Ko igra za raju i zanemaruje taktiku...

[Taktičar]

Pozdrav svim potencijalnim čitaocima.

Kao i većina forumaša ja sam veliki zaljubljenik u sport. Sport je oduvijek bio važan aspekat mog života i generalno tema kojoj sam uvijek posvećivao mnogo vremena, pažnje a i resursa. Bavio sam se, i još se bavim, aktivno sa nekoliko različitih sportova i to mi je omogućilo da stvorim uvid kako u dotične sportove tako i u tematike i problematike oko njih. Nogomet i košarka su sportske grane kojima sam se najduže bavio i koje imam priliku najviše pratiti, ali sam prilično upućen i u događaje u rukometu, odbojci, američkom fudbalu, tenisu, atletici i boksu.

Pisanjem se amaterski bavim već desetak godina. Spektar tema koje sam obrađivao se kreće od onih historijskih i društvenih, preko umjetnosti i kulture, pa naravno do sporta koji mi je bio i ostao primarna zanimacija.
Cilj sa ovom kolumnom mi je da nastavim iznositi svoje poglede o sportskim temama o kojima i inače pričam, ali ovdje očekujem da ću dobiti eksterni feed back. Kada pričam sa poznanicima već unaprijed otprilike znam stajališta pojedinaca, a kada pišem za neki medij onda to uglavnom ostane neprodiskutovano. Ovako postoji mogućnost da neko koga ne znam reagira pozitivno ili negativno na ono što sam ja napisao i da tako otvorimo debatu.

Moj cilj, dakle, nije da ovdje budem objektivan, već da na osnovu sagledanih činjenica iznesem svoje mišljenje. Plan mi je da svake hefte napišem po najmanje jedan tekst o sportskoj temi koja me tih dana najviše zaokupljala. Kako sam naveo da sam zainteresiran za više sportova tako mogu pretpostaviti da će i teme varirati, s tim što vjerujem da će nogomet ipak biti najviše zastupljen. Tekstovi će nekada biti kraći, a nekada duži, nekada će se raditi o nekom klubu, igraču, utakmici i sl., a nekada o nekoj generalnoj temi vezanoj za neki sport.

Ugodno čitanje i dobrodošli na komentiranje i diskusiju.

[Taktičar]

Pad bh. košarke

Nazadovanje bh. košarke se evidentno nastavlja. Šta su razlozi tome i gdje je razlika u odnosu na ekipu koju je na terenu predvodio Nenad Marković?

Loše otvaranje kvalifikacija
Muška košarkaška reprezentacija ostvarila je polovičan uspjeh na početku kvalifikacija za EP 2011 u Litvaniji. Savladana je Ukrajina na domaćem terenu, a ubilježen je poraz od Mađara na gostujućem. Previše razloga za zadovoljstvo nema jer svi smo priželjkivali, ali i očekivali da ovaj kvalifikacijski ciklus otvorimo sa 4 osvojena boda i tako sa samopouzdanjem dočekamo susrete sa nešto renomiranijim protivnicima kao što su Velika Britanija i Makedonija. Pobjeda u prvoj utakmici je djelimično zasjenila slabosti bh. tima, ali ih je poraz u drugoj prilično razotkrio.

Utakmica u Sarajevu je obilovala borbenošću naših igrača što je rezultiralo dobrom odbranom, i u kombinaciji sa dobrim vanjskim šutom izvojevana je zaslužena pobjeda. Ta pobjeda je međutim zataškala probleme tehničke i taktičke prirode koje ova ekipa nosi. Recimo Ukrajinci su dominirali u skoku pod oba koša i to ih je do kraja držalo u utakmici koju su sa malo kvalitetnijim vanjskim igračima lahko mogli dobiti. Ekipa Mađarske je imala drugačiju fizionomiju od one ukrajinske i to je eksponiralo druge probleme našeg nacionalnog tima. Tu su naši momci imali visinsku prednost koju su veoma rijetko uspijevali iskoristiti, dok su Mađari nametnuli brzi ritam igre koji naš tim nije nikako uspio prizemljiti. Sijevale su Mađarske kontre i polukontre i padali su jeftini poeni, a uz to su im ohrabrenim uspjehom upadale i trice čak i kad su bili pod pritiskom. Naši igrači su imali hladnu ruku i do pred kraj utakmice kad je konačno ušlo nekoliko trica procenat vanjskog šuta je bio mizeran.

Taktičke greške
Eh sada, gdje i u čemu leži krivac? Mnogi izgovor traže u neodazivanju nekolicine igrača, prije svih glavne vedete ove generacije Mirze Teletovića, ali i veoma kvalitetnih Kikanovića, Hukića i Vasiljevića. Uz dužno poštovanje prema kvalitetu pomenutih igrača i bez zalaska u diskutiranje razloga za njihovo neigranje, moj utisak je da ovoj ekipi za uspjeh nedostaje malo više faktora, jer gledajući 4-5 godina unazad nismo ostvarili željene rezultate čak ni kada smo bili u punom sastavu. Reprezentacije Izraela, Velike Britanije, Makedonije ili Portugala su nam zadavale probleme i nismo se uspjeli plasirati na posljednja dva EP-a.

Ja jedan od problema vidim u taktičkoj dispoziciji. Ne želim potcijeniti rad Sabita Hadžića jer nas je on u svom prošlom navratu vodio sa dosta uspjeha, ali ja ga ne svrstavam u grupu vodećih košarkaških stručnjaka u Evropi kakav bi trebao ovoj reprezentaciji. Po mom mišljenju napravio je nekoliko propusta u vođenju ekipe u ove dvije utakmice, i iako ga ne bih nazvao glavnim krivcem za poraz protiv Mađarske mislim da snosi jedan dobar dio tereta za to. Hadžić je u mojim očima jedan prosječan trener čija snaga leži u direktnošću i sposobnošću da u datom trenutku probudi i motivira igrače, ali njegov taktički pregled i uvid nisu blizu nivoa koji posjeduju Messina, Vujošević ili Gershon. Ako imamo centra (Varda) koji ne izlazi da pokrije vanjski šut protivničkog centra (Pecherov) koji pogađa tri trice zaredom, i ako ga ne želimo izvući iz igre jer je trenutno efikasan u napadu, zašto onda ne pokušati zarotirati odbranu, a ne dopustiti protivničkom centru da postigne pet trica. Ili ako igramo protiv ekipe (Mađarska) koja zbog svoje deficitarnosti u visini pokušava forsirati što bržu igru, zašto ne igramo tzv. inside game sa visokom postavom gdje se lopta gura što više pod koš, a tako se u isto vrijeme poboljšava mogućnost ofanzivnog skoka i automatski daje više vremena vanjskim igračima da se bolje postave u tranzicijskoj odbrani.

Razvoj košarke
Logički se nameće konstatacija da je Hadžić ranije ili imao bolju ekipu ili je u međuvremenu stagnirao na profesionalnom planu. Ali površna logika često ne daje prave odgovore. Po meni je istina negdje drugo. Hadžić mi ne djeluje drugačije u trenerskom smislu. Ni bolje ni lošije, nego u vrijeme kada smo znali pobijediti košarkaške velesile poput Litvanije ili Hrvatske. Ne mislim ni da je ondašnji tim poimence gledajući kvalitetniji od ovog u punom sastavu. Jedna od velikih razlika u odnosu na prije 10-15 godina jeste razlika u samoj košarci, odnosno u njenom razvojnom aspektu. Sama igra je postala agresivnija, brža i detaljnija i dok se neki tome brže prilagođavaju kod drugih je taj proces nešto sporiji. U ovu drugu kategoriju spadamo nažalost i mi. Nedostatak stručnog kadra i nedostatak finansijskih mogućnosti da se posveti što više pažnje razvoju mađih naraštaja u novim okvirima čini da nas mnoge zemlje koje su u prošloj dekadi bile rangirane daleko lošije od nas danas sustižu i prestižu.

Osim generalnog košarkaškog napretka okoline i potrebe za boljim stručnim štabom razlog za manjak rezultata leži naravno i u samoj igračkoj strukturi našeg odabranog tima. Ne odustajem od teze da individualno gledajući imamo ekipu koja na papiru nije lošija od one s kraja ’90-ih, ali problem vidim u raspodjeli igračkih uloga i odgovornosti. Teletović je recimo u evropskim košarkaškim krugovima već sada postao veće ime nego što je to u svoje vrijeme bio Nenad Marković. Varda je bivši NBA-igrač, Bavčić je izabran na NBA Draftu, Đedović je igrač velike Barcelone, Bajramović ima iskustvo igranja u Euroligi, Domercant je osvajao titule u Turskoj i Italiji... Generacija od prije 10-ak godina se nije ni blizu okitila sa ovoliko ličnih i klupskih laureata, ali su na reprezentativnom nivou funkcionirali daleko bolje. Suština leži u činjenici da je košarka timski sport gdje puno velikih faktora i malih detalja u naizmjeničnoj interakciji određuju krajnji rezultat. Važne su individualne sposobnosti, ali je isto toliko važno i funkcioniranje ekipe kao zajedničke grupe. Legendarni Krešimir Ćosić je rekao: „Morate igrača ubijediti da ne smije igrati za svoje lične statistike, ali mu takođe morate dokazati da radi uspjeha ekipe mora ostvariti što bolje statistike.“

Snaga nekadašnje repke i nedostaci sadašnje
Upravo u ovome vidim najveću snagu reprezentacije sa Markovićem, Bećiragićem, Firićem, Lerićem i Alihodžićem koji su tada sačinjavali prvu petorku. Oni su se između sebe dobro poznavali i svako od njih je znao svoje i mogućnosti svojih saigrača, i svako je u okviru tih mogućnosti nastojao da pruži svoj maksimum. Isto je važilo i za tada mlade Mujezinovića, Ovčinu, Hukića i Mirkovića koji su sa klupe u igru unosili one elemente koje su realno bili u stanju ponuditi. Znalo se da je Marković go-to-guy, da je Firić bio tu da ga rastereti, da su Alihodžić i Lerić napadački prilično ograničeni, ali da su zato u odbrani majstorski zatvarali reket itd.

Struktura u igri i raspodjela i prihvatanje uloga su neki od veoma važnih preduslova za povoljan rezultat koji u današnjoj selekciji nisu na željenom nivou. Posljedica su često bezidejnost i ishitreni šutevi iz vana. Mladi Đedović, koga inače smatram iznimno talentiranim, je prečesto neukrotiv u mladalačkom poletu koji ne podređuje potrebama kolektiva, Domercant je izuzetan šuter, ali forsira previše čak i kada je i njemu samom jasno da ga ne ide, Bajramović kao krilni centar prečesto stoji sa vanjske strane linije 6,25... Na nekima od ovih stvari se može komotno poraditi, ali to zahtijeva uočavanje i odlučnost u sprovođenju promjena od strane stručnog štaba, ali i prihvatanje istih od strane igrača. Da li će doći do ove percepcije i implementacije i kada, vidjećemo. Na osnovu do sada viđenog moram priznati da nisam preveliki optimista pred prekosutrašnji dvoboj sa Velikom Britanijom. Ali dok je lopta okrugla i iznenađenja su moguća, i zato pozivam na podršku odabranicima Sabita Hadžića. Uprkos svemu ti momci igraju pod zastavom naše domovine, i ako budu dali sve od sebe taktičke i tehničke greške i čak i eventualni neuspjeh će im se lakše oprostiti.

Ocjene i procjene
Košarkaška reprezentacija anno 1997:
- potencijal 5/10
- rezultati 7/10

Košarkaška reprezentacija anno 2010:
- puni potencijal 6/10
- rezultati 5/10

Sabit Hadžić:
- 5/10

[Monolog]

Uh, uh, uh.

Prije svega, dugo sam čekao da neko napiše nešto novo na ovom podforumu. Drago mi je da si to bio ti, a posebno mi je drago što si odabrao ovu temu. Iskreno se nadam da ćeš nas i ubuduće "častiti" tekstovima(ne bi se reklo da si amater) te da ćeš moći diskutovati kako sa mnom, tako i sa ostalim forumašima.

Eh, moram ti priznati da meni pojedini sportisti mogu zgaditi određeni sport. Sinoć su to, po ko zna koji put, učinili naši košarkaši. Iako postoji mogućnost da ćete baciti drvlje i kamenje na mene, ja sinoć ne vidjeh ništa pozitivno u meču protiv slabašne "pijačarske" reprezentacije. Ok, moram priznati da sam u drugom poluvremenu očekivao još veći pad u igri naših košarkaša, tu su me demantovali.

Generacija(Marković, Firić, Bećiragić, Avdić, Alihodžić, Lerić, Hukić, Mršić, Mujezinović...)sa kojom porediš ove naše amatere je ipak, koliko-toliko, visoko postavila ljestvicu. Ti ljudi su nas i u onim teškim vremenima obradovali svojim nezaboravnim partijama, ostavljali srce i dušu na parketu, igrali za grb i državu, a ne za statističke parametre. Ne želim ulaziti u taktiku našeg selektora, ipak ću se samo bazirati na borbenost. Pa je li toliko teško igrati 40 prokletih minuta? Nije li sramotno onako predstavljati svoju zemlju? Ne znam, ne znam.

Da ne duljim, mogao bih napisati nešto što bih kasnije požalio, tako da...

Ocjena teksta 9/10(ne smijem te odmah nahvaliti, bojim se da te ne ureknem).

[neno#4]

Ovdje se ne shvaca jedna cinjenica, ustvari najbitnija, da je tada kosarka bila mnogo manje popularna i da je bilo puno manje dobrih ekipa. Danas svi mogu da pobijede svakoga. Jedna Latvija sa nizerazrednom ekipom dodje i pobijedi Italiju, to je jednostavno tako. Kosarka je napredovala mnogo, odnosno koncentracija kvaliteta se "razlila" i to bi bilo to. Ona generacija sa Nenom, ni oni sada ne bi ovako dominirali, a plus onda je bilo milion faktora, tek se rat zavrsio, narod je bio motivisan do krajnjih granica, zivjelo se za te utakmice, danas je to potpuno drugacije, nek fudbalska repka izgubi dvie tri zaredom ne daj Boze odmah je gotovo, nema interesovanja niti icega....

[Taktičar]

Prije svega hvala Monologu na riječima hvale : ) I ako je definicija amaterstva suprotna onoj od profesionalizma koja kaže da si u određenom fahu profesionalac ako živiš od rada u istom onda sam ja ništa drugo do potpuni amater. Ja sam novajlija u korištenju ovog foruma i tek danas prelistah tekstove u tvojoj kolumni. Sad ovo izgleda malo ofirno da te hvalim ovdje u mojoj kolumni umjesto da odem nazad u tvoju i tamo to uradim, ali eto ipak ti ovdje odajem priznanje za vidan spisateljski talenat. Nadam se da ćeš nastaviti sa novim temama.

Da se sada malo vratimo na trenutačnu temu ovoheftene kolumne. Koliko mogu skontati tebe je najviše ojadio nedostatak borbenosti. Mene nije. Ne kažem time da su se igrači borili fanatično, ali ne mislim da je to glavni razlog slabog izdanja i poraza. Mađari su napravili baš dobru atmosferu u hali i to je naložilo njihove igrače pa je našima bilo teško suprotstaviti se protivniku u tom aspektu igre. Baš mislim da je trebalo ostati hladne glave i polahko preuzimati kontrolu nad utakmicom pod našim uslovima. Kao što već rekoh, set up playsi lopta pod koš. Znam da sudije nisu sudile puno faulova nad našima pod košem, ali to nije trebalo značiti da trebamo odustati od ove taktike i pucati trice u dva od tri napada. Ne znam ustvari ni da li se može reći odustati jer čini mi se da to nikako nismo ni pokušali nametnuti. Uprkos svemu trebali smo biti toliko bolji od ovakve mađarske reprezentacije, koja ima jednog pravog centra i jednog internacionalca, da ih možemo dobiti bar igrajući pametno, iako nam malo šta polazi za rukom. To je ono gdje vidim neuigranost ekipe, previše slobode za previše igrača i nadasve manjak vođstva sa klupe.

A što se drugog komentara tiče, slažem se, i u tekstu sam to indirektno naveo, da je danas konkurencija u košarci veća i jača. To nije sporno. Ali nisu ni Neno i co. samo pobjeđivali Islanda ili Rumuniju. Ipak su tu katkad skidani skalpovi i velikima, a trenutno nemamo nekih većih izgleda za takvo nešto. Bar ne dok je ovakvo stanje. Ali mislim da potencijal bar za plasman na EP postoji. Pod uslovom da se skupi nešto para za nekog renomiranijeg stručnjaka koji će posložiti postojeće kockice na malo svrsishodniji način i da se naravno svi pozvani odazovu. Nadam se da će me naš nacionalni tim demantirati i pobijediti u srijedu.

[Taktičar]

Ni taktički, a ni za raju

Hvalimo se imenima čije cijene na fudbalskom tržištu dosežu basnoslovne cifre, a igra reprezentacije uprkos tim imenima trenutno ne funkcionira. Pokušajmo odgonetnuti zašto.

Večerašnja tekma
Iskreno govoreći bio sam prije današnje tekme protiv Katara spreman za pisanje kolumne o pozitivnim i negativnim dojmovima nakon 4 prijateljske utakmice pod dirigentskom palicom Safeta Sušića. Nakon tekme jedino što mi se po glavi vrtilo bile su poteškoće sa kojima se naša selekcija suočavala na terenu i moj lični pokušaj adresiranja pojedinih problema. Pokušaću ovdje napraviti disekciju igre i taktike naše repke uz nekoliko ličnih prijedloga, a narednih dana ću napraviti usporedbu Papetove i Ćirine strategije.

Da krenem prvo od toga šta se prostim okom moglo površinski vidjeti večeras. Prije svega anemično izdanje preko cijelog polja. Bez puno stvorenih šansi, bez puno borbe i bez odlučnosti. Dakle minusi od odbrane, preko sredine pa do napada, a i obrnuto. Igrači Katara su imali veći posjed lopte, pritiskali su nas više nego mi njih i bilo je očito da su kako je utakmica odmicala imali sve manje respekta prema nama jer im je bilo jasno (kao i nama ostalima) da oni vode igru. Bez imalo želje za ponižavanjem protivnika moramo se pitati kako se moglo dogoditi da jedna poluprofesionalna selekcija koja kotira oko 100. mjesta na FIFA-inoj ljestvici može nama doći u goste i nadigrati naše zvijezde čija se imena spominju u istoj rečenici sa imenima velikih evropskih klubova.

Problemi u igri
Mora naravno biti da jedan od razloga leži u taktičkom pristupu i primjeni istog, i to naravno od oba protivnika. Ako sagledamo našu kompletnu momčad lahko ćemo uočiti već davno potvrđeno: kvalitet ove ekipe je neravnomjerno raspoređen i vaga uveliko na ofanzivnu stranu. Primjećuje se također da je kreativnost daleko više zastupljena u odnosu na borbenost i trčanje, a i veoma je uočljiv nedostatak brzine. Šta se može sastaviti iz ovakvog miksa osobina? Igrati ofanzivno i pokušati što bolje iskoristiti svoje vrline ili igrati defanzivno da bi se prikrili nedostaci?

Odgovor se kao i u većini drugih stvari nalazi u sredini. Eto protiv Katara smo gledajući imena započeli tekmu ultra-ofanzivno, a završili je nakon tek nekoliko stvorenih šansi sa jednim postignutim golom. Treba znati kako se igra ofanzivno da bi to bilo efektivno. Ofanzivna igra između ostalog podrazumijeva visoki presing i puno kretanja u fazi napada. Kod nas to večeras nije postojalo, a imali smo tri špic-napadača i dva vezna ofanzivca (doduše Pjaniću je bila namijenjena nešto defanzivnija uloga koju i nije baš toliko poštovao). Eksperiment sa tri slična napadača u vrhu je u startu bio osuđen na propast jer dvojica su trebala agirati po krilima, a nikome od njih to nije prirodno. Niti su veliki radnici, niti su brzi i probojni. Moglo se to izvesti da od njih tri dvojica igraju uz jedno tipično krilo koje bi razvlačilo igru u stranu, pa bi onda onaj drugi veliki centarfor mogao više dolaziti u svoju prirodnu poziciju u sredini, ali takvog brzonogog igrača mi nažalost trenutno nemamo. Upravo nas nedostatak takvog tipa dovodi do sljedećeg problema: cijela igra nam se svodi na napade kroz sredinu.

Iskusni lisac Bruno Metsu je to pročitao i to je njegovim igračima donijelo prevagu. Njegovi igrači su napadali naše veznjake prilično visoko i agresivno i pošto nemamo nijedno krilo da raširi igru i razvuče protivničku odbranu većina pokušaja je bila osujećena čim bi počela. U takvoj igri ne mogu doći do izražaja prednosti naših napadača u skok-igri, koju smo itekako imali, ali je nismo mogli iskoristiti jer po definiciji opasni centaršutevi dolaze upravo sa krilnih pozicija. Dakle sve naše napadačke prednosti su jednostavno bile otklonjene.

Defanzivno generalno imamo problema i više nego što bi trebali i zadnja linija nam često izgleda lošije nego što to zaista jeste. Problem opet počinje nešto više na terenu. Protivnici često posjeduju loptu više od nas i lahko se došetaju do opasne zone jer naši ofanzivni igrači ne čine puno da im otežaju put dotle. Na taj način odbrana ispašta jer su prečesto pod pritiskom, a kad je bilo koja odbrana dugo i puno pod pritiskom rizik od grešaka je naravno veći.

Moguća rješenja
Mislim da sam ovime dijagnosticirao jedan veći dio problema koji dovode do nedostatka željene igre, a samim time i rezultata. Sljedeće pitanje je šta se može učiniti da se neki od problema riješe, a neki bar olakšaju. Kako omogućiti da nam kreativna i efektivna strana repke dođe do izražaja, a da u isto vrijeme rupe koje postoje u odbrani ne postanu šire i veće ili da se čak po mogućnosti smanje?

Po meni je jedan od ključeva igra sa dva klasična zadnja vezna kojima je to prirodna pozicija i koji razmišljaju defanzivno. Rahimić je tu neprikosnoven. On je na toj poziciji tzv. siromašno izdanje Vieire iz njegovih dana u Arsenalu. Ne treba tu puno više trošiti riječi, čovjek jednostavno razumije i zna igru. Njegovo čitanje igre i postavljanje bi pravo dobro komplementirao Jahić koji je nešto pokretljiviji i agilniji. Njih dvojica bi zatvaranjem sredine ispred odbrane napravili ravnotežu koja trenutno ne postoji jer bi pravili pritisak na loptu i tako štitili odbranu što sada kako već rekoh nije slučaj jer imamo previše ofanzivaca koji zanemaruju defanzivne zadatke ili ih jednostavno ne znaju valjano obavljati. Odbrana bi bila sigurnija, a povećao bi se broj osvojenih lopti tako da bi imali više prilika da sami nešto stvaramo.

Osim toga bi se u fazi napada otvorio prostor za naše bekove što znači da bi oni mogli donijeti to željeno širenje igre na strane tako što bi se češće usuđivali ubaciti u napad znajući da će rupu iza njih popuniti jedan od zadnjh veznih. Znamo da Salihović ima veoma dobar centaršut, a Mujdža je večeras pokazao da posjeduje probojnost. Kao sljedeći plus dolazi to da naš plejmejker biva rasterećen jer u ovom slučaju jednostavno ima više mogućnosti. Nije više prinuđen da većinu lopti pokušava provući kroz sredinu jer sada ima šansu da inicira akciju na obje strane i to učestalo. Protivnik je tada više razvučen i teže mu je zatvoriti tog našeg organizatora igre, a i napadače.

Eh, sada dolazimo do određivanja pozicioniranja i imenovanja tog plejmejkera. Tu se ja sada vjerovatno stavljam u negativno svjetlo kod mnogih u BiH jer mislim da Misimović i Pjanić guše jedan drugog i da zbog toga ne trebaju igrati zajedno. Ja ih često volim upoređivati sa najboljim organizatorskim duom u današnjem fudbalskom svijetu – Xavijem i Iniestom – jer po pojedinačnim karakteristikama liče na njih: jedan je fenomenalni dodavač sa izvanrednim pregledom igre, drugi je brži, agilniji, prodorniji; ako zatvoriš dodavača dribler iskoristi višak prostora... Ali ruku na srce Miske i Pjana nisu na tom nivou razumijevanja igre i sposobnosti nadopunjavanja. Osim toga karakterne osobine su im drugačije od onih kod Barcinih magova. Kada Misketu ne daš loptu on se osjeća k´o dijete kome si oduzeo sladoled, dok je Pjana mlad i poletan i ima želju za dokazivanjem, pa onda prečesto voli povući loptu na svoju ruku. Ko god od njih nema loptu osjeća se k'o riba na suhom.

Još jedan razlog za moju nepopularnost je to što bih ja trenutno puno popularnijeg Pjanića ostavio na klupu kao džokera, a prednost u igri dao Misimoviću za kojeg mislim da je ipak više u stanju voditi jednu cijelu utakmicu. Postavio bih ga na lijevu stranu odakle bi se on ubacivao u sredinu, preuzimao loptu i ostavljao Salihoviću prostor na strani. Desno bih postavio Ibričića koji iako u Hajduku ima sličnu ulogu Misimoviću i Pjaniću nije toliko gladan lopte i u utakmicama za repku je pokazao da može biti veliki borac, pa mislim da bi ta kombinacija sa Misketom i Ibrom bolje funkcionirala nego ona pomenuta sa Misketom i Pjanom. Pjanić je po meni bolji igrač od Ibričića, ali u ovom slučaju Ibrine karakteristike bolje pašu u postavu.

Dvije špic-pozicije bi trebali popuniti Džeko i Ibišević. Ja jako cijenim Muslimovića, ali mislim da kombinacija sa Džekom i Ibiševićem otvara više mogućnosti jer se u ovom slučaju prvi može koristiti kao target man, a drugi kao onaj drugi, defanzivniji napadač.

I na kraju se vraćamo nazad na dvije stoperske pozicije. Jedna je naravno rezervirana za kapitena Spahića, a na drugoj bih se, čini mi se, odlučio za Mravca čije su fizičke sposobnosti i igra nešto kompletniji od onih kod Pandže i Nadarevića. Salihovićevo neigranje malo remeti ovaj koncept, pa bih dok se on ne vrati na lijevom boku isprobao npr. Subašića (da je sve kako treba trebao je večeras biti isproban). Nije to idealno rješenje, ali bar mu je to naturalna pozicija, a i privremeno je, pa se za nadati da ne bi završilo katastrofalno.

Dakle sa ovom mojom vizijom, za koju ne kažem da je jedina ispravna, u okviru mogućnosti koje imamo, zadovoljavamo uslove uravnoteženosti i raznovrsnosti na terenu koji su jedni od najvažnijih (ali ne jedini važni) faktora za postizanje uspjeha na visokom fudbalskom nivou. Do susreta sa Luksemburgom i Francuskom je preostalo oko tri hefte i pitanje je šta i koliko će selektor Sušić uspjeti promijeniti i popraviti za to vrijeme.
U ovom tekstu sam pokušao objelodaniti mogućnosti i ograničenja ove reprezentativne selekcije, kao i šta se može učiniti u vezi ovih drugih. Generalne stavke poput više borbenosti i zalaganja nisam spomenuo jer se one naravno podrazumijevaju. Vjerujem da je i sam Sušić svjestan većine pomenutog jer ga ne smatram glupim ili nesposobnim. Više se vjerovatno radi o njegovoj (ne)smjelosti da sada mijenja neke do sada zamišljene i postavljene principe. Nadam se ipak da će uvidjeti da su neke promjene neminovne i da će se osmjeliti da ih sprovede.

Ocjene i procjene:
Nogometna reprezentacija BiH anno 2010:
- individualne mogućnosti 7,5/10
- timske mogućnosti 7/10
- rezultati 6/10
- Safet Sušić 6/10

[Monolog]

Nije sramota remizirati, ali biti u utakmici. Sramota je gledaocima priuštiti onakvu predstavu protiv amatera koji za hljeb zarađuju na naftnim bušotinama. Ne znam da li su skauti velikih evropskih klubova bili na Grbavici, ali da je nekom zavisio angažman od sinoćnje utakmice, taj bi se našao na birou za zapošljavanje.

Po meni, glavni krivac je Sušić. Zašto? Prije svega, trener je uvijek odgovoran za rezultate(nebitno koji je timski sport u pitanju). On je taj koji bi trebao da zna koji igrač može igrati na kojoj poziciji, pobogu. Da se razumijemo, fudbaleri su također krivci za ovu sramotu. Ipak su oni skup miliona koji nas iz sedmice u sedmicu oduševljava igrama za klubove za koje nastupaju.

Safet je vidio da napadači mogu igrati krila i odlučio da od naših sidraša napravi prodorne igrače kakvi su Ronaldo, Messi, Robben. To ne ide tako. Pogledaš koga imaš u rosteru i tako postaviš momčad na terenu.

Ibišević i Muslimović su klasični centarfori, a oni su sinoć "igrali" krila. Dakle, u startu imaš 2 igrača manje, kako u ofanzivnom, tako i u defanzivnom smislu(sreća pa se ovo drugo nije primijetilo na meču protiv Katara).

Miske i Pjana?! Nekako su i igrali protiv Gane, mada i tada je Pjana više bio primijećen od Misketa koji se nije ni sastavio s loptom. Njih dvojica ne mogu igrati zajedno. Wolfsburg će dovesti Diega i vrlo je vjerovatno da će Miske napustiti klub(hej, tamo ljudi znaju da njih dvojica ne mogu igrati u početnom sastavu, a nijedan od njih nije "kalibar" za klupe). Isti slučaj je i sa Miretom i Zvjezdanom. Naprosto guše jedan drugoga, te je veća vjerovatnoća da nećemo nikoga primijetiti, negoli obojicu.

Spahić i Nadarević su mi djelovali sigurno u prošlom ciklusu. Nakon dolaska Safeta, njih dvojica izgledaju kao da nikada nisu igrali zajedno. Ok, promjena taktite(možemo im malo progledati kroz prste), ali da onako stoje na terenu i prave prostor protivničkim anonimusima iz Katara je smiješno. Spaha je borac, znalac, veliki majstor. Sinoć je pokazao da se i u onakvoj utakmici bori za repku te mu zbog toga skidam kapu. Mravac bi, barem po meni, djelovao kao bolje rješenje za stoperskog kolegu velikom Spahiću.

Moram priznati da sam odahnuo kada sam vidio Mujdžu na djelu. Da, gledao sam ga prošle sezone u par navrata, ali sinoć(i u onakvoj utakmici)se vidjelo da je jako kvalitetan igrač. Barem je nešto dobro ispalo u ove 4 utakmice koliko smo odigrali pod palicom Safeta. Lijevi bek je najveći problem. Salihovićeva suspenzija će nas puno unazaditi(iako to nije njegova prava pozicija), a Safet i dalje luta sa osobom koja će nadomjestiti Sejin izostanak. Zar nije logičnije staviti nekoga kome je to prirodna pozicija(spomen'o si Subašića), negoli gurati čovjeka od 1.90 na poziciju koja mu je strana? Dobro je sve dok Džeko i(li) Ibišević ne stanu na gol.

Rahimić je prijeko potreban ovoj reprezentaciji. Ne želim ni da zamislim kako ćemo izgledati kada se on oprosti. Jahi svaka čast na borbenosti, ali Rahimić je u paru sa Sejom najbolje rješenje za taj defanzivni dio veznog reda(sjetite se utakmice protiv Njemačke kako su bili ravnopravni do povrede Mravca, a onda uslijediše rotacije). Dakle, njih dvojica bi to trebali voditi, no opet se postavlja pitanje kako bez Salihovića?

Kada je napad u pitanju, tu bih Džeki pridodao Ibiševića. Više straha ulijevaju protivničkoj odbrani, u kakvoj god da su formi. Zlatan, dakako, ima mjesta u reprezentaciji, te bih ga ubacivao umjesto jednog od napadača kada je potrebna svježa krv, ili ukoliko su toliko indisponirani da ne mogu primiti loptu.

Izgleda da je pozicija golmana najsigurnija i to je nešto čega imamo "punu kapu": Hasagić, Begović, Šehić, Burić, Mujkić...


.......................Hasagić

Mujdža..........Mravac.............Spahić.............Subašić


............Ibričić.......Rahimić.......Salihović(dok je suspenzija Jahić)


.................Pjanić(ili Miske, zavisno od forme)

.............Džeko............Ibišević


Naravno, ni ovo nije savršeno(kako će biti), ali od Ibričića se može očekivati i igra u defanzivi(barem kada je pokrivanje nekog prostora u pitanju), a on je i navikao da bude žrtvovan na nekim, njemu neprirodnim, pozicijama. Problem bi ležao u nedostatku Salihovića. Jahić nije prodoran, te je njegovo pokrivanje te lijeve strane(ipak bi se ovo moralo transformirati i u napada po krilima)upitno.

Najžalosnije je @taktičaru, što ja mislim da Safet nije svjestan šta radi. Nije svjestan svojih pogrešaka(a ima ih na pretek), a čisto sumnjam da zna kako će od ove ekipe napraviti nešto vrijedno spomena.

Da i ja dam ocjene, nekako si me "navikao" na to.

Individualne mogućnosti: 7/10
Timske mogućnosti: 6/10
Rezultati: 5/10
Safet Sušić: 3/10

Naslov kolumne: 10/10

[Taktičar]

Hvala na još jednom responzu, Monolog. Upravo je ovakva vrsta argumentovane razmjene mišljenja ono što sam želio postići prilikom pokretanja ove kolumne. Nadam se samo da se neće sve svesti na naš dijalog, nego da će naići još po koji sagovornik.

Vidim da ima stvari na koje gledamo slično, ali i onih oko kojih imamo oprečna mišljenja. Ti vidiš Papeta kao glavnog krivca, dok ga ja možda vadim malo više nego što to zaslužuje. Ne znam da li je to plod sentimentalnosti izazvane divljenjem prema njegovim nekadašnjim igračkim sposobnostima, ali eto imam i dalje neku nadu u pozitivan ishod pod njegovim vođstvom. U svakom slučaju vidim po ocjenama da ga ti cijeniš bar duplo manje od mene. Trener jeste najodgovorniji za funkcioniranje ekipe i priznajem da rezultati nisu zadovoljavajući (ocijenio sam ih sa 6 jer pobjeda protiv Gane ima još veću težinu nakon njihovog uspjeha na SP-u), ali vjerujem da još uvijek ima vremena i prostora za popravke i to sam elaborirao u kolumni.

I dalje mislim da je Pape svjestan grešaka i da samim time zna da mora nešto promijeniti. Postoje u suštini dvije kategorije trenera: oni koji prije svega vjeruju u svoju taktiku i oni koji najviše vjeruju u igrače. Prvi su konzervativni i furaju svoju već oprobanu taktiku ne gledajući na materijal koji im stoji na raspolaganju, dok su drugi fleksibilni i podređuju strategiju postojećem igračkom kadru. Nekada se oni prvi hvatajući se za zadnju slamku spasa prilagode iz nužde, ili bar pokušaju, a nekada samo neinovativno potonu. Sjetimo se Mourinha u Chelseau. Iako on ima svoju verziju formacije 4-3-3 koju uvijek forsira, dolaskom Anelke je bio prinuđen prestrojiti se na 4-4-2.

Ja mislim, ili se možda više nadam, da je Pape spreman za revidiranje svojih planova. Meni izgleda kao da je on ona prva vrsta trenera, znači konzervativca, koji je unaprijed znao koju taktiku želi implementirati u susretu sa jačim, a koju sa slabijim protivnicima ne obazirući se pri tome na tipove igrača koje ima. Ako su se porazi protiv Švedske i Njemačke mogli opravdati nedostatkom takmičarske forme, taj razlog ne pije vode glede jučerašnje tekme. Koliko sam mogao vidjeti Pape je bio prilično uzdrman i mislim da je otvorio oči za alternativna rješenja.

Vidim slažemo se u nekim stvarima oko optimalne formacije. Ipak dvije stvari u vezi kojih ja nisam spreman ići na kompromis kada je ova repka u pitanju su: četvoročlana zadnja linija (sa čime se i ti slažeš) i dva defanzivna vezna. Uz Rahimu nam je tu najbolja opcija Jahić jer to mu je prirodna pozicija, a Sejo se usljed nedostatka lijevih bekova mora koristiti baš tu. Uz ovu postavu sa dva zadnja vezna tu on čak može izvući svoj maksimum. Vremenom je zaista postao puno bolji na toj poziciji, a osim toga ova zaleđina sa ovom dvojicom, kao što već ranije objasnih, bi mu dozvoljavala češće upade na protivničku teritoriju od čega bi napadači mogli prilično puno profitirati.

U suštini se slažem s tobom da bi Pjanića ili Misimovića trebalo ubacivati u početnu postavu ovisno o njihovoj trenutačnoj formi, ali tu odmah vidim opasnost od Misketovog napuštanja repke. Pokazalo se da je on strašno haterljiv momak koga uvrijedi maltene svaki negativan prizvuk oko njegovog imena, a da ne pričamo sada o mogućoj reakciji prilikom eventualnog degradiranja na klupu. Ali opet nešto kontam da je možda i bolje riješiti neka konfliktna pitanja što prije. S druge strane nije nam baš nužno otarasiti se usluga odličnog igrača jer nije da imamo takvih na izvoz. Prilično sam neodlučan po tom pitanju i ne mogu ponuditi neki konkretan odgovor.
U zadnjoj liniji i ja sam u zadnje vrijeme počeo preferirati Mravca u odnosu na Nadarevića. Nadar je igrač sa ogromnim srcem i to mi se pravo sviđa, ali u zadnjih nekoliko tekmi pokazuje previše nedostataka, dok kod Mravca primjećujem napredak i zato bih ubuduće njega uigravao pored Spahe.
Svidio mi se tvoj grafički prikaz formacije pa ću i ja svoja zadnja dva teksta pretočiti u nešto slično:

......................Hasagić

Mujdža.....Mravac.......Spahić.....Salihović (u međuvremenu Subašić)

.............Jahić.........Rahimić

....Ibričić.......................Misimović

............Ibišević......Džeko

[Monolog]

Pa lakše je u ovim "kilometarskim" diskusijama doći do nekog rješenja, negoli na temi o Safetu ili reprezentaciji napisati da nema(ju) pojma i otići, zar ne? Ok, i meni je krivo što smo samo ti i ja ovdje, ali nadam se da će se ubrzo naći još neko ko bi mogao doprinijeti razvoju ove diskusije.

Nego, trener je uvijek odgovoran za rezultate; kako dobre, tako i za one loše. On je taj koji mora primijetiti gdje škripi prije tebe, mene i ostalih laika. No, ako on to nije u stanju primijetiti, ne vidim razlog da mu dam neku veću ocjenu. Po meni, ova "trojka" mu je poklonjena(iako ti ne dijeliš moje mišljenje).

Znam da si Jose-a uzeo kao primjer, ali porediti njega i Papeta je nemoguće. Jose se brzo prilagođava sastavu(vidiš kako je u dvije sezone vodio Inter), ali i traži od svojih igrača da ispune sve zadaće koje stavi pred njih. Obostrano povjerenje i dobiješ nepobjedivu momčad. Kod nas toga nema, barem kako sam to ja primijetio(nadam se da će me u sljedeće dvije utakmice demantovati, pa da se javno ispričam zbog ovoga).

Mene je kupilo prvo poluvrijeme utakmice protiv Njemačke. Iako su Nijemci tada imali 2-3 izgledne prilike, mi smo dobro stojali. Tada su Rahimić i Sejo bili defanzivci, s tim da je Sejo išao naprijed po tom lijevom boku, a da je Rahimić samo pokrivao prostor te se nije primijetio u ofanzivnim zadacima(dakle, sjajno obavio posao). Dakle Sejo i Rahimić da igraju ta 2 zadnja vezna, samo što bi Sejo ipak učestvovao u izgradnji napada, dok bi Rahimić bio isključivo destruktivac i ništa više. Eh, mi nemamo Seju zbog suspenzije pa ćemo morati igrati ili sa Jahom ili sa Medunjaninom(što i nije loša ideja, jer momam je za razliku od nekih igrao protiv Katara, a i u Izraelu je jedan od boljih). Pozicija lijevog beka bi opet ostala boljka, pa bi je vjerovatno zatvorio Jahić(protiv Luxemburga ne bi trebao imati problema, ali imat će protiv Francuza).

Kada je stoperski dvojac u pitanju, drago mi je da smo obojica za Spahu i Mravca. Mravac je sigurniji od Nadarevića(iako nam se čini da nije, no igrao je desnog pa lijevo beka, što mu i nisu prirodne pozicije), te bi uz Spahu mogao samo biti bolji i učinkovitiji.

Naravno, pozicija desnog beka je rezervisana za Mujdžu te ćemo konačno predstavljati opasnost i s te strane(iskreno se nadam).

Ostaju nam još nepoznanice u napadačkom dijelu kako veznog reda, tako i samog vrha napada. Jedno ime uvijek ima mjesta, a to je Džeko. Bez obzira na ovu indolentnost protiv "naftaša", on je najkvalitetniji napadač na ovim prostorima, te je igrač koji može igrati u bilo kojem timu na svijetu. Uz njega najbolje paše Ibišević. Taj zvrk koji ima njuh za gol je sjajan u kombinaciji sa visokim igračemo koji bi mu mogao i spuštati lopte nakon nekih zračnih duela. Naravno, možda bi i Zec bio sjajan sa Džekom, ali sumnjam da će se Safet odlučiti za njega, jer je premlad da bi se tek tako gurn'o u vatru na samom startu kvalifikacija.

E sad, kada je Miske u pitanju, tu ne znam ništa. Iako mi je jedan od najdražih, svojim ponašanjem ne zaslužuje igrati u prvoj postavi(za pretpostavku sam uzeo ono što svi znamo, a to je da on i Pjana ne mogu igrati zajedno). Dakle, Pjana bi bio taj paker koji bi hranio Džeku i (ipak) Ibiševića, te ne bi imao neke ekstremno defanzivne zadatke osim presinga.

Ostala je još jedna nepoznanica. Koga ubaciti da bude u vezi? Da li Ibričića, ili se ipak kockati sa Misketom i Pjanom? Možda čak i Štilić? Ja sam za Senijada iz jednog prostog razloga jer se može i hoće podrediti kolektivu. Miske je hirovit i on to ne bi uradio, dok je sa Štilom isti slučaj kao i sa Zecom(neiskusni su).

E sad, kako da ti grafički predočim Ibrinu poziciju, ni sam to ne znam! Uglavnom bio bi ta spona između ona 2 defanzivna vezna i Pjane(naravno, imao bi napadačke ovlasti, dabome). E, očekivao bih i od Jahe i Mujdže prodore, naravno od Jahe malo manje, ali mora ići u napad jer je jedino tako moguće napraviti neki višak.

Sve u svemu, previše ja napisah, a ništa ne rekoh u suštini, već ponovih ono od jučer.

Ti si, izgleda, nepopravljivi optimista, a ja, s druge strane, vječiti pesimista, tako da...

[Baltazar]

ne znam sto ste protiv Mravca na lijevom beku, po meni momak je uz Spahica i donekle Pjanu bio najbolji na terenu i dobro se snasao na toj poziciji, tog Subasica kojeg spominjete sam gledao par puta (izmedju ostalog sad protiv Madjara) i iskreno mislim da je precjenjen igrac i da definitivno nije sazrio za A tim...ima tu jos igraca koji su se mogli probati, prije svega Cocalic kojem to nije prirodna pozicija ali dok je igrao za mladu repku igrao je na toj poziciji, kako god Susic je krivac jer zanemariti losu igru i sve on je taj koji treba da motivise igrace prije tekme, e sad da li ga treba ostaviti i dati mu sansu u kvalifikacijama jer bojim se da ce biti kasno ako kiksamo na samom startu

[edina]

Prije svega, moram pohvaliti @Monologa i @Taktičara na zanimljivoj diskusiji, koju pratim sa strane i iz koje se može puno zanimljivih stvari izvući.

@Baltazar: mislim da ni @Monolog ni @Taktičar nisu toliko "protiv" Mravca, niti ga smatraju neadekvatnim igračem, koliko su zapravo "za" to da mu se ukaže povjerenje da igra uz Spahu na svojoj prirodnoj poziciji jer bi se tako maksimalno iskoristili njegovi resursi. Mravac je i za mene najbolje rješenje za tu poziciju jer, ruku na srce, Nadar, koji mi je jako drag kao igrač, u zadnje vrijeme jednostavno nije na tom nivou koji nam je potreban. Da ne ulazim u detalje, Mravac uz Spahu bi bio veliko pojačanje, a Subašić ili ko već bio na lijevom boku, lično mi je i svejedno, samo bojim se da mi nećemo vidjeti nijednog njih na tom mjestu još zadugo...

[Taktičar]

Lijepo je čuti da ima posmatrača ove kolumne koji iz debate izvlače pozitivne stvari.
Kao što Edina reče, a ja u tekstu ranije indicirah, nisam ja nimalo protiv Mravca. Naprotiv, čak ga počinjem favorizirati u odnosu na Nadarevića koji mi je inače izuzetno drag. Jednostavno mislim da njegove sposobnosti dolaze daleko više do izražaja kad igra stopera, nego kada igra beka (lijevog ili desnog). Subašića ne smatram još velikim igračem, ali vidim potencijal u njemu i mislim da se može iskoristiti kao prihvatljiva zamjena dok Sejo ne odsluži kaznu. Cocalić je takođe zanimljiv i mislim da bi ga se trebalo isprobati (odnosno već ga je do sada trebalo isprobati). Slažem se da je Sušić velikim dijelom odgovoran za trenutačno kritično stanje, ali ne mislim da je njegovo otpuštanje najbolja opcija u ovom trenutku. Ne poznajem ga lično, ali već rekoh da mislim da sam pročitao na njemu da će sada napraviti neke neophodne izmjene koje će se odraziti pozitivno na igru, pristup i rezultate. Nadam se da ne griješim.

[Taktičar]

Monolog, ove kilometarske diskusije upravo imaju za cilj da onima koji to žele pruže mogućnost da iskažu u potpunosti svoja gledišta, a da istodobno ukažu na neke aspekte koje neki ne razumiju ili ne vide. Niko od nas ovdje nije sveznajući tako da vjerujem da svako ovdje može ponešto naučiti. Što više naučimo i skontamo, to ćemo imati realniji pristup. Umjesto bezuslovnog pljuvanja i vrijeđanja igrača, selektora i nas između sebe, bićemo u stanju razumjeti razloge neuspjeha, ali i više cijeniti uspjehe.
Nisam poredio Mourinha i Sušića, to bi bilo zaista bilo pretjerano. Josea sam samo iskoristio da bih ilustrirao primjer.
Vidim i ti sve aktivnije razmišljaš o igri sa dva vezna kao neizbježnoj opciji. Može to funkcionirati sa Sejom kao ofanzivnijim i Rahimićem kao defanzivnijim od njih dvojice. Tako su Murat i Rahima igrali kod Ćire. Tako se igra u klasičnom 4-2-3-1-sistemu. Najvažnije je u svakom slučaju da su dvojica da bi mogli popuniti defanzivne rupe iza ofanzivaca i ispred odbrane. Ibričić je u prošlim kvalifikacijama pokazao da je voljan podrediti se kolektivu i iako je znao napraviti grešaka koje su koštale volja mu je ostale neupitna. Zaslužuje startnu poziciju. Zadnjh dana pravo puno razmišljam o Misketu i Pjani i kao što rekoh sada sam skroz neodlučan (osim da ne trebaju igrati zajedno).
Nisi baš kroz u pravu u optimista-pesimista-procjeni naših ličnosti. Ja jesam optimista, ali uvijek pokušavam taj optimizam regulirati stvarnošću. Ti mi s druge strane ne djeluješ kao vječni pesimista, već kao patriota koji je uzdrman zadnjim neuspjesima naših selekcija.

[Virtu4l]

Citiram Spahića u intervjuu za današnji broj Avaza:

'Zašto bi se mi prilagođavali protivniku, zašto mi ne igramo svoju igru, a neka se oni prilagođavaju nama?'

[Stevie-G]

Takodjer, djelim misljenje Takticara i Monologa sto se tice zadnje linije, gdje bi u paru trebali igrati Mravac i Spahic. Sajo je apsolutno potbacio otkako je tatica Ciro napustioo klupu nase reprezentacije. Ali tu se javlja drugi problem. Neuigranost dvojice stopera. Nadarevic i Spahic u paru igraju svaku utakmicu za repku godinu i po, i dobro su uigrani, a i Hasagic se vec sigurno bolje sporazumjeva sa Nadarom, nego sa Mravcom koji bi tu poziciju, ako se ne varam, igrao po prvi put od pocetka utakmice. Da ga je Pape u pripremnim utakmicama koristio kao stopera, on bi mogao uci ispred Saje, ovako tesko . A sad lijevi bek . Tu Pape kako sam ja shvatio racuna na Medunjanina (dok se Salihovic ne vrati). Tu bi, naprimjer bio puno ucinkovitiji Jahic, jer Medunjanin nije toliko disciplinovan da se vraca na svoju poziciju nakon izleta u napad i tu bi puhalo i najveca opasnost od francuza upravo bi odatle dolazila. Desni bek Mujdza, tu nema puno price.

Sa najteze, vezni red. Dio terena gdje imamo sjajnih igraca, ali i buntovnika koje bi Pape nekom svojom gresko ( i ne mora biti greska) mogao zauvjek izgubiti. Pozicija zadnjeg veznog bi trebala biti rezervisana za Rahimica, a pored njega bi kao centralnog veznog sa defanzivnim zadacima (pogotovo protiv Francuske) postavio Ibricica jer konstantno vrsi pritisak na protivnicke igrace, a ne vjerujem da bi se bunio. Koga staviti na pozicije ispred njih dvojice? Pjanica i Misimovica zajedno? To se pokazalo kao losim (Nadam se da je Papetu ovo vec uslo u glavu). Misimovica bi mogli izgubiti za reprezentaciju izostavljanjem iz ekipe, a opet njegova nezainteresovanost na nekim utakmicama zabrinjava. Pjanic, odlican, ali mozda i neiskusan, za velike utakmice protiv Francuske. Ok, znam da je zabio Realu u najvaznijoj utakmici za Lyon, al ovo je repka, i svi mi previse ocekujemo od njega pa se plasim da bi mogao izgoriti u prevelikoj zelji za dokazivanjem. Pored jednog od njih dvojice ne mozemo postaviti nikoga drugog nego Medunjanina, opet protiv Francuske sa odbrambenim zadacima.

Napad Dzeko i Ibisevic kratko jasno, a kad zagusti imamo zvjer sa klupe Muslimovica.

Znaci graficki:

---------------------------Hasagic-------------------------------------
Mujdza------Nadarevic/Mravac-----------Spahic------------Jahic-
--------------------------Rahimic--------------------------------------
----------------------------------------Ibricic--------------------------
---------------------Medunjanin----------------Misimovic/Pjanic--
------------------------Dzeko------------------Ibisevic---------------

[Virtu4l]

Sve je to lijepo, taktika, formacija, ali sve je to isto tako prdimahovina ako zalaganje bude na nivou tekme protiv Katara. 4-4-2, 4-3-3 - sasvim nebitno...

[Stevie-G]

Sve je to lijepo, taktika, formacija, ali sve je to isto tako prdimahovina ako zalaganje bude na nivou tekme protiv Katara. 4-4-2, 4-3-3 - sasvim nebitno...

A poznavajuci Papeta, on ih ne moze "naloziti" jer ga niko ne postuje kao selektora...

[NoName]

Halo ba, šta ste se raspisali ovdje, imajte malo obzira da se ne može sve stići pročitati

Košarku već dugo vremena ne pratim, čak ni reprezentativnu, jer nekako više nema one strasti u igri a samim time i rezultata. Eto tu nemamo nekih problema sa savezom, potencijala ima vjerovatno ali rezultata nema. Neću posebno ovo da elaboriram jer, kažem, nisam upućen pa da se ne provaljujem bezveze ali ima dodirnih tačaka sa ovim što hoću da kažem pa to zbog toga i spominjem.

Dobro reče Virtual, nije toliko bitna formacija kada nema žara na terenu. Tek ako postoji kvalitetna psihološka priprema i momci ulaze u utakmicu sa željom da nagaze protivnika do kraja (sjetite se Estonije), igralo se za gol više pa je i moral bio na nivou. Za ovako kvalitetnu pripremu imamo zahvaliti isključivo Ćiri, koji je maher za ove stvari dok me situacija danas podsjeća na ona vremena kada bismo išli igrati protiv Malte i igrali na rezultat 1:0. Porazno.

Tek ako se stvore kvalitetni preduslovi (Bogami teško) onda od naše reprezentacije možemo očekivati odgovarajuće rezultate. Po imenima imamo strašnu reprezentaciju, po prvi put imamo i kvalitetne alternacije na klupi ali imamo probleme sa motivacijom. Situacija oko saveza, uspavanko na klupi, strah od povreda na nebitnim utakmicama, sve to učestvuje u stvaranju negativne atmosfere i prije nego se istrči na teren i uđe u taktičko nadmudrivanje sa protivnikom.

Spaha je u pravu kada kaže da se ne smijemo prilagođavati protivniku. Mi moramo igrati igru koja nama odgovara a protivnik će samo odrediti mjeru u kojoj ćemo igrati ofanzivno ili defanzivno. Formacija je bezbroj, sve to zavisi od igrača kojima u datom momentu raspolažemo. Jedno je po meni neupitno: 4 u zadnjoj liniji i 2 zadnja vezna, u slučaju da riješimo pitanje lijevog bočnog. Valjda ima neko na svijetu da igra tu poziciju a da je državljanin BiH, mislim da je bolji bilo kakav lijevi bočni, koji je to po vokaciji, nego neznam kako dobar štoper koji bi igrao beka.

Isto, nije daleko od pameti ni formacija sa 3 štopera, 1 zadnjim veznim i 2 bočna, nešto što liči na Ćirinu formaciju. Ponavljam, sve zavisi od raspoloživih igrača.

3 u napadu da ali to mogu biti Zec, Džeko i Ibišević. Zec ima brzinu, Džeku se ne bi sputavalo u špicu a Vedad nije loš na poziciji krilnog napadača + što je solidan u defanzivi. Sve se mora uzeti u obzir.

Neko mora iznijeti loptu iz faze odbrane u fazu napada. To mogu biti bekovi u formaciji sa 3 štopera ili jedan od zadnjih veznih kada igramo sa 4 nazad + 2 zadnja vezna.

Neke od ideja

FORMACIJA 1:
--------------------- Hasagić ---------------------
-- Mujdža --- Nadarević --- Spahić --- Jahić --
---------- Rahimić ---------- Salihović ----------
------ Pjanić ----- Misimović ----- Ibričić ------
---------------------- Džeko ----------------------

FORMACIJA 2:

--------------------- Hasagić ---------------------
-- Mujdža --- Nadarević --- Spahić --- Jahić --
---------- Rahimić ---------- Salihović ----------
------ Ibišević ----- Misimović ----- Zec ------
---------------------- Džeko ----------------------

Ove dvije formacije se mogu i kombinovati, može igrati Pjana - Miske -Zec ili Vedo - Miske - Ibričić dok Pjana recimo može da mijenja Misketa, zatim može Salihović preći na krilo, Pjana da se vrati nazad na zadnjeg veznog i slično. I sve se to može raditi u toku meča, čime bi se zbunio protivnik. Ali, sve se ovo mora uigrati na treninzima ili pripremnim utakmicama, što do sada nisam vidio.

FORMACIJA 3:

--------------------- Hasagić ---------------------
----- Nadarević ---- Spahić ----- Mravac ------
- Mujdža --------- Rahimić -------- Salihović -
--------- Pjanić --------------- Misimović -------
---------------- Džeko -- Ibišević ----------------

FORMACIJA 4:

--------------------- Hasagić ---------------------
----- Nadarević ---- Spahić ----- Mravac ------
- Mujdža --------- Rahimić -------- Salihović -
------ Pjanić ----- Misimović ----- Ibričić ------
---------------------- Džeko ----------------------


Mogao bih nabrojati još 20 formacija ali opet ne bih došao do Papetove sa Muslimovićem na krilu, što je stvarno ludost. Muslimović može igrati umjesto Džeke ili eventualno sa Džekom u formaciji sa 2 isturena. Ja sam puno bliže formaciji 4-5-1 sa doziranjem ofanzive po krilima ovisno o situaciji.

Ja ono vama rekoh da ne pišete nadugo i naširoko?

[Taktičar]

Moramo paziti da nas neko ne optuži za separatizam i secesionističke namjere jer može izgledati ko da pravimo paralelne institucije vlasti, tj. razglabamo o repki i kujemo planove ovdje, a već postoji ta tema na drugom dijelu foruma
Zape mi za oko ona opaska o zalaganju i borbenosti. O tome smo zadnjih dana diskutirali na Monologovoj kolumni. To je u svakom slučaju fundament svake daljnje rasprave o strategiji. Zato ga ovdje uzimamo kao eksogenu jedinicu, odnosno uzimamo zdravo za gotovo da je taj parametar prisutan i da mi sada pametujemo o nadogradnji.
I druga stvar koju Virtu4l onako u prolazu ubaci me pobudi na razmišljanje. Radi se o Spahinoj izjavi o (ne)prilagođavanju protivnicima. Uz sav dužni respekt prema kapitenu ne mogu da se otmem utisku pogrešnosti vezanom za ovu izjavu. NoName je malo produbio (protumačio) tu izjavu i u toj verziji mi je malo prihvatljivija.
Ali ipak: lošije ekipe moraju ići na kompromis sa svojom početnom strategijom kada susreću jače protivnike. Španija to ne mora jer pokazuje zadnje dvije godine da njenoj igri niko ne može parirati. Jedna velika Njemačka ulazi u susret sa Španijom sa izmjenjenim konceptom igre jer zna da ne može igrati na isti način kao protiv Australije. Tu do izražaja dolazi NoNameovo detaljiranje Spahine izjave: nije nužno mijenjati (iako se i to može) formaciju, dovoljno je nekada podijeliti drugačije zadatke, ali u susretu sa jačim moraju se unutar svojih linija redefinirati određene postavke. To je fleksibilnost, odnosno taktika i strategija. Bez toga je će najjači skoro uvijek pobijediti. Ako ćemo samo istrčati na teren i odigrati lopte onda mi nemamo šta tražiti protiv realno jačih. Sa individualnim sposobnostima igrača rame uz rame ide strategija. Hlupajući glavu time u dosadašnjim postovima mi to upravo potvrđujemo.

[Taktičar]

Eh, sada smo jednom za sva vremena zaključili da onaj ko igra za raju i zanemaruje taktiku završava karijeru u nižerazrednom Vratniku Možemo se tako vratiti na konkretno taktiziranje. Slažemo se koliko vidim svi da moramo imati zadnju liniju sa 4 igrača (osim NoNameovih formacija broj 3 i 4 koje ću više smatrati kao alternativne verzije). Isto tako smo tu negdje glede defanzivne veze: 2 zadnja vezna ili jedan klasični zadnji vezni i jedan centralni vezni sa više odbrambenih zaduženja su detalji sa svojim prednostima i manama. Dva zadnja vezna daju veću sigurnost zadnjoj liniji i daju više slobode i ofanzivnim i bočnim igračima, dok je sa centralnim veznim protok lopte bolji i sigurniji jer obično je taj igrač tehnički solidno potkovan. Ja i Stevie-G se baš razlikujemo u tom detalju (uz još par različitih imena na nekim pozicijama).
Inače ja sam veliki pristalica sistema 4-2-3-1, ali on zahtijeva specifične tipove igrača i zato po meni nije trenutno nije primjenjiv na našu repku. NoNameova formacija broj 2 je najbliža tome što nam treba za ovaj sistem, ali ipak nisam ubjeđen da bi fercerala efektivno. Ni Zec ni Ibišević nisu toliko brzi i probojni krilni igrači, niti je to Jahić, koji treba da se u tom slučaju često uključuje u napad. U tom sistemu se igra direktno i nemamo jednostavno tu širinu igračkog kadra da bi ovaj sistem bio svrsishodan.
Vidim takođe da većina ne smatra da su Pjanić i Misimović dobra kombinacija. Nažalost jer su obojica klasni igrači.
Ako se niko ne javi sa još pogleda i prijedloga predočiću Papetu ova naša gledišta i očekujem da u septembru vidim da se neke od naših sugestija konkretiziraju na terenu