Šteta da većina tema su potpuno neaktivne,a jedni te isti jedne te iste "rasprave" vode na jednoj "glavnoj".
https://telesport.telegram.hr/analize/m ... i-zestoki/
Igrači su po odlasku iz Wolvesa oživljavali karijere. Love je osvojio titulu s Cavsima. Zach LaVine je postao All-Star igrač u Bullsima. Wiggins se preporodio u Warriorsima. Kvragu, čak je i Ricky Rubio popravio šut odlaskom iz Minnesote. Dolazak u Minnesotu za većinu igrača u ligi je predstavljao kaznu i nitko nije želio igrati ondje, na malom tržištu, u prehladnom gradu i za neuspješnu franšizu.
Kada je Pat Beverley prošlog ljeta razmijenjen u Wolvese, na predstavljanju je ispalio: “Nikad nisam propustio playoff. Ne očekujem da se to promijeni”. U tom trenutku pretenciozna izjava uskoro se možda pokaže i proročanskom. S omjerom 41-30 Wolvesi su trenutno sedmi na Zapadu, s pet pobjeda više od Clippersa na osmoj poziciji i samo tri pobjede udaljeni od četvrtog mjesta.
Beverley ni u Rocketsima ni u Clippersima nije bio ni najbolji ni najtalentiraniji igrač, pa samim tim ni rezultatska garancija. Međutim, Beverley je uvijek bio najborbeniji, veteranska stabilnost u svlačionici i igrač koji zaraznom energijom udara ritam ekipi i širi je poput virusa kojim se naprosto moraš inficirati. Sve ekipe trebaju jednog takvog, a gotovo da nema one u ligi koja ga je trebala više od Minnesote.
Gledate li pažljivo kako Wolvesi počinju svoj defenzivni posjed, uočit ćete da gotovo sva petorica igraju takozvanu denial obranu, odnosno, da svaki u obrani stoji zalijepljen za svog igrača kojeg čuvaju i otežavaju mu primanje lopte te samim time razvoj napadačke faze suparnikove igre. Beverley, Edwards i Vanderbilt briljiraju u denial obrani i stvaranju kaosa suparniku kojemu sat za napad curi bez da uspije povezati par dodavanja i negdje stvoriti prednost. Rezultat tog manijakalnog presinga su učinci koji kažu da Wolvesi kreiraju najviše izgubljenih lopti kod suparnika, treći su u ligi u kategoriji deflections i peti u iznuđenim faulovima u napadu.
Wolvesi su pogodili i s odabirom pick and roll obrane koja se također bazira na presingu. Već godinama se treneri trude smisliti način kako u obrani sakriti Townsa, igrača na najdelikatnijoj obrambenoj poziciji. Čak ni Tom Thibodeau nije uspio u tome. Godinama su treneri forsirali Townsa u drop coverageu na pick and rollu, za što on jednostavno nije dobar jer slabo čita igru, previše faulira kada štiti obruč i ne postavlja se dovoljno kvalitetno da istovremeno kontrolira centra i igrača s loptom. Finch i Turner odbili su živjeti u iluziji da će od Townsa napraviti Rudyja Goberta i, umjesto da se bezuspješno pokušavaju osloniti na njegovu zaštitu obruča, odlučili su iskoristiti njegovu pokretljivost. Zato Towns izlazi jako visoko u takozvanoj hedge obrani pick and rolla, a ostatak momčadi kontrolira sredinu.
Problemi ovakvog žestokog tipa obrane su uvijek isti. Vanderbiltova pomaganja iz kornera ostavljaju korner-tricaše usamljene na šutu. Samo Toronto dopušta više korner-trica od Wolvesa. Townsovi visoki izlasci stvaraju probleme pri defenzivnom skoku, pa Vukovi dopuštaju suparnicima najveći broj skokova u napadu u ligi. Također, drže ligaško začelje i kao momčad koja faulira najviše od svih. Zato u zadnje vrijeme Minnesota testira i neke druge obrane, pa smo je čak protiv nekih ekipa mogli vidjeti i u dropu s Townsom, a preferira i switch, što su zapravo vrlo vrijedni eksperimenti pred playoff, gdje se raznovrsnost uvijek isplati.
Klupa je velika snaga
Ako u obrani preferiraju žestinu, u napadu se Vukovi definitivno oslanjaju na brzinu. Igraju najbržim ritmom u ligi i imaju jedan od najboljih tranzicijskih napada. Kao što u obrani agresivno brane prvo dodavanje, u napadu odmah napadaju obranu prvim dodavanjem. Čim prijeđu centar, bez puno namještanja ulaze u neki od svojih early offense setova i napadaju.
Jedan od osnovnih koncepata koji koriste je igra kroz trailera, odnosno igrača koji se zadnji priključuje napadu. Možda zvuči kontraintuitivno da najbrža momčad igra na najsporijeg igrača, ali stvari postaju jasnije znamo li da je taj najsporiji igrač često Towns, koji raspolaže impresivnim tricaškim rasponom. Kada se KAT priključi napadu i odmah dobije loptu, ima samo dvije opcije, ali jako ubojite: prvo, šutira ako njegov čuvar stoji daleko od njega; drugo, napada driblingom ako izađe na njega. Na ovom je konceptu baziran veliki dio Minnesotinih posjeda. Ako igra kroz trailera ne prođe, Wolvesi ulaze u empty corner ili centralni pick and roll s Townsom koji može opet rolati, popati ili napasti mismatch s vrha posta ili niskog bloka.
Wolvesi su se tako ove sezone pridružili Cavsima i Raptorsima kao mladim ekipama s unikatnim stilom igre koji vrijedi popratiti. Možda još važnije od toga i od potencijalnog ulaska u playoff ponovno je etabliranje košarkaške kulture u Minneapolisu. Ova momčad obožava igrati zajedno i ima identitet na koji se može osloniti kad je se izazove. Tipovi poput Beverleyja i Vanderbilta pojavili su se kao katalizatori u tom procesu izgradnje franšiznog identiteta i savršen su dodatak talentima poput Townsa, Edwardsa i Russella. Target Center više ne zjapi poluprazan, a uskoro bi i igranje za Wolvese mogla postati premija, a ne kazna.