Kobe Bryant

[BernardBarnjak]

[Zip]

I dalje ne mogu vjerovati da je ovo istina

[BuffonGigi]

Čudno je ovo, u najmanju ruku, svi smo ovoliko ucviljeni, ojađeni zbog činjenice da više nema osobe koju niko od nas nije ni posredno poznavao, osobe koja vjerovatno ne bi znala da nestanemo svi mi s ovog foruma, ove države, ovog govornog područja. Ali ipak eto tužni smo? Zašto? Pa, odgovor je dosta kompleksne prirode. Prije svega, kad ode neka poznata ličnost, svi mu odaju počast, izjavljuju saučešća, ali mnogi nisu iskreno i emotivno tužni zbog toga. Kod ove poznate osobe, sportiste, čovjeka, razlika je ta što je on svojim ponašanjem, načinom života, trudom, i na kraju ostvarenjima, inspirisao milione ljudi širom svijeta da budu najbolji što mogu biti u onom što rade u životu. Ne mora to biti košarka, ne mora to biti čak ni sport, Kobe je čisti primjer da ako uložiš sve što imaš u sebi, ako se u potpunosti posvetiš nečemu, uspjeh ne može izostati. Još ako ti se poklopi to da radiš nešto što voliš, i za šta imaš koliko toliko prirodnog talenta, e onda tek to više neće biti samo uspjeh, nego ćeš biti široko prepoznat po svojim kvalitetima.

Ja sam s obzirom na godine, počeo onako dječije, površno da pratim košarku već od rane dobi. Tamo poslije rata, OBN je dobio besplatno prava od lige da je približi nama, zemlji u tranziciji. U to doba smo vjerovatno bili zemlja u regionu sa najviše prijenosa NBA lige. Radili su ih sjajno Mirza Vilić (on je bio Edin prije Edina) i Mustafa Radončić u početku, pa su kasnije došli i drugi novinari. Uglavnom, u to doba Jordan je bio i na vrhuncu, i na kraju karijere, ovisno o tome kako gledate na njegovo drugo opraštanje nakon three-peata. I naravno, nećemo se lagati, ali u historiji lige ne postoji osoba koja je imala veći utjecaj na popularizaciju košarke od Jordana. Bio nam je svima idol, košarkaška i sportska fantazija, iako je i on imao svoje hejtere i ljude koji su se bavili podcjenjivanjem. Ali ono zbog čega spominjem Jordana je činjenica da je malo ko iz moje generacije, ali i onih starijih, imao priliku da prati njegove početke, njegov razvoj do onog što je postao. Zato ću uvijek reći nešto što su rekli već neki prije mene, Kobe je bio NAŠ Jordan. U doba kad sam kao klinac bio zaljubljen u NBA košarku, pratio svaku utakmicu koju su prenosili, imao sam neke omiljene igrače, ali ne i tim za koji sam navijao. Za oko mi kasnije zapada ekipa s Eddie Jonesom, Van Exelom, Divcem i nekim drugim igračima, i bivaju mi simpatični kako zbog talenta kog su posjedovali, tako i zbog atraktivnog načina igranja ovog sporta. Kasnije dolazi taj draft (koji naravno nismo imali mogućnosti pratiti za razliku od kasnijih vremena), i trejd Divca u Charlotte za nekog dječaka koji je preskočio igranje na koledžu, kako bi bio u društvu NBA zvijezda, zamislite bezobrazluka... Ali ono što šira javnost, i pored sjajnih igara u srednjoj školi, nije znala, očigledno je znao najveći um u historiji košarke, Jerry West. Dao je afirmisanog centra, za dijete od 17 godina, i postavio kamen temeljac za sve uspjehe Lakersa u narednih 20 godina. Ostatak njegove biografije je jako dobro dokumentovan na svim mogućim i nemogućim stranicama, enciklopedijama i video portalima. Ali ono što ja mogu da kažem iz ličnog ugla je činjenica da pored svih kvaliteta, nezaustavljivosti, instikta, ono što nas je svezalo za ekrane u to doba je bio taj stil košarkaške igre, poprilično preuzet od Jordana, ali dodatno usavršen i vrijedan divljenja. Mene su u srednjoj školi, iz sprdnje, zvali Kobi. Imao sam nešto slično njegovoj afro frizuri, i na basketu sam redovno pokušavao da imitiram njegove pokrete kod crossovera (ono zabacivanje glavom lijevo i desno). To je jedini košarkaš zbog kojeg sam i u doba kad sam već radio, ostajao budan cijelu noć i sutra umirao na poslu.

Njegove utakmice i tandem koji je činio sa Shaqom, pa kasnije s Pauom, su predmet proučavanja i dan danas, način na koji je funkcionisao. Njegovi treninzi će ostati zauvijek referentna tačka za bilo kakav uspjeh u sportu. Volja, tvrdoglavost, bezobrazluk, egoizam, i sve ostalo zbog čega su ga mnogi voljeli ili mrzili dok je igrao, danas su ono zbog čega mu se cijeli svijet klanja od poštovanja. Ja sam njegovu karijeru pratio od početka do kraja, divio se svakom potezu, svakoj gestikulaciji, proslavljao njegove uspjehe kao svoje...i zbog toga...Navodite mi statistike do sutra, pokazujte mi i Jordana i Wilta i Russela i Kareema i Lebrona, koga kod želite, za mene će Mamba vječno biti GOAT, moj GOAT.

[GracanicaAA]

Te sam sreće u životu da još nikad nisam izgubio blisku osobu, niti me ikad nečija smrt toliko pogodila. Neizmjerno sam zahvalan na tome, ali me ovo sinoć slomilo i još uvijek mi je sve nestvarno. Pogotovo jer je riječ o Kobeju koji mi je djelovao neuništivo. Na parketu i van njega. Bio je neustrašiv i od same pomisli da je posljednje trenutke svog života proveo u strahu, ne za sebe, nego za svoju kćer me hvata jeza. Ako nisam gledao njegove košarkaške highlightse, slušao bi njegove intervjue. I u oba slučaja bi uživao jer je čovjek košarkaški fanatik i istinski zaljubljenik u ovaj sport. Za razliku od većine umirovljenih košarkaša koji na svakom koraku seru po današnjim igračima, on je uvijek cijenio današnje igrače i uvijek im je davao respect. Od Giannisa, Hardena, Lebrona, Curryja pa sve do Dončića. Košarka mu je bila život i mislim da se nikad nije osjećao ispunjenije nego kad je prenosio svoje znanje na svoju kćer. Pretpostavljam da je jedan od boljih osjećaja kad tvoje dijete dijeli iste interese kao i ti

Kad si pokidao ahilovu tetivu, mislio sam da ne može gore od toga jer sam znao da je to kraj Kobeja kao igrača kojeg poznajem. Kad si se umirovio, mislio sam da ne može gore od toga jer sam znao da te nikad više neću gledati na parketu. I sad kad se dogodila ova nesreća sam zapravo shvatio koliko se zamaram s nebitnim stvarima u životu. Kobe, hvala ti na svemu i počivao u miru ❤

[Monolog]

Tamo poslije rata, OBN je dobio besplatno prava od lige da je približi nama, zemlji u tranziciji. U to doba smo vjerovatno bili zemlja u regionu sa najviše prijenosa NBA lige.

Mislim da si malo pobrkao. OBN je mnogo kasnije prenosio NBA ligu, ali prije toga, kad su, recimo, Marion, Stoudamire i Nash bili u Phoenixu, NBA smo imali priliku gledati na tadašnjoj TV Tuzli (Hayat nisam hvatao, s obzirom da su tad bile na snazi antene, a ne kablovski operateri). Iskreno, ne sjećam se ko su bili komentatori, a navedena televizija je nakon ne znam koliko godina ušla u sklop takozvane Mreže Plus (zajedno sa Hayatom i ostalim). OBN, ako se dobro sjećam, je tek poslije prenosio NBA, kad su skoro sve tv kuće u susjedstu izgubile prava prijenosa (prvenstveno mislim na HRT i, ako se dobro sjećam, B92 ili kako se tad zvao taj program). A Vilić nije bio Edin prije Edina; on je bio urednik koji nije znao ništa, vazda je imao bruku papira ispred sebe; papira s kojih nije ni imena znao pročitati kako treba. No, dobro se ustoličio tad i putovao je čak i na AS Game zahvaljujući toj poziciji.

Odoh u neželjene vode. Što se tiče Kobeja, ja se i dalje teško mogu pomiriti s činjenicom da je otišao. Trebao je biti košarkaška verzija Guardiole (kad su trenerske vode u pitanju). Lik je razumio košarku kao rijetko ko. A, kako se penzionisao, mislim da su ga tad bukvalno zavoljeli (recimo to tako) i navijači drugih timova; jednostavno, mnogi su (tek) tad shvatili kakva je on veličina.

[filip13]

Tamo poslije rata, OBN je dobio besplatno prava od lige da je približi nama, zemlji u tranziciji. U to doba smo vjerovatno bili zemlja u regionu sa najviše prijenosa NBA lige.

Mislim da si malo pobrkao. OBN je mnogo kasnije prenosio NBA ligu, ali prije toga, kad su, recimo, Marion, Stoudamire i Nash bili u Phoenixu, NBA smo imali priliku gledati na tadašnjoj TV Tuzli (Hayat nisam hvatao, s obzirom da su tad bile na snazi antene, a ne kablovski operateri). Iskreno, ne sjećam se ko su bili komentatori, a navedena televizija je nakon ne znam koliko godina ušla u sklop takozvane Mreže Plus (zajedno sa Hayatom i ostalim). OBN, ako se dobro sjećam, je tek poslije prenosio NBA, kad su skoro sve tv kuće u susjedstu izgubile prava prijenosa (prvenstveno mislim na HRT i, ako se dobro sjećam, B92 ili kako se tad zvao taj program). A Vilić nije bio Edin prije Edina; on je bio urednik koji nije znao ništa, vazda je imao bruku papira ispred sebe; papira s kojih nije ni imena znao pročitati kako treba. No, dobro se ustoličio tad i putovao je čak i na AS Game zahvaljujući toj poziciji.

Odoh u neželjene vode. Što se tiče Kobeja, ja se i dalje teško mogu pomiriti s činjenicom da je otišao. Trebao je biti košarkaška verzija Guardiole (kad su trenerske vode u pitanju). Lik je razumio košarku kao rijetko ko. A, kako se penzionisao, mislim da su ga tad bukvalno zavoljeli (recimo to tako) i navijači drugih timova; jednostavno, mnogi su (tek) tad shvatili kakva je on veličina.

[QUARESMA 18<<<]

Kako tesko ****. Sve pokusavam napisati neki post, napisem pa izbrisem. Nikako osjecaje prenijeti rijecima...

[HalaMadrid]

[BernardBarnjak]

[akisarajevo92]

[farenhajt]

Kako ce samo USA Team doci nabrijan na olimpijadu

Ko je pratio Stockton,Malone - Kobe, Shaq - Jordan,Pippen,Kukoc,
kakva su to bila finala i neizvjesnosti

[akisarajevo92]

[NEZALAGANJE]

Jbt hoce covjeka sta strefiti, koliko jeca.

[BuffonGigi]

Veliki Jerry West, da nije bilo njega, sigurno ni Kobijeva karijera ne bi isla ovim tokom. Najveci um u historiji kosarke, i veliki covjek.

[BuffonGigi]

https://ca.nba.com/news/leg-sleeves-sne ... z1xt4kl548

[Pogba]

14 minuta clutch


Drugi ikada samo zbog MJ-a, mada mu je takmac i po mentalitetu, killer instinktu, harizmi. I nema veze sa njegovom smrću ovo razmišljanje naravno, bilo je takvo i prije, kao što je mišljenje i mnogih superstarova, od Duranta, Iversona itd.

[branimir85]

[filip13]

[BernardBarnjak]

[kiM.]

Pocivaj u miru, doktore ove igrice!

Odrastao sam gledajuci njegove partije, uzivao u kasne sate, ama bas nikad nisam cuo, ili procitao lose za Kobea. Bio je neko koga si morao postovati, neko ko je upisan u historiju zlatnim slovima!