Tedova kolumna

[Ted Mosby]

Da se i ja okušam u ovim kolumnama.

Tema 1.

Dražen Petrović

Samo dan nakon što je na EP-u u Poljskoj zabio 30 koševa, zauvijek nas je napustio jedan od najvećih hrvatskih, europskih i svjetskih košarkaša Dražen Petrović.

Legendarni hrvatski sportaš, njegova djevojka Clara Szalatzy i njezina majka tog su nesretnog dana putovali autocestom na kojoj im se ispriječio kamion, a ingolstadska policija je objavila vijest koja je šokirala svijet – da je Dražen smrtno stradao.

Svoj prerano završen život Dražen Petrović započeo je u Šibeniku 22. listopada 1964. godine, a košarku je zavolio kao dječak. Sa šesnaest godina postao je igrač Šibenke, s nepunih osamnaest nastupio za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije. S 20 godina je 1984. prvi put nastupio na Olimpijskim igrama te se okitio prvom od triju olimpijskih medalja. U dresu Cibone je s bratom Aleksandrom harao Europom i nakon toga otišao u Real Madrid, a zatim i u NBA ligu.

Ljubitelji košarke zauvijek će se sjećati trenutka kada su Dražen i njegovi suigrači u hrvatskoj reprezentaciji, prebrodivši velike prepreke, na pobjedničkom postolju OI u Barceloni 1992. primali srebrne medalje nakon poraza od legendarnog američkog Dream teama.

Njegovo posljednje počivalište na Mirogoju dosad su posjetili brojne svjetske legende sporta, a došao mu se pokloniti i Maradona, koji je tada izjavio:

"Nemojte biti tužni, on je bio fenomen, vječno će živjeti!"

[NoName]

Dražen je stvarno bio legenda i jedan od najboljih sportista bivše Jugoslavije. RIP Dražene, ti si gore među anđelima gdje ti je i mjesto ali sam siguran da znaš da uspomena na tebe i dalje živi i živjet će.

Ted, sretno sa kolumnama, samo ti je moj prijedlog, ako dozvoliš, da malo uneseš svojih razmišljanja u sve to, da ne bude samo suhoparno nabrajanje podataka.

Pozdrav.

[Mister No]

UHHH, na ime ovog čovjeka me i danas uhvati tuga i sreća jer sam ga mogao ( iako sam bio klinac ) gledati uživo.A također sam bio njegov veliki fan, iako je malo falilo pa da pređe u KK Bosnu.Kakav je samo čovjek imao ulaz i šut iz skoka unazad koji je slabo ko mogao braniti.I danas imam njegov poster iz "KOŠ-a" u prirodnoj veličini. Počivaj Dražene .....

Ted , lijepo da si sjetio ovog velikana te sugestija kao prethodna koju je napisao No Name i sretno.

[Ted Mosby]

Hvala na pohvalama i na kritikama. Dražen je stvarno bio košarkaš ispred svoga vremena, on je probio led svim ostalim europskim košarkašima svojim odlaskom u NBA ligu. Tamo je, u Portlandu kod Adelmana skupljao mrvice od minutaže a to je za takvog igrača bilo premalo, pa je otišao u Netse gdje je podigao igru na znatno veću razinu. Odveo je Hrvatsku do srebra na Olimpijadi u Barceloni gdje se protiv Američkog Dream Teama nije moglo.
S Netsima je osobno došao do 3.petorke lige, bio je na vrhuncu, spominjale su se brojne ponude za Dražena. Sve do nesretnog datuma 7.6.

Dražen je bio pojam sportaša, uvijek je bio za trening, samo da opali još jednu loptu, pa još jednu i tako do u nedogled. Dok je još bio u Šibeniku ujutro je prije početka nastave dolazio na trening u dvoranu i samo puao, to je bilo u 6 ujutro. Zatim bi navečer ostajao u dvorani do 11-12. I tako iz dana u dan. U sjećanju su mi ostale riječi Franje Arapovića kad je Hrvatska pripremajući se za Barcelonu odsjela u nekom hotelu a sportska dvorana je bila zauzeta tako da se trening nije mogao održati. Dražen je rekao zašto ne bi trčali kratke sprinteve po hodniku hotela i išli gore-dolje po stepenicama. Samo mu je trening bio u glavi. Bio je rođeni pobjednik.

Još jedna anegdota iz njegove super bogate karijere. Nakon prelaska u Real iz Cibone, Real je u sklopu Lige Prvaka gostovao u Zagrebu pred prepunom dvoranom koja danas nosi njegovo ime. Bila je egal utakmica i Cibona je vodila 2 razlike 3-4 sekunde do kraja. Dosuđen je faul na Draženu i prije izvođenja bacanja dolazi mu brat Aco i govori mu da promaši barem jedno, jer će igrači Cibone za pobjedu dobiti premije a njih će Real svakako u uzvratu razvaliti. Dražen se samo nasmijao, pogodio oba bacanja, Real je pobijedio u produžetku.

Anegdote samo dolaze, no bit će vremena.

[Jajcani]

Hvala na pohvalama i na kritikama. Dražen je stvarno bio košarkaš ispred svoga vremena, on je probio led svim ostalim europskim košarkašima svojim odlaskom u NBA ligu. Tamo je, u Portlandu kod Adelmana skupljao mrvice od minutaže a to je za takvog igrača bilo premalo, pa je otišao u Netse gdje je podigao igru na znatno veću razinu. Odveo je Hrvatsku do srebra na Olimpijadi u Barceloni gdje se protiv Američkog Dream Teama nije moglo.
S Netsima je osobno došao do 3.petorke lige, bio je na vrhuncu, spominjale su se brojne ponude za Dražena. Sve do nesretnog datuma 7.6.

Dražen je bio pojam sportaša, uvijek je bio za trening, samo da opali još jednu loptu, pa još jednu i tako do u nedogled. Dok je još bio u Šibeniku ujutro je prije početka nastave dolazio na trening u dvoranu i samo puao, to je bilo u 6 ujutro. Zatim bi navečer ostajao u dvorani do 11-12. I tako iz dana u dan. U sjećanju su mi ostale riječi Franje Arapovića kad je Hrvatska pripremajući se za Barcelonu odsjela u nekom hotelu a sportska dvorana je bila zauzeta tako da se trening nije mogao održati. Dražen je rekao zašto ne bi trčali kratke sprinteve po hodniku hotela i išli gore-dolje po stepenicama. Samo mu je trening bio u glavi. Bio je rođeni pobjednik.

Još jedna anegdota iz njegove super bogate karijere. Nakon prelaska u Real iz Cibone, Real je u sklopu Lige Prvaka gostovao u Zagrebu pred prepunom dvoranom koja danas nosi njegovo ime. Bila je egal utakmica i Cibona je vodila 2 razlike 3-4 sekunde do kraja. Dosuđen je faul na Draženu i prije izvođenja bacanja dolazi mu brat Aco i govori mu da promaši barem jedno, jer će igrači Cibone za pobjedu dobiti premije a njih će Real svakako u uzvratu razvaliti. Dražen se samo nasmijao, pogodio oba bacanja, Real je pobijedio u produžetku.

Anegdote samo dolaze, no bit će vremena.

Ljeto 1993 u Zagrebu, kupanje na Jarunskom bazenu. Pokraj bazena neka atletska staza. 40 stepeni celzijusa i nekih 5 dana za redom Drazen Petrovic svaki dan u 11 sati dodje i otrci 10 krugova.Valjda je bio na odmoru. Sportista od glave do pete, pokoj mu dusi.

[Ted Mosby]

Držat ću se sportaša koji su se umirovili

Tema 2.

Zinedin Zidan

Zinedine Yazid Zidane (Marseille, Francuska, 23. lipnja 1972.), bivši francuski nogometaš

Zinedine Zidane je vezni nogometni igrač rođen 1972. Kada je iz Juventusa prešao u Real Madrid za 76 000 000 eura postao je dotada najskuplim nogometašem u povijesti. Kao dijete alžirskih imigranata (iz kabilske obitelji), rodio se u Marseilleu. Vođa Francuza posebno se iskazivao na svjetskim prvenstvima 1998. u Francuskoj i 2006. u Njemačkoj. Karijeru je završio u finalu prvenstva u Njemačkoj protiv Italije, gdje je bio isključen u drugom produžetku nakon što je glavom u prsa udario talijanskog braniča Marca Materazzija, nakon što ga je ovaj teško uvrijedio.

Zidane je svoju nogometnu karijeru započeo u juniorskoj ekipi US Saint-Henrija, lokalnom klubu okruga Marseillea. Sa 14 godina, odigrao je prvu sezonu u juniorskoj ligi, gdje je zapao za oko Cannesovom skautu Jeanu Varraudu. Zizou je otišao na šest tjedana probe, te je nakon toga još četiri godine proveo u Cannesu. Svoju prvu utakmicu u francuskoj Ligue 1 odigrao je sa 7 godina, a svoj prvi gol je zabio 8. veljače 1991., te mu je za nagradu klupski predsjednik darovao auto. Njegova prva sezona u Cannesu kulminirala je nastupom u Kupu UEFA.

Zidane je sezone 1992/93 prešao u Bordeaux, te je sa njima 1995. osvojio Intertoto kup, te je igrao u finalu Kupa UEFA 1996. godine. Igrao je sa Bixenteom Lizerazuom i Christophom Dugarryem, te je taj trojac postao zaštitni znak kako Bordeauxa, tako i Francuske nogometne reprezentacije 1998.

Godine 1996, Zidane je prešao u redove za tadašnjeg aktualnog osvajača Lige prvaka, talijanski Juventus za 3 milijuna funti. Zidane je u ekipi Marcella Lippia postao glavni playmaker, te je Juve 1997. osvojio Scudetto te Interkontinentalni kup. Zizou je također igrao u finalu Lige prvaka 1997. gdje je Stara dama poražena rezultatom 3-1 od Borussie Dortmund.

Iduće sezone je postigao 7 golova u 32 utakmice i tako pomogao Juventusu da zadrži naslov talijanskog prvaka, te je opet nastupio u finalu Lige prvaka 1998. gdje je Juventus opet poražen, ovaj put rezultatom 1-0 od strane madridskog Reala.

Zidane je tokom pet sezona u dresu Juventusa zabio 24 gola, te je osvojio Interkontinentalni kup, i Intertoto kup uz dva Scudetta''

Godine 2001, Zidane je potpisao četverogodišnji ugovor za Real Madrid uz odštetu od čak 76 milijuna eura, što je onodobno bio rekordan iznos.

Zidane je uspješno krenuo s novim klubom, te je u Glasgowu u finalu Lige prvaka 2002. postigao prekrasan gol volejom za 2-1 pobjedu protiv Bayer Leverkusena. Iduće sezone, Real je uz Španjolski super kup, osvojio i Europski, a Zidane je proglašen FIF-inim najboljim igračem 2003. godine, te je tako postao uz Ronalda jedini igrač koji je ovu prestižnu nagradu osvojio tri puta.

Unatoč tome što je postigao svoj prvi hat-trick u pobjedi 4-2 protiv Seville, Zidanova posljednja sezona, nije bila uspješna, Real je brzo ispao iz Španjolskog kupa i Lige prvaka, te je sezonu završio sa 12 bodova zaostatka za prvakom Barcelonom.

Dana 7. svibnja 2006, Zidane je protiv Villareala na stadionu Santiago Bernabéu odigrao svoju posljednju utakmicu za Real Madrid.

Zidane je svoju prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao 17. kolovoza 1994. u prijateljskoj utamici protiv Češke, te je na toj utamici zabio 2 gola. Nastupio je na EURU 1996. u Engleskoj, gdje je Francuska u polufinalu poražena od Češke nakon izvođenja jedanaesteraca.

Na svjetskom prvenstvu u Francuskoj Zidane je postigao 3 gola, od čega 2 u finalu protiv Brazila, kojeg je Francuska pobijedila sa 3-0 te tako osvojila svoj prvi naslov svjetskog prvaka.

Zidane je bio ključni igrač Francuske na EURU 2000., gdje je odličnim igram i presudnim golovima pomogao svojoj reprezentaciji da osvoji naslov prvaka. Francuska je tako, pobijedivši u finalu Italiju postala prva reprezentacija nakon Zapadne Njemačke 1974. koja je istovremeno bila i svjetski i europski prvak.

Zbog ozljede, Zidane nije mogao igrati prve dvije utakmice za Francusku na Svjetskom prvenstvu 2002. Zaigrao je u trećoj utakmici, no ni on nije mogao pomoći reprezentaciji da pobijedi i izbori osminu finala, te je Francuska natjecanje završila već u prvoj fazi bez postignutog pogotka.

Na EURU 2004. Zidane je u sudačkoj nadoknadi donio pobjedu Francuskoj protiv Engleske zabivši gol iz slobodnog udarca, te iz jedanaesterca. Međutim, Francuska je u četvrtfinalu poražena od kasnijeg pobjednika Grčke. Nakon poraza, Zizou je nakratko završio svoju reprezentativnu karijeru, da bi se 3. kolovoza 2005. vratio na nagovor Francuskog izbornika Raymonda Domenecha, da pomogne Francuskoj da izbori nastup na svjetskom prvenstvu.

Dana 27. svibnja 2006, Zidane je protiv Meksika ubilježio jubilarni 100. nastup za reprezentaciju, te je tako postao jedan od četvorice igrača koji su nastupili za Francusku reprezentaciju više od 100 puta (osim njega taj upjeh su ostvarili Marcel Desailly, Didier Deschamps i Lilian Thuram)

Na svjetskom prvenstvu 2006. Francuska je, iako prije prvenstva i nije bila izraziti favorit, dogurala do finala protiv Italije. U finalu Francuska je povela Zidanovim golom iz jedanaesterca, kojemu je to bila posljednja utamica u karijeri. Zizou je tim golom postao tek četvrti igrač uz Pelea, Paula Breitnera i Vavu koji je postigao gol u dva različita finala svjetskih prvenstva. Međutim, do kraja regularnog dijela Italija je izjednačila na 1-1 a Zidane je u 110. minuti produžetaka zaradio isključenje nakon što je udario glavom Marca Materazzija koji ga je prethodno uvrijedio. Francuska je finale izgubila nakon izvođenja kaznenih udaraca, a Zidane je, unatoč tom incidentu dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira.

Zidane je upoznao svoju ženu, španjolsku plesačicu Veronique Fernández, dok je igrao za Cannes sezone 1991-92. Zajedno imaju troje djece: sinove Enza i Lucu te kći Teu. Također, ovdje kao podatak možemo navesti i to da je obitelj Zidane jedno vrijeme čak bila i na crnoj listi alžirski arapa. Oni su tvrdili da se Zidaneov otac, koji je po nacionalnosti Alžirac, u alžirsko - francuskom ratu borio na strani Francuske te da je izdajnik svoga naroda. Zidane je sve javno demantirao.

Dribling u nogometu po kojem je Zidane bio poznat (okret s obje noge na lopti), on je prvi koristio te je u nogometnoj terminologiji prozvan "Marsejski rulet".

Meni jedan od dražih nogometaša, još se sjećam njegovih sjajnih predstava sa SP-a 1998. te EURA 2000.god, gdje je igrao najbolji nogomet u karijeri. Njegov gol u finalu Lige prvaka protiv Bayer Leverkusena je proglašen najboljim golom Lige prvaka. Stvarno mi je žao što je karijeru završio na onakav način, udaranjem Materazzija u prsa, a i nekoliko puta je u životu bio isključen zbog njegovih tankih živaca.

[NoName]

Odlično druže, za mene ne bi mogla biti bolja tema. Samo nastavi...

[Ted Mosby]

Odlično druže, za mene ne bi mogla biti bolja tema. Samo nastavi...

Za tebe je i bila ova teme. Znaš li da je Zidan na odlasku iz Torina za 150 navijača Juventusa kupio godišnje karte. Stvarno je kao osoba i sportaš bio fer, ni ona njegova zadnja gesta nije promijenila moje mišljenje o njemu

[Neutral]

Lijepo napisano.

Dražen je bio legenda. Košarkaš koji je mogao postati najbolji Evropski košarkaš u historiji NBA. Mislim na poene i te stvari. U rangu, ako ne i bolji od recimo današnjeg Dirka Nowitzkoga. Čovjek koji je samo trpao poene.


Zidan, ko njega nije volio. Svako bi onako reagovo kada bi neko vrijeđao nekoga člana naše familije. Best !!!.

[geronimo]

Drazen, to veliko ime jugoslovenske i kasnije, hrvatske kosarke. Mađioničar medju kosevima, najbolji europski kosarkas, sportista od glave do pete...Mozart.
Sjecam se jednog njegovog intervju-a, kada je na pitanje novinara..."kako izvodi te carolije na parketu i kako uvijek uspjeva dati preko 30 poena po utakmici", izjavio... ono sto postizem je sve zahvaljujuci mukotrpnom radu , jer ja treniram basket 6 sati dnevno.

Imao sam tu nesrecu da bas naidjem na mjesto tragedije, kada je Drazen stradao. Doduše iz suprotnog pravca i neznajući o kome je rijec. Dok nisam tu vecer saznao za strasnu tragediju...

Slava mu.

[NoName]

Gero, ja da sam admin, ja bih ti sa tim avatarom zabranio da pišeš po svim temama osim "Najružniji fudbaleri"

[geronimo]

Gero, ja da sam admin, ja bih ti sa tim avatarom zabranio da pišeš po svim temama osim "Najružniji fudbaleri"

Nemoj tako, prijatelju. Ovaj "prasac" kako ga neki vole nazivati je ispao bas cool na ovoj slici. Kao neki agent FBI-a. Ako ne bude odigrao kako se od njega ocekuje, leti odavde veoma brzo.

[Ted Mosby]

Tema 3.

Teorije zavjere na Svjetskim prvenstvima

Nisam dugo piso, nadam se da ne zamjerate. Pošto je u jeku najveće sportsko natjecanje na planeti pisao bih nešto u vezi toga.
Kroz povijest smo imali mnoge teorije zavjere u svim porama ljudskog društva, pa tako ih imamo i u sportu općenito pa i na samim velikim natjecanjima. Bila je godina 1978. i SP u Argentini. Igrao se drugi krug po skupinama, zadnje kolo. Igra li su Argentina i Peru. Argentini treba pobjeda od 4 razlike za prolaz u finale inače će tamo ić njihov vječiti neprijatelj i protivnik Brazil koji je ranije sredio Poljake. Sredinom 1.poluvremena Argentinci otključaju bravu vratara Perua koji je inače rođen u Argentini i vode 1-0. Nakon toga sve je povijest, utakmica je završila 6-0 a Brazilci i danas sumnjaju u puštanje. Od tada se sve utakmice zadnjeg kola igraju u isto vrijeme.

1966. cilj europskih reprezentacija bio je izgaciti Južnoameričke, Europljanima se dopuštala oštra igra dok su slični startovi Južnoamerikanaca kažnjavani direktnim crvenim kartonima.

1982. Austrija i Njemačka su u zadnjem kolu 1.kruga. Rezultat je bio 1-0 za Zapadnu Njemačku a zanimljivo je da je jedino taj rezultat vodio obje reprezentacije dalje.

1994. Maradoni otkriven doping. Nakon utakmice 2.kola i pobjede protiv Grka 4-0 Maradona je pao na doping testu. Kasnije je izjavio u jednom intervjuu da ga je Fifa namjerno drogirala samo da pruža što bolje partije i da tako popularizira nogomet u Americi. Jedan anonimni izvor iz Fife je i priznao da su Maradonine riječi istinite, 10-tak dana nakon završetka svjetskog.

2002. Skandalozno pomaganje Koreji da se domogne polufinala. U 1/8 finala protiv Italije prvo je na početku utakmice Koreji izmišljen penal, zatim je sudac Tottiu dao crveni zbog simuliranja a zapravo je na njemu bio jedanaesterac. U 1/4 finalu protiv Španjolaca, Španjolcima su poništena 2 čista gola a Koreja pobjeđuje na penale i prolazi u polufinale gdje ispada od Njemačke. Zanimljivo je da je na sljedećem svjetskom u Njemačkoj Italija pogurana u daljnji krug natjecanja protiv Australaca te ga na kraju i osvojila, dok su Španjolci osvojili Euro prije 2god

1998. Najzanimljivije za kraj. Fama u vezi Ronalda i finalne utakmice. Za vrijeme popodnevnog odmora, dok su se Brazilci odmarali za važnu utakmicu, oko 15 sati (6 sati prije početka finalne utakmice) Ronaldu je iznenada pozlilo. Roberto Carlos, inače njegov cimer, je odmah reagirao, lječnička služba reprezentacije je došla u sobu, svi reprezentativci te stručni stožer. Liječnik brazilskog tima je kasnije u jednom intervjuu izjavio da je Ronaldo plakao kao kišna godina, da mu je bila pjena na ustima i da je bio padavičar. Samo nekoliko mjeseci kasnije taj isti liječnik nije se sjećao tog intervjua i rekao je da su to neistine.
Dakle u kampu je pred vrlo važnu utakmicu bio šok. Ronaldo je brzo prevezen u hitnu i nakon 1.5 se vraća u kamp.
Edmundo, bivši reprezentativac je izjavio da su tada u kampu stalno bili predstavnici Nikea, čiji je Ronaldo bio maneken. Oni su vršili neviđeni pritisak na selektora da Ronaldo mora biti u sastavu inače neće ponuditi Brazilcima novi ugovor za sportsku opremu. Taj razgovor između Zagalla (tadašnjeg izbornika) i predstavnika Nikea čuli su svi reprezentativci.
Nakon dolaska na stadion Zagallo je objavio prvi tim u kojem nije bilo Ronalda u prvoj postavi, ali nakon 15min dolazi novi spisak i gle čuda Ronaldo je u sastavu. Svi znamo kako je utakmica završila, a Brazilci imaju razne teorije zavjere.
Jedna teorija zavjere su Francuzi, druga teorija zavjere je da su Brazilci to namjerno pustili da dobiju domaćinstvo. I gle čuda Brazilci će biti domaćini SP-a 2014.god a i osvojili su SP 2002., 4 godine nakon ovog finala

Zaista je fascinantno da nakon velikih nepravda, oni nad kojima je nepravda načinjena za nekoliko godina osvije SP ili EP. To je pomalo začuđujuće

[Italia]

svaka ti cast, a mogao bi koju o momki iz siga

[CRonaldo]

Ma kolumne su ti sjajne, samo tako naprijed. Imaš talenta a teme su jako,jako zanimljive

[NoName]

Bravo Ted. Svaki put sve zanimljivije priče, odabir tema ti je vrh,

[Ted Mosby]

Bravo Ted. Svaki put sve zanimljivije priče, odabir tema ti je vrh,

Ova tema je sad aktualna, hvala svima

[Ted Mosby]

Tema 4.

Diego Armando Maradona

Mali Zeleni. O njemu sam čuo sve i svašta, dobar na terenu, izvan njega nikakav čovjek. Drogirao se, veliki je prijatelj Fidela Castra i Huga Chaveza, te Eva Moralesa dakle ljevičara, ali ipak prevladavaju njegove pozitivne strane. Svjetski je prvak, njegovi obožavatelji su napravili i po njemu nazvali Crkvu. Meni simpatičan lik.

Krenimo po redu. Rođen je 1960.god. u nedjelju, to je sveti dan za sve Argentice. Prijepodne misa, poslijepodne nogomet. Odmalena je zavolio Bocu Juniors, išao na njihove utakmice, skupljao lopte, što se kaže ljubav na prvi pogled. Njegov prvi klub su bili Argentinos Juniorsi za koje je prvu utakmicu odigrao sa nepunih 16.god. Večer prije utakmice, kad je njegov nastup bio pod znakom pitanja, njegov tadašnji menadžer odvodi ga nekom liječniku, kako je Maradona kasnije priznao u neku zabit, gdje ga je liječnik iskljukao raznim tabletama i preko noći ( ali doslovno preko noći ) Diegova mišićna masa je narasla. Tim činom je Diego uveden u svijet droge.

Nakon debija u dresu Argentinosa, imao je uspješne nastupe u tome dresu ali on je želio samo jedan dres, dres Boce. Nakon što je postao najmlađi igrač koji je nastupio u ligi, to je učinio i u reprezentaciji. Tada doživljava i prvo veliko razočarenje, izbornik Menotti ga ne zove na SP 1978.god koje je bilo u njegovoj domovini s objašnjenjem da je mlad, iako je bio prvi topnik lige.

Tada Diego još jače i napornije trenira, bio je zvijezda u usponu. S Argentinom U-20 osvaja trofej Svjetskog prvaka u Japanu, a on je proglašen najboljim igračem turnira. Nakon toga su pljuštale ponude velikih europskih velikana Juvea, Barce, Arsenala ali on odabire Bocu Juniors. Nakon osvojenog naslova prvaka Argentine u ljeto 1982., nakon SP-a u Španjolskoj potpisuje za Barcelonu. Kasnije će se ispostaviti velika greška.

U Barceloni je nastavio s dobrim igrama, no tu je u jednom noćnom klubu prvi put u životu oprobao kokain. Kasnije je izjavio : Ništa posebno. U klubu su sumnjali da se drogira no Maradona je bio prevelika investicija. Čak je snimao reklame protiv droge i za to primao velike novce. Da uzima drogu pročulo se i izvan Barcelone. Naime postoji anegdota da je sin predsjednika Napolia bio na odmoru u Barceloni, navečer s prijateljima izašao u disco kad tamo vidi Maradonu kako povlači linije. Navodno je predsjednik Napolia time ucjenjivao čelne ljude Barce koji su ga prodali dosta jeftino u odnosu kako su ga kupili.

U Napoliu nova mladost. Preporodio je taj klub iz uzavrelog grada, s njima je osvojio 2 naslova prvaka Italije te Kup UEFA. Tada je igrao najbolji nogomet u karijeri.
U međuvremenu je postao Svjetski prvak s Argentinom. SP 1986. je održan u Meksiku, i Diego je igrao nogomet života, bio je na vrhuncu. Nakon lakog ulaska u 1/4 finale na red je došla Engleska. Mrski neprijatelj zbog rata 4 god ranije za Falklandska otočja. U 5.min nastavka Maradona je jednu svijeću prema Shiltonu poslao rukom u gol, na čuđenje svih sudac je priznao gol. Englezi su bili u šoku, nisu vjerovali šta im se događa. Nekoliko minuta kasnije opet Maradona. Ovaj put gol je čist kao suza. Na centru je uzeo loptu, prešao 6 igrača i poentirao. Kasnije su u finalu pali i Njemci i Gaučosi su zasluženo slavili.

Njemačka je uzvratila 1990.god, kad je iz nepostojećeg jedanaesterca slavila s 1-0.

Nakon toga dolaze crni Diegovi dani, 1991.god otkriven je kokain, i dobiva 15-mjesečnu zabranu igranja. Nakon isteka zabrane potpisuje za Sevillu gdje je igrao sa Šukerom. Šuker je u jednom interwievu izjavio da je Maradona dolazio na trening prije svih, a odlazio poslije svih. Na SP-u u SAD-u 1994.god. opet je Maradona bio pozitivan na doping, te je izbačen iz reprezentacije. On je sam kasnije izjavio da ga je FIFA sama drogirala.

1997.god. vraća se u Bocu, međutim nakon prve utakmice bio je pozitivan na kokain i tu završava njegova igračka karijera. Kasnije se nekoliko puta pokušao izliječiti od droge, nadam se da je sada čist.

Izbornik Argentine postao je 2008.god, jedva prošao kvalifikacije ali su ga ponovno te nesretne Švabe pobijedile i poslale ga kući prije vakta.

Što reći još o velikom Diegu? Bilo mi ga je žao gledati nakon poraza u subotu, samo što nije zaplakao.

Nadam se da će vam se tema svidjeti, je malo duga ali Maradona je to zaslužio

[analiticar_]

Ted je puko ko gorski udar..

Imal ko kakve veze u Sokolcu da pomognemo covjeku?

[Ted Mosby]

Ted je puko ko gorski udar..

Imal ko kakve veze u Sokolcu da pomognemo covjeku?

Šta je bolan prijatelju, nemoj tako