlje i sportski doživljaj s onime u zatvorenim američkim dvoranama, ne može se poreći da je ne tako davno dojam bio kudikamo autentičniji, manje generičan i da su igrači bili povezaniji s vlastitim navijačima, a suparnicima nije bilo svejedno zamjeriti se u "tuđoj" areni.
Činjenica je da sve veći broj građana ne može priuštiti odlazak na NBA utakmicu, pogotovo ne kontinuirano, manje je i sezonskih ulaznica od onih najvjernijih navijača te unatoč isplativosti takvog modela koji favorizira "viši društveni stalež", možda bi trebalo razmišljati o restrukturiranju u tom segmentu.
Prije desetak godina, tek fanovi NY Knicks u Madison Square Gardenu i La Lakersa u Staples Centre prosječno su izdvajali više od 100 dolara, a danas najjeftinije prolaze navijači Indiana Pacersa s oko 140 dolara prosječno za pojedinačnu cijenu ulaznice.
Status najvrednije franšize od LAL i NYK preuzeo je GSW, a tako je i po cijeni ulaznica trenutno najskuplje gledati domaću utakmicu Golden State Warriorsa, gotovo u razini minimalne hrvatske mjesečne plaće što se ove sezone definitivno ne isplati njihovim fanovima dok s druge strane žitelji Oklahoma Citya imaju druge najjeftinije ulaznice, a ponajbolja su momčad lige s mladom momčadi koja bi tek trebala doseći puni potencijal.
Izuzetno zanemarena činjenica da gotovo svaku večer tokom sezone u trajanju od 6 mjeseci imamo priliku pogledati makar jednu vrhunsku utakmicu, a što je slučaj usporediv jedino još s NHL, ostaje u sjeni neprestanih kritika na moderni NBA.
Američki nogomet nije zaživio kao globalna "pošast" mada u povijesti natjecanja ima stranaca u Kući Slavnih, a trenutno je više od 80 igrača rođenih izvan SAD koji su pod ugovorom.
NFL je najpopularnija sportska liga u SAD, a glavni razlozi su format natjecanja(igranje tek 16 utakmica po timu u regularnoj sezoni, uglavnom nedjeljom, a zatim playoff direktno na izbacivanje jedan sraz bez uzvratnog dvoboja) i popratni show uz održavanje dvoboja na golemim stadionima, no bez ikakve dileme NBA je glavni sportski proizvod u svijetu sporta. Medijska popraćenost na svim kontinentima usporediva je jedino s nogometnim Mundijalom, a šansu za parirati NBA po pitanju ugovora igračima i trenerima imala bi tek (polu)zatvorena, elitistička Liga prvaka, tzv. Europska Superliga.
Koliko su utemeljene kritike, odnosno objede o "neigranju obrane", "cirkusu regularne sezone" ili manjku karizmatika i višku političke korektnosti?
Po običaju, istina je relativna stvar, percepcija je individualna, a o ukusima se ne raspravlja.
Mijenjaju se generacije, stil života, prioriteti, nestaju neki poslovi i zanati, izmišljaju se novi, tehnologija preuzima živote. Mijenjaju se i generacije sportaša, stručnjaka, trendovi silaze i nadolaze iznova, uvode se nove metode rada s mladima, no u svojoj srži, nema suštinskih razlika. Najbolji se lako prepoznaju, bez obzira na osobne preference.
Posljednjih desetak godina za nevelika financijska izdvajanja, manje više na čitavom "Zapadu" sportski fanovi mogu svakog dana 0-24 gledati sve najznačajnije sportske priredbe. Specijalizirani sportski kanali i unaprijeđeni Internet donose privilegiju kakvu nisu imali prethodnici, no takva hiperprodukcija donosi i zasićenje i više se ništa ne smatra nečim posebnim. Brže-više-brže-više-brže nije sportski već životni moto društva, način života je apsolutno neusporediv s prijašnjim, konzumerizam je uhvatio zamah čak i u određenim plemenskim grupama.
Čelnici krovnih sportskih organizacija i liga neprestano uvećavaju broj turnira i natjecanja. Više turnira, više natjecanja= više publike na licu mjesta, više TV gledatelja, više klikova na socijalnim mrežama. Više golova, više poena, više uzbuđenja, više nagrada, više trofeja= više zanimanja, više novca, viši interes nove ciljane skupine.
Dokle tako? Dok god je isplativo većini uključenih i dovoljno interesantno javnosti. Kruha i igara.
Nestala je aura nedodirljivog, neopipljivog. Glamur je postojao i postojat će, no u ovom dobu ne postoje unisono obožavane zvijezde koje postaju "veće od života", kamoli od sporta, glazbenog žanra ili nečeg trećeg. Simboli vremena, kultovi ličnosti, lako ih je nabrajati samo kroz drugi dio 20.stoljeća, a u današnje vrijeme za malo kog se može reći da to doživljava. Politički lideri i vojskovođe diljem svijeta su primjerice bili jako štovani, slijepo im se vjerovalo i poštivalo zapovijedi. Nije da ne svjedočimo jako opasnim i turbulentim vremenima, najblaže rečeno, no možete li zamisliti nešto slično? Retoričko pitanje.
Jednostavno, globalni, momentalni protok informacija samo u posljednjih desetak godina toliko je uvećan da je sadržajem vjerojatno ispunio više od jedan posto čitave svjetske povijesti.
NBA 1990-ih počeo se otvarati van SAD i Kanade, počeo je upliv stranih košarkaša čije su države krenule otkupljivati prijenose utakmica, u pravilu najatraktivnijih uz naglasak na NBA doigravanje. Nije postojala druga mogućnost osim gledanja tih utakmica uživo uz eventualnu snimku te praćenje najjačih sportskih natjecanja putem novinskih napisa, tjednih ili mjesečnih časopisa i popratnih šturih statističkih podataka.
Iako je tad bilo više slobodnog vremena kod prosječne osobe, potpun sadržaj nije bio dostupan nikome, za razliku od posljednjih desetak godina kada otprilike i nastupa u eter spominjanje neozbiljnosti košarke tokom većeg dijela sezone, čak i od strane bivših NBA košarkaških zvijezdi, ponajprije Europljana. Istini za volju, otprilike u tom periodu kreće i prilična promjena paradigme u igri i prebacivanje težišta u korist bekova i krila, a nauštrb visokih igrača koji nisu mogli pratiti ubrzanje te drugačije zahtjeve, bar dok se kroz nekoliko godina nisu krenuli prilagođavati, a novi val mladih centara je u biti hibrid svih pozicija na terenu pa sada imamo opet dominantne visoke, kao i playmakere i šutere i krila. To je nešto što u ovolikoj mjeri nikada nije bilo prisutno, dubina "bazena talenta" u NBA trenutno je na povijesnim razinama zbog čega je nadolazeća ekspanzija dobrodošla, između ostalog.
Slično kao i u NHL, "hokejaškom NBA", masovno otvaranje strancima, Europljanima prije svih donio je bogatstvo raznolikosti, a posljedično se događa smanjivanje kvalitativnih razlika između reprezentacije SAD i ostalih, a posljednjih 6 sezona uključujući tekuću, titulu najkorisnijeg igrača osvaja igrač rođen van SAD, a glavni konkurent(i) su također posljednjih godina neamerikanci(premda je u međuvremenu aktualni MVP i višestruki najbolji strijelac, Joel Embiid, izabrao nastupati za SAD, kamo je na Kansas koledžu se usavršavao. Mogao je birati između rodnog Kameruna te Francuske, domaćina OI ove godine. Prošla 2 finala s OI bila su SAD-Srbija i SAD-Francuska).
Joel Embiid, Nikola Jokić i Giannis Antetokounmpo ta su trojica koja dijele MVP priznanja i bore se za isto već godinama. Odreda različitih stilova igre, operiraju na sličnim dijelovima terena, u potpunosti su poziciju (krilnog) centra reaktivirali i transformirali potjeravši niske postave iz mode. Embiid i Giannis rođeni su 1994. Joker 1995. i predstavnici su "srednje" generacije aktualnih NBA superzvijezda. Od njih jedini Embiid oskudijeva s timskim uspjehom i to mu je golemi "krimen" u dosadašnjoj karijeri.
Nasljednici su već nadošli, predstavili se u punom ruhu i teško je reći da liga nije u fantastičnim rukama. Valja istaknuti da su od desetak budućih tzv. "lica lige", trojica najimpresivnijih ponovno stranci- Teksaški rivali, Luka Dončić i Victor Wembanyama, ispred svih, a potom i Shai Gilgeous Alexander, Kanadski lider Oklahoma City Thundera.
Jayson Tatum, Anthony Edwards, Tyrese Haliburton američki su MVP kandidati nove generacije, franšizne igračine za budući period, predvodnici svojih NBA momčadi i reprezentacije, a još je veliki broj igrača koji napreduju iz godine u godinu i već oduševljavaju milijune nalazeći se na All Staru ili nadomak istog.
Na samom zalasku je "domaća" ergela nevjerojatnih veličina predvođenih LeBron Jamesom, Kevinom Durantom, Stephenom Curryem i Kawhijem Leonardom. Uz njih još uvijek na vrhunskoj razini egzistiraju James Harden, Paul George, Jimmy Butler, a nešto manje Russell Westbrook i Chris Paul dok je ozljedama pokošen, aktivan i bivši MVP, Derrick Rose.
Uživajmo dok traje, neponovljivo iskustvo.
Na neki način 2023-24 sezona je prijelomna po koječemu, baš kao što je bila i 2013-14, posljednja šampionska najdugovječnije NBA dinastije, San Antonio Spursa. 2014. u offseasonu najuspješniji tricaš u povijesti, igrački član dinastije Chicago Bullsa i San Antonio Spursa, Steve Kerr, postaje glavni trener Golden State Warriorsa. Najuspješniji tricaš trenira najbolje šutere ikad, u paketu. Sve ostalo je povijest, udarili su temelje dotad nezamislivog u NBA. Parola "živiš i umireš od šuta, ne možeš biti prvak s tim načinom košarke i ako ti je playmaker prva opcija" pada u vodu, a osim toga, vlasnička struktura Warriorsa 2014. pokrenula je proces preseljenja u San Francisco, u novu arenu, što je već ranije istaknuto, doprinijelo strelovitom rastu vrijednosti same franšize.
2014. godine Adam Silver na dužnosti komesara iliti direktora NBA, zamjenjuje Davida Sterna, voljenog lika, koji je uvelike zaslužan za pozicioniranje NBA kao globalnog sportskog branda, a 10 godina nakon, potpisao je produžetak suradnje te će nastaviti voditi NBA. Nije bilo razloga za suprotnim s obzirom na fantastičan krizni menadžment, brzo i efikasno donošenje odluka u korist vlasnika, igrača i publike čime je osigurao blistavu budućnost, a ona se odlučuje u sadašnjosti, u 2024.godini.
Osluškivanje tržišta krucijalno je za vizionarske pothvate, a ovaj pravnik rijetko griješi. Ostat će njegova "vladavina" upamćena po mnogočemu, a ove sezone uveden je "NBA Kup", turnir s osnovnim ciljem povećavanja značaja regularne sezone i interesa za istoj u početnim mjesecima iste u čemu je već uspio jer je u studenome 2023. postignut najveći NBA TV rating u SAD u povijesti lige. Finalisti Kupa mogli bi biti valorizirani direktnim play off/play in nastupom u tekućoj sezoni ili nešto slično, prostora za dodatne korekcije postoje.
Od 2024. NBA Draft bit će raspoređen u dvije večeri čime se želi komercijalizirati i druga runda Drafta čime će se spriječiti situacija da budući najbolji igrač NBA, u trenutku proglašenja koja franšiza ga je pikirala, bude usputno na ekranu za vrijeme reklamnog bloka, a isto tako će dati puni dan vremena generalnim managerima, trenerima, scoutima za dodatno razmišljanje, dogovoranje poslova s kolegama u tradeovima kao i zasiguran dodatan novčani utržak svim uključenim.
Druga runda NBA drafta bila je gotovo u potpunosti odbačen dio programa, a ne bi smjelo biti tako, budući da svake godine nekoliko pojedinaca biranih iza 30.picka postanu veoma značajan igrački faktor u ligi, neki od njih i crem de la creme.
-Konstantno pomicanje napadačke efikasnosti(timski napadački rejting pokazatelj je koliko na 100 posjeda momčad postiže poena i vjeran je prikaz da su NBA obrane najneuspješnije upravo u posljednih nekoliko godina), rušenje poenterskih i inih rekordnih postignuća u sveopćoj hiperprodukciji analitičkih podataka zaista su jaki argumenti kritičarima i nostalgičarima.
Zamjerke o mekoći igre, nedostatku fizičkog kontakta i trudu pri zaustavljanju protivnika u zatrpavanju njihovog koša uvelike stoje, a pravila igre i sudačka protekcija postavljeni su da štite napadače, a otežavaju braničima. U tom smjeru urađene su neke sitne dorade, nedovoljno da postignu balans. Toleriranje nošene lopte, koraka, isforsirani prekršaji kod prenaglašenog, često iniciranog(u tom pogledu je donekle došlo do normalizacije) kontakta prevelika su prednost prosječnom, kamoli elitnom ofanzivcu, a kad se nadoda i generalni iskorak u napadačkom playbooku, tj. akcijama na postavljene obrane od strane trenera i njegovih koordinatora uz spacing kada od 48 minuta obrana mora često braniti najmanje 3, a često i svih 5 suparnika daleko od samog obruča, u tranziciji i na postavljeni napad.
Elimiranje hand checking obrane, zabrana boravka 3 sekunde u reketu konsenzusno zaključuju upućeni, dodatno olakšavaju ionako sjajnim napadima i napadačima.
Inflacija u sportu često znači dobre stvari, po većini parametara i NBA ide u dobrom smjeru, mlađi od 25 godina po istraživanjima u SAD više preferiraju NBA od NFL-a, no sigurno da bi izlaženje u susret "starijoj gardi" i otežavanje postizanja tako velikog broja poena na tako efikasnoj razini vratilo zanimanje kod važne klijentele, a NBA vjerojatno po kvalitetni izgubio ne bi, dapače.
"Inflacija" u NBA smislu je sjajna, no sve do određene granice. Pretjerivanje nužno dovodi do točke pucanja.
Ono što je u glavnom fokusu Silvera nakon što se razriješi pitanje TV ugovora jest ekspanzija liga na dva nova/stara tržišta. Seattle je kandidat broj jedan. Taj grad je posljednji izgubio franšizu, OKC Thunder nasljednik je SuperSonicsa, koji su uživali sjajnu podršku i tim potezom Silverova reputacija bi dobrano narasla kod "stare škole".
Las Vegas se također nameće kao logičan odabir iz posve drugačijih razloga, a grad u Nevadi nastao iz pustinje jako podsjeća na danas blještave gradove Bliskog Istoka poput Dubaija, Riyadha itd. koji postaju središte sportskih manifestacija. Las Vegas je recentno dobio NHL franšizu(baš kao i Seattle), aktualni su branitelj titule, a Oktanski cirkus Formule1 odnedavno cirkusira ulicama,, a i zgradama u gradu kocke i zabave.
Spominju se i Vancouver(bivši Kanadski predstavnik, Olimpijski grad, čiji su nasljednici Memphis Grizzlies), Mexico City(u razvojnoj NBA Ligi već godinama sudjeluje Mexico City Capitanes), Pittsburgh, Baltimore, Tampa Bay, Montreal itd.
Zapamite ovo, NBA- where amazing happens
