kobe24 je napisao/la:ASD je napisao/la:kobe24 je napisao/la:Tijelo dozvoljava sve. Normalno, neces ti sa sat i po dnevnog treniranja poceti da treniras 10h dnevno, ali mozes ici stepenicu po stepenicu i na kraju doci da toga da imas snage (i volje) da treniras bukvalno cijeli dan bez prestanka. Bez individualnih treninga u kojima ispravljas ono sto nemas i nadogradjuejs ono sto vec imas i bez maksimalne posvecenosti fudbalu, nema ni velikog uspjeha.
Kako objasnjavas ceste povrede nasih igraca kada odu vani?
Prvi koji mi padaju na pamet su Kozulj, Koljic i Besirovic?
Nesreca ili nesto drugo?
Pa, nisu ova trojica otisli u Mancester ili Barcelonu, pa da se nisu nikako mogli adaptirati na taj nivo. Hajduk jeste profesionalniji od recimo Sirokog, ali to je tek jedna stepenica iznad i po meni povrede Kozulja ili Besirovica nemaju nikakve veze s cinjenicom da je Hajduk organizovaniji klub od onih u kojima su oni ranije igrali.
Nas najveci problem je sto se kod nas pogresno radi s djecom od tih najmanjih uzrasta. Provjereno znam kako je to u Slobodi. Djeca sa 16-17 godina do pola noci sjede po onim sisa barovima, nemaju trun profesionalizma u sebi, ali opet bez ikakvih problema redovno igraju u Slobodi (jer su im roditelji neki giganti), a niko im nije skrenuo paznju da to ne rade i da eventualno mogu biti sankcionisani zbog toga. Dole treneri dobar broj te djece nece da pogledaju ako nemaju nekog ko ih gura i ko ce im dati nesto sa strane. Sva ta odbacena djeca kasnije odu u Slogu i onda ove zvijezde rasformiraju na Tusnju (sto se sad za vikend desilo), a u Slobodi ni na jednom mecu nisu usli ni u zapisnik, tj. navodno nisu ni medju 20-ak najboljih koji igraju utakmice. Osim toga, ogromnu ulogu u svemu tome imaju roditelji. Ako su roditelji pametni i znaju sta trebaju raditi, onda oni pazljivo prate svaki korak svog djeteta i na kraju od njega moze biti nesto. Imamo primjer Muse, koji je vec napravio ozbiljne stvari, a njegovi roditelji su imali ogroman udio u svemu tome (sto se bas vidjelo na ovom filmu o njemu, koji je izasao prije nekoliko dana). Imamo na desetine primjera ovih nasih talenata koji odu u neki solidan klub, uzmu dobre pare i onda bukvalno stagniraju sve vrijeme i ne pomjere se s mrtve tacke. To je neki seljacki pristup svojstven nasem mentalitetu. Mislim da kao primjer za to komotno mogu navesti Armina Hodzica iz Dinama.
Jednostavno, kod nas je prisutan pogresan nacin rada s tom djecom, a taj pristup mora biti ispravan od najmladjih uzrasta. Neophodno je odmah usadjivati u djecu profesionalizam i ozbiljnost, pripremati ih i psihicki i fizicki za ono sto ih ceka. Djeca su u tim godinama podlozna mijenjaju svijesti, a kasnije je to nemoguce.
Sva trojica koji su se povrijedili su otisli na mnogo veci nivo nego sto su bili, ogromna je razlika izmedju Hajduka i nase lige.
Prije svega zbog toga sto igraci kod nas ne shvataju ozbiljno fudbal, ne hrane se kako treba (znam puno igraca u nasoj ligi koji ni 1% ne razmisljaju o ishrani, a ishrana je kljucna kada zelis podici treninge na veci nivo, ovako te ostavljaju u jednoj tacki).
Daleko od toga da je ishrana samo jedini problem, moze se danima pisati gdje se grijesi u nasoj ligi, govorim o individualnim greskama.
Omladinski pogon Slobode je prije 7, 8 godina, pa i manje bio jedan od najboljih u drzavi, ako ne i najbolji, a doveli su se u situaciju totalnog haosa da nisu ni medju 10 u drzavi, sama cinjenica da su izgubili od kadeta Tuzla citya je za zapitati se.
kadetima oba kluba je mjesto u omladinskoj ligi sjever, a ne u Premijer ligi.
5, 6 standardnih kadeta Tuzla citya su igrali i prosle godine pa od Buducnost u Simin Hanu izgubili 5:0, a u Banovicima 7:0.
I zbog neuredjenog sistema omladinskog fudbala, Tuzla city se plasirala u Premijer ligu, a ne Buducnost.
To je ogroman problem.
Slazem se sa tim dole.