FK Sarajevo - Historija

[Lik]

Olimpijski stadion "Asim Ferhatović-Hase", najveći sportski objekat u Bosni i Hercegovini i jedan od najvećih fudbalskih stadiona u ovom dijelu Evrope, otvoren je na današnji dan prije 66. godina. Rekordna posjeta na Koševu je zabilježena također na današnji dan, 10. marta 1982. godine, kada se u derbiju gradskih rivala skupilo 55.000 gledalaca (prema nekim procjenama i više od 60.000), što je najveći zabilježeni broj gledalaca na jednoj fudbalskoj utakmici u našoj zemlji. Utakmica je završena pobjedom FK Sarajevo rezultatom 2:1.

[Lik]

Sarajevo je jučer savladalo Slaviju na Koševu rezultatom 3:0, a strijelac prvog pogotka u 38. minuti bio je hrvatski napadač Leon Benko. Benko je upravo ovim pogotkom postao statistički najuspješniji strijelac Premijer lige svih vremena. Do sada je to mjesto držao Nenad Stojanović koji je postizao gol svake 120.3 minute, dok je Benko sada ispred njega, a Hrvat trese mreže svakih 119.6 minuta.

[Lik]

Dana 20. marta 1994. godine, na stadionu Koševo odigrana je fudbalska utakmica između F.K. Sarajevo, koje je bilo pojačano sa četiri igrača Željezničara, i ekipe UNPROFOR-a. Tim iz Sarajeva je tog dana slavio sa rezultatom 4:0. Golove su postogli Ćenan, Burek, Šopović i Dodik.



Za Sarajevo su u prvom poluvremenu igrali:

Hasanović, Džemidžić, Hodžić (Adžem), Vukas, Babajić, Dalipagić, Krasni, Gogalić, Ćenan, Kovačević, Uščuplić, da bi u nastavku igrali Tucaković, Zukić, Milavica, Burek, Durak, Šopović, Drakovac, Pita, Dodik i Janjetović.

Treneri: Sead Jasenković i Nedeljko Gojković.

Sudije: Mustafa Tabak, Hamid Lindov i Mesud Peljto

Delegat: Ivica Mioč

Treba istaći da su nogometaši tima sa Koševa trenirali u dvoranama, i da su nakon dugo vremena imali priliku igrati na velikom terenu (Posljednja utakmica prije ove na Koševu je odigrana 29. marta 1992. godine). Igrači su pokazali zavidno zalaganje, demonstrirali su veliku borbenost, kao i želju da ostave dobar dojam.

Jednom prilikom Uščuplić je izjavio za nekadašnji portal sarajevo-x:

“Mi smo do te utakmice trenirali u dvorani Osnovne škole Miljenko Cvitković i u maloj Skenderiji. Bilo je neobično nakon toga igrati na velikom terenu. Pamtim da se okupio veliki broj gledalaca, što je u to vrijeme bilo nepojmljivo. Sjećam se da nas je pojačalo i nekoliko igrača Željezničara. Sve su to lijepe uspomene i treba ih se ponekad prisjetiti. Izuzetno emotivna utakmica. Iako je rezultat bio u drugom planu, mi smo slavili 4:0”.

Cijeli događaj uveličao je orkestar Kraljevske garde iz Londona, a centralna figura manifestacije bio je ne tako omiljeni britanski general Michael Rose.

[MortemHz]

Sarajevo je jučer savladalo Slaviju na Koševu rezultatom 3:0, a strijelac prvog pogotka u 38. minuti bio je hrvatski napadač Leon Benko. Benko je upravo ovim pogotkom postao statistički najuspješniji strijelac Premijer lige svih vremena. Do sada je to mjesto držao Nenad Stojanović koji je postizao gol svake 120.3 minute, dok je Benko sada ispred njega, a Hrvat trese mreže svakih 119.6 minuta.

Strasno..svaka cast ubico ☢

[keno83]

nista cudno, zna se da je Benko top 5 napadaca u istoriji ovog kluba, da je tu 5 godina hladni bi imao preko 100 golova i bio najbolji strijelac ikad, al iovako ce ostaviti strasan trag.

[DenchiNL]

joj Gogalića živio u zelenim zgradama na Alipašinom P. u C fazi....

[Lik]

Na današnji dan 1955. godine rođen je legendarni igrač FK Sarajevo, Safet Sušić. Popularni Pape je drugi najbolji strijelac u historiji Bordo kluba sa 96 postignutih golova, a 2004. godine izabran je za najboljeg bosanskohercegovačkog igrača 20. stoljeća. Kao selektor, Sušić je reprezentaciju Bosne i Hercegovine po prvi put odveo na jedno veliko takmičenje - Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine.

[BordoArmy88]

Na današnji dan 1955. godine rođen je legendarni igrač FK Sarajevo, Safet Sušić. Popularni Pape je drugi najbolji strijelac u historiji Bordo kluba sa 96 postignutih golova, a 2004. godine izabran je za najboljeg bosanskohercegovačkog igrača 20. stoljeća. Kao selektor, Sušić je reprezentaciju Bosne i Hercegovine po prvi put odveo na jedno veliko takmičenje - Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine.

Nesporno da je bio igračina ali kao čovjek obična nula:

http://sportsport.ba/bh_fudbal/susic-sa ... g-u/187176

[Lik]

Na današnji dan 1955. godine rođen je legendarni igrač FK Sarajevo, Safet Sušić. Popularni Pape je drugi najbolji strijelac u historiji Bordo kluba sa 96 postignutih golova, a 2004. godine izabran je za najboljeg bosanskohercegovačkog igrača 20. stoljeća. Kao selektor, Sušić je reprezentaciju Bosne i Hercegovine po prvi put odveo na jedno veliko takmičenje - Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine.

Nesporno da je bio igračina ali kao čovjek obična nula:

http://sportsport.ba/bh_fudbal/susic-sa ... g-u/187176

Jbg, stoji to, a ja ovdje uglavnom statistiku postavljam koja se poklopi " na današnji dan".

[Lik]

Dana 17.4.2016.Džemal Berberović je odigrao 200-u utakmicu u dresu FK Sarajevo

Berberović je prošao kompletnu omladinsku školu Sarajeva, a nakon što je sa juniorima osvojio titulu šampiona Bosne i Hercegovine u sezoni 1998/99, naredne sezone je dobio priliku i da se okuša u prvom timu.

U dresu Sarajeva je debitovao u meču prvog kola Premijer lige u sezoni 1999/00 protiv ekipe Đerzelez Zenice na Koševu, kada je u 52. minuti susreta na terenu zamjenio Ervina Uščuplića. Dres Sarajeva je u prvom navratu nosio do 2003. godine, osvojivši pri tome Kup BiH, a status reprezentativca Bosne i Hercegovine donio mu je veliki transfer u redove slavnog Bayera iz Leverkusena. Ipak, nakon samo godinu dana, Berberović se vraća na Koševo, te sa kapitenskom trakom na ruci, predvodi Sarajevo do još jednog trijumfa u našem najmasovnijem takmičenju.

Nakon drugog osvojenog Kupa, Berberović karijeru nastavlja u bugarskom Litexu, a nosio je još i dresove Kubana, Denizlispora, te Duisburga, da bi se u ljeto 2014. godine ponovno vratio u svoj matični klub. U prethodne dvije sezone, Berberović je napokon osvojio i šampionsku titulu sa svojim Sarajevom, a pri tome je upisao ukupno 43 nastupa, te tako stigao do cifre od 200 zvaničnih nastupa u bordo dresu.

Popularni Džemo, tako se po broju nastupa izjednačio sa nekadašnjim saigračem Alenom Avdićem, te ujedno postao tek jedan od 35 igrača koji su kroz slavnu historiju ovog kluba odigrali 200 ili više zvaničnih utakmica za Sarajevo.

[Lik]

Na današnj dan 2. maja 1996. Sarajevo i Željezničar su odigrali prvi poslije ratni derbi na reintegrisanoj Grbavici. Rezultat je glasio 1:1, a pogodak za naš klub je postigao Dženan Uščuplić.
U ovoj utakmici za naš klub su nastupili: Dedić, Elkaz, Uščuplić (Selimović), Hošić, Dalipagić, Mujkić, Gogalić, Džaviti (Granov), Ćenan (Ferhatović), Hrvat i Herco.

[Lik]

Na današnji dan, 17.5.1992. na Dobrinji je ubijen Želimir Vidović Keli, jedna od najvećih legendi, kako u sportskom, tako i u ljudskom smislu, koje su grad i FK Sarajevo ikada imali. Poginuo je u humanoj misiji, prevozeći ranjenike iz sarajevskog naselja Dobrinja prema bolnici Koševo.
POČIVAJ U MIRU LEGENDO !!!

[Lik]

Na današnji dan 2.7.1967. naše Sarajevo je osvojilo prvu šampionsku titulu.
U posljednje kolo, Sarajevo je tako ušlo sa 2 boda prednosti u odnosu na drugoplasirani Dinamo, te je za konačnu ovjeru titule bio potreban još samo jedan bod u duelu sa Čelikom sedam dana kasnije. Uoči same utakmice bilo je dosta dilema oko sastava. Dva standardna člana prvog tima, Fuad Muzurović i Stjepan Blažević su zbog povreda morali propustiti meč, a zamjenili su ih Dragoslav Vujanović i Milan Makić. Također, mnogi su se nadali da će na teren, barem u posljednjih pet minuta istrčati igračke legende, Ibrahim Biogradlić i Asim Ferhatović, ali zbog ozbiljnosti povreda, ipak do njihovog zvaničnog oproštaja od bordo dresa nije došlo.
Te nedjelje, 2. jula, na Koševu se dogodio pravi spektakl. Preko 30.000 gledalaca došlo je da pozdravi novog šampiona Jugoslavije, prvog iz Bosne i Hercegovine. Iako je cijelo poslijepodne padao pljusak, atmosfera na stadionu je bila na najvišem nivou. Stotine balona, sirena, petardi su dodatno uljepšali dekor, a svakako najveća erupcija oduševljenja desila se kada su fudbaleri Sarajeva istrčali na teren, u novim bordo dresovima, te sa cvijećem u rukama. Iako je još od ranije bilo poznato da će Čelik napustiti elitno društvo, Zeničani na Koševo nisu došli sa bijelom zastavom. Već od prve minute Čelik je krenuo ofanzivno, a prvu priliku na utakmici je imao Renić u 4. minuti, ali je Sirčo bio siguran. Ipak 3 minute kasnije, Koševo je eksplodiralo, Antić je prošao po lijevoj strani, ubacio loptu u šesnaesterac, gdje se najbolje snašao Musemić i šutem iz prve pogodio mrežu Vranješa. Ipak, slavlje se nije ni stišalo, a uslijedilo je prvo neugodno iznenađenje, nakon gužve pred golom Sarajeva, lopta dolazi do Čerimagića koji snažnim šutem pogađa mrežu Sirče za izjednačenje. No Čelik ni tu nije stao, nego su nastavili redati šanse, a igrači Sarajeva su izgledali pomalo izgubljeni. U 25. minuti, Koševo je ponovo bilo u nevjerici. Nakon oštrog šuta Čerimagića sa preko 20 metara, lopta se odbila od stativu i odsjela iza Sirčinih leđa. Čelik je poveo, a Čerimagić je sa svoja dva gola, navijačima Sarajeva priredio tuš hladniji od pljuska uoči same utakmice. Nervoza se dodatno uvukla u redove bordo tima, budući da se znalo da Crvena Zvezda i Dinamo u Beogradu igraju bez golova, te da samim time Dinamu nedostaje samo jedan gol da sat vremena prije kraja šampionata preuzme lidersku poziciju. Sarajevo je bilo u šoku sve do 33. minute, a onda je za samo deset minuta riješeno pitanje novog šampiona. Antić je jednom dugom dijagonalom prošao Fazlagića na desnoj strani, ovaj je primio loptu i uputio je u šesnesterac, na pravom mjestu je bio Musemić i to je 2:2. Četiri minute kasnije, Prodanović snažno šutira, Vranješ kratko odbija loptu, na nju natrčava Musemić i svojim het-trikom dovodi Sarajevo u novo vodstvo. Dva brza gola, šampionima su dala krila, pa su igrači Sarajeva do kraja prvog poluvremena stvorili još nekoliko izglednih šansi, a jednu od njih iskoristio je Antić. Dvije minute prije kraja odbijenu loptu nakon novog Prodanovićevog šuta, ljevokrilni napadač Sarajeva je pospremio u prazan gol za 4:2.
S tim se rezultatom otišlo na odmor, a u drugom poluvremenu Sarajevo je zaigralo puno ležernije. Atmosfera na stadionu je već bila savljenička i samo se čekao posljednji sudijski zvižduk pa da slavlje i zvanično počne. Sve do zadnjih desetak minuta, ništa značajnije se nije dešavalo na terenu, a jedino vrijedno spomena bile su Antićeve driblerske bravure kojima je izluđivao odbranu Čelika. A onda je devet minuta prije kraja postavljen konačan rezultat, Stijović, koji je na poluvremenu zamjenio Vranješa, odbija jedan Musemićev šut, na odbijenu loptu natrčava Prodanović i smješta je u gol za konačnih 5:2 i ovjeru pobjede i titule.
Ubrzo je iz Beograda stigla vijest da je Dinamo poveo 1:0, ali to više nikoga nije bilo briga, Sarajevo je zahvaljujući visokoj pobjedi zadržalo svoja dva boda prednosti i šampionska pjesma je mogla početi. Grad Sarajevo je dobio svog prvog šampiona...

Šampionski tim: Ibrahim Sirćo, Mirsad Fazlagić, Fuad Muzurović, Sead Jasenković, Milenko Bajić, Fahrudin Prljača, Boško Prodanović, Sreten Šiljkut, Vahidin Musemić, Stjepan Blažević, Boško Antić, Dragan Vujanović, Boro Beatović, Anton Mandić, Sreten Dilberović, Osman Maglajlija, Miodrag Makić, Asim Ferhatović (odigrao pet utakmica), Svetozar Vujović i Refik Muftić. Prvi šef sruke bio je Miroslav Brozović, pomoćnik Franjo Lovrić, dok je Ibro Biogradlić bio tehnički rukovodilac.

[TobeYarabi]

Na današnji dan 2.7.1967. naše Sarajevo je osvojilo prvu šampionsku titulu.
U posljednje kolo, Sarajevo je tako ušlo sa 2 boda prednosti u odnosu na drugoplasirani Dinamo, te je za konačnu ovjeru titule bio potreban još samo jedan bod u duelu sa Čelikom sedam dana kasnije. Uoči same utakmice bilo je dosta dilema oko sastava. Dva standardna člana prvog tima, Fuad Muzurović i Stjepan Blažević su zbog povreda morali propustiti meč, a zamjenili su ih Dragoslav Vujanović i Milan Makić. Također, mnogi su se nadali da će na teren, barem u posljednjih pet minuta istrčati igračke legende, Ibrahim Biogradlić i Asim Ferhatović, ali zbog ozbiljnosti povreda, ipak do njihovog zvaničnog oproštaja od bordo dresa nije došlo.
Te nedjelje, 2. jula, na Koševu se dogodio pravi spektakl. Preko 30.000 gledalaca došlo je da pozdravi novog šampiona Jugoslavije, prvog iz Bosne i Hercegovine. Iako je cijelo poslijepodne padao pljusak, atmosfera na stadionu je bila na najvišem nivou. Stotine balona, sirena, petardi su dodatno uljepšali dekor, a svakako najveća erupcija oduševljenja desila se kada su fudbaleri Sarajeva istrčali na teren, u novim bordo dresovima, te sa cvijećem u rukama. Iako je još od ranije bilo poznato da će Čelik napustiti elitno društvo, Zeničani na Koševo nisu došli sa bijelom zastavom. Već od prve minute Čelik je krenuo ofanzivno, a prvu priliku na utakmici je imao Renić u 4. minuti, ali je Sirčo bio siguran. Ipak 3 minute kasnije, Koševo je eksplodiralo, Antić je prošao po lijevoj strani, ubacio loptu u šesnaesterac, gdje se najbolje snašao Musemić i šutem iz prve pogodio mrežu Vranješa. Ipak, slavlje se nije ni stišalo, a uslijedilo je prvo neugodno iznenađenje, nakon gužve pred golom Sarajeva, lopta dolazi do Čerimagića koji snažnim šutem pogađa mrežu Sirče za izjednačenje. No Čelik ni tu nije stao, nego su nastavili redati šanse, a igrači Sarajeva su izgledali pomalo izgubljeni. U 25. minuti, Koševo je ponovo bilo u nevjerici. Nakon oštrog šuta Čerimagića sa preko 20 metara, lopta se odbila od stativu i odsjela iza Sirčinih leđa. Čelik je poveo, a Čerimagić je sa svoja dva gola, navijačima Sarajeva priredio tuš hladniji od pljuska uoči same utakmice. Nervoza se dodatno uvukla u redove bordo tima, budući da se znalo da Crvena Zvezda i Dinamo u Beogradu igraju bez golova, te da samim time Dinamu nedostaje samo jedan gol da sat vremena prije kraja šampionata preuzme lidersku poziciju. Sarajevo je bilo u šoku sve do 33. minute, a onda je za samo deset minuta riješeno pitanje novog šampiona. Antić je jednom dugom dijagonalom prošao Fazlagića na desnoj strani, ovaj je primio loptu i uputio je u šesnesterac, na pravom mjestu je bio Musemić i to je 2:2. Četiri minute kasnije, Prodanović snažno šutira, Vranješ kratko odbija loptu, na nju natrčava Musemić i svojim het-trikom dovodi Sarajevo u novo vodstvo. Dva brza gola, šampionima su dala krila, pa su igrači Sarajeva do kraja prvog poluvremena stvorili još nekoliko izglednih šansi, a jednu od njih iskoristio je Antić. Dvije minute prije kraja odbijenu loptu nakon novog Prodanovićevog šuta, ljevokrilni napadač Sarajeva je pospremio u prazan gol za 4:2.
S tim se rezultatom otišlo na odmor, a u drugom poluvremenu Sarajevo je zaigralo puno ležernije. Atmosfera na stadionu je već bila savljenička i samo se čekao posljednji sudijski zvižduk pa da slavlje i zvanično počne. Sve do zadnjih desetak minuta, ništa značajnije se nije dešavalo na terenu, a jedino vrijedno spomena bile su Antićeve driblerske bravure kojima je izluđivao odbranu Čelika. A onda je devet minuta prije kraja postavljen konačan rezultat, Stijović, koji je na poluvremenu zamjenio Vranješa, odbija jedan Musemićev šut, na odbijenu loptu natrčava Prodanović i smješta je u gol za konačnih 5:2 i ovjeru pobjede i titule.
Ubrzo je iz Beograda stigla vijest da je Dinamo poveo 1:0, ali to više nikoga nije bilo briga, Sarajevo je zahvaljujući visokoj pobjedi zadržalo svoja dva boda prednosti i šampionska pjesma je mogla početi. Grad Sarajevo je dobio svog prvog šampiona...

Šampionski tim: Ibrahim Sirćo, Mirsad Fazlagić, Fuad Muzurović, Sead Jasenković, Milenko Bajić, Fahrudin Prljača, Boško Prodanović, Sreten Šiljkut, Vahidin Musemić, Stjepan Blažević, Boško Antić, Dragan Vujanović, Boro Beatović, Anton Mandić, Sreten Dilberović, Osman Maglajlija, Miodrag Makić, Asim Ferhatović (odigrao pet utakmica), Svetozar Vujović i Refik Muftić. Prvi šef sruke bio je Miroslav Brozović, pomoćnik Franjo Lovrić, dok je Ibro Biogradlić bio tehnički rukovodilac.

[Lik]

Sa Sarajevom osvojio tri šampionske titule, kao igrač, pomoćni trener i šef stručnog štaba.

Husref Musemić je rođen 4. jula 1961. godine u Janji. Na Koševo je stigao u ljeto 1979. godine, kada je doveden kao talentovani igrač Radnika iz Bijeljine, od kojeg se očekivalo da u narednom periodu postane ubojiti centarfor, poput njegovog starijeg brata Vahidina, koji je bio najbolji strijelac prve šampionske generacije sa Koševa.

U svojoj prvoj sezoni, nije imao previše šansi, upisavši tek dva nastupa, da bi mu već narednoj sezoni, trener Muzurović pružio šansu da se dokaže u prvoj postavi. Već u trećem kolu, u duelu sa Borcem na Koševu, postiže i svoj prvijenac u bordo dresu. Bio je to ukupno četvrti zvanični nastup i prvi gol. Do kraja sezone, zaigrao je ukupno 23 puta i postigao 7 golova. U sezoni 1982/83, pod palicom trenera Markuševića, Husref doživljava puni procvat i definitvno se nameće u ulozi prvog centarfora. Posebno je bio impresivan u utakmicama Kupa UEFA, a jedan od najboljih mečeva karijere odigrao je, kada je na Koševu gostovala Slavia iz Sofije. Sarajevo je slavilo sa 4:2, a Musemić je čak tri puta pogađao mrežu bugarskog tima, a golove je postizao i u duelima sa Corvinulom i Anderlechtom. U toj sezoni, tim sa Koševa je igrao osminu finala Kupa UEFA, te dospio do finala Kupa Maršala Tita, gdje je poražen od Dinama, rezultatom 3:2, a strijelac jednog od dva gola, bio je upravo Musemić. Dobre igre nisu prošle nezapaženo, pa je u martu 1983. godine upisao i svoj prvi, a kasnije će se ispostaviti i jedini, nastup u dresu reprezentacije Jugoslavije. Bilo je to u prijateljskoj utakmici između Rumunije i Jugoslavije. Sezona 1984/85 mu je, kao i većini suigrača iz njegove generacije, donijela vrhunac karijere. Sarajevo te godine osvaja šampionsku titulu, a prvi strijelac tima bio je Musemić sa 19 postignutih pogodaka.

Nakon osvojene titule, prelazi u Crvenu Zvezdu, gdje je proveo naredne četiri sezone, a po sticanju uslova za odlazak u inostranstvo, postaje član škotskog tima Hearts. U Škotskoj se zadržao tek pola godine, da bi u januaru 1990. godine, ponovno stigao na Koševo. Do kraja sezone, upisao je 14 nastupa, te uz 6 postignutih golova, odigrao važnu ulogu u borbi za opstanak. Na Koševu se zadržao još pola godine, ali bez većih uspjeha, obzirom da je u 12 mečeva, računajući i Kup susrete, postigao tek tri gola, a u zimskom prelaznom roku ponovno odlazi u inostranstvo, ovaj put u holandski Twente. Kao igrač, računajući oba perioda u kojima je nosio bordo dres, upisao je ukupno 157 puta pri čemu je postigao 65 golova. Nakon odlaska sa Koševa, dvije sezone je nosio dres Twentea, da bi još dvije godine nakon toga proveo u njemačkom niželigašu Pffulendorfu. Nastupom u prijateljskom susretu Albanije i BiH, u Tirani 1995. godine, Musemić postaje i dio historije reprezentacije BiH, te ujedno, uz Baždarevića i Omerovića, jedini igrač koji je nosio dres dvije reprezentacije, Jugoslavije i BiH.

Po završetku igračke karijere, Musemić se vraća u Sarajevo, gdje je nekoliko godina radio kao pomoćni trener. U sezoni 1998/99 bio je član stručnog štaba, na čijem je čelu bio Nermin Hadžiahmetović, a koji na Koševo donosi prvu poslijeratnu šampionsku titulu. Prvu šansu da postane trener, dobija u finišu sezone 2000/01, nakon što je Denijal Pirić dobio otkaz, a ekipu je vodio i u finalu Kupa BiH, kada je Sarajevo poraženo od Željezničara rezultatom 2:3. Drugi put, na klupu Sarajeva, Musemić je sjeo u sezoni 2002/03, u kojoj Sarajevo bilježi dobre rezultate na evropskoj sceni. Nakon izbacivanja češke Sigme, te remija sa Besiktasom u Istanbulu, nastup u Evropi završen je porazom 0:5 na Koševu, od slavnog turskog tima. U narednoj sezoni, desio se rijetko viđen presedan, budući da je Musemić otpušten nakon šest odigranih kola i to u trenutku kada se njegov tim nalazio na prvom mjestu na tabeli. Razlog otkaza su bili ispadanje iz Kupa UEFA od srpskog Sartida, te eliminacija u Kupu BiH, od niželigaša Drinovaca, pod dosta čudnim okolnostima. Treći povratak na klupu bio je ujedno i najuspješniji. U januaru 2005. godine, postao je trener Sarajeva u trenutku kada se ekipa nalazila na 10. mjestu, a sezonu je završio na visokom četvrtom mjestu, uz osvajanje Kupa BiH. Godinu dana kasnije, Sarajevo postaje viceprvak, da bi kruna svih napora stigla u sezoni 2006/07 kada Sarajevo po četvrti put u svojoj historiji postaje šampion. Nakon osvajanja titule i plasmana u treće pretkolo Lige prvaka, kada je Sarajevo stiglo nadomak sna i plasmana u grupnu fazu, Musemić je zbog sukoba sa Upravom kluba, nakratko bio suspendovan. Po isteku jednomjesečne suspenzije, vraća se na klupu Sarajeva, te ostaje do kraja sezone u kojoj naš tim nije uspio izboriti plasman na evropsku scenu, završivši tek kao petoplasirani na tabeli. U martu 2013. godine, Husref je po četvrti put sjeo na klupu najdražeg tima.

Bilo kao igrač ili kao trener, Musemić je čovjek koji je dao svoj pečat bogatoj tradiciji i historiji FK Sarajevo. Sa Sarajevom je osvajao čak tri šampionske titule, prvu kao igrač i najbolji strijelac tima 1985. godine, drugu kao pomoćni trener 1999. godine, te treću kao šef stručnog štaba 2007. godine, a tome treba dodati i osvojeni Kup BiH u sezoni 2004/05.

[Lik]

Na današnji dan 31.7.2007 FK Sarajevo je pobjedilo ekipu belgijskog Genka rezultatom 1:2 u drugom predkolu kvalifikacija za Ligu šampiona.
Strijelci su bili Raščić i Muharemović

[Lik]

Na današnji dan 15.7.2007 fudbalski klub Sarajevo je ugostio ukrajinski Dinamo iz Kijeva u okviru trećeg predkola lige prvaka.
Naš klub je nastupio u sastavu : Muhamed Alaim, Alen Bašić, Veldin Muharemović, Semjon Milošević, Zdravko Šaraba, Sead Bućan (od 57. Almir Turković), Muhamed Džakmić, Marko Maksimović, Vladan Grujić, Damir Hadžić (od 46. Senad Repuh) i Admir Rašćić (od 65. Mirza Mešić).
Utakmica je odigrana pred 30 000 gledalaca, a rezultat je glasio 0:1

[High]

Na današnji dan 15.7.2007 fudbalski klub Sarajevo je ugostio ukrajinski Dinamo iz Kijeva u okviru trećeg predkola lige prvaka.
Naš klub je nastupio u sastavu : Muhamed Alaim, Alen Bašić, Veldin Muharemović, Semjon Milošević, Zdravko Šaraba, Sead Bućan (od 57. Almir Turković), Muhamed Džakmić, Marko Maksimović, Vladan Grujić, Damir Hadžić (od 46. Senad Repuh) i Admir Rašćić (od 65. Mirza Mešić).
Utakmica je odigrana pred 30 000 gledalaca, a rezultat je glasio 0:1

[MortemHz]

Na današnji dan 15.7.2007 fudbalski klub Sarajevo je ugostio ukrajinski Dinamo iz Kijeva u okviru trećeg predkola lige prvaka.
Naš klub je nastupio u sastavu : Muhamed Alaim, Alen Bašić, Veldin Muharemović, Semjon Milošević, Zdravko Šaraba, Sead Bućan (od 57. Almir Turković), Muhamed Džakmić, Marko Maksimović, Vladan Grujić, Damir Hadžić (od 46. Senad Repuh) i Admir Rašćić (od 65. Mirza Mešić).
Utakmica je odigrana pred 30 000 gledalaca, a rezultat je glasio 0:1

Prelijepo..

[High]

Da su karte za utakmicu protiv Borusije bile malo jeftinije, nadmašili bismo ovu posjetu. I gol su nam poništili.