Arhiva - San Antonio Spurs
-
BernardBarnjak
- Postovi: 14908
- Pridružen/a: 27 okt 2010, 10:04
- Lokacija: Sarajevo, tribina zapad
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Bernard Barnjak, igrac Sarajeva koji je presao u Hajduk kasnih 80-tih, a u FK Sarajevu bio pravo popularan, ljubimac navijaca.
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Aaaa gdje njega iskopa?
Moore,jedan od povucenih brojeva fransize.
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Dok nema tekmi, lijepo se prisjetiti nekih ranijih titula u zanimljivom dokumentarcu.
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Dodat ću i ja malo programa za uživanje.
Uvijek je lijepo pogledati ovakve utakmice. Nevjerovatno, ali nevjerovatno kako je Duncan odigrao 2003. protiv Netsa. Skoro cijelu utakmicu oni imaju prednost, Tony Parker je loše igrao, Manua ne ide šut, ali zato Tim vodi ekipu do pobjede i titule svojom odličnom igrom na oba kraja terena. Kakav košarkaš.
Uvijek je lijepo pogledati ovakve utakmice. Nevjerovatno, ali nevjerovatno kako je Duncan odigrao 2003. protiv Netsa. Skoro cijelu utakmicu oni imaju prednost, Tony Parker je loše igrao, Manua ne ide šut, ali zato Tim vodi ekipu do pobjede i titule svojom odličnom igrom na oba kraja terena. Kakav košarkaš.
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Kakvi kraljevi!! Trolanje Joey Crawforda, a ocigledno i neka interna opklada..
Zadnja izmjena: NEZALAGANJE, dana/u 22 nov 2020, 12:45, ukupno mijenjano 1 put.
-
BernardBarnjak
- Postovi: 14908
- Pridružen/a: 27 okt 2010, 10:04
- Lokacija: Sarajevo, tribina zapad
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Bernard Barnjak, igrac Sarajeva koji je presao u Hajduk kasnih 80-tih, a u FK Sarajevu bio pravo popularan, ljubimac navijaca.
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Naidjoh na dobar clanak o Seanu Elliottu, pa cu ga postaviti da se i oni koji ne znaju ili tad nisu pratili nasu ekipu upoznaju sa njegovom velicinom....
[against all odds]
Prije nešto više od 20 godina, San Antonio Spursi došli su do svog prvog naslova NBA prvaka u lockoutom skraćenoj sezoni 1998-99. Momčad predvođena ‘Twin Towersima’ Timom Duncanom i Davidom Robinsonom u velikom finalu je s glatkih 4-1 svladala New York Knickse i uzela prvu od pet titula u idućih četrnaest sezona.
Knicksi su bili lagan zalogaj, no najupečatljiviji potez u njihovom playoff maršu kroz tada dojmljivo snažni Zapad bio je čuveni 'Memorial Day Miracle' - šut za pobjedu Seana Elliotta u drugoj utakmici konferencijskog finala protiv Portland TrailBlazersa. Spursi su gubili čitavi susret, u trećoj četvrtini čak i 18 razlike, a samo devet sekundi do kraja pri rezultatu 85-83 za Portland Sean je zabio tešku tricu za prvo vodstvo svoje momčadi i, pokazalo se, značajnu pobjedu. Umjesto poravnanja serije i gubitka prednosti domaćeg terena, Spursi su poveli 2-0 i preokretom momentuma u konačnici metlom ispratili neugodne protivnike. Riječ je o jednom od legendarnih NBA trenutaka devedesetih godina kojeg krasi prigodan naziv - druga partija je odigrana 31. svibnja 1999., za Dan sjećanja na poginule članove američkog vojnog osoblja, događaja koji se posebno obilježava kako u Americi tako i u NBA ligi. Sami ratovi su tema za neku drugu vrstu teksta...
Nego, osim spomenute težine šuta - koji još dio predstavlja to veliko "čudo" u cijeloj priči?
Elliott, inače jedna od ključnih figura Spursa u devedesetima, poentirao je šut igrajući s potencijalno životno ugrožavajućom bolesti bubrega. Nepunih mjesec dana nakon osvajanja svog prvog prstena, najavio je izbivanje s parketa na neodređeno s tek 30 godina i to radi fokalne segmentalne glomeruloskleroze. Samo ime ove dijagnoze je složeno, a suživot s njom zahtjevan te iscrpljujuć. Riječ je o bolesti pri kojoj se razvijaju ožiljci na dijelovima bubrega koji filtriraju izlučevine iz krvi. Ukratko, FSGS može voditi do otkazivanja bubrega, a jedina rješenja su uspješna transplantacija ili cjeloživotna dijaliza.
Iako službeno nije objavio odlazak u mirovinu, Elliott je radi zdravstvenih tegoba tako efektivno završio desetogodišnju karijeru okrunjenu s dva All-Star nastupa (1993, 1996). Nekadašnji treći izbor NBA drafta i najbolji strijelac u povijesti sveučilišta Arizona prve četiri godine proveo je u San Antoniju prometnuvši se u komplementarnu zvjezdicu Davidu Robinsonu, a iza sezone 1992-93 koju je odigrao izvrsno (17.2 koševa, 4.6 skokova i 3.8 asistencija) pomalo iznenađujuće zamijenjen je u Pistonse za Dennisa Rodmana.
U Detroitu je izgledao kao blijeda verzija sebe, stavljajući samo 12 poena u prosjeku, stoga ga se vodstvo Pistonsa već prije All-Star stanke pokušalo riješiti razmjenom u Houston Rocketse za Roberta Horryja. Od toga na kraju nije bilo ništa - Elliott je pao na liječničkom testu, a razlog su bili problemi s bubrezima koji su prvi put javno eksponirani. Ipak, za Seana i Pistonse to nije bio početak kontroverzi.
“Znao sam i ranije da imam problem s bubrezima, a to su znali su i Pistonsi još prije nego li su me doveli. Sve što su htjeli bilo je riješiti se Dennisa Rodmana. Spursi nisu znali mogu li igrati za njih više od dvije-tri godine, pa im je ovo bila prilika da dobiju nešto zauzvrat.”
Neposredno poslije završetka sezone 1992-93 te nekoliko mjeseci prije razmjene u Motor City, otišao je na liječnički pregled jer se nije osjećao dobro - test urina pokazao je da mu se bubrezi progresivno i stupnjevito mijenjaju nagore. Liječnici su pokušali usporiti razvoj dijagnoze tako što su mu pripisali prednizon, lijek koji spada u skupinu kortikosteroida. Seanu je konzumiranjem ove terapije lice nateklo, a njegova fizička pojava izazvala je kritike medija koji su naivno zaključili kako ne trenira te da je izvan forme. Ništa od navedenog nije odgovaralo stvarnosti.
U zbilji, bolest bubrega prouzročila mu je predugo, neprirodno zadržavanje vode u tijelu - ubrzo su mu i noge počele oticati. Tijekom epizode u Detroitu medicinsko osoblje mu je stavljalo bandažne trake na zglobove, a po njihovom skidanju bi mu zglobovi bili stravično tanki u odnosu na nabubreni ostatak noge. Degutantni prizor jasno je ukazivao na to da Elliott teško može igrati u ovom deformiranom stanju, ali on nije odustajao - kao tada jedinstveni primjer igrača kojeg ne muče ozljede, već nefrološka bolest. Kasnije će mu se na toj nezahvalnoj listi pridružiti i veliki Alonzo Mourning.
Prilikom otkazanog tradea u Rocketse, timski liječnici Houstona u medije su plasirali vijest kako više nije pitanje hoće li Seanovi bubrezi otkazati, nego isključivo kada će do toga doći. Nakon što mu je nastavak karijere javno doveden pod upitnik, ukazalo se pitanje ima li daljnja borba uopće ikakvog smisla. Vrijednost mu je u samo jednoj sezoni srozana s All-Star igrača u košarkaša koji je bliže dijalizi do li profesionalnom sportu - zainteresiranih strana gotovo da i nije bilo. Srećom po Seana, na krilima pomne procjene šansu su mu ponovno pružili neki novi Spursi - na čije je kormilo kao GM upravo sjeo 45-godišnji Gregg Popovich bez ijedne sijede na glavi.
“Želio sam ga zato što sam osjećao da ima još nešto za dokazati.”, kasnije je priznao Pop.
Dobrano načeti Elliott, koji je u međuvremenu razmatrao i odustajanje, vraćen je u San Antonio za rookieja Billyja Curleya i pick druge runde drafta. Tamo ga je dočekao stari poznanik David Robinson, no ovaj put su Spursi bili pojačani Popovichem u kancelariji te također povratnikom, uznapredovalim Averyjem Johnsonom na mjestu playmakera i dirigenta igre. Postali su sila u Zapadnoj konferenciji, ponajprije na pogon Admirala koji je u sezoni 1994-95 osvojio MVP nagradu, ali i Seana koji je doprinosio s najednom revitaliziranih 18.1 koševa u prosjeku. San Antonio je zaustavljen tek u konferencijskom finalu od kasnijih prvaka Rocketsa...
Godinu potom Elliott je odigrao najbolju sezonu u karijeri - zabijao je 20.0 koševa uz 5.1 skokova u prosjeku te je odabran na svoj drugi All-Star susret. Još jednom, izgledao je kao jedno od najboljih niskih krila lige, a problemi s bubrezima stavljeni su u drugi plan. Medikamenti su djelovali, osjećao se odlično - no taman kad je bio na vrhuncu pojavili su se drugi problemi, oni "obični" koji muče i sve ostale igrače sa zdravim bubrezima. Radilo se, dakako, o ozljedama - u njegovom slučaju stradala su koljena.
Sljedeće dvije godine odigrao je samo 75 utakmica i k tome dva puta završio na operacijskom stolu. Brojke su mu posljedično opale, sezone 1997-98 po prvi put u karijeri bilježio je manje od deset poena u prosjeku, a ortopedski specijalisti koji su ga liječili sugerirali su mu odlazak u mirovinu. Elliott se, klasika - opet nije dao. Ako se nosio sa zdravstvenim problemima koji nisu tipični za profesionalne sportaše, vjerovao je da može izaći i na kraj s onima koji su na određen način uobičajeni i očekivani.
Uspješno se oporavio i odradio svoj labuđi pjev u lockout-sezoni 1998-99. S Timom Duncanom na parketu, a Greggom Popovichem na trenerskoj klupi, Seanova sposobnost spacinga izašla je na vidjelo - startao je u svih 50 utakmica bilježivši pristojnih 11.2 poena u prosjeku. U ožujku 1999. primijetio je da mu se povlači oteklina na nozi - ohrabren zapaženim, posjetio je liječnika očekujući dobre vijesti oko stanja svojih bubrega. Međutim, dogodilo se upravo suprotno - liječnici su otkrili porast kreatinina, inače izlučevine iz mišića, u njegovoj krvi. Seanovi bubrezi su otkazivali, a jedini izlaz bila je transplantacija.
Bolno.
Sezona uvjetovana lockoutom značila je da ako Spursi uđu u finale do operativnog zahvata može doći tek nakon srpnja, ukoliko Sean uopće bude nastavio s igrom. Kao što već možete zamisliti - takvo što nikada nije ni bilo u pitanju. Tvrd do granice s ludošću, Elliott je bio odlučan u namjeri da dovrši sezonu i pomogne momčadi, ma koliko god to bilo riskantno po njegovo zdravlje. Već u svibnju obuzimao ga je čudni, neprirodni umor - iza većine utakmica bi se samo otuširao i pobjegao kući gdje bi nemoćan pao na krevet. Nitko u organizaciji izuzev jednog suigrača, Stevea Kerra s kojim je dijelio svlačionicu i na Arizoni, nije znao za pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja povodom kojeg mu je transplantacija bila posve neizbježna.
“Bili smo usred sjajnog niza, igrali smo odlično, nisam htio stvarati distrakcije i dovesti do toga da me suigrači gledaju drugačije.”
Kakav lik.
Herojski odigrano doigravanje začinjeno Memorial Day Miracleom, odnosno šutom kojeg su vidjeli svi, a čiju je cjelokupnu nadnaravnu pozadinu znao samo on (i ajde, samozatajni Kerr) - završeno je fantastičnom pobjedom nad New York Knicksima u NBA finalu. Zamislite koliko je emocija bilo nakupljeno u tom izbačaju, te otpušteno pogotkom. Elliott je uživao u pobjedničkom šampanjcu, držeći pobjednički trofej u rukama koliko god je dugo mogao, (ne) znajući što mu slijedi. Jedino u što je bio siguran bilo je to da košarci još ne želi reći zbogom. Već idući dan krenuo je u potragu za donorom bubrega, a dva dana poslije obznanio je zabrinjavajuće vijesti suigračima i organizaciji.
Elliottu je životnu asistenciju pružio stariji brat, Noel. Operiran je u kolovozu 1999. - inicijalni zahvat i oporavak su prošli bez komplikacija. Međutim, nekoliko dana prije nego li je trebao napustiti bolnicu, počeo je osjećati grčeve u mjehuru. Tkivo koje je spajalo novi bubreg s mjehurom nije dobro zaraslo te je Sean morao na još jednu operaciju.
Frustrirajuće, nesretno i teško objašnjivo.
“U tom trenutku konačno sam se slomio i rasplakao kao dijete. Razmišljao sam - k vragu, kako ću se vratiti nakon ovog?”
Iako dvije operacije na bubrezima u kratkom razmaku djeluju izuzetno opasno, Sean je veoma brzo izašao iz bolnice. Tijelo mu je dobro prihvatilo bratov bubreg, a on sam prihvatio se misije novog povratka na parket. Sedam mjeseci nakon iscrpljujuće bitke za još uvijek mladog čovjeka, postao je prvi NBA košarkaš koji se vratio na parket poslije transplantacije bubrega! Još jednom, Seanov fajterski duh nitko nije mogao ukrotiti. Gregg Popovich je postavio sve moguće prepreke na treninzima kako bi Elliot odustao i posvetio se vlastitom zdravlju. Avery Johnson mu je po operaciji rekao kako ga nikad više ne želi vidjeti u dresu. Sean je u posljednjem comebacku odigrao posljednjih 19 utakmica sezone 1999-2000, kao i 53 utakmice iduće godine, s respektabilnom minutažom od nešto preko 20 minuta po utakmici.
“Nisam htio da me ovo pobijedi.”, kratko i rezolutno objašnjava svoju želju da zaigra unatoč zdravstvenom riziku. Njegova nastojanja definitivno su zalazila u područje opće neodgovornosti, ali tako to nerijetko biva s najluđim i najsmionijim ljudskim postignućima.
Napokon se umirovio 2001., zamijenivši znojnice mikrofonom kao analitičar, a i dan danas taj posao obavlja za Fox Sports. Svojevrsni je uzor za ljude s nefrološkim tegobama te one kojima je potrebna transplantacija drugih organa - ljudi ga i dalje iščekuju nakon utakmica kako bi im podijelio svoju priču i savjete u vezi njihove mučne borbe. Zajedno s organizacijom San Antonija zadnjih 20 godina sudjelovao je u brojnim kampanjama s ciljem podizanja svijesti oko bolesti bubrega, a Spursi su mu 2005. zasluženo umirovili dres.
Sean Elliott možda nije ostvario svoj puni košarkaški potencijal, no svojom životnom bitkom utjelovio je borbeni duh Spursa puno prije nego li su Duncan, Parker i Ginobili postavili momčad iz San Antonija na sam vrh lige - identičnim pristupom na parketu. Vraćao se iz rupe koja je svakog puta bila sve dublja, jer je jednostavno obožavao košarku - primjer je ultimativnog povratnika koji pokazuje da i najteže životne prepreke uz puno rada mogu biti nadvladane.
Kapa dolje, gospodine Elliott.
Shimzz
[against all odds]
Prije nešto više od 20 godina, San Antonio Spursi došli su do svog prvog naslova NBA prvaka u lockoutom skraćenoj sezoni 1998-99. Momčad predvođena ‘Twin Towersima’ Timom Duncanom i Davidom Robinsonom u velikom finalu je s glatkih 4-1 svladala New York Knickse i uzela prvu od pet titula u idućih četrnaest sezona.
Knicksi su bili lagan zalogaj, no najupečatljiviji potez u njihovom playoff maršu kroz tada dojmljivo snažni Zapad bio je čuveni 'Memorial Day Miracle' - šut za pobjedu Seana Elliotta u drugoj utakmici konferencijskog finala protiv Portland TrailBlazersa. Spursi su gubili čitavi susret, u trećoj četvrtini čak i 18 razlike, a samo devet sekundi do kraja pri rezultatu 85-83 za Portland Sean je zabio tešku tricu za prvo vodstvo svoje momčadi i, pokazalo se, značajnu pobjedu. Umjesto poravnanja serije i gubitka prednosti domaćeg terena, Spursi su poveli 2-0 i preokretom momentuma u konačnici metlom ispratili neugodne protivnike. Riječ je o jednom od legendarnih NBA trenutaka devedesetih godina kojeg krasi prigodan naziv - druga partija je odigrana 31. svibnja 1999., za Dan sjećanja na poginule članove američkog vojnog osoblja, događaja koji se posebno obilježava kako u Americi tako i u NBA ligi. Sami ratovi su tema za neku drugu vrstu teksta...
Nego, osim spomenute težine šuta - koji još dio predstavlja to veliko "čudo" u cijeloj priči?
Elliott, inače jedna od ključnih figura Spursa u devedesetima, poentirao je šut igrajući s potencijalno životno ugrožavajućom bolesti bubrega. Nepunih mjesec dana nakon osvajanja svog prvog prstena, najavio je izbivanje s parketa na neodređeno s tek 30 godina i to radi fokalne segmentalne glomeruloskleroze. Samo ime ove dijagnoze je složeno, a suživot s njom zahtjevan te iscrpljujuć. Riječ je o bolesti pri kojoj se razvijaju ožiljci na dijelovima bubrega koji filtriraju izlučevine iz krvi. Ukratko, FSGS može voditi do otkazivanja bubrega, a jedina rješenja su uspješna transplantacija ili cjeloživotna dijaliza.
Iako službeno nije objavio odlazak u mirovinu, Elliott je radi zdravstvenih tegoba tako efektivno završio desetogodišnju karijeru okrunjenu s dva All-Star nastupa (1993, 1996). Nekadašnji treći izbor NBA drafta i najbolji strijelac u povijesti sveučilišta Arizona prve četiri godine proveo je u San Antoniju prometnuvši se u komplementarnu zvjezdicu Davidu Robinsonu, a iza sezone 1992-93 koju je odigrao izvrsno (17.2 koševa, 4.6 skokova i 3.8 asistencija) pomalo iznenađujuće zamijenjen je u Pistonse za Dennisa Rodmana.
U Detroitu je izgledao kao blijeda verzija sebe, stavljajući samo 12 poena u prosjeku, stoga ga se vodstvo Pistonsa već prije All-Star stanke pokušalo riješiti razmjenom u Houston Rocketse za Roberta Horryja. Od toga na kraju nije bilo ništa - Elliott je pao na liječničkom testu, a razlog su bili problemi s bubrezima koji su prvi put javno eksponirani. Ipak, za Seana i Pistonse to nije bio početak kontroverzi.
“Znao sam i ranije da imam problem s bubrezima, a to su znali su i Pistonsi još prije nego li su me doveli. Sve što su htjeli bilo je riješiti se Dennisa Rodmana. Spursi nisu znali mogu li igrati za njih više od dvije-tri godine, pa im je ovo bila prilika da dobiju nešto zauzvrat.”
Neposredno poslije završetka sezone 1992-93 te nekoliko mjeseci prije razmjene u Motor City, otišao je na liječnički pregled jer se nije osjećao dobro - test urina pokazao je da mu se bubrezi progresivno i stupnjevito mijenjaju nagore. Liječnici su pokušali usporiti razvoj dijagnoze tako što su mu pripisali prednizon, lijek koji spada u skupinu kortikosteroida. Seanu je konzumiranjem ove terapije lice nateklo, a njegova fizička pojava izazvala je kritike medija koji su naivno zaključili kako ne trenira te da je izvan forme. Ništa od navedenog nije odgovaralo stvarnosti.
U zbilji, bolest bubrega prouzročila mu je predugo, neprirodno zadržavanje vode u tijelu - ubrzo su mu i noge počele oticati. Tijekom epizode u Detroitu medicinsko osoblje mu je stavljalo bandažne trake na zglobove, a po njihovom skidanju bi mu zglobovi bili stravično tanki u odnosu na nabubreni ostatak noge. Degutantni prizor jasno je ukazivao na to da Elliott teško može igrati u ovom deformiranom stanju, ali on nije odustajao - kao tada jedinstveni primjer igrača kojeg ne muče ozljede, već nefrološka bolest. Kasnije će mu se na toj nezahvalnoj listi pridružiti i veliki Alonzo Mourning.
Prilikom otkazanog tradea u Rocketse, timski liječnici Houstona u medije su plasirali vijest kako više nije pitanje hoće li Seanovi bubrezi otkazati, nego isključivo kada će do toga doći. Nakon što mu je nastavak karijere javno doveden pod upitnik, ukazalo se pitanje ima li daljnja borba uopće ikakvog smisla. Vrijednost mu je u samo jednoj sezoni srozana s All-Star igrača u košarkaša koji je bliže dijalizi do li profesionalnom sportu - zainteresiranih strana gotovo da i nije bilo. Srećom po Seana, na krilima pomne procjene šansu su mu ponovno pružili neki novi Spursi - na čije je kormilo kao GM upravo sjeo 45-godišnji Gregg Popovich bez ijedne sijede na glavi.
“Želio sam ga zato što sam osjećao da ima još nešto za dokazati.”, kasnije je priznao Pop.
Dobrano načeti Elliott, koji je u međuvremenu razmatrao i odustajanje, vraćen je u San Antonio za rookieja Billyja Curleya i pick druge runde drafta. Tamo ga je dočekao stari poznanik David Robinson, no ovaj put su Spursi bili pojačani Popovichem u kancelariji te također povratnikom, uznapredovalim Averyjem Johnsonom na mjestu playmakera i dirigenta igre. Postali su sila u Zapadnoj konferenciji, ponajprije na pogon Admirala koji je u sezoni 1994-95 osvojio MVP nagradu, ali i Seana koji je doprinosio s najednom revitaliziranih 18.1 koševa u prosjeku. San Antonio je zaustavljen tek u konferencijskom finalu od kasnijih prvaka Rocketsa...
Godinu potom Elliott je odigrao najbolju sezonu u karijeri - zabijao je 20.0 koševa uz 5.1 skokova u prosjeku te je odabran na svoj drugi All-Star susret. Još jednom, izgledao je kao jedno od najboljih niskih krila lige, a problemi s bubrezima stavljeni su u drugi plan. Medikamenti su djelovali, osjećao se odlično - no taman kad je bio na vrhuncu pojavili su se drugi problemi, oni "obični" koji muče i sve ostale igrače sa zdravim bubrezima. Radilo se, dakako, o ozljedama - u njegovom slučaju stradala su koljena.
Sljedeće dvije godine odigrao je samo 75 utakmica i k tome dva puta završio na operacijskom stolu. Brojke su mu posljedično opale, sezone 1997-98 po prvi put u karijeri bilježio je manje od deset poena u prosjeku, a ortopedski specijalisti koji su ga liječili sugerirali su mu odlazak u mirovinu. Elliott se, klasika - opet nije dao. Ako se nosio sa zdravstvenim problemima koji nisu tipični za profesionalne sportaše, vjerovao je da može izaći i na kraj s onima koji su na određen način uobičajeni i očekivani.
Uspješno se oporavio i odradio svoj labuđi pjev u lockout-sezoni 1998-99. S Timom Duncanom na parketu, a Greggom Popovichem na trenerskoj klupi, Seanova sposobnost spacinga izašla je na vidjelo - startao je u svih 50 utakmica bilježivši pristojnih 11.2 poena u prosjeku. U ožujku 1999. primijetio je da mu se povlači oteklina na nozi - ohrabren zapaženim, posjetio je liječnika očekujući dobre vijesti oko stanja svojih bubrega. Međutim, dogodilo se upravo suprotno - liječnici su otkrili porast kreatinina, inače izlučevine iz mišića, u njegovoj krvi. Seanovi bubrezi su otkazivali, a jedini izlaz bila je transplantacija.
Bolno.
Sezona uvjetovana lockoutom značila je da ako Spursi uđu u finale do operativnog zahvata može doći tek nakon srpnja, ukoliko Sean uopće bude nastavio s igrom. Kao što već možete zamisliti - takvo što nikada nije ni bilo u pitanju. Tvrd do granice s ludošću, Elliott je bio odlučan u namjeri da dovrši sezonu i pomogne momčadi, ma koliko god to bilo riskantno po njegovo zdravlje. Već u svibnju obuzimao ga je čudni, neprirodni umor - iza većine utakmica bi se samo otuširao i pobjegao kući gdje bi nemoćan pao na krevet. Nitko u organizaciji izuzev jednog suigrača, Stevea Kerra s kojim je dijelio svlačionicu i na Arizoni, nije znao za pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja povodom kojeg mu je transplantacija bila posve neizbježna.
“Bili smo usred sjajnog niza, igrali smo odlično, nisam htio stvarati distrakcije i dovesti do toga da me suigrači gledaju drugačije.”
Kakav lik.
Herojski odigrano doigravanje začinjeno Memorial Day Miracleom, odnosno šutom kojeg su vidjeli svi, a čiju je cjelokupnu nadnaravnu pozadinu znao samo on (i ajde, samozatajni Kerr) - završeno je fantastičnom pobjedom nad New York Knicksima u NBA finalu. Zamislite koliko je emocija bilo nakupljeno u tom izbačaju, te otpušteno pogotkom. Elliott je uživao u pobjedničkom šampanjcu, držeći pobjednički trofej u rukama koliko god je dugo mogao, (ne) znajući što mu slijedi. Jedino u što je bio siguran bilo je to da košarci još ne želi reći zbogom. Već idući dan krenuo je u potragu za donorom bubrega, a dva dana poslije obznanio je zabrinjavajuće vijesti suigračima i organizaciji.
Elliottu je životnu asistenciju pružio stariji brat, Noel. Operiran je u kolovozu 1999. - inicijalni zahvat i oporavak su prošli bez komplikacija. Međutim, nekoliko dana prije nego li je trebao napustiti bolnicu, počeo je osjećati grčeve u mjehuru. Tkivo koje je spajalo novi bubreg s mjehurom nije dobro zaraslo te je Sean morao na još jednu operaciju.
Frustrirajuće, nesretno i teško objašnjivo.
“U tom trenutku konačno sam se slomio i rasplakao kao dijete. Razmišljao sam - k vragu, kako ću se vratiti nakon ovog?”
Iako dvije operacije na bubrezima u kratkom razmaku djeluju izuzetno opasno, Sean je veoma brzo izašao iz bolnice. Tijelo mu je dobro prihvatilo bratov bubreg, a on sam prihvatio se misije novog povratka na parket. Sedam mjeseci nakon iscrpljujuće bitke za još uvijek mladog čovjeka, postao je prvi NBA košarkaš koji se vratio na parket poslije transplantacije bubrega! Još jednom, Seanov fajterski duh nitko nije mogao ukrotiti. Gregg Popovich je postavio sve moguće prepreke na treninzima kako bi Elliot odustao i posvetio se vlastitom zdravlju. Avery Johnson mu je po operaciji rekao kako ga nikad više ne želi vidjeti u dresu. Sean je u posljednjem comebacku odigrao posljednjih 19 utakmica sezone 1999-2000, kao i 53 utakmice iduće godine, s respektabilnom minutažom od nešto preko 20 minuta po utakmici.
“Nisam htio da me ovo pobijedi.”, kratko i rezolutno objašnjava svoju želju da zaigra unatoč zdravstvenom riziku. Njegova nastojanja definitivno su zalazila u područje opće neodgovornosti, ali tako to nerijetko biva s najluđim i najsmionijim ljudskim postignućima.
Napokon se umirovio 2001., zamijenivši znojnice mikrofonom kao analitičar, a i dan danas taj posao obavlja za Fox Sports. Svojevrsni je uzor za ljude s nefrološkim tegobama te one kojima je potrebna transplantacija drugih organa - ljudi ga i dalje iščekuju nakon utakmica kako bi im podijelio svoju priču i savjete u vezi njihove mučne borbe. Zajedno s organizacijom San Antonija zadnjih 20 godina sudjelovao je u brojnim kampanjama s ciljem podizanja svijesti oko bolesti bubrega, a Spursi su mu 2005. zasluženo umirovili dres.
Sean Elliott možda nije ostvario svoj puni košarkaški potencijal, no svojom životnom bitkom utjelovio je borbeni duh Spursa puno prije nego li su Duncan, Parker i Ginobili postavili momčad iz San Antonija na sam vrh lige - identičnim pristupom na parketu. Vraćao se iz rupe koja je svakog puta bila sve dublja, jer je jednostavno obožavao košarku - primjer je ultimativnog povratnika koji pokazuje da i najteže životne prepreke uz puno rada mogu biti nadvladane.
Kapa dolje, gospodine Elliott.
Shimzz
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Jos jedan tekst, vrijedan citanja, a odlomak je iz Parkerove knjige objavljene 17.novembra...
https://hoopshype.com/2020/11/27/tony-p ... my-dreams/
Sjecam se kao da je juce sve ovo bilo, gotovo svih detalja koji su navedeni...Sjecam se da sam i sam pokusavao naci clanke, procitati nesto o ovom klincu, jer je tad bilo malo toga dostupno i za top pikove, a kamo li ove sa kraja runde.Nisam bio odusevljen njime kad su utakmice pocele.Posebno, jer sam mislio da nam na draftu treba SF i dobar defanzivac.Nisam ni obracao paznju na potpis Bowena u to vrijeme.
Takodje, mislio sam da je Daniels dovoljno dobar.Napredovao je svaku sezonu otkako smo ga doveli iz tadasnjih Vancouver Grizzliesa i draftanje Parkera sam gledao kao gomilanje igraca.Kako sam samo pogrijesio.
Tu sam i naucio lekciju da ne sumnjam u draft naseg tima, dok se neki igrac ne pokaze apsolutnim promasajem i to nakon sto mu je data prilika.
https://hoopshype.com/2020/11/27/tony-p ... my-dreams/
Sjecam se kao da je juce sve ovo bilo, gotovo svih detalja koji su navedeni...Sjecam se da sam i sam pokusavao naci clanke, procitati nesto o ovom klincu, jer je tad bilo malo toga dostupno i za top pikove, a kamo li ove sa kraja runde.Nisam bio odusevljen njime kad su utakmice pocele.Posebno, jer sam mislio da nam na draftu treba SF i dobar defanzivac.Nisam ni obracao paznju na potpis Bowena u to vrijeme.
Takodje, mislio sam da je Daniels dovoljno dobar.Napredovao je svaku sezonu otkako smo ga doveli iz tadasnjih Vancouver Grizzliesa i draftanje Parkera sam gledao kao gomilanje igraca.Kako sam samo pogrijesio.
Tu sam i naucio lekciju da ne sumnjam u draft naseg tima, dok se neki igrac ne pokaze apsolutnim promasajem i to nakon sto mu je data prilika.
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Sudeci po traileru, bice ovo odlican dokumentarac!
P.S.Kakav oziljak na nozi nakon one strasne povrede!!
I opet se prije vratio na parket od onog sm.rada.
Kao ljutili se sto je rekao Tony da je njegova povreda bila 100 puta gora.Kad vidis oziljak, malo je i 1000 puta!!
-
BernardBarnjak
- Postovi: 14908
- Pridružen/a: 27 okt 2010, 10:04
- Lokacija: Sarajevo, tribina zapad
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Upravo pregledao. Odlican...NEZALAGANJE je napisao/la: ↑23 dec 2020, 21:11
Sudeci po traileru, bice ovo odlican dokumentarac!
P.S.Kakav oziljak na nozi nakon one strasne povrede!!
I opet se prije vratio na parket od onog sm.rada.
Kao ljutili se sto je rekao Tony da je njegova povreda bila 100 puta gora.Kad vidis oziljak, malo je i 1000 puta!!
Bernard Barnjak, igrac Sarajeva koji je presao u Hajduk kasnih 80-tih, a u FK Sarajevu bio pravo popularan, ljubimac navijaca.
-
BernardBarnjak
- Postovi: 14908
- Pridružen/a: 27 okt 2010, 10:04
- Lokacija: Sarajevo, tribina zapad
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Bernard Barnjak, igrac Sarajeva koji je presao u Hajduk kasnih 80-tih, a u FK Sarajevu bio pravo popularan, ljubimac navijaca.
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Nocas je i Manu usao u HOF. Vise nego zasluzeno, odmah u 1.klasi u kojoj mu je ulazak bio moguc.
Mani je bio vrhunski igrac, to svi znamo, ali citajuci i gledajuci mnogo sadrzaja o njemu, slobodno se moze reci da je mnogo, mnogo bolji covjek.Drago mi je da je ostao uz organizaciju i da ce nam, sigurno, pomoci da se brzo vratimo tamo gdje nam je i mjesto, a to je vrh NBA lige.
Mani je bio vrhunski igrac, to svi znamo, ali citajuci i gledajuci mnogo sadrzaja o njemu, slobodno se moze reci da je mnogo, mnogo bolji covjek.Drago mi je da je ostao uz organizaciju i da ce nam, sigurno, pomoci da se brzo vratimo tamo gdje nam je i mjesto, a to je vrh NBA lige.
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
poslije kukoča meni drugi najdraži igrač ikad
-
BernardBarnjak
- Postovi: 14908
- Pridružen/a: 27 okt 2010, 10:04
- Lokacija: Sarajevo, tribina zapad
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Bernard Barnjak, igrac Sarajeva koji je presao u Hajduk kasnih 80-tih, a u FK Sarajevu bio pravo popularan, ljubimac navijaca.
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Odlican video.
-
NEZALAGANJE
- Postovi: 25215
- Pridružen/a: 04 avg 2011, 23:03
- Kontakt:
Re: Arhiva - San Antonio Spurs
Jos jedna posebna noc za velikane nase fransize... Bilo je lijepo ispratiti govore Popa, Tonya, Becky, ali i Dirka, Wadea i posebno Paua.Mnogo, mnogo emocija i lijepih uspomena je ova nasa dinastija ostavila iza sebe...
Zaista vrijedno za pogledati:
Zaista vrijedno za pogledati:
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 3 gosta.