Manchester City FC
Postano: 24 dec 2010, 15:59
Neki ga vole, neki ne, al svejedno izrasta u jedan veliki fudbalski kolektiv. Manchester City Football Club samo na Balkanu ima mnostvo navijaca koji su navijali za njega i prije Arapa ili Šinavatre, pretežno ljudi koji zele biti drugaciji, jer mnoštvo raje navija za United, sto nebi neko i za City, sto je i slucaj sa mnom.
Evo historije kluba, mada mnogi ovdje na forumu tvrde da je istoimeni nema
Članovi Crkve Svetog Marka, Zapadni Gorton, Engleska, osnovali su fudbalski klub iz humanitarnih pobuda, koji će kasnije biti poznat kao Manchester City. Dva crkvena nadzornika i rektorova ćerka, Ana Konel (Anna Connell), imali su za cilj smanjenje aktivnosti lokalnih bandi, nasilja i alkoholizma kroz instituisanje novih aktivnostiza lokalne muškarce, bez obzira na religijsku pripadnost. Dva crkvena nadzornika Viliam Bistou (William Beastow) I Tomas Gudbihir (Thomas Goodbehere), osnovala su fudbalski klub pod imenom St Mark’s (West Gorton). Ana Konel ostaje jedina žena koja je učestvovala u stvaranju velikog fubalskog kluba.
Prvi zvanicni meč tim je imao 13.novembra 1880, protiv crkvenog tima iz Macclasfield-a . 1884, klub se spaja sa Gorton Athletic, ali je ujedinjenje trajalo jedva pra meseci pre ponovnog rastanka, Predstavnici St Mark's nazvali su se Gorton A.F.C. a Gorton Athletic je preimenovan u West Gorton Athletic. 1887, Gorton A.F.C. postaje profesionalni fubalski klub i slei se na Hyde Road, promenivsi ime u Ardwick A.F.C. kako bi prikazali svoju novu lokaciju u istočnom delu grada.
Ardwick dobija na popularnosti 1891. godine, osvojivši Manchester Cup po prvi put, pobedivši Newton Heat 1–0 u finalu. Ovaj uspeh se pokazao odlukom Fubalske Asocijacije da prihvati Ardwick kao clana sezone 1894-1892. Alliance se spaja sa Fodbalskom Ligom (Football League) 1892, i Ardwick postaje član Divizije Dva (Diwision Two). Finansijski problemi u sezoni 1893-94 vodili su do reorganizacije unutar kluba, i Ardwick postaje Manchester City, a Manchester City Football Club Limited je formalno registrovana kao kompanija 16.aprila 1894. godine.
Osvojivši Drugu Diviziju 1899 doneo je klubu prvi pehar i promociju u Prvu Ligu(Prva Divizija). Klub je osvojio orvi veče takmičenje 23-eg aprila, 1904, pobedivši Boloton1-0 I tim rezultatom osvojio najptrestžnije knock-out takmičenje u Engleskoj, FA kup (FA Cup). Te sezone umalo su osvojili iduplu krunu, završsivši na drugom mestu u ligi.
U sezoni koja je sledila nakon osvajanja FA kupa, usledila je katastrofa. Klub je izbačen u Drugu Diviziju usled finansijskih nepravilnosti, sto je dovelo do suspenzije sedamnaest igrača. In the seasons following the FA Cup triumph, the club was dogged by allegations of financial irregularities, culminating in the suspension 1906-te, uključujući I kapitena Blilija Meredita (Billz Meredith). Bez obzira na bes navijačaprešla je u redove lokalnog rivalaManchester United, i time osnovala bazu prve uspešne generacije Manchester United-a. Požar na Hyde Road unisštio je stadion 1920-te i 1923 klub se seli na Maine Roda u Moss Side, na jugu grada.
1926-te godine klub je dosao do finala FA kupa, međutim u finalu City je poražen sa 1–0 od Boltona. Dalja razočarenja su usledila u ligi, nakon promenljive forme, City ispada iz lige na poslednji dan takmičemka. Sledeća sezona je bila velika borba za instantni povratak u Prvu ligu. Trka za promociju trajala je do poslednjeg meča. Manchester City i Portsmout (Portsmouth) oba kandidata za promociju. City-jev finalni meč nosio je rezltet od 8-0 protiv Bradfor City-ja. Prisutna publika verovala je da je rezltat I više nego dovoljan za dalji prolazak, ali Portsmoutov meč je bio odložen za 15 minuta i još uvek je trajao. Kani pogodak Portsmouta zbačio je da je njihov krajnji rezultat 5–1 win, dovoljno za drugo mesto Portsmouta na osnovu prosečnog broja pogodaka, uz razliku u odnosu na Citz od 0,002 po meču u korist Portsmouta. Klub je osvojio Drugu Diviziju u narednoj sezoni, i osvojio promociju u Prvu ligu . Klub je konsolidovao svoj status premijerligaša sa 18-tom pozicijom. Te sezone Tomi Džonson (Tommy Johnson) postavio je klubski rekord sa 38 ligaških pogodaka.
30-ih godina XX veka Manchester City je počeo da pretenduje na trofeje. Klub je završio na trećoj poziciji 1930-te, i izgubili su u tesnom meču od Herber Čepmanovog ( Herbert Chapman) Arsenala u polufinalu 1932 u FA kupu izgubivši primljenim golom u poslednjem minutu. Citz je 1933 iyzgubio u finalu od Evertona, a potom 1934-te godine osvaja kup pobedom nad Portsmoutom.Klub je 1937. godine osvojio po prvi put Premijer Ligu, ali su ispali u Drugu Diviziju već naredne sezone, i ako su postigli više golova od bilo kog tima u ligi.. Nakon sezone u Drugoj Diviziji liga je raspustena usled II Svetskog rata.
Kada je liga ponovo oformljena 1946, City je povratio status prvoligaša sa petom titulom Druge Divizije pod patrnoatom bivšeg kapitena Sama Kovena ( Sam Cowen).
Klub je imao problema sa kontraveržnošću 1949-te godine, kad su potpisali ugovor sa Nemačkim golmanom Bertom Trautmanom (Bert Trautamann) kao zamenu za Engleskog golmana Franka Svifta ( Frank Swift) koji se povukao. Trautmann je bio bivši padobranac Axis jedinice, koji se naselio u Lanaksiru ( Lancashire) nakon što je pušten iz zatvoreničkog logora. 20 000 ljudi je učestvovalo na protestima.
50-ih godina XX veka, a City-jev tim inspirisan taktičkim sistemom poznat kao Rejvijev plan ( The reavie Plan) ostvarili su dva uzastopna učežća u finalima FA kupa, i bas kao 30ih , 1955 su igubili, da bi 1956 osvojili kup. 1956, u finalu Citz je pobedio Birmingem Citz (Birmingham Citz) sa 3-1. Ovo je jedno od najpoznatijih finala, a poznato je po tome što je City-jev golman Bert Trautman nastavio da igra nakon loma vrata.
Rejvijev plan je taktička formacija koju su prvi put koristili igrači Manchester Citz-ja, a zasnivala se na tome da napadač prima loptu daleko od gola, bliže centru, kako bi izvukao protivničkog defanzivnog igrača. Ova taktika je dobila ime po City-jevom igracu Don rejviju ( Don Reavie ).
Dug period neuspeha pratio je usephe iz 60ih i70ih. Malkolm Alison (Malcolm Allison), se vratio u klub kao menadžer po drugi put 1979. god, ali je uspeo samo da potrosi veću sumu novca na beznačajne transfere, a prodavao je zvezde tima poput, Asa Hartforda ( Asa Hartford), Gerija Ovena ( Gerz Owen) i Pitera Barnsa ( Peter Barnes).
Jedan od transfera je bio transfer, Stiva Delaja ( Steve Delay), koji je oborio Britanski transfer rekord u to vreme. Nasleđe menadžera je usledilo, ukupno sedam u 80tim. Pod dirigentskom palicom Džona Bonda ( John Bond), klub je 1981 dosao do FA kup finala, ali izgubio u revanšu od Tottenhama. Dve godine potom City je bio zaglavljen na sredini tabele, bez nagoveštaja napredka, i ako nije bilo opsasnosti od ispadanja u niži rang. Bond je otpušten, nakon svađe sa upravnim odborom i zamenjen trenerom Džonom Bensonom ( John Benson). Na žalost katastrofa je usledila. Pad forme i skor od 11 poena iz 19 utakmica, City je ispao u Drugu Ligu, nakon poraza od Luton Tauna ( Luton Town), poslednjeg dana takmičenja, i ako bi nerešen rezltat bio dovoljan da se preživi u eliti.
Bili MekNil ( Billz McNeill), je postao menadžer tog leta, i nakon teške borbe uspeo da izbori promociju u viši rang takmičenja 1985 god. Ipak užitak nije trajao dugo, jer je City jedva preživeo u eliti 1986 god, a Bili MekNil odlazi u Aston Vilu, nekoliko nedelja po početku nove sezone.
Džimi Frizel ( Jimmz Frizzell) je postao menadžer do kraja sezone, ali nije uspeo da izbori opstanak, jer je City završio na predposlednjem mestu na tabeli i zajedno sa Aston Vilom i Lester Sitijem ( Leicester City), preselio se u niži rang takmičenja. Frizela je potom nasledio Mel Mačin ( Mel Machin).
*
*
*
*
*
*
*
7.deo: Novi pad (1993–1998)
Počalji od Admin taj Sre Dec 22, 2010 5:53 pm
+
----
-
Citijevi probelmi se vraćaju u sezoni 93-94, kad završava na šesnaestoj poziciji, pod vođstvom novg menadžera Brajana Hortona ( Brian Horton). Presedavajući Piter Svejls (Peter Swales), popustio je pod pritiskom navijača i predaje kontrolu nad klubom legendi kluba Frencisu Liju ( Francis Lee). Sezona 94-95, jedva da je bila nešto bolja od prethodne, nakon očajnog drugog dela sezone City završava na sedamnaestoj poziciji, svega dva mesta iznad zone ispadanja. Horton je otpušten, malo pred kraj sezone I zamenjen tadašnjim menadžerom Sautemptona ( Southampton) Alanom Balom ( Alan Ball). Bal je bio spreman za ,,renoviranje” tima. Odrekao se usluga nekolicine starijih igrača I doveo nekolicinu obećavajućih mladih igrača, medju koji sigurno najpoznatiji Gruzijski reprezentativac Georgij Kinkladze ( Georgiou Kinkladze). Međutim očajan start u sezoni, osudio je City na borbu za opstanak koja je izgubljena poslednjeg dana prvenstva.
Bal je otpušten malo nakon početka Citijeve kampanje u Drugoj Ligi, a njegov naslednik Stiv Kopel ( Steve Copell) dao je otkaz svega par nedelja nakon njegovog angažmana, rekavši da taj posao stvara na njemu preveliki pritisak. Do decembra, Citz je bio u donjem delu tabele Druge Lige i potražili su spas u bivšem menadžeru Notingem Foresta ( Nottingham Forest), Fanku Klarku ( Franck Clarck). Citz je završio na četrnaestoj poziciji a Klark je otpušten sledećeg februara, dok je City bio među poslednjih pet ekipa na tabeli. Bivši menadžer Oldhama ( Oldham) i Evertona Džoi Rojl ( Joe Royle), je postavljen na Klarkovu poziciju.
Međutim, ni pobeda od 5-2 u gostima nad Stoukom ( Stoke) nije bila dovoljna, jer su Portsmouth,QPR i Port Vale ostvarili pobede i izborili opstanak. City je sada bio u Trećoj ligi (Division Two) Engleskog prvenstva, po prvi put u njihovoj istoriji. City je tako, postao prvi bivši osvajač Evropskog trofeja koji je doživeo ovakav pad.
Nakon ispadanja u niži rang, tim je ponovo prošao kroz generalno sređivanje, sa novim Predsednikom, Davidom Bernštajnom ( David Bernstain) koji je preuzeo vlast u klubu. City je iste godine ostvario promociju u viši rang takmičenja, u neverovatnom maniru. U plej-ofu igrao je sa Giligemom ( Gillingham), gde je kasnim pogotkom za izjednačenje Paula Dokova ( Paul Dickov), City izborio penale, uz pomoć kojih je ostvario promociju.
Nije se očekivalo da će se City boriti za opstanak u sezoni 1999-2000, međutim igrali su i više nego dobro. Kroz celu kampanju, borili su se za direktan plasman u najviši rang takmičenja, koji su uspeli da ostvare poslednjeg dana takmičenja završivši na drugoj poziciji.
City se vratio u Premier Ligu, međutim borili su se za opstanak kroz celu sezonu i premešteni su u niži rang takmičenja, nakon što su izgubili u svojoj predposlednjoj utakmici u sezoni 2000-2001. Po prvi put, plasman ekipa je bio odlučen i pre završetka prvenstva. Rojl je otpušten i zamenjen Kevinom Kiganom ( Kevin Keggan), bivšim selektorom Engleske.
Kevin Kigen je za četiri godine svog boravka uneo neophodnu stabilnost, sprečavajući da tim iz sezone u sezonu prolazi kroz promocije i ispadanje u niži rang takmičenja. Međutim nije uspeo da postavi pozitivne temelje kada se City zacementirao u Premier Ligi.
U sovjoj prvoj sezoni 2001-2002, Kigan je doveo nekoliko uticajnih igrača, kao sto su Ejal Berkovic ( Ezal Berkovic), Ali Benarbia (Ali Benarbia) i Stjuarta Pirsa ( Stuart Pearce). Klube je osvojio Drugu Ligu u sezoni 2001-2002, oborivči klubski rekord po broju osvojenih poena. Ljubimac navijača, Šon Goater ( Shaun Goater) bio je prvi strelac kluba sa trideset pogodaka, a napadač Daren Hakerbi ( Darren Huckerby) nakupio je dvadesetšest pogodaka, koji su ubedljivo vratili Manchester City u elitu.
City je imao solidnu prvu sezonu o povratku u Premijer Ligu I završio na devetoj poziciji i kvalifikovao se za UEFA kup, nakon što je osvojio Fair Plaz nagradu. 2002-2003 sezona je bila poslednja sezona citija na Main Roud-u, koji je Manchester Citz napustio nakon osamdeset godina i zamenio ga stadionom City of Manchester Stadium, kapaciteta od 48,000 mesta. Međutim sezona 2003-2004 je bila teška koju je City, završio na šesnaestoj poziciji sa gol razlikom od +1.
City je ponovo razočarao u kup takmičenjima u sezoni 2004-2005, nakon poraza od Oldhema ( Oldham), u FA kupu i izbačeni su od strane rezervnog tima Arsenala koji se često mogao videti u Karling kupu ( Carling Cup), od strane Arsena Wengera ( Arsen Wenger). Kasnije te sezone Kigen daje ostavku , petnaest meseci pre njegove očekivane penzije. Tada je izjavio :
Mogli smo da skočimo u Evropu, ali nismo uspeli da napravimo taj skok. To je sedam ili osam puta za godinu dana, da samo mogi da uskočimo u nešto dobro za ovaj klub, a nismo uspeli.
Kigen je zamenjen trenerom Stjuartom Pirsom ( Stuart Pearce), koji je vodio City do plasmana na osmoj poziciji na tabeli, za malo ispustivši mesto u Evropi. City je sledeće sezone odlično startovao, međutim katastrofalan završetak, od 9 poraza iz 10 utakmica, značilo je da je City završio na petnaestoj poziciji. Sledeće sezone City završava na četrnaestoj poziciji i Pirs je razrešen dužnosti u korist bivčeg menadžera Enleske, Svena Gorana Eriksona ( Sven Goran Ericksson), koji je pretvorio City u pretendente za mesto u Evropi tokom sezone 2007-2008.
U 2007. god dolazi do uspešnog preuzimanja City-ja od strane bivšeg Tajlandskog Ministra Taksina Šinavatare ( Thaksin Shinawatra) i postavljanja Sven Gorana Eriksona na poziciju menadžera. Nakon dobrog starta, usledio je pad forme u drugom delu prvenstva i Erikson je morao da napusti klub. Završili su deveti te sezone na tabeli. Eriksonova vladavina kao menadžera završila se 2. juna 2008.god., a nakon toga su usledile spekulacije o njegovom daljem angažmanu.
Mark Hjuz ( Mark Hughes), je otkriven javnosti kao novi menadćer City-ja, sa ugovorom od tri godine.Bivši napadač Manchester Uniteda, kao menadžer rukovodio je nacionalnim timom Velsa ( Wels ) pet godina i dva puta je iyborio kvalifikacije za kup UEFA sa Blekburnom ( Blackburn Rovers).
Nekoliko meseci nakon Hjuzovog angažmana, klub je kuplljen od strani Abu Dhabi United Group na sam kraj transfer roka u septembru 2008 godine. To je učinilo City najbogatijim klubom na svetu, i klub je zapanjio fudbalski svet kupovinom Robinja ( Robinho) od 32,5£ miliona funti .
Hjuzova prva sezona bila je nekonstantne forme. Lake pobede potiv West Ham-a, Sunderland-a, Portsmouth-a, Stoke City-a i Arsenal-a, uparene su sa razočaravajućim porazima, uglavnom na gostovanju. Međutim dobra forma je dovela City do šanse da se takmiče za mesto u Evropi ( sedma pozicija),. Međutim poraz od Tottenham-a u predposlednjoj sezonskoj utakmici značio je kraj nadanjima. Takođe u domaćim kupovima City je imao razočaravajuću formu. Poraz od Brighton&Hove Albion-a u Karlin kupu i poraz na domaćem tereneu od Nottingham Forest-a od 3-0 u trećoj rundi. Međutim svetla tačka te sezona bilo je učešće u UEFA kupu, gde je City dosta dobro igrao i izbačen je iz takmičenja u četvrtfilanalu od strane Hamburg-a, 4-3 ukupnim rezultom.
City je završio na desetom mestu u ligi i Hjuz je odlučio da pojača redove brojnim pojačanjima. Tom prilikom u klub su došli, Roke Santa Kruz ( Roque Santa Cruz), Geret Beri ( Gereth Berry), Kolo Ture ( Kolo Toure) i Žolion Leskot ( Joleon Lescott). Takođe klub je tada doveo Karlosa Teveza (Carlos Tevez) iz redova rivala Manchester Uniteda, igrača z akojeg su navijači Manchester Uniteda požurivali menadćera Aleksa Fergusona ( Alex Ferguson) da ga dovede uy stihove: Fergi, Fergi, dovedi ga! ( orig. : "Fergie, Fergie, sign him up!").
Ostvarili su dobar start, pobedom od 2:0 nad Blekburnom ( Blackburn Rovers), u prvom kolu. Zatim je usledila pobeda nad Barcelona FC na Nou Camp-u u Joan Gramper kupu. City je nastavio svoj niz pobedom nad Vulverhamptonon (Wolverhampton Wonderers).
No ipak, samo dve pobede iz dve utakmice za Hjuza, videlo se da City nije u mogucnosti da ostvari dalje dobre retultate. 19.12.2009. svga par sati nakon pobede od 4:3 na Sandrlendom ( Sunderland), , Hjuzu je dozvoljeno da potraži novi klub, i ako je klub bio na šestoj poziciji i izgubio je samo dva puta. Kao naslednik, postavljen je Roberto Manćini (Roberto Mancini).
Brz otkaz koji je dobio Hjuz, svega par sati nakon pobede nad Sunderland-om, pojedini mediji su osudili. Manćinin je u drugom delu sezone, od 21 ligaške utakmice, pobedio na 11, remizirao na 6 i doživeo 4 poraza i time odveo City na petu poziciju na tabeli, najviši plasman od 1992 godine i ostvario plasman u kvalifikacionu rundu za Ligu Evrope ( UEFA Europa League). Brzo nakon završetka sezone, predsednik Khaldoon Al Mubarak potvrdio je, da je Mančinijeva pozicija kao menadžera sigurna i ako nije ostvario plasman u Ligu Šampiona ( Champions League) nakon poraza od 1:0 od Tottenhama.
Međutim u sezoni je bilo naznaka napredka, jer je tim igrao polufinale Karling kupa i dosta dobrih partija koje je tim odigrao, a najzapaženije su bile uzastopne pobede od 6:1 i 5:1 nad Barnlijem ( Burnly) i u gostima i Birmingemom ( Birmingham City) na Istlendsu ( Eastlands). Takođe ne može se zaboraviti pobeda od 4:2 na Čelzijem ( Chelsea FC) na Stamford Bridge-u.
Pre početka sezone 2010-2011 Manćini je uz podršku direktora i finansijsku podršku vlasnika uspeo da oformi tim za predstojeću sezonu. Manćinije obeležio prelazni rok tog leta, angažujući usluge Džeroma Boatenga ( Jerome Boateng), Davida Silve ( David Silva), Jaja Tuarea ( Yaya Toure), Aleksanda Kolarova, Marija Balotelija ( Mario Balotelli) i Džejmsa Milnera ( James Milner), ali je dozvoli miljeniku navijača Kregu Belamiju ( Craig Bellamy), odlazak na zajam u Kardif Siti ( Cardiff City) nakon stvaranj losih međusobnih odnosa sa Manćinijem.
City je poceo prvenstvo remijem protiv Tottenhama u gostima 0:0 i time zaobišao jednog od teših i neugodnijih protivnika u prvenstvu. Poen je osvojen isključivo dobrom igrom koja je usledila u drugom poluvremenu nakon, losijih prvih 45. minuta igre.
Ovo je tekst Igora Stajica, navijača Cityja iz Srbije.
Evo historije kluba, mada mnogi ovdje na forumu tvrde da je istoimeni nema
Članovi Crkve Svetog Marka, Zapadni Gorton, Engleska, osnovali su fudbalski klub iz humanitarnih pobuda, koji će kasnije biti poznat kao Manchester City. Dva crkvena nadzornika i rektorova ćerka, Ana Konel (Anna Connell), imali su za cilj smanjenje aktivnosti lokalnih bandi, nasilja i alkoholizma kroz instituisanje novih aktivnostiza lokalne muškarce, bez obzira na religijsku pripadnost. Dva crkvena nadzornika Viliam Bistou (William Beastow) I Tomas Gudbihir (Thomas Goodbehere), osnovala su fudbalski klub pod imenom St Mark’s (West Gorton). Ana Konel ostaje jedina žena koja je učestvovala u stvaranju velikog fubalskog kluba.
Prvi zvanicni meč tim je imao 13.novembra 1880, protiv crkvenog tima iz Macclasfield-a . 1884, klub se spaja sa Gorton Athletic, ali je ujedinjenje trajalo jedva pra meseci pre ponovnog rastanka, Predstavnici St Mark's nazvali su se Gorton A.F.C. a Gorton Athletic je preimenovan u West Gorton Athletic. 1887, Gorton A.F.C. postaje profesionalni fubalski klub i slei se na Hyde Road, promenivsi ime u Ardwick A.F.C. kako bi prikazali svoju novu lokaciju u istočnom delu grada.
Ardwick dobija na popularnosti 1891. godine, osvojivši Manchester Cup po prvi put, pobedivši Newton Heat 1–0 u finalu. Ovaj uspeh se pokazao odlukom Fubalske Asocijacije da prihvati Ardwick kao clana sezone 1894-1892. Alliance se spaja sa Fodbalskom Ligom (Football League) 1892, i Ardwick postaje član Divizije Dva (Diwision Two). Finansijski problemi u sezoni 1893-94 vodili su do reorganizacije unutar kluba, i Ardwick postaje Manchester City, a Manchester City Football Club Limited je formalno registrovana kao kompanija 16.aprila 1894. godine.
Osvojivši Drugu Diviziju 1899 doneo je klubu prvi pehar i promociju u Prvu Ligu(Prva Divizija). Klub je osvojio orvi veče takmičenje 23-eg aprila, 1904, pobedivši Boloton1-0 I tim rezultatom osvojio najptrestžnije knock-out takmičenje u Engleskoj, FA kup (FA Cup). Te sezone umalo su osvojili iduplu krunu, završsivši na drugom mestu u ligi.
U sezoni koja je sledila nakon osvajanja FA kupa, usledila je katastrofa. Klub je izbačen u Drugu Diviziju usled finansijskih nepravilnosti, sto je dovelo do suspenzije sedamnaest igrača. In the seasons following the FA Cup triumph, the club was dogged by allegations of financial irregularities, culminating in the suspension 1906-te, uključujući I kapitena Blilija Meredita (Billz Meredith). Bez obzira na bes navijačaprešla je u redove lokalnog rivalaManchester United, i time osnovala bazu prve uspešne generacije Manchester United-a. Požar na Hyde Road unisštio je stadion 1920-te i 1923 klub se seli na Maine Roda u Moss Side, na jugu grada.
1926-te godine klub je dosao do finala FA kupa, međutim u finalu City je poražen sa 1–0 od Boltona. Dalja razočarenja su usledila u ligi, nakon promenljive forme, City ispada iz lige na poslednji dan takmičemka. Sledeća sezona je bila velika borba za instantni povratak u Prvu ligu. Trka za promociju trajala je do poslednjeg meča. Manchester City i Portsmout (Portsmouth) oba kandidata za promociju. City-jev finalni meč nosio je rezltet od 8-0 protiv Bradfor City-ja. Prisutna publika verovala je da je rezltat I više nego dovoljan za dalji prolazak, ali Portsmoutov meč je bio odložen za 15 minuta i još uvek je trajao. Kani pogodak Portsmouta zbačio je da je njihov krajnji rezultat 5–1 win, dovoljno za drugo mesto Portsmouta na osnovu prosečnog broja pogodaka, uz razliku u odnosu na Citz od 0,002 po meču u korist Portsmouta. Klub je osvojio Drugu Diviziju u narednoj sezoni, i osvojio promociju u Prvu ligu . Klub je konsolidovao svoj status premijerligaša sa 18-tom pozicijom. Te sezone Tomi Džonson (Tommy Johnson) postavio je klubski rekord sa 38 ligaških pogodaka.
30-ih godina XX veka Manchester City je počeo da pretenduje na trofeje. Klub je završio na trećoj poziciji 1930-te, i izgubili su u tesnom meču od Herber Čepmanovog ( Herbert Chapman) Arsenala u polufinalu 1932 u FA kupu izgubivši primljenim golom u poslednjem minutu. Citz je 1933 iyzgubio u finalu od Evertona, a potom 1934-te godine osvaja kup pobedom nad Portsmoutom.Klub je 1937. godine osvojio po prvi put Premijer Ligu, ali su ispali u Drugu Diviziju već naredne sezone, i ako su postigli više golova od bilo kog tima u ligi.. Nakon sezone u Drugoj Diviziji liga je raspustena usled II Svetskog rata.
Kada je liga ponovo oformljena 1946, City je povratio status prvoligaša sa petom titulom Druge Divizije pod patrnoatom bivšeg kapitena Sama Kovena ( Sam Cowen).
Klub je imao problema sa kontraveržnošću 1949-te godine, kad su potpisali ugovor sa Nemačkim golmanom Bertom Trautmanom (Bert Trautamann) kao zamenu za Engleskog golmana Franka Svifta ( Frank Swift) koji se povukao. Trautmann je bio bivši padobranac Axis jedinice, koji se naselio u Lanaksiru ( Lancashire) nakon što je pušten iz zatvoreničkog logora. 20 000 ljudi je učestvovalo na protestima.
50-ih godina XX veka, a City-jev tim inspirisan taktičkim sistemom poznat kao Rejvijev plan ( The reavie Plan) ostvarili su dva uzastopna učežća u finalima FA kupa, i bas kao 30ih , 1955 su igubili, da bi 1956 osvojili kup. 1956, u finalu Citz je pobedio Birmingem Citz (Birmingham Citz) sa 3-1. Ovo je jedno od najpoznatijih finala, a poznato je po tome što je City-jev golman Bert Trautman nastavio da igra nakon loma vrata.
Rejvijev plan je taktička formacija koju su prvi put koristili igrači Manchester Citz-ja, a zasnivala se na tome da napadač prima loptu daleko od gola, bliže centru, kako bi izvukao protivničkog defanzivnog igrača. Ova taktika je dobila ime po City-jevom igracu Don rejviju ( Don Reavie ).
Dug period neuspeha pratio je usephe iz 60ih i70ih. Malkolm Alison (Malcolm Allison), se vratio u klub kao menadžer po drugi put 1979. god, ali je uspeo samo da potrosi veću sumu novca na beznačajne transfere, a prodavao je zvezde tima poput, Asa Hartforda ( Asa Hartford), Gerija Ovena ( Gerz Owen) i Pitera Barnsa ( Peter Barnes).
Jedan od transfera je bio transfer, Stiva Delaja ( Steve Delay), koji je oborio Britanski transfer rekord u to vreme. Nasleđe menadžera je usledilo, ukupno sedam u 80tim. Pod dirigentskom palicom Džona Bonda ( John Bond), klub je 1981 dosao do FA kup finala, ali izgubio u revanšu od Tottenhama. Dve godine potom City je bio zaglavljen na sredini tabele, bez nagoveštaja napredka, i ako nije bilo opsasnosti od ispadanja u niži rang. Bond je otpušten, nakon svađe sa upravnim odborom i zamenjen trenerom Džonom Bensonom ( John Benson). Na žalost katastrofa je usledila. Pad forme i skor od 11 poena iz 19 utakmica, City je ispao u Drugu Ligu, nakon poraza od Luton Tauna ( Luton Town), poslednjeg dana takmičenja, i ako bi nerešen rezltat bio dovoljan da se preživi u eliti.
Bili MekNil ( Billz McNeill), je postao menadžer tog leta, i nakon teške borbe uspeo da izbori promociju u viši rang takmičenja 1985 god. Ipak užitak nije trajao dugo, jer je City jedva preživeo u eliti 1986 god, a Bili MekNil odlazi u Aston Vilu, nekoliko nedelja po početku nove sezone.
Džimi Frizel ( Jimmz Frizzell) je postao menadžer do kraja sezone, ali nije uspeo da izbori opstanak, jer je City završio na predposlednjem mestu na tabeli i zajedno sa Aston Vilom i Lester Sitijem ( Leicester City), preselio se u niži rang takmičenja. Frizela je potom nasledio Mel Mačin ( Mel Machin).
*
*
*
*
*
*
*
7.deo: Novi pad (1993–1998)
Počalji od Admin taj Sre Dec 22, 2010 5:53 pm
+
----
-
Citijevi probelmi se vraćaju u sezoni 93-94, kad završava na šesnaestoj poziciji, pod vođstvom novg menadžera Brajana Hortona ( Brian Horton). Presedavajući Piter Svejls (Peter Swales), popustio je pod pritiskom navijača i predaje kontrolu nad klubom legendi kluba Frencisu Liju ( Francis Lee). Sezona 94-95, jedva da je bila nešto bolja od prethodne, nakon očajnog drugog dela sezone City završava na sedamnaestoj poziciji, svega dva mesta iznad zone ispadanja. Horton je otpušten, malo pred kraj sezone I zamenjen tadašnjim menadžerom Sautemptona ( Southampton) Alanom Balom ( Alan Ball). Bal je bio spreman za ,,renoviranje” tima. Odrekao se usluga nekolicine starijih igrača I doveo nekolicinu obećavajućih mladih igrača, medju koji sigurno najpoznatiji Gruzijski reprezentativac Georgij Kinkladze ( Georgiou Kinkladze). Međutim očajan start u sezoni, osudio je City na borbu za opstanak koja je izgubljena poslednjeg dana prvenstva.
Bal je otpušten malo nakon početka Citijeve kampanje u Drugoj Ligi, a njegov naslednik Stiv Kopel ( Steve Copell) dao je otkaz svega par nedelja nakon njegovog angažmana, rekavši da taj posao stvara na njemu preveliki pritisak. Do decembra, Citz je bio u donjem delu tabele Druge Lige i potražili su spas u bivšem menadžeru Notingem Foresta ( Nottingham Forest), Fanku Klarku ( Franck Clarck). Citz je završio na četrnaestoj poziciji a Klark je otpušten sledećeg februara, dok je City bio među poslednjih pet ekipa na tabeli. Bivši menadžer Oldhama ( Oldham) i Evertona Džoi Rojl ( Joe Royle), je postavljen na Klarkovu poziciju.
Međutim, ni pobeda od 5-2 u gostima nad Stoukom ( Stoke) nije bila dovoljna, jer su Portsmouth,QPR i Port Vale ostvarili pobede i izborili opstanak. City je sada bio u Trećoj ligi (Division Two) Engleskog prvenstva, po prvi put u njihovoj istoriji. City je tako, postao prvi bivši osvajač Evropskog trofeja koji je doživeo ovakav pad.
Nakon ispadanja u niži rang, tim je ponovo prošao kroz generalno sređivanje, sa novim Predsednikom, Davidom Bernštajnom ( David Bernstain) koji je preuzeo vlast u klubu. City je iste godine ostvario promociju u viši rang takmičenja, u neverovatnom maniru. U plej-ofu igrao je sa Giligemom ( Gillingham), gde je kasnim pogotkom za izjednačenje Paula Dokova ( Paul Dickov), City izborio penale, uz pomoć kojih je ostvario promociju.
Nije se očekivalo da će se City boriti za opstanak u sezoni 1999-2000, međutim igrali su i više nego dobro. Kroz celu kampanju, borili su se za direktan plasman u najviši rang takmičenja, koji su uspeli da ostvare poslednjeg dana takmičenja završivši na drugoj poziciji.
City se vratio u Premier Ligu, međutim borili su se za opstanak kroz celu sezonu i premešteni su u niži rang takmičenja, nakon što su izgubili u svojoj predposlednjoj utakmici u sezoni 2000-2001. Po prvi put, plasman ekipa je bio odlučen i pre završetka prvenstva. Rojl je otpušten i zamenjen Kevinom Kiganom ( Kevin Keggan), bivšim selektorom Engleske.
Kevin Kigen je za četiri godine svog boravka uneo neophodnu stabilnost, sprečavajući da tim iz sezone u sezonu prolazi kroz promocije i ispadanje u niži rang takmičenja. Međutim nije uspeo da postavi pozitivne temelje kada se City zacementirao u Premier Ligi.
U sovjoj prvoj sezoni 2001-2002, Kigan je doveo nekoliko uticajnih igrača, kao sto su Ejal Berkovic ( Ezal Berkovic), Ali Benarbia (Ali Benarbia) i Stjuarta Pirsa ( Stuart Pearce). Klube je osvojio Drugu Ligu u sezoni 2001-2002, oborivči klubski rekord po broju osvojenih poena. Ljubimac navijača, Šon Goater ( Shaun Goater) bio je prvi strelac kluba sa trideset pogodaka, a napadač Daren Hakerbi ( Darren Huckerby) nakupio je dvadesetšest pogodaka, koji su ubedljivo vratili Manchester City u elitu.
City je imao solidnu prvu sezonu o povratku u Premijer Ligu I završio na devetoj poziciji i kvalifikovao se za UEFA kup, nakon što je osvojio Fair Plaz nagradu. 2002-2003 sezona je bila poslednja sezona citija na Main Roud-u, koji je Manchester Citz napustio nakon osamdeset godina i zamenio ga stadionom City of Manchester Stadium, kapaciteta od 48,000 mesta. Međutim sezona 2003-2004 je bila teška koju je City, završio na šesnaestoj poziciji sa gol razlikom od +1.
City je ponovo razočarao u kup takmičenjima u sezoni 2004-2005, nakon poraza od Oldhema ( Oldham), u FA kupu i izbačeni su od strane rezervnog tima Arsenala koji se često mogao videti u Karling kupu ( Carling Cup), od strane Arsena Wengera ( Arsen Wenger). Kasnije te sezone Kigen daje ostavku , petnaest meseci pre njegove očekivane penzije. Tada je izjavio :
Mogli smo da skočimo u Evropu, ali nismo uspeli da napravimo taj skok. To je sedam ili osam puta za godinu dana, da samo mogi da uskočimo u nešto dobro za ovaj klub, a nismo uspeli.
Kigen je zamenjen trenerom Stjuartom Pirsom ( Stuart Pearce), koji je vodio City do plasmana na osmoj poziciji na tabeli, za malo ispustivši mesto u Evropi. City je sledeće sezone odlično startovao, međutim katastrofalan završetak, od 9 poraza iz 10 utakmica, značilo je da je City završio na petnaestoj poziciji. Sledeće sezone City završava na četrnaestoj poziciji i Pirs je razrešen dužnosti u korist bivčeg menadžera Enleske, Svena Gorana Eriksona ( Sven Goran Ericksson), koji je pretvorio City u pretendente za mesto u Evropi tokom sezone 2007-2008.
U 2007. god dolazi do uspešnog preuzimanja City-ja od strane bivšeg Tajlandskog Ministra Taksina Šinavatare ( Thaksin Shinawatra) i postavljanja Sven Gorana Eriksona na poziciju menadžera. Nakon dobrog starta, usledio je pad forme u drugom delu prvenstva i Erikson je morao da napusti klub. Završili su deveti te sezone na tabeli. Eriksonova vladavina kao menadžera završila se 2. juna 2008.god., a nakon toga su usledile spekulacije o njegovom daljem angažmanu.
Mark Hjuz ( Mark Hughes), je otkriven javnosti kao novi menadćer City-ja, sa ugovorom od tri godine.Bivši napadač Manchester Uniteda, kao menadžer rukovodio je nacionalnim timom Velsa ( Wels ) pet godina i dva puta je iyborio kvalifikacije za kup UEFA sa Blekburnom ( Blackburn Rovers).
Nekoliko meseci nakon Hjuzovog angažmana, klub je kuplljen od strani Abu Dhabi United Group na sam kraj transfer roka u septembru 2008 godine. To je učinilo City najbogatijim klubom na svetu, i klub je zapanjio fudbalski svet kupovinom Robinja ( Robinho) od 32,5£ miliona funti .
Hjuzova prva sezona bila je nekonstantne forme. Lake pobede potiv West Ham-a, Sunderland-a, Portsmouth-a, Stoke City-a i Arsenal-a, uparene su sa razočaravajućim porazima, uglavnom na gostovanju. Međutim dobra forma je dovela City do šanse da se takmiče za mesto u Evropi ( sedma pozicija),. Međutim poraz od Tottenham-a u predposlednjoj sezonskoj utakmici značio je kraj nadanjima. Takođe u domaćim kupovima City je imao razočaravajuću formu. Poraz od Brighton&Hove Albion-a u Karlin kupu i poraz na domaćem tereneu od Nottingham Forest-a od 3-0 u trećoj rundi. Međutim svetla tačka te sezona bilo je učešće u UEFA kupu, gde je City dosta dobro igrao i izbačen je iz takmičenja u četvrtfilanalu od strane Hamburg-a, 4-3 ukupnim rezultom.
City je završio na desetom mestu u ligi i Hjuz je odlučio da pojača redove brojnim pojačanjima. Tom prilikom u klub su došli, Roke Santa Kruz ( Roque Santa Cruz), Geret Beri ( Gereth Berry), Kolo Ture ( Kolo Toure) i Žolion Leskot ( Joleon Lescott). Takođe klub je tada doveo Karlosa Teveza (Carlos Tevez) iz redova rivala Manchester Uniteda, igrača z akojeg su navijači Manchester Uniteda požurivali menadćera Aleksa Fergusona ( Alex Ferguson) da ga dovede uy stihove: Fergi, Fergi, dovedi ga! ( orig. : "Fergie, Fergie, sign him up!").
Ostvarili su dobar start, pobedom od 2:0 nad Blekburnom ( Blackburn Rovers), u prvom kolu. Zatim je usledila pobeda nad Barcelona FC na Nou Camp-u u Joan Gramper kupu. City je nastavio svoj niz pobedom nad Vulverhamptonon (Wolverhampton Wonderers).
No ipak, samo dve pobede iz dve utakmice za Hjuza, videlo se da City nije u mogucnosti da ostvari dalje dobre retultate. 19.12.2009. svga par sati nakon pobede od 4:3 na Sandrlendom ( Sunderland), , Hjuzu je dozvoljeno da potraži novi klub, i ako je klub bio na šestoj poziciji i izgubio je samo dva puta. Kao naslednik, postavljen je Roberto Manćini (Roberto Mancini).
Brz otkaz koji je dobio Hjuz, svega par sati nakon pobede nad Sunderland-om, pojedini mediji su osudili. Manćinin je u drugom delu sezone, od 21 ligaške utakmice, pobedio na 11, remizirao na 6 i doživeo 4 poraza i time odveo City na petu poziciju na tabeli, najviši plasman od 1992 godine i ostvario plasman u kvalifikacionu rundu za Ligu Evrope ( UEFA Europa League). Brzo nakon završetka sezone, predsednik Khaldoon Al Mubarak potvrdio je, da je Mančinijeva pozicija kao menadžera sigurna i ako nije ostvario plasman u Ligu Šampiona ( Champions League) nakon poraza od 1:0 od Tottenhama.
Međutim u sezoni je bilo naznaka napredka, jer je tim igrao polufinale Karling kupa i dosta dobrih partija koje je tim odigrao, a najzapaženije su bile uzastopne pobede od 6:1 i 5:1 nad Barnlijem ( Burnly) i u gostima i Birmingemom ( Birmingham City) na Istlendsu ( Eastlands). Takođe ne može se zaboraviti pobeda od 4:2 na Čelzijem ( Chelsea FC) na Stamford Bridge-u.
Pre početka sezone 2010-2011 Manćini je uz podršku direktora i finansijsku podršku vlasnika uspeo da oformi tim za predstojeću sezonu. Manćinije obeležio prelazni rok tog leta, angažujući usluge Džeroma Boatenga ( Jerome Boateng), Davida Silve ( David Silva), Jaja Tuarea ( Yaya Toure), Aleksanda Kolarova, Marija Balotelija ( Mario Balotelli) i Džejmsa Milnera ( James Milner), ali je dozvoli miljeniku navijača Kregu Belamiju ( Craig Bellamy), odlazak na zajam u Kardif Siti ( Cardiff City) nakon stvaranj losih međusobnih odnosa sa Manćinijem.
City je poceo prvenstvo remijem protiv Tottenhama u gostima 0:0 i time zaobišao jednog od teših i neugodnijih protivnika u prvenstvu. Poen je osvojen isključivo dobrom igrom koja je usledila u drugom poluvremenu nakon, losijih prvih 45. minuta igre.
Ovo je tekst Igora Stajica, navijača Cityja iz Srbije.