Post
Postao/la flek1950 » 14 mar 2017, 14:12
Godina 1986 ili 1987... ja 9-10 godina...tata mi obećao ako prodjem peticom da će me voditi na utakmicu Čelik - Hajduk! Je.bo te!
Završila školska godina i ja ćaći pod nos gurnem đačku knjižicu , petica za peticom, sve pohvale u školi , učenik godine čovječe! Gleda stari malo u mene , malo u knjižicu, pa opet u mene , počeše brkove i kaže: "Sine , obećao sam ti da ću te voditi da gledaš Hajduka i ići ćemo , a sad ti obećavam da ću te opet voditi ali nemoj više ovako učit!" Ustane, okrene se mami i kaže da ne čujem ali sam ga ipak čuo: "Jeb.o mu Hajduk mater , oće poludit u školi zbog Hajduka". Inače , moj stari nije neki baš ljubitelj nogometa , više je volio ići u DIT (znaju stariji o čemu se radi) , pivnice, kafanice i sl. narodni čovjek od cca 110 kg na 1,95 cm.
E došao i taj dan ,ulaznice nam nabavio rodjak koji je konobar u jednom hotelu u Zenici. Tata mi kupio Hajdukovu kapu i za ruku me vodi , zapad , predzadnji red , ja ne znam u šta bi gledao , pun stadion , igrači se zagrijavaju , pjesma grmi iz zvučnika , sunce grije , prelijepo, a ja dijete presretan!
Iza nas su sjedili neki ljudi i jedan od njih, gol do pasa , mog tatu potapše po ramenu i kaže mu : "Jel de brko ovdje ne vrijedi kilaža već ko koga." I udari šakom u dlan , ako me razumijete. Moj stari ustane i kaže: "Proba se ne plaća!" Ovaj šuti. Ništa. Nakon toga ti ljudi su se zamijenili za mjesta sa čovjekom koji je doveo dva sina i on sjeo izmedju njih, jedan navija Čelik , a drugi za Hajduk i stalno svadja, a stari ih mlati stalno i psuje, komično.
Utakmica krenula i uskoro 1-0 za Čelik , svi skočiše...Čeeeeliiik, Čeeeliik , grmi brate što jest jest! Nije prošlo malo 2-0...još gore. Ja počeo plakat! Sad mi to smiješno. Kad jarane Tipurić ga zabi za 2-1, i ja skočim goooo...a stari me moj lagano za ruku i kaže sjedi sine, sjedi. Ljudi se neki okrenuli pa se smijulje, vide dijete , neki izgleda malo psuju ali ko ga je.be. Uglavnom ja sam na kraju bendule objesio , 3-1 završilo...
Došli kući i pita me mama kako je bilo , a ja ozaren sve u detalje , znate kad dijete objašnjava. Pita starog kako je bilo, a on se skida i govori: Kad nisam glavu izgubio zbog Hajduka , i jeb.e mater i meni i Hajduku i Čeliku... Kaže , sine ja te više na utakmice voditi neću, kad budeš imao 18 idi u Split, idi u Zenicu , Beograd, idi u P.M. ali ja nikud ne idem! I tako je i bilo , kad sam napunio 18 krenuo i još se nisam zaustavio. Samo što sada ja imam djecu...
Hvala na ovoj temi, vratila me u djetinjstvo i nadam se da nisam bio težak , sretno Čeliku!
I kad gube i kad tuku uvjek vjerni svom Hajduku...