Sloboda-Velež 2:1, 14. 6. 1987., Slobodi opstanak, Velež bez titule.
SLOBODA PROTIV VELEŽA IGRA ODLUČUJUĆU UTAKMICU ZA OPSTANAK
SA ŠTITOM ILI NA NJEMU
POBJEDA JE NAŠE SUDBINSKO PITANJE . MI JE MORAMO OSTVARITI-KAŽE MESUD NALIĆ, SLOBODIN TRENER.POVRATAK MEMIŠEVIĆA I BEŠIREVIĆA
TUZLA, 12. JUNA -Utakmica između Slobode i Veleža svakako je najinteresantnija ove nedelje.Pobjeda Tuzlacima najvjerovatnije donosi opstanak u ligi, ali i Velež može biti šampion samo ako pobijedi.Podjela bodova ne odgovara ni jednom rivalu.Takva isključivost nije prisutna u ostalim susretima. U Tuzli kalkulacija ne može i neće biti ni sa jedne strane.
Pobjeda je naše sudbinsko pitanje.Mi je moramo ostvariti.Veleža dobro poznajemo, silan je to tim, ali situacija je takva da nema kalkulisanja. Iskoristit ćemo prednost domaćeg terena i Veleža položiti na pleća, bez obzira na to što se Mostarcima ukazala šansa za titulu - kaže Mesud Nalić, trener Slobode.
Silan optimizam zahvatio je i igrače. Niko ne sumnja u trijumf.Rade Tošić i Mitar Lukić istovremeno ističu da bi bilo sramota na svom terenu prokockati teško stečeni kapital u grozničavoj borbi za opstanak.
Stručni štab imaće na raspolaganju veći fond igrača nego prošle nedjelje.Kapiten Memišević je izdržao kaznu i protiv Veleža će nastupiti. Juče je napore na treningu izdržao i mladi Beširević , pa će i on vjerovatno nastupiti.To je činjenica koja ohrabruje i ekipu i navijače.Nastup ove dvojice puno će značiti za tuzlanski tim.Odbrana je sa Memiševićem znatno sigurnija , a srednji red sa Beširevićem veza sitnije.Nije to bez značaja uoči susreta sa Veležom, koji ima najubojitiju navalu u ligi. Publika, domaći teren i kompletna ekipa značajni su motivi i prednost Slobode pred meč sa Mostarcima. Za ovu utakmicu u Tuzli i okolini vlada veliko interesovanje. U prodaju je pušteno 10 000 ulaznica .Pred utakmicu će se sigurno tražiti karta više. Inače za ovu priliku , Sloboda će udruženom radu,preko sindikalnih organizacija, obezbijediti tri hiljade ulaznica na stajanju.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
VINKO ŠTRBAC GENERALNI SEKRETAR SLOBODE:
IZMIŠLJENE OPTUŽBE
TUZLA - Optužbe o namiještanju rezultata u finišu Prvenstva, koje su se pojavile u nekim listovima i na račun tuzlanske Slobode, u klubu ne žele komentarisati:
- Najgora je stvar osporavati izmišljene optužbe.Sramota je šta neki rade. To je izraz smišljenog psihološkog rata koji se vodi protiv našeg tima.Cilj im je da se unese nemir u ekipu pred sudbonosni meč sa Veležom. To je zaista ogavno-rekao nam je Vinko Štrbac generalni sekretar FK Sloboda.
..............................................................................................................."Oslobođenje" 12. juna 1987. godine
U TUZLI U 17 SATI IGRAJU SLOBODA I VELEŽ
TUŠNJU KLJUČEVI VRHA I DNA
Uvjereni da će svoju utakmicu decenije odigrati dobro , osvojiti dva boda i sačuvati prvoligaški status.Veliko interesovanje za utakmicu. Ulaznica ni za lijeka
TUZLA, 13. JUNA- Igrači tuzlanske Slobode i navijači i brojna publika ovog našeg prvoligaša nekoliko posljednjih kola ovogodišnjeg fudbalskog prvenstva dočekuju sa strepnjom. Hoće li Sloboda odigrati meč života, i hoće li ostati u prvoligaškom društvu?Ova pitanja postavljaju se na svakom mjestu.
Sdolaskom posljednjeg kola svima je laknulo.Sloboda odlučuje o svojoj sudbini. Ugošćava vrsne Mostarce, snažan Veležov klub, kome opet od ishoda meča u Tuzli zavisi hoće li biti ovogodišnji fudbalski šampion.Zbog toga utakmica u Tuzli jednako zanima i tuzlansku publiku i Slobodin sastav,ali i niz drugih klubova, koji zavisno od ishoda susreta u Tušnju mogu da se nađu na ovom ili onom mjestu.Prema tome, u tuzli, Velež bar prema onome što je lansirano u javnost, računa na sigurne bodove, i naslov prvaka.
Sloboda pak za svojih 18. godina života u Prvoj fudbalskoj ligi nije imala važniji meč, i također, računa da će ga dobiti.Da će oba boda u Tuzli ostati.To bi , računa se u Tuzli, istovremeno, bila prekretnica da se Tuzlaci već naredne sezone bolje konsoliduju,i da u narednim prvenstvima ne susretne sa sličnom sudbinom.
-Naša sudbina je u našim rukama. Veleža cijenimo i poštujemo kao kvalitetnu ekipu koja je zaslužila vrh prvoligaške tabele.Naši igrači su svjesni pakda samo pobjeda donosi opstanak u društvu najboljih.Naš sastav je kom pletan.Tu su i naši vjerni navijači pa za oba boda uopšte ne strahujemo, kaže trener Slobode Radomir Jovičić.
-Poslije sinoćnjeg treninga, na kome su svi bili zadovoljni, povukli smo se u mir i tišinu, na odmor u malo izletište Zlaća. Svjesni smo da više nema popravnog. Naša motivacija da pobijedimo je veoma jaka, kaže Midhat Memišević, kapiten tuzlanske ekipe, koji se poslije izdržavanja kaznejod dva žuta kartona vraća u tim.
Stadion Tušanj, kao rijetko kada očekuje pune tribine. Može da primi oko 12.000 gledalaca, što je za ovakve "izvanredne" prilke malo. U Tuzli stiže veliki broj navijača iz okoline, pa iz Mostara. Ulaznica za sve neće biti. Radi toga, kao i radi sigurnosti, odlučeno je da se ulaznice moraju kupiti i za svu djecu (150 dinara). Roditelji bi morali da povedu brigu da u velikoj gužvi djeca mogu imati najviše neprijatnosti.
Meč u Tuzli tema je nedjelje. U gradu, u Upravi Slobode, preduzete su sve mjere da se tuzlanski fer-plej sačuva. Sloboda je, kako je poznato, najviše puta osvojila fer-plej u jugoslovenskom fudbalskom prvenstvu.
- Cijele ove nedjelje, svjesni važnosti utakmice u Tuzli, radimo na tome da obezbjedimo maksimalnu bezbjednost gledalaca. Sve smo učinili da se meč završi u sportskom duhu, bez i najmanjeg incidenta. Nama u Tuzli inače to nije svojstveno, to zna šira fudbalska javnost, kaže generalni sekretar Slobode Vinko Štrbac.
Tuzlaci su ulaznice za ovaj meč bratski podijelili. Najviše ih je otišlo u "kolektivnu" pretplatu preko radnih organizacija. Potom je 650 karata ustupljeno Veležu i njegovim vjernim pratiocima koji dolaze u Tuzlu navijačkim vozom. Ostalo je otišlo u slobodnu prodaju.
Zna se također da Velež u Tuzli i okolini ima mnogo simpatizera. Kad se oni udruže sa onima koji će doći na sportski vikend u Tuzlu, onda je jasno da Velež neće biti bez pune podrške.
Sutrašnji dan sportska javnost u Tuzli očekuje s puno uvjerenja da će Sloboda izboriti i dalje ostati u prvoligaškom društvu. Sutrašnje utakmica u Tuzli u centru je pažnje i jugoslovenske fudbalske javnosti.
Za susret sa Veležom, trener Slobode Rade Jovičić najavio je ovaj tim: Marić, E. Ibrić, Tošić, Miljanović, Verlašević, Memišević, Smajlović, C. Milošević, Lukić, Mrkić, Kraišnik.
..................................................................................."Oslobođenje" 13. juna 1987.
OPTIMIZAM U TABORU VELEŽA
KORAK DO TITULE
Bajević ne krije tima, umjesto Prskala i Karabega igraće Kalajdžić i Međedović. Tuce, Predrag Jurić i Kajraz udarni trio
Veležov meč protiv Slobode dobio je pod "Bijelim brijegom" mnoge epitete kao, "odlučujući", "istorijski", ili "utakmica generacije" predvođene Bajevićem. Svi bi htjeli da ovo gostovanje ne bude još jedna neuspjela prilika i da se Velež domogne toliko željenog trofeja koji nedostaje u bogatim vitrinama, titule.
Ipak oni umjereniji realno gledaju na važnost koju ovaj duel ima i svjesni su koliko je zadatak Mostaraca time teži i delikatniji.
Fudbalser Veleža vjeruju u vlastite mogućnosti ali ipak ima i onih koji su istovremeno vidljivo uzdržani. Pošto je u pitanju meč sa podjednako motivisanim suparnikom kome pobjeda ima značenje - opstanka.
Kao rijetko kada u "igri" su sva tri znaka, mada je jasno da je neriješen ishod teško moguće očekivati jer ne odgovara ni Veležu ni Slobodi - kaže Ivica Barbarić. Mi ćemo se boriti za svoju šansu vjerujući da ćemo na kraju ipak uspjeti.
Kapiten Veselin Đurasović hoće preciznije da se izjasni o izgledima oba rivala - šanse su u potpunosti jednake - kaže Đurasović - na našoj strani, mogu to da kažem, veći kvalitet, na Slobodinoj prednost domaćeg terena, a stepen motivacije vjerovatno je isti. Dakle, krajnje neizvjestan meč u kome odlučujući mogu da budu i neki sporedni detalji pa i faktor sreće.
Svi u Veležovom taboru žale što u timu neće biti Prskala i Karabega. Bajević međutim vjeruje da će Kalajdžić i Međedović sa istim uspjehom obaviti postavljene zadatke.
- Polije učešća u dva finala Kupa, ovo je za Velež još jedna utakmica za njegovu istoriju - kaže Kalajdžić. - Izuzetno nam je stalo da u Mostar donesemo prvu titulu i procjenjujemo da su naši izgledi na uspjeh nešto veći nego Slobodini. Ali, neka pobijedi bolji, a obaveza je svih aktera i navijača da doprinesu krajnje sportskoj atmosferi i da suđenje bude na nivou značaja ove utakmice.
Trener Bajević nema razloga, kako sam kaže, da taji sastav. On je novinarima izdiktirao ovu jedanaestoricu: Tanović, Hadžiabdić, G. Jurić, Kalajdžić, Đurasović, Barbarić, Kajtaz, Tufek, P. Jurić, Međedović i Tuce.
Na ovo gostovanje Velež je krenuo danas popodne. Za njim će i veće grupe navijača čije interesovanje prevazilazi droj karata koje je Sloboda odredila za pristalice mostarskog kluba.
....................................................................................................."Oslobođenje" 13. 06. 1987. godine
[/img]
PRVA SAVEZNA FUDBALSKA LIGA - 34. KOLO
SLOBODA - VELEŽ 2 : 1 (1 : 1)
SPAS U POSLJEDNJI ČAS
TUZLA, 14. JUNI - Igrano na stadionu Tušanj. Gledalaca 12.000
Vrijeme sparno i toplo. Teren dobar za igru. Sudija: Glavina (Klis)-8.
Strijelci: Tuce u 5, za Velež, a Milošević u 7. iz penala i Miljanović u 79.
iz penala za Slobodu. Žuti kartoni: Hadžiabdić, Đurasović i Međedović
(Velež) , a Krajišnik i Tošić (Sloboda).
SLOBODA: Marić 7, Ibrić 8, Tošić 7, Miljanović 8, Verlašević 8,
Memišević 7, Smajlović 7, Milošević 7 (Mrkić 7), Krajišnik 7,
Lukić 7, Beširević 7 (Stegnjajić -).
VELEŽ: Tanović 6(Petranović 6), Hadžiabdić 5, Jurić 5, Kalajdžić 6,
Đurasović 6, Barbarić 7, Kajtaz 7, Tufek 5 (Gudelj -), P.Jurić 6,
Međedović 6 i Tuce 7.
Tuzla je satima prije utakmice bila preplavljena navijačima i jednog i drugog tima, koji su kroz grad nosili transparente i izvikivali parole podrške svojim ljubimcima. Tribine na Tušnju bile su krcate prije početka meča. Sparina je bila paklena , kao i atmosfera na tribinama, gdje se nalazilo oko 3.000 navijača Veleža. Kvalifikacijski karakter utakmice za oba tima bilo je veliko breme. Domaćin je u početku imao laku terenesku inicijativu. Međutim, prvi napad gostiju urodio je plodom. Kajtaz je sa desne strane uposlio Tucea, on je malo "povukao" loptu, a onda je sa preko 25 metara iznenada sijevnuo udarac. Marić je bio kratak.
Dok su navijači gostiju još aplaudirali, "proključali" su i navijači domaćih. Čim su krenuli sa centra, Slobodini fudbaleri su opasno priprijetili Tanoviću. U gužvi Krajišnik je sam izbio pred golmana gostiju, ali ga je sa leđe oborio Hadžiabdić. Glavina je opravdano pokazao na bijelu tačku. Milošević je golmana gostiju poslao u desni, a loptu u lijevi ugao.
Iznenadno vođstvo i brzo izjednačenje kao da je malo smirilo igrače oba tima. Nastavilo se prilično rastrzano i nervozno. Izrazitih šansi nije bilo. Do odmora Tuce je u dva navrata izvodio slobodne udarce sa istog mjesta odakle je postigao vodeći gol, ali bez uspjeha. Na drugoj strani domaćini su mogli nešto više učiniti u 25. minutu.
Tokom cijelog prvog poluvremena igrači oba tima su čuvali više sopstvenu mrežu nego što su atakovali prema mreži rivala. U sprečavanju opasnih situacija, pred svojim golom nisu se libili ni preoštrih startova. Zbog toga je sudija opravdano dodijelio tri žuta kartona.
U drugom dijelu tempo kao da je popustio. Fudbaleri su vrebali priliku da iznenadnim napadima eventualno postignu gol. Pobjeda je bila jedino rješenje za gostujuće fudbalere da dođu do titule, ali i za Slobodu samo pobjeda je značila opstanak u Ligi. Želja za opstankom bila je jača od želje za šampionskim tronom. U posljednjih pola sata Tuzlaci su shvatili da bojažljivom igrom ništa neće postići. Počeli su napadati poput osica. Petranović, koji je zamijenio Tanovića, stalno je morao intervenisati. Šutirali su i Miljanović i Memišević, Smajlović i Beširević, ali bez uspjeha. Na drugoj strani fudbaleri Veleža imali su zadnju priliku u 57. minutu, kada je Međedović nakon solo prodora došao u izvanrednu šansu, ali je dugo vukao loptu i odbrana Slobode je pravovremeno reagovala. Vođstvo Slobode došlo je u 79. minutu. Hadžiabdić je loše vratio loptu golmanu, pa je Beširević koji je danas igrao poput krtice prozreo namjeru Veležovog beka, i ukrao je loptu prije protivničkog golmana. Petranoviću nije preostalo ništa drugo nego da ga nepropisno obori. Sudija ponovo pokazuje na bijelu tačku. Siguran egzekutor bio je Miljanović.
Od vođstva Slobode do kraja utakmice o igri malo šta vrijedi pričati. Neizvjesnost se prenijela na tribine. Neko iz grupe Veležovih navijača 10 minuta prije kraja kamenom je udario pom. sudiju Jozu Puškara. Njemu je ukazana ljekarska pomoć. Utakmica je za trenutak bila prekinuta, ali je ponovo nastavljena. Nepristojnošću Veležovih navijača pridružili su se i domaći. Kada je utakmica ponovo nastavljena, opet je nastala gužva.
Pobjedi Slobode ne može se ništa prigovoriti. Tuzlaci su bili taman toliko bolji koliko rezultat pokazuje. Spas je došao sa bijele tačke, ali to ne umanjuje vrijedan uspjeh Slobodinih fudbalera.
.............................................................................................................."Oslobođenje" 14. juni 1987.
[/img]
NALIĆ i SABITOVIĆ SLAVE GOL I OPSTANAK.....................................................Ljekari ukazuju pomoć pomoćnom sudiji Puškaru
............................................................................................................kojeg su navijači Veleža pogodili kamenom u glavu.
IZ FK SLOBODA -
STRPLJENJE JE ODRŽALO RED
TUZLA, 15. JUNA - Samo je dobro obezbjeđenje i strpljenje obezbjedilo da jučerašnja fudbalska utakmica između Slobode i Veleža bude uredno završena. Koliko je to bio težak posao zna se po cilju ovog susreta. Sloboda se borila za opstanak u Ligi, Velež za prvu titulu šampiona Jugoslavije. Potencijalni akteri nereda ovaj puta nisu bili na zelenom polju. Oni su bili na tribinama, odnosno u redovima Veležovih navijača. Kako je danas sva štampa izvijestila, iz tabora Veležovaca, sa tribina doletio je kamen deset minuta prije kraja susreta. Pogođen je bio Jozo Puškar, pomoćni sudac. Na sreću, ne tako opasno da bi njegovo zdravlje bilo ozbiljnije ugroženo. Sudije su imale obzira i flaster na glavi pomoćnog suca nije spriječio da se susret, koji je na zelenom polju bio sasvim korektan, privede kraju. Da Sloboda izbori, zasluženo, dva boda, i pravo da se i iduće sezone takmiči u Ligi najboljih.
Ove scene vidio je svako onaj ko je iole bio u prilici da ih posmatra. A šta se nije vidjelo "golim" okom, šta se kasnije saznalo i čulo. Vinko Štrbac, generalni sekretar tuzlanske Slobode o tome nam je danas rekao:
- Poveća grupa Veležovih navijača bila je na stadionu neobuzdana. Pravili su i manje izgrede u gradu. Vikali, udarali po staklima automobila, po kioscima tražili sredstva za "samoodbranu". Mislimo da neki pojedinci, nazovi navijači mostarskog Kluba, nisu bili svjesni šta rade. Nakon što su gađali sudiju, i vjerovatno imali cilja da izazovu prekid susreta, organi bezbjednosti su ostali strpljivi. Nisu se miješali u publiku, ali, tada je došlo do kamenovanja jednog milicionara, organa bezbjednosti. Nije bilo drugog nego da se milicionari nađu u publici gdje je vrilo. Morali su izvesti jedan broj izgrednika sa stadiona, ali su svi Veležovi navijači ipak zajedno, kako su i došli, zajedno otputovali u Mostar navijačkim vozom. Strpljenje je pomoglo da ne proključaju naši navijači. Ali, u gužvi je ipak lakše nastradao jedan broj poštenih ljubitelja sporta. Bilo je među njima i djece. Kada je došlo do bježanja bilo je gaženja.
U zapisniku zvaničnih organa nakon završetka utakmice zapisano je da susret u Tuzli bio maksimalno obezbjeđen.
Organi javne bezbjednosti u Tuzli su nam rekli da više vole da o poslu što su ga oni u nedelju uradili govore drugi. Milicionari su radili svoj posao. U Slobodi kažu da su organi reda i mira zavrijedili sve pohvale. Obezbjedili su više ljudstva nego inače, vodili su računa da "dara ne prevrši mjeru". Njima je pomogla i tuzlanska publika, svojim strpljenjem. Sve to pomoglo je da Sloboda ne samo ostane u Ligi, nego i da sačuva fer-plej za red i disciplinu.
Do polaska navijačkog voza iz Tuzle nije bilo nikakvih nereda i nesporazuma. Da li je kasnije u vozu bilo lupanja, uništavanja društvene imovine, u Tuzli za sada ne znaju. Znaju samo da je oko 12.000 gledalaca i sva imovina na stadionu Tušanj bila zaštićena.
....................................................................."Oslobođenje" 15. juna 1987.
PROTEST IZ VELEŽA -
NEPOTREBNA INTERVENCIJA
MOSTAR, 15. JUNA - u Veležu su neprijatno iznenađeni postupkom organa reda u Tuzli, koji su u samom finišu utakmice na Tušnju, bez saglasnosti delegata i sudijskog trija ispraznili dio stadiona na stajanju i kako se ovdje ističe, natjerali Veležove navijače na bjesomučan bijeg i opasnu trku prema izlaznim kapijama ovog objekta. U mostarskom Klubu ne raspolažu podacima da li je u ovom incidentu koji je ostavio ružnu i mučnu sliku bilo povriježenih. Direktor Kluba Marjan Kvesić tvrdi da je postupak organa reda djelovao još čudnije i za zaprepašćujuće pošto situacija na samom stadionu nije nalagala da se na ovaj način protjeruju pristalice mostarskog Kluba uz izlaganje velikom riziku da dođe do ozbiljnih povreda.
Poslije sagledavanja ovog kompletnog slučaja na narednoj sjednici Predsjedništva Kluba treba očekivati i zvanično reagovanje Veleža.
Saznaje se, takođe, da su na povratku iz Tuzle navijači Veleža oštetili jedan dio inventara u vozu kojim su putovali na nedjeljnu utakmicu.
.............................................................................."Oslobođenje" 15. juni 1987.
................................................................
08.05.2011.
Red Army Mostar 1981
Jedan od prvih incidenata na stadionima bivše domovine, koji je u medijima dobio veliki publicitet i čak nazivan Yugo-Hejselom, vezan je za Red Army i dogodio se 1987. godine u Tuzli, na utakmici Sloboda - Velež. To je bilo zadnje kolo koje je sve odlučivalo. Veležu je pobjeda trebala za titulu, a Slobodi za opstanak u društvu najboljih. Čak 3 - 4000 pripadnika Red Army je otišlo u Tuzlu. Kada je na utakmici Velež poveo, nastala je prava ludnica. Ograda se tresla, a ljudi su letjeli preko nje. Nešto kasnije, očigledno dobro plaćeni sudija iz Klisa je izmislio dva penala za Slobodu i ona je povela sa 2:1. Velež je bio šampion samo 13 minuta!. Tada su navijači Veleža počeli gadjati pomoćnog sudiju, a uprava Slobode je pozvala specijalce u akciju. Počeli su preskakati ogradu i udarati. Stadion u Tuzli je imao vrlo usku kapiju. Tri hiljade navijača je tada krenulo kroz nju, a drotovi su i dalje tukli bez milosti. Nisu gledali ni koga ni gdje udaraju. Počela je opsta tuča i Red Army su bili izbačeni sa stadiona. To je bio ujedno i kraj utakmice, a tek početak haosa po gradu. Veležovi tifozi su tada rušili sve pred sobom. Razvalili su robnu kuću i usput sve lomili, a stradali su i obični gradjani. Bilo je puno povrijedjenih. Ovi dogadjaji imali su i dugoročne posljedice na uspon i kvalitet Red Army-a. Navijači su od kluba tražili zaštitu, ali je nisu dobili. Tada su vidjeli da nisu potrebni Veležu i tada se mnogo pravih navijača totalno razočaralo jer im je klub okrenuo ledja.
..................................................................
"ROĐENI" STALI NA KORAK DO CILJA
BAJEVIĆ: ODLAZIM ZADOVOLJAN I - SJETAN
Zašto Mostarcima ponestaje daha u odlučujućim utakmicama - Velež propustio tri meč-lopte. Sudije oštetile mostarski tim taman za toliko koliko je bilo neophodno za titulu
Velež nije iskoristio još jednu šansu da se po prvi put u svojoj istoriji okiti titulom prvaka, a jedini od svih timova bio je u situaciji da postane prvak u "obje verzije". Zastao je ponovo na samo korak do velikog cilja, pa to postaje neka vrsta "sindroma" koji već decenijama prati mostarski Klub. Ali, žaljenje zbog nove neiskorištene prilike ne bi trebalo da preraste u nezadovoljstvo: Velež je, ipak, ostvario lijep uspjeh osvajanjem drugog mjesta i plasmanom u Kup UEFA.
Na taj način razmišlja i Dušan Bajević n a čijem se licu ocrtavaju dva različita raspoloženja. Vidljivi su i tragovi dubokog preživljavanja dramatičnog meča u Tuzli:
- Ostvarili smo cilj koji smo sebi postavili prije ovog šampionata - mirno je počeo Bajević. - Na kakve smo sve probleme nailazili mislim da, ipak možemo govoriti o zavidnom uspjehu. Velež će i u idućoj sezoni učestvovati na evropskoj sceni. Sa te strane ja i moji saradnici možemo da budemo zadovoljni.
- Ne u potpunosti?
- Naravno! Imali smo jedinstvenu priliku da trijumfujemo. Pitanje je kada ćemo imati ovakvu šansu. Za odlučujuće utakmice Velež kao da nema daha. Igračima se vežu noge, zahvata ih trema. Istina je i da nemamo jake ličnosti koje mogu izdržati psihološke pritiske. To je ovom Klubu nedostajalo u prošlosti, a ponavlja se i sada. Žao mi je zbog grada, navijača i igrača.
- Gdje su propuštene prilike? Da li samo u Tuzli?
- Ne. Ustvari, imali smo tri meč-lopte: protiv Hajduka, Partizana i sada protiv Slobode. Tim koji ne iskoristi ni jednu od ovih šansi iskreno govoreći i ne zaslužuje da bude prvak.
- Igrači su vas razočarali?
- Može se tako reći. Sa samo tri-četiri raspoložena igrača ne može se očekivati pobjeda u jednoj važnoj utakmici. Volio bih da igrači pogledaju snimak utakmice u Tuzli pa da vide kako se (ne)bori za titulu prvaka. To je, zaista, nerazumljivo. Imati takvu šansu a igrati ležerno, nedovoljno borbeno, nebiti uporan - mora čovjeka da razočara. Slabo smo i bez dobrih rješenja igrali u veznom redu. Zatajio je udarni trio sa Predragom Jurićem, Tuceom, Kajtazom, svojom pasivnošću i neaktivnom igrom. Bilo je i drugih stvari koje sklapaju mozaik našeg neuspjeha. Tanović ima potres mozga, a Petranović me pita: "Zašto me baš sada uvodite?!" Taj mladić kao da je stvoren za ekscese u najvažnijim utakmicama. Ili, u ovom meču mnogo nam je nedostajao Karabeg, a on zbog priča sa sudijom sedam dana ranije dobije drugi žuti karton. Sve to zajedno odgovor je na pitanje zašto nismo uspjeli u Tuzli.
- Ne pominjete suđenje?
- Ne volim o tome. Ali, evo sada mogu da kažem da su nas u finišu prvenstva sudije oštetile za toliko koliko nam je nedostajalo da budemo prvi. Nisu sporni penali za Slobodu. Ali, ako je sudija Glavina imao onakav kriterij, zašto nije dosudio penal u korist Veleža kada je Predrag Jurić oboren u šesnaestercu Slobode? To bi bio značajan trenutak za daljnji tok utakmice.
- Prvenstvo je završeno, da li će Dušan Bajević i dalje voditi Velež?
- Bile su dosta četiri sezone. Mislim da smo ipak nešto i napravili poredeći ovu situaciju sa onom od prije četiri godine. Odlazim zadovoljan i sjetan što nismo Mostaru donijeli naslov prvaka.
- Mnoge kombinacije se vežu za vaše ime.
- Potreban mi je odmor i sigurno je da neću raditi ni u jednom klubu. Do septembra obaviću sve svoje obaveze prema Olimpijskoj reprezentaciji i pokušati da se malo odmorim od klupskih obaveza. Poslije toga razmisliću i donijeti odluku o svojoj daljoj trenerskoj karijeri, kaže Dušan Bajević.
...................................................................................................."Oslobođenje" 15. juni 1987. godine
TABELA PRIJE POSLEDNJEG KOLA1986/87
1. VELEŽ......42
2.PARTIZAN..41
3.C ZVEZDA..41
.......................
14. RADNIČKI( N)...28
15.DINAMO( V).....28
16.PRIŠTINA......27
17.SLOBODA.....26
18.SPARTAK.....19
TABELA POSLIJE POSLEDNJEG KOLA1986/87
1.PARTIZAN......43
2.VELEŽ..........42
3.C ZVEZDA......41
4.RIJEKA.........38
5.VARDAR........38
......................
14.PRIŠTINA.....29
15.SLOBODA.....28 ( -6 )
16.RADNIČKI( N)..28 ( -11)
17.DINAMO( V) ...28 ( -22)
18.SPARTAK.....19
REZULTATI VAŽNIH UTAKMICA 34. KOLA
SLOBODA-VELEŽ 2:1
PARTIZAN-DINAMO (V) 5:0
RIJEKA-RADNIČKI (N) 1:0
SPARTAK-PRIŠTINA 0:1
PARTIZAN- DINAMO (VINKOVCI) 5:0 , 34.KOLO 1986/87.
14. 06. 1987. GODINE
