Post
Postao/la Ado1922 » 16 avg 2022, 22:16
Anele svaka čast, začepio si usta svim seronjama
Zaista mnogo uspješnih igrača, koji su u našem klubu ostavili dubokog traga, došli su iz tih sredina. Vahid i Salem Halilhodžić, Momo Vukoje, Marko Čolić, Slobodan Mrgan, Dragan Okuka, Vlado Ćutuk, Aco Ristić – i bolje da ne nabrajam dalje jer bi predugo trajalo a opet bih mnoge ispustio – nisu rođeni Mostarci, ali to tada nikoga nije bilo briga niti se nekoga ticalo zauzimaju li ti igrači možda mjesto nekom Mostarcu.
Kvalitet je bio jedino mjerilo. Doduše, svi su oni bili Hercegovci, a Velež se naprosto doživljavalo kao klub cijele Hercegovine, čiji je centar i najveći grad upravo Mostar. Ako neko, uostalom, smatra da mu to što je po rođenju Mostarac daje neku vrstu prednosti nad drugima, bilo to bavljenje fudbalom ili bilo kojim drugim poslom, bolje da se suzdržim od komentara na takva razmišljanja.
...
mi smo Velež i naš glavni interes je odabrati najbolje koji će ponijeti naš dres. Dodamo li još tome pristup nekih roditelja, kojima je, pošteno govoreći, najvažnije da igra upravo njihovo dijete, makar Velež izgubio 5:0. U suprotnom, ako njihovo dijete ne zaigra, isti ti će i nakon pobjede prigovarati i unositi nemir i lošu atmosferu na kojekakve načine. A to je zaista tužno, nepošteno prema ostaloj djeci naravno, a prije svega prema interesima i dobrobiti Veleža što bi, čvrsto vjerujem, moralo biti ispred svega ostalog. I moram zaista naglasiti da je Velež fudbalska institucija i isuviše veliki klub da bi se osvrtao na bilo čije povrijeđene sujete, upise, i to često nepostojećih imena, po društvenim mrežama i tekstove po nerelevantim internetskim portalima. Takvo što nam ustvari samo daje dodatnog motiva da istrajemo na svom putu, pa je donekle čak i korisno.
Jer zbilja ne vidim zašto bi bilo kome dobronamjernom smetao skauting djece iz drugih sredina koji je nešto najnormalnije, naročito u modernom fudbalu. Kome i zašto bi ta djeca smetala? Evo, naprimjer, Amar Milak i Haris Jogunović, naš Mostarac, kvalitetni igrači i momci, potpisali su profesionalne ugovore, a još su praktično kadeti, ali vežemo ih za klub želeći ih sačuvati za budućnost, da nam se ne bi ponovile greške kakve su se ranije dešavale, recimo sa Salčinom. Jer menadžeri već zovu roditelje takvih talenata nagovarajući ih da pređu u neke druge klubove. S nekoliko mladih igrača, za koje vjerujemo da su budućnost Veleža, potpisali smo stipendijske ugovore. Skauting je, naprosto, isuviše važan.
moram otvoreno reći, ne rušimo mi nikakve snove djece, kako nam neki prigovaraju, jer to bi bilo okrutno i pretužno, nego se tu prije i uglavnom radi o snovima i neosnovanim ambicijama nekih roditelja. Štaviše, djeca su u tom smislu neuporedivo realnija i, ako hoćete, poštenija. Pustite djecu da sama odaberu prvi tim za utakmicu, što naši treneri ponekad i rade, ili da odaberu ekipu svog razreda za školski turnir, i ona će, skoro nepogrešivo, odabrati najbolje među sobom. Ukratko, sve te kuloarske priče o “našoj djeci” su deplasirane.
Eric Cantona : "You can change your wife, your politics, your religion, but never, never can you change your favourite football team."