Prejaka tema.
Bio sam drugi-treci osnovne kad su se skupljale neke slicice (devedesete, prijelaz), nisam siguran jel' to bio samo onaj Calcio album ili za Ligu prvaka. Uglavnom, davalo se za na'kve knjige u osnovnoj, koje nisu vrijedile pa je nama ucitelj vratio pare. I naravno, odem u prodavnicu i sve para sto sam imao sjebem na slicice. Kuci kad sam dosao i iz kese ih na krevet stavio, staru samo sto infarkt nije spuco. I iz ove perspektive gledajuci, ne znam koji bi odgovoran trgovac prodao djetetu od 9,10 godina 40 paketica slicica. Album nazalost nisam popunio do kraja, falilo je 4-5 slicica.
Prvi koji sam skupljao je bio za Mundijal '98, a nakon toga Euro 2000. Na tom albumu sam naucio ime svakog igraca, klub, godinu rodjenja i kilazu. Stari me proglasio sizoludjakom. 2002. isto se skupljalo. 2004. u lokalnoj prodavnici nisam nailazio na Paninijeve albume ali su bile one slicice koje su dolazile u sladoledima, Gol cini mi se ili tako nekako. Nakon toga, nista.
Yebiga, bio je merak. Danas ce malo koje dijete kupit album i popunjat ga. Kupovao sam te albume da saznam nesto, vidim gdje ko igra, da se educiram
Danas djeca sve to mogu naci preko interneta. Al' eto, ako u mene mali od sestre bude sta sakupljao, redovno cu mu uzimati
Pripadnost društvu uključuje paradoksalnu točku u kojoj je svakome od nas naređeno da slobodno izabere ono što nam je ionako već nametnuto - Slavoj Žižek.