Wimbledon 2011: Kolumna Andy Murray
piše Andy Murray
Britanski broj jedan
Znam da ću morati trčati i samo trčati, znam da će to biti fizički i psihički veoma zahtjevan meč, ali isto tako znam da mogu pobijediti prvi reket svijeta u petak.
Biće to još jedna šansa da ga savladam u polufinalu Wimbledona i u taj meč ulazim sa saznanjem da sam nešto naučio iz prethodnih (15) mečeva protiv njega, iz prrošlogodišnjeg poraza, ali i iz nekih prethodnih pobjeda.
Sigurno je samo jedno, protiv Nadala morate biti spremni fizički i psihički, prvo za duge razmjene udaraca, mnogo kažnjavanja i ne smijete biti u panici.
Ljudi obično misle da morate biti agresivni, napadati apsolutno sve, ali ja mislim da morate biti strpljivi.
Ako ste gledali Novaka protiv Rafe na turnirima u Madridu i Rimu, vidjeli ste da nije mnogo rizikovao, udarao je lopticu veoma
autoritativno.
Ne smijete slati kratke loptice na sredinu terena, ali isto tako ne smijete gađati
winnere odmah na početku razmjene udaraca, jednostavno ne ide.
Posljednji meč smo igrali na Roland Garrosu i promjena podloge znači da ću nešto taktički promijeniti. Njegovi najbolji udarci na zemljanoj podlozi su drugačiji na travi i imat će raznovrsniji izbor za samu igru, tako da moram i o tome razmišljati prijenego izađem na teren. Njegove loptice ne odskaču tako visoko na travi, lete mnogo brže, tako da je teško promijeniti tok razmjene udaraca.
Na zemlji, kada ste u podređenom položaju, veoma se teško vratiti u poen. Kada je trava u pitanju, jedan udarac može promijeniti tok poena i ako ste u zaostatku, možda se i možete vratiti u poen.
Sve se svodi na čitanje njegove igre i šta sam ja u stanju uraditi da bih neutralizovao njegovu snagu.
Malo sam radio sa Svenom Groeneveldom iz Adidasovog tima, njegovo mišljenje mi je važno, gledat ću neke prethodne mečeve protiv Rafe, pokušat ćemo sakupiti što je više moguće informacija prije nego izađem na teren.
Moji treninzi su postali kao mečevi, dolazi mnogo publike, ali to je sve češće, tako da sam se navikao.
Moram paziti na svoje reakcije, jer od jedne bezazlene situacije su u stanju napraviti cijelu priču. Pokušavam ostati neutralan, a to nije lako. Ljudi me prate kada odlazim sa treninga, idem do svog automobila, pitanja sijevaju sa svih strana i zaista moram biti oprezan da ne napravim nešto ludo. Mnogo sam iskusan i sada to mogu podnijeti, ništa me neće odvratiti od posla koji moram napraviti.
Šansa za finale Wimbledona je šansa da ostanem zapisan u historiji, to je ono čemu teži svaki igrač.
Prije meča u četvrtak, čuo sam da Rafa, njegov ujak Toni i Feliciano na španjolskom pričaju o igračima iz prošlosti. Kada sam na terenu ne razmišljam o svom mjestu i historiji, a kada pogledam svoju karijeru, želim znati gdje je moje mjesto u velikoj
šemi dešavanja.
Wimbledon je veliki događaj, ljudi veoma dugo čekaju da bi došli do ulaznica za Centralni teren. To je nešto nevjerovatno, to ne možete vidjeti apsolutno nigdje na svijetu. Ne bi mi smetalo da radim to isto sa mojim drugarima.
Ako ste u stanju doći do Grand Slam finala, to znači da ste blizu vrhunske igre, i ako pobijedim Rafu, to će mi dati dosta vjere u samog sebe, vjerovat ću da mogu osvojiti Wimbledon. Pobjeđivao sam ga prije, ali moram igrati vrhunski tenis da bih to ponovio.
Obećavam da će biti sjajan meč i sjajna atmosfera. Jedva čekam da počne.
http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/tennis/13964986.stm