https://telesport.telegram.hr/kolumne/c ... kroz-zrak/
Kada je Vivek Ranadive ovog ljeta najavio instaliranje četiriju lasera na krov dvorane Golden 1, mnogi su njegovu najavu dočekali s podsmijehom. Laseri su trebali tvoriti ljubičastu zraku koja bi parala nebo i odlazila u svemir nakon svake pobjede Sacramento Kingsa. Koliko smisla je imalo, pitali su se neki, trošiti pare na nešto što će se aktivirati tek nekoliko puta kroz sezonu?
Kingsi su godinama bili sinonim za košarkaški neuspjeh. Momčad se punih 16 sezona nije plasirala u doigravanje, a da stvar bude gora, u tom periodu nijednom nisu došli na 50 posto pobjeda. U NBA-u je teško tako dugo ostati na samom dnu čisto zato jer vas draft nagradi talentom, ali Kingsi su umjesto Luke Dončića birali Marvina Bagleyja, umjesto Domantasa Sabonisa Marquesea Chrissa, umjesto Devina Bookera Willieja Cauley-Steina, umjesto Zacha LaVinea Nika Stauskasa, umjesto Giannisa Antetokounmpa Bena McLemorea, umjesto Damiana Lillarda Thomasa Robinsona, umjesto Klaya Thompsona ili Kawhija Leonarda Bismacka Biyomba. Sve unutar par pickova. Ne čudi stoga što ih godinama nije bilo na mapi.
No, Ranadive je, za promjenu, bio u pravu. Njegovi laseri upalili su se 16 puta u novoj sezoni objavljujući urbi et orbi et universum kako su Kingsi momčad koja pobjeđuje. Momčad koju se isplati gledati. Momčad koja iz utakmice u utakmicu isporučuje nešto što je do jučer u središnjoj Kaliforniji bila rijetkost: zabavnu košarku. Pitanje je koliko su Kingsi zapravo dobri i koliko je njihova pozicija na iznimno kompetitivnom Zapadu održiva, ali nema nikakve sumnje da su zabavni.
Mike Brown, u svojoj četvrtoj iteraciji glavnog trenera, odlučio je prilagoditi svoje ideje igračima koje ima na raspolaganju. Brown je u prošlosti znao biti iznimno frustrirajući glavni trener, rigidan u svojoj posvećenosti obrani, toliko nemaštovit u fazi napada da je inspirirao jednu od najsmješnijih stripovskih pasica posvećenih košarci, isuviše oslonjen na briljantnost LeBrona Jamesa i Kobea Bryanta i njihove izolacije. No, tijekom godina je stasao, osvajajući naslove kao de facto defenzivni koordinator Golden State Warriorsa, košarka se promijenila, a promijenio se i upliv trenera u samu igru kroz skriptiranije i kompliciranije akcije.
Puno je pitanja oko Kingsa, ali rekao bih da ona navijačima trenutno i nisu toliko bitna. Što će biti za tri mjeseca? Brate, koga briga
Brown je sa sobom doveo i nekoliko cijenjenih pomoćnika poput Jordija Fernandeza, Jaya Triana, Leandra Barbose i Lukea Loucksa i oni — s Dougom Christiejem, kojeg je zadržao iz prošlog režima — čine iznimno uravnotežen i zanimljiv trenerski korpus koji uključuje kako bivše igrače, tako i kandidate za doktorat u sportskoj psihologiji. Brown i suradnici kreirali su sustav koji zasada uspijeva izvući maksimum od igrača.
Kingsi su tijekom prethodnih sezona generalno imali problem s koherentnom igrom i stvaranjem jasne taktičke filozofije, što je često uzrokovalo slabije zalaganje igrača, ali ove godine to nije slučaj. Kingsi su brza, tranzicijska momčad koja pokušava trčati čak i nakon primljenog koša, dok se u punom napadu pretvaraju u ekipu koja kreira poene kroz dribble hand-off akcije koje se mogu završiti na četiri-pet različitih načina.
Za razliku od Brownovih prijašnjih ekipa, Kingsi nemaju samo jednu fokalnu točku, što ih čini opasnijima i nepredvidljivijima, iako je jasno da su dvojica igrača ispred svih u hijerarhiji momčadi.
Prvi je De’Aaron Fox, koji sa šest godina staža u Kingsima predstavlja iskusnog veterana iako je jučer navršio tek 25 godina. Građen kao Barbika — 70 posto noge, 30 posto gornji dio tijela — Fox je vjerojatno najbrži coast-to-coast NBA igrač još od Tyja Lawsona, a njegova je brzina idealni način za stvaranje pritiska na suparničke obrane u tranziciji. Ne samo kroz finiširanje akcija, u čemu je ove sezone bolji i efikasniji nego ikad, nego i kroz uništavanje defenzivnog balansa. Čak i kada ga suparnici sustignu, često će to napraviti s igračima izvan svojih pozicija, što omogućuje Kingsima da brzo pronađu mismatcheve i maksimalno ih eksploatiraju, bez potrebe da desetak sekundi vrte akcije kako bi dobili željeni matchup. Fox je naučio brže se rješavati lopte i vjerovati suigračima, što ga je učinilo znatno opasnijim off-ball igračem i finišerom iz spot up situacija.
To ga je učinilo i idealnim partnerom Domantasu Sabonisu. On je lani odigrao svega 15 utakmica za Kingse nakon tradea iz Indiane i već tada je počeo pokazivati da bi on i Fox mogli imati sjajnu kemiju, a ove godine njih dvojica izgledaju još bolje.
Sabonis zapravo izgleda odlično uparen s bilo kojim suigračem Kingsa. Ono što je Fox za njihov tranzicijski napad, to je Litavac za njihov half-court napad. Sabonis je apsolutna elita u dribble hand-offu, sposoban manipulirati suparnicima bez obzira na koji način branili pick-and-roll. Njegovo razigravanje iz short rolla — koje kod Kingsa često zna mijenjati razigravanje iz dribble penetracije — slabije je samo od onog Nikole Jokića, što je poprilično velika pohvala. Ne čudi što je Sabonis u top 15 igrača lige po asistencijama i, premda mu fali maštovitosti koju je imao ćaća, nema sumnje da je dodavački gen naslijeđen.
Ta prijetnja konstantnog otvaranja obrane dodavanjem bez ikakve sumnje mijenja način na koji ga suparnici brane, pogotovo na post-upovima, gdje ga jako rijetko dupliraju, opredjeljujući se najčešće na show obranu što Sabonis, sa svojom više nego pristojnom leđnom tehnikom, itekako koristi. Samo su Kristaps Porzingis, Jokić i Kevin Durant ove sezone efikasniji u postu među onim igračima koji uzimaju više od dva post up šuta po sezoni*.
*Znam, znam, dvije akcije po utakmici je jako skroman kriteriji, ali tu smo di jesmo. Samo je Jokić ove sezone uzimao više od pet post-up šutova po utakmici, dok je 2015., kada se taj tip šuta počeo pratiti, takvih igrača bilo 12. U 1990-ima ih je vjerojatno bilo preko 30.
Sabonis je idealan fit za ovu ekipu i zbog toga što bez ikakvih problema može istrčavati kontre te je iznimno skladan i fluidan igrač s obzirom na to da je visok 211 cenata; baš kao i Chimezie Metu, koji je preuzeo ulogu rezervnog centra od Richauna Holmesa, polako istisnutog iz rotacije i sada primarnog kandidata za trade.
Ta je komplementarnost lajtmotiv ovih Kingsa. Sabonis i Metu mogu istrčavati tranziciju, što vam daje višak igrača u kontrama bez obzira na to kako one krenule, a s druge strane svi bekovi i krila mogu driblati loptom. Dapače, jako je čest slučaj da loptu preko centra prenose i Kevin Huerter i Keegan Murray i Davion Mitchell prije nego što je predaju Foxu. Sva trojica, zajedno s Harrisonom Barnesom i Malikom Monkom, sposobni su igrati hand-off akcije i kreirati pritisak kroz pick, a Brown i pomoćnici maksimalno koriste tu polivalentnost, često ponavljajući iste akcije samo s drugačijim sudionicima.
Murray je među spomenutima vjerojatno najzanimljiviji igrač, baš zbog svoje sulude svestranosti. Nema stvari koje momak ne radi dobro. Sekundarni play? Tu je. Spot up šuter? Ima 55 efg% na četiri pokušaja po utakmici. Kretanje bez lopte? Besprijekorno. Cuttanje i slashanje? Nema problema. Murray možda nema plafon kao neki rookieji birani iza njega na draftu, ali jasno se vidi da je već sada ispoliran igrač nakon što je proveo dvije sezone na faksu. Popravi li samo malo igru u obrani i finiširanje na obruču, mogao bi postati idealan glue guy, a možda i malo više od toga.
Što bi moglo utjecati na ostanak Harrisona Barnesa u ekipi. Jedan od dvojice 30-godišnjaka u momčadi (iako je pitanje koliko je Matthew Dellavedova član ekipe s obzirom na minutažu), Barnes je ove sezone u potpunosti izgubio vanjski šut te se srozao s lanjskih 39 posto na 4,7 pokušaja po utakmici na svega 30 posto uz 3,7 pokušaja. Barnes je i dalje jako koristan igrač, prvenstveno kao već spomenuti glue guy — i zbog svoje sposobnosti da poentira u izolaciji, i zbog zatvaranja defenzivnog skoka, pa i zbog iskustva koje donosi ekipi, ali bez vanjskog šuta on gubi na vrijednosti i Kingsi će morati dobro razmisliti hoće li ga zadržati na ljeto jer bi se njegovim odlaskom otvorio prostor pod salary capom
Što generalno ne znači puno za Kingse, ali ova je sezona njihova audicija za free agente i moguće je da će tako ili potpisati slobodnog igrača iz malo višeg ranga nego su navikli, ili postati zanimljiva destinacija za eventualnu razmjenu.
Razmjenom su, uostalom, iz Atlante doveli Huertera koji je briljirao u prva dva mjeseca sezone, gađajući tricu preko 46 posto. Na žalost, Red Mamba se u međuvremenu ohladio te je kroz osam utakmica prosinca gađao samo 31 posto iza linije, što je itekako utjecalo i na rezultate i na geometriju same momčadi. Huerter je, doduše, pronašao novi život u Sacramentovu egalitarnom sustavu te je počeo sve više sudjelovati u igri ekipe kao play, što je bilo nezamislivo dok je igrao u paru s Traeom Youngom. Huerter je uvijek imao solidan pregled igre te je znao proslijeđivati loptu kad bi ga zatvarali na trici, ali danas sve više sudjeluje u izgradnji napada kao pick-and-roll ballhandler i tako pomaže ekipi čak i onda kad ga ne ide s distance.
Isto se može reći i za Monka, koji je predvodio drugu jedinicu Kingsa kao slasher/p’n’r ballhandler. I on je izgubio vanjski šut u odnosu na zadnje dvije sezone, ali je i dalje efikasan scorer unatoč popriličnom volumenu. Uz brzonogog Mitchella, koji sve češće zatvara utakmice te fillere Terencea Davisa, Treya Lilesa i Metua, oni čine pristojnu drugu jedinicu koja možda neće nikoga zapanjiti, ali neće nužno ni izgubiti utakmicu.
Što je, u konačnici, osuda Kingsa.
Ne to što imaju solidnu klupu nego što su, u konačnici, solidna momčad. Sjajno posložena, egalitarna momčad koja izvlači maksimum iz većine svojih igrača, ali u konačnici ekipa bez superstara. I Sabonis i Fox zaslužuju All-Star nominacije, daleko od toga, ali biste li ijednog stavili u top 20 igrača lige? U top 25? Kako će njihov lepršavi, superzabavni napad izgledati ako uđu u playoff i obrane se stisnu?
Okej, Memphis je lani sa sličnim stilom igre izgledao više nego pristojno, ali Memphis ima bolju ekipu. Jasno, Kingsi mogu tranziciju zamijeniti za half-court i više forsati Sabonisa umjesto Foxa, ali sumnjam da gubitak takve komponente može uroditi pobjedničkom košarkom. Hoće li uopće u playoff? Kingsi dosad nisu naletjeli na zdrastvene probleme; dapače, najzdravija su ekipa lige. Sabonis nije propustio utakmicu, Fox je propustio tri. Nitko iz prvih 10 igrača u rotaciji nije propustio više od pet. Teško je očekivati da će tijekom čitave sezone biti zdravi, pogotovo Fox koji u zadnje tri godine nijednom nije došao do 60 odigranih utakmica u sezoni.
Puno je pitanja oko Kingsa, ali rekao bih da ona navijačima trenutno i nisu toliko bitna. Što će biti za tri mjeseca? Brate, koga briga. Važno je da nakon sto tisuća godina Kingsi igraju zabavnu, zanimljivu, kvalitetnu košarku. Da Staplesom i Little Ceasars Arenom odjekuju povici Light The Beam.
Da čitav svemir zna, putem ljubičaste zrake koju su korisnici na Google Mapsu okarakterizirali kao sveto mjesto, kako momčad koja 16 godina nije bila u playoffu opet pobjeđuje.
