FC Barcelona - ARHIVA POSTOVA

[Bosco]

Narednih dana Barca trenira u Arsenalovom kampu u Hertfordshireu...

Jbg dominacije je velikodušna i odlučili smo malo da pripomognemo Špancima i pokažemo im sve čari Colney trening centra.

Samo nek nam ne naprave kakvu štetu.

[realan_coek]

Narednih dana Barca trenira u Arsenalovom kampu u Hertfordshireu...

Jbg dominacije je velikodušna i odlučili smo malo da pripomognemo Špancima i pokažemo im sve čari Colney trening centra.

Samo nek nam ne naprave kakvu štetu.

Ma igraci arsenala izvrsilli pritisak na vengera da im pusti da malo ugoste svoje idole

[Scof1eld]

wilshere sigurno najsretniji ovom odlukom

[Dushi_Rob]

wilshere sigurno najsretniji ovom odlukom

mislim da ni @Paji nije jasno zasto se ovo dogodilo ...

[grof]

wilshere sigurno najsretniji ovom odlukom

Logicno, dobit ce potpis Messia, Ville, Inieste i ostalih

[Andres]

Romarioo sve ti je na mjestu Jacina Barce je sto su igraci polivalenti al bukvalno od stopera pa prema gore.Jednom Messiju nije porblem igrati u sredini kao i na beku sto nije ok ali moguce je.U Sredini igra jako cesto , gotovo svaku utakmicu igra dobrih 50 minuta na toj poziciji.Sve su to znalci.Pogledas stopere Barce i bekove , ne pada im napamet nabiti loptu vec traze rjesenje.Kao sto rece mislim direktor Bayerna : Barca je tim u kojem svaki igrac zna igrati fudbal i koji je gotovo savrseno potkovan.

[losmi]

Kako pise Sport.es ,Maxvell je sve blize odlasku iz Barce,a na njegovo mesto dolazi talentovani Jose Angel(21) iz Sporting Gijona.

[Romariooo]

i vakat je da maxwel ode, nije da je lose odigrao, ali valja nam dovesti jednostavno top svjetskog lijevog beka. izgleda da klisi nece da produzi s arsenalom i zeli da ode, a cijena mu je mizerna, tek 7 miliona, znam da je pep prosle godine govorio kako bi ga volio dovesti jer se uklapa u nas sistem i jos je mlad, dakle ako se nema para za bale-a, evo i klisi bi bio fino pojacanje ako nista. ovaj mladi momak sto se govori je na pragu barce, vjrovatno ce odmah biti nekome posudjen kako se pise, nec on biti u konkurenciji za prvi tim uopste i ako dodje, s njim se racuna izgleda na duze staze

maxwel ce i po mom misljenju otici, isto kao i milito, onaj henrique ce izgleda biti prodan za 4 miliona u corintias mislim i to je lijepa stvar, uhar su i ta 4 miliona. kiersona bi takodje trebalo prodati posto zasto, kao i hleba i caceresa, za caceresa se jos moze i uzeti dobar novac jer je solidno odigrao u sevilji i jos je mlad, pisalo se i da ce keita otici mozda u bayern, pa onda bice prodaje vjerovatno i igraca iz b tima za oje se moze uzeti pokoji milioncic, a sve je to uhar, nek se malo klub rastereti od njihovih plata

[barca_87]

i vakat je da maxwel ode, nije da je lose odigrao, ali valja nam dovesti jednostavno top svjetskog lijevog beka. izgleda da klisi nece da produzi s arsenalom i zeli da ode, a cijena mu je mizerna, tek 7 miliona, znam da je pep prosle godine govorio kako bi ga volio dovesti jer se uklapa u nas sistem i jos je mlad, dakle ako se nema para za bale-a, evo i klisi bi bio fino pojacanje ako nista. ovaj mladi momak sto se govori je na pragu barce, vjrovatno ce odmah biti nekome posudjen kako se pise, nec on biti u konkurenciji za prvi tim uopste i ako dodje, s njim se racuna izgleda na duze staze

maxwel ce i po mom misljenju otici, isto kao i milito, onaj henrique ce izgleda biti prodan za 4 miliona u corintias mislim i to je lijepa stvar, uhar su i ta 4 miliona. kiersona bi takodje trebalo prodati posto zasto, kao i hleba i caceresa, za caceresa se jos moze i uzeti dobar novac jer je solidno odigrao u sevilji i jos je mlad, pisalo se i da ce keita otici mozda u bayern, pa onda bice prodaje vjerovatno i igraca iz b tima za oje se moze uzeti pokoji milioncic, a sve je to uhar, nek se malo klub rastereti od njihovih plata

ma mali je moc ovaj sto ce doc iz sportinga(poslije finala lp potpisuje). mlad 21 godina ,,povremeni je mladi reprezentativac(u21),,ne treba nam sad nekih 300 igraca za lijevu stranu dzaba dovodit,,imamo abidala adriana i ovaj jose angel ,,dovoljno

[alfarouqaminu]

a ko bi drugi
Do početka finala Lige šampiona između Mančester junajteda i Barselone ostalo je još nekoliko dana. Igrač od koga će se očekivati golovi, ali i "čuda" na terenu, je Lionel Mesi. Argentinac je proglašen za najboljeg svetskog fudbalera, a brojne kolege bivše i sadašnje slažu se u toj oceni. Za trenera Arsenala Arsena Vengera, Mesi je najbolji.

- Kada krene sa loptom nezaustavljiv je i jedini koji može pri toj brzini da promeni smer kretanja. Po meni je daleko najbolji igrač na svetu - rekao je Venger čiji se tim ove sezone susreo sa Kataloncima u Ligi šampiona.

O Mesiju su govorili između ostalih i Zinedin Zidan, Gari Lineker, Luiš Figo...

[reds]

Zašto će pobijediti Barcelona

Neću lagati, pripao mi je lakši dio zadatka iz krajnje jednostavnog razloga - Barcelona je bolja momčad. No, ujedno je ovo i puno nezahvalnija uloga - pobijedi li Barca to će biti "očekivano", a pobijedi li Manchester United, ne znam hoće li se više naslađivati moj dragi kolega Marin Vuković ili vojska štovatelja lika i djela Alexa Fergusona. U kojoj sam, ironično, i ja...

Iako je Manchester United prvak Engleske, trostruki prvak Europe, najuspješnija svjetska momčad proteklih 20 godina i najvrijedniji svjetski klub, uoči finala Lige prvaka stvorila se atmosfera kako je Barcelona veliki favorit, pa su mnogi "neutralni" pohitali bodriti United. Podršku Crvenim vragovima ne daju samo navijači Uniteda, već i oni koji bi rado vidjeli da netko zaustavi "glumce iz Barcelone koji ne znaju gubiti i koji su zamislili kako su najbolji svih vremena i koji su ovdje dogurali samo zahvaljujući sucima".

To je jedan od razloga zašto će pobijediti Barcelona. Da prestanu sve priče i pričice, da u jednoj čistoj nogometnoj utakmici Katalonci potpišu podsjetnik nogometnom svijetu da su, prije svega drugoga, najbolja nogometna družina na Zemlji.

Busquetsovo hvatanje za glavu ili crveni karton Van Persieju ili nešto drugo što je smetalo Barcine "hejtere" bit će potisnuto u drugi plan ako Barcelona na travnjaku izvede jednu od svojih čarolija i uvjerljivo svlada Manchester United. Jer, nakon što je Barcelona dokazala da je bolja od Reala, jedino još Manchester United može biti "izazivač" trostrukim uzastopnim prvacima Španjolske.

Trijumfom bez mrlje u finalu Lige prvaka, Xavi, Iniesta i društvo u zaborav bi bacili sitnice, a omogućili fokus na veće stvari - na to da je ova skupina igrača u posljednje tri godine osvojila sve i postala jedna od najdominantnijih momčadi ikada, po svoj prilici i najbolja momčad modernog nogometa.

Uz svo dužno poštovanje najuspješnijem menadžeru u povijesti, Rooneyju i cijeloj skupoj i vrlo kvalitetnoj momčadi Manchester Uniteda, Barcelona je s razlogom osjetni favorit.

Zašto?

Zato jer je na dodjeli najboljih igrača svijeta njen igrač proglašen najboljim. I drugoplasiranim. I trećeplasiranim.

Rooney je sjajan, ali nije Leo Messi. Argentinac stvara višak, ako ne briljantnim driblingom pored 3-4 čuvara koji izgledaju poput čunjeva, ili dodavanjem koje para obranu, onda iz jednostavnog razloga što ga pokrivaju četvorica protivničkih igrača. Xavi i Iniesta? Igrači koji ne gube loptu, igrači čije lopte imaju oči, igrači koju imaju kreativnost i imaginaciju kakvu nema cijela momčad Manchester Uniteda.

Barcelona je favorit zato jer je u protekle tri godine nadigrana u "dvije i pol" utakmice, dok je u ostalih dvije stotine bila bolji protivnik. S time da oni koji tvrde kako "veći posjed lopte ništa ne znači" moraju brzo ušutiti kada se pogleda ukupni Barcelonin učinak, omjer pobjeda i poraza koji je fascinantan.

Barcelona je nanizala toliko impresivnih pobjeda u protekle tri sezone da ostalim velikim klubovima inače za takvu nisku rezultata treba desetak godina. Pobjede od 3-4, pa i 5-6 pogodaka razlike za Barcelonu su bile kao "dobro jutro". Barcelona je ove godine u 38 utakmica u Primeri doživjela dva poraza. I time je udvostručila broj poraza od lani. United je samo ove sezone više puta izgubio u Premiershipu nego Barcelona zajedno u dvije sezone. A United je odličan.

Barcelonine brojke su nevjerojatne. Od onih zabavnih kada Xavi ima više dodavanja od 75 posto protivničke momčadi preko onih impresivnih kada Barcelona momčadima poput Arsenala ili Reala sakrije loptu 70 posto vremena do onih najozbiljnijih kada pogledate Barceloninu rezultatsku uspješnost u svim natjecanjima, ili omjer postignutih i primljenih pogodaka. Tri naslova u Primeri, pobjeda, polufinale i novo finale LP; ako tomu pridodate europski i svjetski naslov Španjolske, čiji kostur momčadi čine igrači Barcelone, jasno je da je iza ove generacije jedno od najuspješnijih razdoblja u povijesti, samo ako gledamo rezultate i brojke.

No, nogometni svijet Barcelonu danas ne spominje kao primjer rezultatski uspješnog već vizualno impresivnog nogometa. Istina, o tome se ne bi toliko pričalo da Barcelona nije tako uspješna, no Guardiolina momčad postala je nedodirljivi uzor lijepog nogometa. U međuvremenu je on nekima i dosadio - jer Barcelona nema pravog rivala i jer su njene utakmice već toliko iste da vam se čini da gledate stare snimke - no on je tehnički besprijekoran i do sada neviđen. Takva kontrola lopte - kako pojedinačna tako i momčadska, takva preciznost u dodavanjima, tako dobar osjećaj za prostor i za stvaranje prostora, tako dobro kretanje i otvaranje, takvi trokuti, takva tehnika naizgled jednostavne metode "primi, dodaj, otvori se, primi, dodaj, otvori se", takav presing, takva smirenost, takva preciznost izvedbe... Sve to na takvoj razini po prvi je puta ponudila ova Barcelona. I još uvijek je jedina.

Unitedovi navijači položit će nade u fizičku moć Manchestera, jer "Barcelona ne bi izdržala ritam Premiershipa". No, to je prazna floskula - nitko ne igra u ritmu kao što igra Barcelona, nitko nema snagu za toliki presing, nitko tako brzo ne osvaja loptu i nitko potom tako ne umara protivnika kao Barca. I uoči rimskog finala nagađalo se o fizičkim prednostima Manchester Uniteda, no na kraju su i Crveni vragovi lovili loptu po terenu baš kao što to čine svi Barcini protivnici u Guardiolinoj eri.

Iako je Alex Ferguson najuspješniji, što znači i najbolji, manager modernog nogometa, Josep Guardiola u ovoj je utakmici još jedna prednost Barcelone. Katalonski stručnjak tek je na početku karijere, ali učinio je čudesne stvari u kratkom roku. Među ostalim, nadmudrio je Fergusona u Rimu 2009., i to je ključni razlog zašto je Ferguson tada otišao bijesan s travnjaka i zašto do dan danas nije spreman previše razgovarati o toj utakmici.

Mnogi će umanjiti Guardiolinu važnost u današnjoj Barceloni, jer "ima sjajne igrače koji zajedno prakticiraju isti stil godinama", no to je pogrešno. Čim se zagrebe malo ispod površine, čim se pročita neki malo "dublji" intervju s aktualnim, ili još bolje, bivšim igračima Barcelone, brzo se stječe dojam kako Guardiola nije tek neki srećković nego vrhunski strateg i vrhunski motivator.

Eidur Gudjohnsen, jedan od tri igrača koje su trenirali Guardiola i Jose Mourinho, smatra da je upravo Pep ključni čovjek Barcelona, a ne sjajni Leo Messi:

"Sjećam se kako nam je danima prije finala Guardiola govorio kako ćemo pobijediti Manchester. Prolazili smo kroz sve situacije, onda je postavio momčad i uvjerio nas sve kako ćemo pobijediti. I sve je išlo točno onako kako nam je rekao. Rekao nam je gdje će United ostaviti prostora i kako mi taj prostor možemo iskoristiti. Radili smo takve stvari tijekom cijele sezone, ali uoči finala je priprema bila na još većoj razini."

U izvrsnom intervjuu Independentu, Gudjohnsen je dodao: "Ljudi promašuju jednu važnu stvar kada pričaju o Barceloni - da, imaju velike zvijezde, ali nitko nije važan poput Guardiole."

U nekom drugom slučaju, ne bih pridavao veliku važnost utakmici od prije dvije godine jer svaka utakmica ima svoj tok i lako može otići u potpuno drugačijem smjeru.

No, rimsko finale ipak je vrlo znakovito jer se i Manchester United - na papiru i rezultatski jači od ovoga sadašnjeg - upisao na listu "promatrača" Barcelone. United može optimizam crpiti u vlastitoj igri do prvog i relatvno rano primljenog pogotka, no činjenica je da su Englezi bili samo još jedna u nizu žrtava koje su upale u Barcin stroj. To sugerira kako ni Manchester United nema neku posebnu ideju ili moć kako zaustaviti taj mehanizam.

U odnosu na tada, Barcelona je bolja - uigranija, s još više samopouzdanja, s još boljim Messijem, s Danijem Alvesom kojeg tada nije bilo, a koji je jedan od ključnih igrača u momčadi. Manchester United? Navijači engleskog prvaka bodrit će se "boljim momčadskim duhom" i sezonom koja je opet potvrdila pobjednički mentalitet tog kluba, no činjenica je da je United izgubio pojedinačnu klasu Cristiana Ronalda, da je osvojio dosta manje bodova nego te sezone i da je odigrao dosta utakmica koje su dale za pravo onima koji su tvrdili kako ovo nije jedna od najboljih generacija Alexa Fergusona.

Barcelona je predobra da bi joj netko drugi mogao diktirati ritam, izvjesno je da će igrati svojim stilom i da to United neće moći spriječiti. Ferguson je to vjerojatno naučio u Rimu, pa će na Wembleyju probati nešto drugačije.

U Rooneyju i posebno Hernandezu ima igrače koji mogu ugroziti obranu Barcelone na velikom prostoru; bude li Barcelona igrala obranu "koncentrirano" kao protiv Šahtara kod kuće, United će to znati kazniti za razliku od Ukrajinaca. United može vjerovati i jednoj od najboljih obrana na svijetu, na čelu s možda i najboljim svjetskim vratarom u posljednjoj utakmici karijere. I zato Barceloni neće biti lako, posebno ne postigne li opet rano pogodak.

No, Barca ima sve. Ima sustav. Ima samopouzdanje. Igrači se poznaju, igrači si vjeruju, dugo igraju zajedno, imaju jak kolektivni duh i u nevjerojatnom su pobjedničkom pohodu već tri godine.

Barca ima igračku klasu na svim pozicijama. Ima trojicu najboljih igrača svijeta 2010. godine, ima mnogi će reći najbolji stoperski par, ima ponajboljeg desnog beka svijeta, a na svim ostalim pozicijama ima vrhunske pojedince koji se, k tomu, sjajno uklapaju u sustav, koji su većinom odrasli zajedno u tom sustavu.

Barca ima iskustva u ovakvim utakmicama. Barca ima vrhunskog taktičara i motivatora na klupi, koji je u finalima gotovo nepobjediv (skinuo ga je prvi puta Mourinho u ovogodišnjem Kupu kralja). Barca ima taktičkih podvarijanti, ali uglavnom igra jednim stilom, stilom koji je protivnicima nerješiva enigma.

Bez obzira što je United veliki klub, Barca izaziva i strah kod protivnika. Stvorena je fama o njihovoj igri, s razlogom. Barca ima presing, trokute, akcije, strpljenje. Barca je odmorna. Barca ima pozitivno iskustvo s Wembleyja gdje je osvojila prvi naslov prvaka Europe. Barca igra za povijest, treba joj ova kruna za onaj status kakav ova generacija priželjkuje, i zaslužuje.

Barca ima Lionela Messija. I rest my case.

[ZOI84]

Zašto će pobijediti Barcelona

Neću lagati, pripao mi je lakši dio zadatka iz krajnje jednostavnog razloga - Barcelona je bolja momčad. No, ujedno je ovo i puno nezahvalnija uloga - pobijedi li Barca to će biti "očekivano", a pobijedi li Manchester United, ne znam hoće li se više naslađivati moj dragi kolega Marin Vuković ili vojska štovatelja lika i djela Alexa Fergusona. U kojoj sam, ironično, i ja...

Iako je Manchester United prvak Engleske, trostruki prvak Europe, najuspješnija svjetska momčad proteklih 20 godina i najvrijedniji svjetski klub, uoči finala Lige prvaka stvorila se atmosfera kako je Barcelona veliki favorit, pa su mnogi "neutralni" pohitali bodriti United. Podršku Crvenim vragovima ne daju samo navijači Uniteda, već i oni koji bi rado vidjeli da netko zaustavi "glumce iz Barcelone koji ne znaju gubiti i koji su zamislili kako su najbolji svih vremena i koji su ovdje dogurali samo zahvaljujući sucima".

To je jedan od razloga zašto će pobijediti Barcelona. Da prestanu sve priče i pričice, da u jednoj čistoj nogometnoj utakmici Katalonci potpišu podsjetnik nogometnom svijetu da su, prije svega drugoga, najbolja nogometna družina na Zemlji.

Busquetsovo hvatanje za glavu ili crveni karton Van Persieju ili nešto drugo što je smetalo Barcine "hejtere" bit će potisnuto u drugi plan ako Barcelona na travnjaku izvede jednu od svojih čarolija i uvjerljivo svlada Manchester United. Jer, nakon što je Barcelona dokazala da je bolja od Reala, jedino još Manchester United može biti "izazivač" trostrukim uzastopnim prvacima Španjolske.

Trijumfom bez mrlje u finalu Lige prvaka, Xavi, Iniesta i društvo u zaborav bi bacili sitnice, a omogućili fokus na veće stvari - na to da je ova skupina igrača u posljednje tri godine osvojila sve i postala jedna od najdominantnijih momčadi ikada, po svoj prilici i najbolja momčad modernog nogometa.

Uz svo dužno poštovanje najuspješnijem menadžeru u povijesti, Rooneyju i cijeloj skupoj i vrlo kvalitetnoj momčadi Manchester Uniteda, Barcelona je s razlogom osjetni favorit.

Zašto?

Zato jer je na dodjeli najboljih igrača svijeta njen igrač proglašen najboljim. I drugoplasiranim. I trećeplasiranim.

Rooney je sjajan, ali nije Leo Messi. Argentinac stvara višak, ako ne briljantnim driblingom pored 3-4 čuvara koji izgledaju poput čunjeva, ili dodavanjem koje para obranu, onda iz jednostavnog razloga što ga pokrivaju četvorica protivničkih igrača. Xavi i Iniesta? Igrači koji ne gube loptu, igrači čije lopte imaju oči, igrači koju imaju kreativnost i imaginaciju kakvu nema cijela momčad Manchester Uniteda.

Barcelona je favorit zato jer je u protekle tri godine nadigrana u "dvije i pol" utakmice, dok je u ostalih dvije stotine bila bolji protivnik. S time da oni koji tvrde kako "veći posjed lopte ništa ne znači" moraju brzo ušutiti kada se pogleda ukupni Barcelonin učinak, omjer pobjeda i poraza koji je fascinantan.

Barcelona je nanizala toliko impresivnih pobjeda u protekle tri sezone da ostalim velikim klubovima inače za takvu nisku rezultata treba desetak godina. Pobjede od 3-4, pa i 5-6 pogodaka razlike za Barcelonu su bile kao "dobro jutro". Barcelona je ove godine u 38 utakmica u Primeri doživjela dva poraza. I time je udvostručila broj poraza od lani. United je samo ove sezone više puta izgubio u Premiershipu nego Barcelona zajedno u dvije sezone. A United je odličan.

Barcelonine brojke su nevjerojatne. Od onih zabavnih kada Xavi ima više dodavanja od 75 posto protivničke momčadi preko onih impresivnih kada Barcelona momčadima poput Arsenala ili Reala sakrije loptu 70 posto vremena do onih najozbiljnijih kada pogledate Barceloninu rezultatsku uspješnost u svim natjecanjima, ili omjer postignutih i primljenih pogodaka. Tri naslova u Primeri, pobjeda, polufinale i novo finale LP; ako tomu pridodate europski i svjetski naslov Španjolske, čiji kostur momčadi čine igrači Barcelone, jasno je da je iza ove generacije jedno od najuspješnijih razdoblja u povijesti, samo ako gledamo rezultate i brojke.

No, nogometni svijet Barcelonu danas ne spominje kao primjer rezultatski uspješnog već vizualno impresivnog nogometa. Istina, o tome se ne bi toliko pričalo da Barcelona nije tako uspješna, no Guardiolina momčad postala je nedodirljivi uzor lijepog nogometa. U međuvremenu je on nekima i dosadio - jer Barcelona nema pravog rivala i jer su njene utakmice već toliko iste da vam se čini da gledate stare snimke - no on je tehnički besprijekoran i do sada neviđen. Takva kontrola lopte - kako pojedinačna tako i momčadska, takva preciznost u dodavanjima, tako dobar osjećaj za prostor i za stvaranje prostora, tako dobro kretanje i otvaranje, takvi trokuti, takva tehnika naizgled jednostavne metode "primi, dodaj, otvori se, primi, dodaj, otvori se", takav presing, takva smirenost, takva preciznost izvedbe... Sve to na takvoj razini po prvi je puta ponudila ova Barcelona. I još uvijek je jedina.

Unitedovi navijači položit će nade u fizičku moć Manchestera, jer "Barcelona ne bi izdržala ritam Premiershipa". No, to je prazna floskula - nitko ne igra u ritmu kao što igra Barcelona, nitko nema snagu za toliki presing, nitko tako brzo ne osvaja loptu i nitko potom tako ne umara protivnika kao Barca. I uoči rimskog finala nagađalo se o fizičkim prednostima Manchester Uniteda, no na kraju su i Crveni vragovi lovili loptu po terenu baš kao što to čine svi Barcini protivnici u Guardiolinoj eri.

Iako je Alex Ferguson najuspješniji, što znači i najbolji, manager modernog nogometa, Josep Guardiola u ovoj je utakmici još jedna prednost Barcelone. Katalonski stručnjak tek je na početku karijere, ali učinio je čudesne stvari u kratkom roku. Među ostalim, nadmudrio je Fergusona u Rimu 2009., i to je ključni razlog zašto je Ferguson tada otišao bijesan s travnjaka i zašto do dan danas nije spreman previše razgovarati o toj utakmici.

Mnogi će umanjiti Guardiolinu važnost u današnjoj Barceloni, jer "ima sjajne igrače koji zajedno prakticiraju isti stil godinama", no to je pogrešno. Čim se zagrebe malo ispod površine, čim se pročita neki malo "dublji" intervju s aktualnim, ili još bolje, bivšim igračima Barcelone, brzo se stječe dojam kako Guardiola nije tek neki srećković nego vrhunski strateg i vrhunski motivator.

Eidur Gudjohnsen, jedan od tri igrača koje su trenirali Guardiola i Jose Mourinho, smatra da je upravo Pep ključni čovjek Barcelona, a ne sjajni Leo Messi:

"Sjećam se kako nam je danima prije finala Guardiola govorio kako ćemo pobijediti Manchester. Prolazili smo kroz sve situacije, onda je postavio momčad i uvjerio nas sve kako ćemo pobijediti. I sve je išlo točno onako kako nam je rekao. Rekao nam je gdje će United ostaviti prostora i kako mi taj prostor možemo iskoristiti. Radili smo takve stvari tijekom cijele sezone, ali uoči finala je priprema bila na još većoj razini."

U izvrsnom intervjuu Independentu, Gudjohnsen je dodao: "Ljudi promašuju jednu važnu stvar kada pričaju o Barceloni - da, imaju velike zvijezde, ali nitko nije važan poput Guardiole."

U nekom drugom slučaju, ne bih pridavao veliku važnost utakmici od prije dvije godine jer svaka utakmica ima svoj tok i lako može otići u potpuno drugačijem smjeru.

No, rimsko finale ipak je vrlo znakovito jer se i Manchester United - na papiru i rezultatski jači od ovoga sadašnjeg - upisao na listu "promatrača" Barcelone. United može optimizam crpiti u vlastitoj igri do prvog i relatvno rano primljenog pogotka, no činjenica je da su Englezi bili samo još jedna u nizu žrtava koje su upale u Barcin stroj. To sugerira kako ni Manchester United nema neku posebnu ideju ili moć kako zaustaviti taj mehanizam.

U odnosu na tada, Barcelona je bolja - uigranija, s još više samopouzdanja, s još boljim Messijem, s Danijem Alvesom kojeg tada nije bilo, a koji je jedan od ključnih igrača u momčadi. Manchester United? Navijači engleskog prvaka bodrit će se "boljim momčadskim duhom" i sezonom koja je opet potvrdila pobjednički mentalitet tog kluba, no činjenica je da je United izgubio pojedinačnu klasu Cristiana Ronalda, da je osvojio dosta manje bodova nego te sezone i da je odigrao dosta utakmica koje su dale za pravo onima koji su tvrdili kako ovo nije jedna od najboljih generacija Alexa Fergusona.

Barcelona je predobra da bi joj netko drugi mogao diktirati ritam, izvjesno je da će igrati svojim stilom i da to United neće moći spriječiti. Ferguson je to vjerojatno naučio u Rimu, pa će na Wembleyju probati nešto drugačije.

U Rooneyju i posebno Hernandezu ima igrače koji mogu ugroziti obranu Barcelone na velikom prostoru; bude li Barcelona igrala obranu "koncentrirano" kao protiv Šahtara kod kuće, United će to znati kazniti za razliku od Ukrajinaca. United može vjerovati i jednoj od najboljih obrana na svijetu, na čelu s možda i najboljim svjetskim vratarom u posljednjoj utakmici karijere. I zato Barceloni neće biti lako, posebno ne postigne li opet rano pogodak.

No, Barca ima sve. Ima sustav. Ima samopouzdanje. Igrači se poznaju, igrači si vjeruju, dugo igraju zajedno, imaju jak kolektivni duh i u nevjerojatnom su pobjedničkom pohodu već tri godine.

Barca ima igračku klasu na svim pozicijama. Ima trojicu najboljih igrača svijeta 2010. godine, ima mnogi će reći najbolji stoperski par, ima ponajboljeg desnog beka svijeta, a na svim ostalim pozicijama ima vrhunske pojedince koji se, k tomu, sjajno uklapaju u sustav, koji su većinom odrasli zajedno u tom sustavu.

Barca ima iskustva u ovakvim utakmicama. Barca ima vrhunskog taktičara i motivatora na klupi, koji je u finalima gotovo nepobjediv (skinuo ga je prvi puta Mourinho u ovogodišnjem Kupu kralja). Barca ima taktičkih podvarijanti, ali uglavnom igra jednim stilom, stilom koji je protivnicima nerješiva enigma.

Bez obzira što je United veliki klub, Barca izaziva i strah kod protivnika. Stvorena je fama o njihovoj igri, s razlogom. Barca ima presing, trokute, akcije, strpljenje. Barca je odmorna. Barca ima pozitivno iskustvo s Wembleyja gdje je osvojila prvi naslov prvaka Europe. Barca igra za povijest, treba joj ova kruna za onaj status kakav ova generacija priželjkuje, i zaslužuje.

Barca ima Lionela Messija. I rest my case.

Pitate li moje poznanike ili kolege, na kraju krajeva i mog današnjeg suparnika iz Packi, pred mene je postavljen naizgled nemoguć zadatak. Moram pronaći razloge zbog kojih će Manchester United pobijediti tu nedodirljivu Barcelonu i podići trofej namijenjen pobjedniku Lige prvaka. "Predaj se", savjetuju mi simpatizeri katalonskog kluba, no ipak dovoljno tiho da ih ne čuje Sir Alex Ferguson i garda Crvenih vragova...

Predati se, naravno, neću, jer iskreno vjerujem da ako postoji momčad na planetu koja u ovom trenutku može pobijediti Barcelonu, tada je to Real Sociedad. Šalio se ja ili ne, odmah na početku utvrdit ćemo jednu nepobitnu činjenicu: Barca nije nepobjediva momčad, ma koliko njeni navijači šutjeli o tome.

Teorem pobjedivosti kluba s Nou Campa Jose Mourinho je pokušao dokazati posvemašnjom destrukcijom nogometa, u jednoj utakmici u tome i uspio, no gledajući u cjelini plan mu je neslavno propao. Ne samo zato što je siledžijskim pristupom nogometu posve ugušio bezgranični kreativni potencijal svoje momčadi i sam sebi srezao krila, već i zato što Barcelona ima talentiranu glumačku družinu u liku Busquetsa, Danija Alvesa ili Pedra, na čiju teatralnost suci redovito "padaju".

U maloj anketi među prijateljima i kolegama došao sam do zaključka da veći dio mojih sugovornika smatra kako je Manchester United – uz Real Sociedad, naravno – jedina europska momčad koja u ovom trenutku može igrati s Barcelonom, nadigravati se s Barcelonom nogometnim, a ne borilačkim vještinama, i na kraju izboriti pobjedu. Iako postoji mogućnost da to govore samo kao dobri prijatelji, pa mi iza leđa drže rogove i smijulje se poput hijena uz vrtnju kažiprstom oko sljepoočice, dijelim njihovo mišljenje. U suprotnom, ne bih ni pisao ovaj tekst.

Povijest je učiteljica života

Premda je Alex Ferguson prije nekoliko tjedana najavio kako će u pripremi utakmice zatražiti savjet i od Mourinha, teško je procijeniti koliko mu portugalski stručnjak u ovom slučaju može pomoći. Manchester United je pod Fergusonovim vodstvom oduvijek njegovao produktivnost i kreativnost, a ne destrukciju i teško je vjerovati da će odstupiti od svoga stila i pribjeći destrukciji samo zato što s druge strane stoji Barcelona. Osim toga, to mu ne dopušta niti profil igrača na raspolaganju.

Iako mu je gotovo 70 godina i mnogi će reći kako o nogometu zna baš sve, menadžer Manchester Uniteda i dan danas pokazuje da je sposoban učiti i razvijati svoj nogometni zanat, te ga prilagoditi profilu svoje momčadi, koja možda nema "pluća" ili agresivnost kao neke prethodne, ali itekako zna pobjeđivati.

Poraz iz 2009. godine sigurno ga boli još i danas, no nema sumnje da je iskusni Škot iz njega puno toga naučio i besane noći usmjerio k traženju rješenja za srce Barcelonine igre. Prije dvije godine nije imao Darrena Fletchera, pokušao je s još uvijek vrlo neiskusnim Andersonom i na kraju gledao Barcelonu kako igra.

Upravo je svog sunarodnjaka Ferguson nedavno najavio kao ključ igre koju United sprema za Barcelonu, no Fletchera je pogodio virus i na mjesec dana ga izbacio iz stroja, pa je upitno hoće li Sir Alex riskirati i ukazati mu povjerenje. Učini li to, United će sasvim sigurno natrpati vezni red i krenuti u okršaj s Barcinim virtuozima, žrtvujući nešto agresivniji pristup i ostavljajući Javiera Hernandeza na klupi barem neko vrijeme.

Posjed lopte ne treba ga brinuti, katalonskom je klubu ovosezonski prosjek ionako preko 60 posto, no posjed lopte ne dobiva utakmice, što je pokazao i Arsenal svladavši ih 2:1 uz tek tridesetak posto lopte u nogama. Za borbu sa sustavom u kojem je malo koje dodavanje duže od desetak metara potrebna su vam pluća, snaga i volja, a Ferguson u Michaelu Carricku, Darrenu Fletcheru, Ji-Sung Parku, pa i Wayneu Rooneyju kojemu nikada nije teško pomoći, ima upravo to.

Pobjednički duh i lovački instinkt

Nije tajna da je United odlaskom Cristiana Ronalda i Carlosa Teveza izgubio dva bitna zupčanika u stroju koji je od prve do posljednje minute mrvio svoje protivnike, no čak i s takvim strojem manje "kubikaže", Ferguson je stigao na prag dvostruke krune dokazavši kako je prije svega vrhunski stručnjak za stvaranje momčadi od skupine pojedinaca.

Svjestan da više nema luksuz dostavljanja lopte Ronaldu i oslanjanja na njegove individualne mogućnosti – što također nije polučilo posebne rezultate u srazu s Barcelonom – ali itekako svjestan godina na leđima svojih kreativnih poluga, Ryana Giggsa i Paula Scholesa, Ferguson je od materijala kojeg je imao na raspolaganju ponovno stvorio motor spreman za osvajanje pole positiona.

Glavna razlika između Manchester Uniteda koji je 1999., a zatim i 2008. i 2009. godine osvajao englesko prvenstvo i igrao u finalima Lige prvaka i ovog današnjeg Uniteda, koji je usprkos sumnjama u njegovu snagu i kvalitetu gotovo ponovio iste uspjehe, jest to što je ovaj United možda više nego ikad sposoban čekati svoju priliku i potom munjevito kažnjavati greške protivnika.

Pobjednički duh i zajednička momčadska svijest da utakmica baš nikada nije gotova i da ne postoji vodstvo koje se ne može stići ili prestići, koje je još ranih devedesetih Ferguson usadio u temelje Old Trafforda još uvijek su tu, a bit će i na Wembleyju. Međutim, upravo to svjesno prepuštanje inicijative protivniku i upijanje pritiska s ciljem iskorištavanja pogreške moglo bi se pokazati dobitnom kombinacijom u srazu s momčadi koja zbog iznimno ofenzivne prirode u obrambenim zadacima često igra "lovice" s protivnikom.

Takav sustav igre definitivno ne bi bio moguć bez čvrstog i ove sezone u Ligi prvaka gotovo nesavladivog obrambenog trokuta, Nemanje Vidića, Rija Ferdinanda i Edwina van der Sara. Uz pomoć sveprisutnog i često nepravedno omalovažavanog Carricka, ali i neumornog Parka, kompaktna je Unitedova ekipa sposobna svakog protivnika držati na sigurnoj distanci, ali pritom biti dovoljno aktivna u razbijanju njegovih taktičkih zamisli i stvaranju prijetnji u suprotnom šesnaestercu.

Uspije li Unitedov vezni red pružiti još jednu partiju na visokoj razini i usput iz jednadžbe Xavi + Iniesta + Messi i bez uporabe vatrenog oružja izbaciti barem jedan njen faktor, Unitedove dionice naglo će porasti.

Posve je iluzorno očekivati da će Manchester United od prve minute stihijski napasti kako je to učinio protiv Chelseaja na Old Traffordu u odlučujućoj utakmici prvenstva. Ferguson je svjestan da takvim otvorenim pristupom riskira primanje ranog pogotka, no jednako tako rani pogodak riskira i "parkiranjem autobusa" pred vlastiti šesnaesterac.

Puno je izglednije da će se odlučiti za "nešto između", za konstantne pokušaje ometanja Barcelonine kreativnosti, pri čemu će Parkove i možebitno Fletcherove beskrajne zalihe energije u svakom slučaju doći do izražaja. A što duže engleski prvak zadrži svoju mrežu nedirnutom, izgledi da na suprotnoj strani zada konačan udarac rastu eksponencijalno.

Nije tajna da Barcelona njeguje sustav igre u kojemu gotovo uvijek svjesno ostavlja prostor u obrani, a nije tajna da to čini jer ne voli igrati obranu. Priznao je to i Pep Guardiola, pa još veću težinu predstavlja podatak da su kontranapadi možda i najveća snaga ove današnje Fergusonove momčadi.

Što s loptom?

Puno sam prostora potrošio na razbijanje Barcelonine igre, što je i očekivano s obzirom na profil katalonske momčadi i činjenicu da u svakoj utakmici dominira posjedom lopte. Međutim, kada se lopta nađe na suprotnoj strani i Crveni vragovi konje za utrku imaju.

Od obrambenih igrača s nadprosječno dobrom kontrolom lopte, opasnih i vrlo aktivnih bekova, preko veznjaka specijaliziranih za "lopte s očima", hitrih krilnih igrača vještih u igri s obje noge, sve do vrhunskih napadača kojima je potreban tek centimetar prostora, Manchester United, baš poput Barcelone, zna sve što o nogometu treba znati.

Kao što je Ferguson morao odraditi svoju domaću zadaću, jednako tako je i Guardiola morao tražiti rješenja za po mnogočemu drugačiju momčad od one koju je pobijedio 2009. godine, individualno slabiju, no momčadski kompaktniju i jaču.

Guardiola će morati naći rješenje za Antonija Valenciju, koji se nedavno u derbiju s Chelseajem poigravao s najboljim engleskim lijevim bekom. U Valenciji, ali i Naniju bude li uopće igrao, Ferguson ima igrače koji ne bježe od situacija "jedan na jedan", već ih potenciraju, bacaju obranu "na leđa" i stvaraju prilike suigračima.

Morat će se suočiti s činjenicom da Park ne odustaje, da Carrick i Giggs jednom loptom mogu rascijepiti dotad naizgled neprobojne obrane, te da Wayne Rooney, Dimitar Berbatov i Javier Hernandez rijetko opraštaju pogreške. A završi li prvi pogodak u mreži Victora Valdesa, ne bih volio biti u koži Pepa Guardiole.

Sve to dokaz je da nas u subotu čeka nogometni spektakl, sraz dvaju klubova slične klupske politike, koji shvaćaju da svojim nogometom moraju zabavljati i koji još uvijek, uz sve izazove koje pred njih postavljaju najveći rivali, shvaćaju važnost stvaranja vlastitih igrača.

Životno djelo

Pustimo, međutim, na kraju sve taktičke zamisli trofejnih trenera, sve permutacije i moguće situacije i složimo se oko nepobitne činjenice da sport voli priče. Osvajanjem Lige prvaka nogometaši ovog i ovakvog Manchester Uniteda bez sumnje bi ispisali priču sezone, veću od one da naslov prvaka po očekivanjima mnogih osvoji "nepobjediva i svemirska Barcelona".

Ovaj Manchester United nema ni mladost onoga iz 1999. godine, ni probojnost i snagu onoga iz 2008. godine, no i dalje ima ono nešto što svaku momčad s Old Trafforda, ma od kojih je igrača sastavili, nikad ne čini autsajderom. Ovaj Manchester United bi u sezoni u kojoj je Sir Alex Ferguson još jednom uživao u pobijanju nevjernih Toma (ne nužno Pacaka), mogao biti njegovo – životno djelo.

Na kraju, ako ste od onih koji vole brojke i statistiku, zabavit će vas podatak da su engleski nogometni klubovi pobjeđivali španjolske u finalima europskih natjecanja 1971. (Kup pobjednika kupova, Chelsea – Real Madrid), 1981. (Kup prvaka, Liverpool – Real Madrid), 1991. (Kup pobjednika kupova, Manchester United – Barcelona) i 2001. godine (Kup Uefe, Liverpool – Alaves).

Ne bi li bilo lijepo nastaviti tradiciju i 201

[juznjak>]

Barca se treba cuvati prekida i igre glavom tu je Mancho daleko jaci, imaju mnogo visocije igrace a sve ostalo je na strani Barce . Ako Barca rano dodje do svoje igre tiki-taka ili prva povede onda nema tu mnogo pomoci Manchesteru .

[DAVID VILLA]

Man United je dobar ali mi smo bolji,ja vjerujem da cemo pobjedit pa makar i 1-0... Bice tesko,ali sta je tu je,samo se trebaju igraci skoncentrisati na igru i da nisu umorni ostalo nije problem...

[reds]

VIDEO: Crtani film kako Barca osvaja Ligu prvaka

Zanimljiv video napravili su Barcelonini navijači. U 'crtiću' je trener Katalonaca Pepe Guardiola prikazan kao mađioničar koji je pronašao rješenje kako da dođe trofeja koji se dodjeljuje pobjedniku Lige prvaka.

[youtube][/youtube]

Xavi: "Manchester kao primjer"

Barcelonin "plemeniti" veznjak u razgovoru za engleske medije pohvalio je svoje suparnike u finalu Lige prvaka. Xavi je pohvalio Manchester United opisujući ih kao jednu od najuspješnijih momčadi u posljednjih nekoliko godina.

Xavi Hernandez u intervjuu za poznati The Times pohvalio je momčad Alexa Fergusona. Jedan od stupova Barcelonine igre izrazio je divljenje momčadi Crvenih Vragova i njezinom treneru.

"Za mene je Manchester momčad s kojom bismo se trebali svi uspoređivati. Ne samo sada, nego i kroz nekoliko godina. Ono što je Ferguson napravio zaslužuje svaku pohvalu", rekao je španjolski veznjak koji je također pohvalio svoje kolege Ryana Giggsa i Paula Scholesa.

"Oni su na vrhu već nekoliko godina i igraju na izvanrednom nivou. Skoro svake godine osvajaju domaće prvenstvo, a u Ligi prvaka često igraju polufinale ili finale. Na zavidnoj su razini i svi u Europi dive se njima", nastavio je Xavi.

31-godišnji Španjolac s Barcelonom je osvojio brojne trofeje. Šest puta je bio prvak Španjolske, a Ligu prvaka je osvajao dva puta. Xavi smatra da Manchester osim individualne kvalitete posjeduje i momčadsku. "Ključna stvar je da oni posjeduju odličan talent, a osim toga rade jedni za druge. Mogu igrati na više načina. Ako postignu pogodak, mogu se povući natrag i braniti svoje vodstvo igrajući na kontre. Činjenica da su tako svestrani pokazuje da je Ferguson napravio odličan posao."

Xavi je između ostalog dodao da je Manchester primjer momčadi koja se odlično brani i čiji se igrači žrtvuju jedni za druge. "Njihov prijenos lopte je jako brz i onda se ističu Rooney, Giggs, Chicharito i Valencia, no kada bih morao odabrati jednoga od njih onda bi to bio Rooney. Zadnjih nekoliko godina bi to bio Scholes, ali on sada ne igra toliko često", zaključio je Xavi.

[-Barcelona-]

Liga prvaka: Barceloninim igračima 150 eura po sekundi u slučaju pobjede

Barcelona je spremna igračima podijeliti 18.5 milijuna eura ako pobjede Manchester United u finalu Lige prvaka i tako po drugi put u tri godine postanu pobjednici tog prestižnog natjecanja...

Ukoliko pobjede, nogometaši Barcelone zaradit će nešto više od 9000 eura po odigranoj minuti, odnosno 150 eura po odigranoj sekundi finala Lige prvaka. Svaki bi igrač u prosjeku zaradio oko 750.000 eura u slučaju pobjede, no, isplata premija, ipak, neće biti ravnopravna pa će zvijezde Barcelone, poput Lionela Messija, Xavija i Inieste, zaraditi preko milijun eura.

Nagađa se da je iznos bonusa za osvajanje Lige prvaka približan onome iz 2009. godine kada je Barcelona u Rimu pobijedila istog suparnika u finalu (2-0).

[DAVID VILLA]

Sretno sutra,jedva čekam tekmu mislim da bi Pep trebao staviti prvih 11 ipak je to Manchester

[Portillo]

Sretno sutra,jedva čekam tekmu mislim da bi Pep trebao staviti prvih 11 ipak je to Manchester

Ma sta ce stavljat djabe kad ce to i onako sudije rijesit.

[mandraX]

Sretno sutra,jedva čekam tekmu mislim da bi Pep trebao staviti prvih 11 ipak je to Manchester

Ma sta ce stavljat djabe kad ce to i onako sudije rijesit.

Plači mala, plači

Sretno sutra momcima, očekujem dobru, nabrijanu tekmu, barem upoLa sličnu onoj iz 2009 (nemora 2:0, moze 1:0 )

[mandraX]

Guardiola:

“ Spremni smo za ovo veliko finale. Imali smo dovoljno vremena da se na miru pripremimo ovdje u Engleskoj, bez bespotrebnih glasina. Prvu postavu sam već odredio...Oduvijek mi je bila čast upoznati Fergusona. Sa pravom nosi titulu 'Sir', a toga budete tek svjesni kad ste u njegovom prisustvu.“

“ Najbolji tim u historiji ? Nemoguće je porediti ekipe i periode u prološlosti, jer svaki period je imao ekipu koja je tada bila najbolja. U ovom finalu se oba tima poznaju još bolje, u odnosu na prošlo, a ako budemo igrali na istom nivou kao 2009. nećemo pobijediti ovaj put.“

Valdes:

“ Manchester ima velike napadačke sposobnosti. Očekujem igru sa puno intenziteta i mnogo šansi. Čast je vratiti se na Wembley, u finalu nakon 1992. godine, kada su tamo bili Guardiola i Cruyff. Imali smo dovoljno vremena, pa smo ove sedmice trenirali i penale.“

Puyol:

“ Osjećam se dobro, i ako trener želi da igram, spreman sam. Što se Messija tiče, on pokaže najbolje od sebe u velikim utakmicama. Nadamo se da će sutra biti i njegov dan. „
A na pitanje novinara o tome što su isti igrači na press konferencijama pred finale 2006. i 2009. godine, prisustvovali i ovaj put, Puyol i Valdes su se našalili:“ To je bila slučajnost. Izvlačili smo ko će prisustvovati na press konferenciji.“ (smijeh)

Trening na Wembley-u