Olympiacos B.C.

Moderatori/ce: CashMan,KK_Bosna,nerminh74

Avatar
Tona
Postovi: 227
Pridružen/a: 18 feb 2014, 19:17
Kontakt:

PostPostao/la Tona » 11 mar 2014, 20:23

Pošto ima i najveći rival Olympiakosa temu zaslužuje ju i Olympiakos koji je aktualni europski prvak ;)

Iskreno meni najdraža ekipa.....Pratim ih već par godina i stvarno mi se sviđaju kako igraju i kako su pokazali dominaciju i osvojili Euroligu prošle godine 8-)
YNWA!
76ERS!

Avatar
Tona
Postovi: 227
Pridružen/a: 18 feb 2014, 19:17
Kontakt:

PostPostao/la Tona » 15 mar 2014, 12:23

Nažalost jučer izgubljena utakmica protiv Barcelone,ali što je tu je okrenimo se prvenstvu ;)
YNWA!
76ERS!

filip13
Postovi: 26566
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 25 apr 2014, 19:46

volio bi da prođu real

filip13
Postovi: 26566
Pridružen/a: 09 okt 2012, 18:26
Kontakt:

PostPostao/la filip13 » 15 maj 2015, 22:09

Životna priča Vassilisa Spanoulisa: "Ako ovdje nisi zadovoljan idi u Olympiakos, tamo se novac baca"

Prošlotjedna priča o Nikosu Galisu poslužila je baš kao dobar temelj za ovotjednu priču o još jednom, novokomponiranom grčkom "košarkaškom bogu". Veliki Galis bio je "okidač", pokretač košarkaške groznice koja je potom proizvela barem trojicu onih koji su nadmašili i Galisa i njegovu generaciju. Theo Papaloukas, Dimitris Diamantidis i - Vassilis Spanoulis.
Ako sam prošlog tjedna objašnjavao kakvu je pogrešku napravio i priznao veliki Red Auerbach ispustivši Galisa iz svojih ruku u Boston Celticsima, što uopće reći za pogrešku koju je napravio drugi košarkaški klub iste zelene boje i djeteline u klupskom grbu kad je prepustio Vassilisa Spanoulisa svom najvećem, omraženom rivalu? Luck of the Irish? Malo sutra.
No, krenimo ispočetka. Ili preciznije - od kraja.
Vassilis Spanoulis prošlog je vikenda u Londonu odveo Olympiakos do drugog uzastopnog naslova prvaka Europe, a sebi priskrbio treći naslov najkorisnijeg igrača završnog turnira. "Velika je čast napraviti isto što i Toni Kukoč", govorio je Spanoulis novinarima. Kad za 10 ili 20 godina budete razmišljali o toj pirejskoj momčadi koja je dvaput zaredom osvajala naslov prvaka Europe koga ćete se sjetiti? Spanoulisa... i koga još? Vjerojatno nikoga. Barem ne bez googlanja.
Upravo je taj podatak najfascinantniji u priči o Olympiakosu na europskom Olimpu. Klubu koji je godinama bacao milijune eura u bunar i nije uspijevao. A onda kad je srezao budžet za pola - poharao i Grčku i Europu. Kako? Jednostavno. Imali su čovjeka koji čini razliku. Čovjeka koji je na svojim leđima bio sposoban iznijeti sezonu. Ne jednu. Dvije.
Sve do ljeta 2010. Spanoulis je bio jedan od junaka Grčke i njegovog nauspješnijeg košarkaškog kluba - Panathinaikosa. Braća Angelopoulos su godinama talila svoje obiteljske zlatne poluge kako bi Olympiakosu vratili košarkaški primat. Trošili, trošili, trošili i gubili. Što god napravili, koga god pobijedili - protiv Panathinaikosa nisu mogli. Morali su se zadovoljiti nogometnom dominacijom, a "zelenima" prepustiti košarku.
A onda su napravili vjerojatno najjači potez u povijesti svoje košarkaške organizacije. Ili preciznije - njihov najveći i najmrži rival im je učinio "uslugu stoljeća".
U ljeto 2010. Spanoulisu je istekao ugovor s Panathinaikosom. Kao jedan od najboljih igrača jedne od najboljih momčadi Europe, zatražio je isti ugovor kakav je imao Dimitris Diamantidis. U Panathinaikosu je netko bio toliko nadobudan da mu se nasmijao u lice. I još mu bahato dobacio: "Ako ovdje nisi zadovoljan idi u Olympiakos, tamo se novac baca."
Otići iz Panathiniakosa u Olympiakos u to vrijeme je bilo otprilike kao otići iz Lakersa u Clipperse. Iz vječnih pobjednika u vječne gubitnike. Lova je dobra, ali iz sezone u sezonu teren napuštate pognute glave gledajući kako oni drugi slave. Zar bi jedan takav igrač riskirao živu glavu, gnjev navijača, svakodnevno osvrtanje iza leđa i igrao za takve gubitnike samo radi kojeg milijuna više? Nema šanse.
Nekoliko dana kasnije Spanoulis je obavijestio poslodavce u Panathinaikosu da mu je Olympiakos ponudio ono što je tražio i da ne štampaju njegov dres za dogodine. U zelenim redovima lica su dramatično uozbiljila, a Spanoulis i njegov menadžer pozvani su da se vrate za stol i nastave pregovarati. Nema šanse. Više nikad nije sjeo za isti stol s upravom zelenih.
Iz Panathinaikosa je, logično, u javnost otišla sva sila kritika na njegov račun, proglašavajući ga plaćenikom, prodanom dušom i izdajicom. Navijači su palili lutke s njegovim dresovima, prijetili mu i vrijeđali ga gdje god su stigli, ali on nije mario. Iako su mu se iz zelenog dijela Grčke rugali kako mu je novac važniji od sportskih trofeja, brzo su zaboravili da je 2006. odbacio gotovo dvostruko veću plaću u Panathinaikosu da bi otišao u NBA ligu, u Houston Rocketse.
Ne, Spanoulis u Olympiakos nije otišao (samo) zbog novca. Otišao je zbog svoje tvrdoglavosti i svojih prinipa. Želio je biti i formalno jednak najboljemu. A taj princip i nečiju krivu procjenu unutar svojih redova Panathinaikos je užasno skupo platio. Još bi nekako i preživjeli što su sa Spanoulisom izgubili poneku titulu. Ali to što ih je s njime osvojio baš Olympiakos i što je baš njih vratio na grčko i europsko prijestolje nakon 15 godina - to boli više od ičega.
Prva sezona u Olympiakosu bila je kao stvorena za ruganje iz zelenog tabora. U društvu Papaloukasa, Teodosića, Nesterovića, Bourousisa i ostalih zvijezda Spanoulis je stigao samo do četvrtfinala Eurolige, a u prvenstvu zastao tamo gdje i obično. U finalu. Istovremeno - Panathinaikos je i bez njega slavio novu titulu prvaka Europe pobijedivši Maccabi u Barceloni.
"Vidiš što si mogao imati plaćeniče. Uživaj u novcu izdajico", poručivali su mu transparentima navijači Panathiniakosa koji ga ni u trenucima najvećeg slavlja nisu zaboravili. No, zadnji se ipak smijao Spanoulis.
U drugoj sezoni gazde kao da su se umorile od silnog trošenja i srezali su budžet za 50%, otpustili većinu "imena" i Spanoulisa ostavili s Dušanom Ivkovićem bez velikih očekivanja i ambicija. A dogodilo se - sve. I titula prvaka Europe i titula prvaka Grčke - sve nakon 15 godina čekanja i to u sezoni u kojoj se praktično - odustalo.
Ironično - recesija i depresija Olympiakosu su pomogle. Gubitnke je pretvorila u pobjednike, a Grcima je baš Olympiakos dao novu nadu da vlastitim snagama mogu pobijediti gospodarsku krizu. Nakon osam titula prvaka Europe sa srbijanskim trenerima (Maljković, Ivković, Obradović), Georgios Bartzokas postao je prvi grčki trener koji je odveo Olympiakos ili Panathinaikos do trona.
A Spanoulis je dokazao da je u najmanju ruku jednako dobar kao Diamantidis. Ili Jasikevičius, s kojim također nije živio u pretjeranoj ljubavi. I s kojim dijeli još jedan kuriozitet. Ni jedan ni drugi nisu uspjeli u NBA ligi.
Spanoulis je na Svjetskom prvenstvu u Japanu 2006. razbio Amerikance u polufinalu i odveo Grčku u finale. Dokazao se protiv nominalno najboljih koje NBA liga ima, ali nije mu to pomoglo da zaradi status u Houston Rocketsima. Opet je bio tvrdoglav i svojeglav, odrekao se sigurnih 1,6 milijuna eura u Panathinaikosu i prihvatio manje od milijun netto u Rocketsima. Naletio na Jeffa Van Gundyja, koji ga je u stilu mnogih tamošnjih trenera koji se zblanjuju na sve što nije američko zakovao za klupu i na njemu trenirao strogoću.
Za razliku od Van Gundyja, koji se kao i neki naši treneri više proslavio uz mikrofon nego uz parket, Gregg Popovich je znao kakav potencijal u njemu čuči. Nije mu trebalo dugo da nagovori Rocketse da mu ga prepuste u zamjenu za prava na Luisa Scolu, koji se nikako nije odlučivao preseliti "preko bare".

No, svojeglav kakav jest - Spanoulis se tijekom ljeta zahvalio San Antonio Spursima na povjerenju i javio Panathinaikosu da je njihov ukoliko otkupe zadnju godinu njegovog NBA ugovora. Opravdao je taj potez bolešću svoje majke i željom da se vrati kući. Potpisao je trogodišnji ugovor s Panathinaikosom, odradio ga do kraja i 2010. na opisani način završio u Olympiakosu.
Razlika između onoga što mu je Panathinaikos nudio i onoga što je Spanoulis tražio za potpis novog ugovora je otprilike 500.000 eura po sezoni.
Onaj tko mu ih nije dao u prošle je dvije sezone zbog toga štucnuo barem 500.000 puta.

Avatar
DejaNMG
Postovi: 2214
Pridružen/a: 21 mar 2012, 23:09
Lokacija: Mrkonjic Grad
Kontakt:

PostPostao/la DejaNMG » 22 maj 2016, 21:11



IDOL! :kralj:

κατι μαγικο
Blue is the colour, football is the game
We're all together and winning is our aim
So cheer us on through the sun and rain
Cos Chelsea, Chelsea is our name. KTBFFH <333

<333 CFC & NYK & CZBG <333

Velibor Dunjic 1985-2014



Natrag na “Evropska košarka”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.