U globalu tekst iznad je stvarno jedan od realnijih i profesionalnijih osvrta. Kulturno upozorava one previse zanesene rezultatom da budu trezveni
Ipak, na nekim mjestima uocavam ( mozda samo ja) da pisac pruza mogucnost i za ono klasicno "JESAM VAM REK'O", a poznavajuci njegovo pisanje nakon nase predstave u Belfastu, poslije prve nase utakmice sa nezadovoljavajucim rezultatom Ibrulju prvom nece biti mrsko tu frazu iskoristiti i naklatiti se Robiju na kosti
Umjesto takvih dijelova u tekstu, potrebnije je koju rijec "baciti" na pristup nasih momaka utakmici i zalaganju tokom cijelog meca. O tome se nismo nacitali, a svakako smo trebali jer onakav nas pristup nikako nismo upamtili kao praksu. Trebali su nam hipoteticki odgovori na hipoteticka pitanja nasih vrlih novinara i kolumnista kao sto su: Da li je ovakav pristup samo pozitivan sok na promjenu trenera i do kad ce trajati ?, ili je Robert sjajan motivator ?, ili sjajan pedagog/psiholog? I ono najbitnije kako kontinurano zadrzati ovakav pristup ..???
Jer pristup, zalaganje, zainteresovanost i zelja svih momaka i strucnog staba su puno elementarnije stvari, a sigurno i bitnije za uspjesne rezultate nego stvari kojima se trenutno pridaje vise vremena i prostora (kao sto su pitanje posjeda, tranzicije, eventualni nedostatak tehnike, stil igre..) Pogotovo ako uzmemo u obzir cinjenicu da je do sada Robert s momcima potrosio tek 20- tak radnih dana.
7-8 minuta pressice nakon zavrsenog meca potroseno je u Robijevom uvjeravanju svih oko sebe da je svjestan da moze bolje i da ga se vise ne vuce za rijec ili nesto drugo... Dakle to smo culi i od njega samog pa isto dalje potencirati nije suvislo
Odgovore na pitanja koja vas zabrinjavaju a vezana o nasim "rupama" u dosadasnjem stilu igre, eventualnoj upitnosti kvalitete prema naprijed, organizaciji igre .... etc su prilicno lagana i logicna.
Objasnjenja i analize svih pozitivnih i negativnih stvari koje se dogode tokom igre potrazujemo prvenstveno u nama ( u prvom redu nasem strucnom stabu i igracima...) i u protivniku ( pogotvo ako je kvalitetom blizu nas ili bolji)
Sto se tice nasih protivnika oni svakako nude odredjene odgovore na prethodno postavljena pitanja. Austrija je reprezentacija sastavljena od bundesligaskih igraca koji su fizicki jedni od najpripremljenijih, koji mogu ispratiti bilo kakav tempo i po potrebi nametnuti visi. Cijelo vrijeme postavke su bile takve da se oko centra nalazilo po 9-10 igraca sto nasih sto protivnickih koji je u svakom momentu svaki bio markiran od svog cuvara. Defanzivne linije obje ekipe su pokusavale izaci visoko, a opet ni ofanzivci nisu prezali od umjerenog presinga. Tako da su se dimenzije terena na kojem se igralo umnogome smanjile. Promjena tijeka takve igre, dvije ujednacene ekipe, mogla se promijeniti samo ranim golom tj greskom nekog od igraca u opasnoj zoni. To se nije desavalo jer se uspjevala odrzati koncentracija i budnost svih igraca. Tipicna takmicarska utakmica u kojoj su ekipe u pat- poziciji bez pretjerane potrebe za rizikovanjem.
Sto se tice nas trebamo biti svjesni da u danasnjem reprezentativnom fudbalu kvalitet organizacije igre, tranzicije i u konacnici razlika jedne ekipe nad drugom ogleda se u mehanizmina uigranosti, u tzv automatizmima. "Suhi kvalitet" jedne ekipe nad drugom je iscezao osim ako ne govorimo o duelima protiv protiv poluprofesionalnih reprezentacija ( ako ih uopste vise i ima). Vodeci se tom linijom nama u startu dvije cinjenice ne idu u prilog.Prva stvar je ta da smo smjenom generacija izgubili i mnoge automatizme izmedju igraca. Igraci koji su se znali "u dusu" i napamet znali kretnje svojih saigraca su se oprostili. Zadnjih nekoliko godina /mjeseci 5-6 super kvalitenih igraca se oprostilo, i to onih redovnih startera- kostura. Potrebno je vrijeme da se pojedine nove stvari uspjesno pohvataju. Druga cinjenica koja nam ne ide u prilog jest i novi selektor kojem je ovo tek trece okupljanje sa nasim najboljim igracima. Nevjerovatan rezultat pravi, ali eto nas prosjecni covjek bi htio sad- odmah i jare i pare. Polako, zavirimo u blizu proslost kada nije bilo niti jednog niti drugog.
Robertu treba vremena, a nama strpljenja i sve ce biti jos bolje

Nije problem u slijepim vođama, problem je u slijepim sljedbenicima.
Svabo je to...