Carlos Alcaraz Garfia

[Felixians4]

Rođen 5.maja 2003. u El Palmaru,Murcia. Predodređeni,prijestolonasljednik,kralj,dominator,gladijator....

Novi Nadal? Po mnogočemu jest. Evo,usporediti samo čiste brojke u ovoj analizi: https://telesport.telegram.hr/analize/j ... ovi-nadal/

Ono po čemu su totalno povezani nisu brojke već gard,fighterski duh,brzina,intenzitet,karakter,zemlja im najjača podloga(vjerojatno hmm),Španjolci. Jednome je trenutno glavni trener CARLOS Moya,drugome Juan CARLOS Ferrero. Obojica navijači Real Madrida. Dovoljno? Por supuesto que es. U intervjuima s 15,16,17 godina u pravilu je izdvajao da je njegov role model i najsličniji od GoatEra,Roger Federer. A sam Ferrero je ustvrdio da ga podsjeća na Đokovića. I zaista ima osnove i ta poredba.

Bacite oko: Ovo nisu istine!


Evo,napunio 19 godina,tukao Rafu po prvi puta,u njihovoj metropoli,pred kraljom kojemu je "mali" idol praktički,pozdravio obojicu nakon duela u svlačioni, Modrićem,Raulom i ostalom svitom te domaćom publikom koja je najsretnija na svijetu. A kako ga je svladao? Ozlijedio gležanj na startu drugog seta,potonuo do kraja istog,Rafa u naletu,a onda dečko otiđe do toaleta i obeća si bespoštednu borbu jer u suprotnome,bolje da se ne vraća na teren ukoliko će tražiti alibi razmišljajući o boli u nozi(a i prst ručni blago povrijedio pri padu,dobro je prošlo) dok je Rafa kuburio sa vječno kroničnim problemom stopala. Titani prsa o prsa,idol i njegov mladi ogledni primjer,a odsada i ljuti suparnil. Samo dok su jedan preko puta drugog u areni.


Gledaju međusobno nadmetanje najvećeg sportaša Španjolske ikada te momka kome se predviđaju slični dosezi. Imaju privilegiju navijati za obojicu nekoliko godina još,svjedočiti toj famoznoj najboljoj sportskoj "uživo" utrci za popularno GOAT zvanje svog Rafaela,a upravo Garfia mu može odmoći ili pomoći u tome,tko zna što donosi već Roland Garros kroz koji tjedan. I nakon što se okončaju karijere Federera,Nadala,Đokovića, neće Španjolci biti glavni istaknuti fanovi "Charlieja". O,ne... svijet je već zaluđen prezentom uskoro top5 predstavnika,teenagera koji isključivo dječačkim licem i pubertetskim aknama odaje dojam da je i dalje,tinejdžerska zvijezda. Superzvijezda izbačena u orbitu.



Hrvatska javnost mogla ga je bolje upoznati 2021. godine, kada je osvojio 31. izdanje ATP-jeva turnira u Umagu. Alcaraz je u finalu za svoj prvi ATP naslov u karijeri s uvjerljivih 6:2, 6:2 poslije sata i 17 minuta igre svladao 35-godišnjeg Richarda Gasqueta.

Odmah nakon velike pobjede i prvog velikog trofeja potrčao je u zagrljaj treneru Juanu Carlosu Ferreru, nekadašnjem svjetskom broju jedan.

‘Nije bilo lako organizirati turnir zbog pandemije, zato sam zahvalan svima koji su omogućili da se osjećamo sigurno. Zahvalan sam svojoj ekipi i Ferreru, koji mi je omogućio ostvarenje sna. Nikad neću zaboraviti ovaj tjedan. Hvala i vama navijačima, pola ovog trofeja je vaše. Hvala i vidimo se dogodine’, rekao je mladi Španjolac nakon senzacionalnog uspjeha u Umagu, početka njegove, uvjereni smo, velike karijere.

Legendarni Španjolac Juan Carlos Ferrero, koji je kratko bio prvi tenisač svijeta te osvajač Roland Garrosa (2003.), uzeo ga je pod svoje.

Njihova suradnja traje nepune četiri godine, ali Mosquito (komarac) - kako glasi Ferrerov nadimak - dobro zna kakav dragulj ima u rukama:


'Prvi put sam ga vidio kako igra kada je imao 12, 13 godina. Nastupio je na turniru moje akademije, ali već su pričali o njemu kao o igraču koji igra nešto drukčije od ostalih. Imao je servis-volej, radio je neke stvari koje nisu bile uobičajene. U rujnu će biti tri godine da skupa radimo. Vrlo brzo napreduje i jako sam zadovoljan. Neki put i prebrzo, ali kad vidite kako igra, mene to ne iznenađuje jer vidim kako radi na treninzima. "



Početkom ove godine mladi Španjolac je još jednom šokirao i zadivio svijet. Postao je najmlađi pobjednik Mastersa u Miamiju nakon što je u finalu svladao Norvežanina Caspera Ruuda 7:5, 6:4. A usput je srušio rekord Novaka Đokovića. Naime na istom mjestu srpski je tenisač slavio 2007. u dobi od 19 godina.



Podatak da je Alcaraz u svega godinu dana napredovao za više od 120 mjesta na ATP-jevoj ljestvici dovoljno govori o tome o kakvom se potencijalu radi.

Na Floridu je stigao kao 16. igrač svijeta, a sada je već među deset najboljih (trenutačno je deveti, op.a.). Cilj je naravno jasan - jednoga dana biti prvi na svijetu! A ne može ni manje s obzirom na to koliko krupnim koracima 19-godišnjak grabi prema vrhu. Sljedeći na meniju zasigurno mu je pohod na Grand Slam i svi nestrpljivo čekaju njegov nastup na Roland Garrosu. Kladionice su ga već proglasile trećim favoritom turnira, odmah iza Nadala i Đokovića. No pritisak ne osjeća…

‘Spreman sam osvojiti Grand Slam ove godine’, poručio je nakon trijumfa u Miamiju samouvjereni Alcaraz, a pokazuje zrelost kakva dugo nije viđena kod profesionalnog tenisača njegovih godina.

Pobjedom u Miamiju čudesni je Španjolac postao treći najmlađi tenisač u povijesti koji je pobijedio na nekom turniru iz serije Masters 1000. Kao mlađi od njega, uspjeli su to jedino Michael Chang (Toronto 1990.) i Rafael Nadal (Monte Carlo 2005.).


Otac Carlos i majka Virginia odveli su ga na teniski trening kada je imao četiri godine.

Nije tajna to da je na samim počecima velik utjecaj na njega imao otac, svojevremeno rangiran među 40 najboljih španjolskih tenisača. Uz oca, velika mu je inspiracija i najveći teniski uzor bio Rafael Nadal te, kao svaki Španjolac, Alcaraz preferira zemljanu podlogu.

Kada je imao 12 godina, počeo ga je zastupati agent Albert Molina:

'Počeo sam gledati Carlitosa kada je imao 11 godina', rekao je jednom prilikom Molina, a prije je vodio karijeru Davida Ferrera i Nicolasa Almagra.

Talentirani Španjolac debitirao je na ATP-jevu turniru Rio Open 2020. godine pobijedivši solidnog sunarodjaka Ramos-Vinolasa u dramatična tri seta, kada je imao svega 16 godina. Sljedeće godine kvalificirao se na glavni turnir Australian Opena. Tako je postao najmlađi igrač u povijesti koji je nastupao na glavnom turniru Grand Slama. Slavio nad Boticom van de Zandschulpom,Nizozemcem u usponu,a interesantan fact da su obojica prvi veliki rezultat na Grand Slamu ostvarili upravo na USO 2021, četvrtfinale. Carlos zastao u četvrtfinalu,prisiljen predati u drugome setu Augeru-Aliassimeu,a čitav turnir je ostao zapečaćen bogatstvom sjajnih matcheva,no možda glavna ljepotica za izdvojiti: Alcaraz-Tsitsipas, 3.kolo. Završilo je klimaksom, u TB 5.seta , Carlos je hrabro napao,pogodio i stavio svima do znanja da je on taj,da ne nadolazi,stigao je među "običnu" svitu,tako kulturan i na mjestu dečko,a nenormalno jak fizički,tehnički,mentalno. Spoj vanZemaljca zamišljenog i Španjolca. Ubitačan kombo.

Postao je 2021. i najmlađi pobjednik matcha u glavnom dijelu ždrijeba ATP 1000 Madridskog izdanja,nadmašivši Rafu(ipak,Nadal je svoju prvu pobjedu u Madridu ostvario ujesen 2004. dok se igrao na dvoranskom hardu. 2005. uzeo trofej preokrenuvši Ljubičića) koji ga je potom "za osvetu" dočekao u drugom kolu i riješio ga prepustivši mu po jedan,odnosno dva gema po setu. Inače,Alcaraz je proslavio punoljetnost taj dan. A,eto,godinu i dan kasnije uzvratio mu je na istom mjestu.

Poharao je zemljane challenger,često igrajući naporne maratonske dvoboje u 3 seta uglavnom izašavši kao slavljenik,odigravajući najjače i najkvalitetnije u momentima lomljenja. Nije uopće jednostavno probiti se kroz te turnire nižeg ranga i domoći se topa100.

Prvu pravu Tour godinu okončao je dominantim osvajanjem NextGen Finalsa, a mladi suparnici uopće nisu naivni i preveć nedorasli,štoviše,većina s podjednako i više senior iskustva- Nakashima,Cerundolo,Rune,Baez te Korda u finalnom okršaju(baš Korda ga je dočekao na startu zemljanog dijela ove godine što je bio prvi match Garfije po osvajanju Miamija i u maratonskom dvoboju Seb je izišao uspješniji nanijevši zasad jedini poraz Španjolcu na toj podlozi 2022. jer je uslijedilo osvajanja Barcelone te u momentu pisanja uvoda u otvaranje topica, Alcaraz Garfia priprema se za polufinalni okršaj u Madridu,prvi okršaj s no.1 meštrom,Novakom Đokovićem).


Osim Tsitsipasa,Alcaraz je do kraja 2021. nanizao i Talijane Berrettinija i Sinnera u Beču/Parizu skupivši već tako 3 top10 skalpa.


AO 2022 vjerujem da bi donio najveći spektakl polufinalnim duelom Nadal-Alcaraz i možda glupo za reći da je malo nedostajalo da se desi jer je Carlos ispao u 3.kolu od Berrettinija,no poraz je nadošao u TB petog. Nekad uspiješ(Tsitsi u NY),nekad ne(Matteo u Melbourneu).
Nije poremetilo ništa u mislima i planovima Carlosa i njegovog stožera,otišao u Južnu Ameriku,tamo uzvratio Berrettiniju u četvrtfinalus 2-1 za 2-1 u H2H,u poluzavršnici je lakoćom riješio još jednog ultra talentiranog talijanskog manekena,Fogninija,a u finalu je pao Schwartzman. Najteži izazov tog kišnog tjedna Alcrazu je zapravo bio izdanak Nadal Akademije,sunarodnjak Jaume Munar u prvom kolu.

Slijedi US,IW: Norrie,branitelj jesenske titule u Dolini pada rutinski kao i u 1.rundi USO 2021. Između Madrida 2021. i 2022. smjestio se najbolji duel Nadala i Alcaraza,Rafa je na mišiće,pribranost i eto,nastavno na adrenalin samopouzdanja i šampionstva donešen od čitavog života,no recentno osvajanjima Australije i Acapulca, prošao dalje do finala.


Miami- Tsitsipas je krenuo bolje,no kada je malac upalio svoj turbo,odjurio do polufinalnog sraza s Miomirom Kecmanovićem,koji se preporodio pod patronatom D.Nalbandiana i momci su ponudili spektakl koji se ne srami mnogih od skoro 60 sudara Nadal-Djoko. Tko zna,možda se stvori rivalstvo Nadal-Djoko newgen.

Garfia po običaju u biti ili ne biti poenima nekako gornji,ide dalje,a u finalu se namjerio na Norveškog duha Caspera,dominatora 250.ca na šljaci 2021. pa eto, 2 nominalno "šljakaša" igraju u završnici Masters harda. Nervozno kreće Garfia,no u 2 seta rješava svoj dosad najznačajniji trofej. Prvi se pamti.

Prvi dio zemljane 2022. smo opisali,a tek slijedi ono nešto... Dakle,Đoković.Alcaraz. Polufinale Madrida.

Kecmanovićev head coach,Nalbandian, nanizao je Nadala(drugi nositelj) s 6-1 6-2 u četvrtfinalu pa Đokovića 6-4 7-6(treći nositelj) u polufinalu te Federera(prvi nositelj) 1-6 6-3 6-3 u finalu, MADRIDA. Tog hard indoor Madrida 2007.

E,Alcaraz može spojiti Nadala(treći),Đokovića(prvi),Zvereva(drugi) u Madridu 2022.

Ako me pitate za želje ,ne bih volio,navijam za finale Nole-Zverev(koji nakon MC na prvom clay 1000 godine ponovno u polufinalu ide na Tsitsija,ovdje u Madridu ima 2 titule,brani lanjsku),no kakogod,sladokusci uživaju.



https://telesport.telegram.hr/price/alc ... iti-seksi/


Dok su Federera ljudi zavoljeli dobrim dijelom upravo zato što je ovu igru učinio ljepšom nego itko ikad prije, Nadal nas je očarao temperamentom i mentalitetom koje je donio na teren; njegov banana-forhend možda nije najljepši na svijetu, ali kad zastenje kao da mu je to posljednji koji će ikad udariti te ga potegne poput kauboja u kakvom revolveraškom obračunu, ugođaj i dojam postanu potpuno drugačiji… Kao da se i u vama samima probudi zvijer koja je spremna umrijeti na terenu; riječ je o mentalitetu koji po mom skromnom mišljenju nadilazi same okvire igre.

Kad pričamo o tenisu Novaka Đokovića, ni on u estetskom smislu nije donio ništa novo ili osobito privlačno; dapače, prosječnom bi se promatraču njegov tenis mogao učiniti monotonim i dosadnim, iako se ne bih s time složio. Kad Nole uđe u zonu te krene crtati po terenu — rano kupiti lopticu, čisto je udarati te razvlačiti suparnika po terenu kao da je od žvakaće gume — ne mogu u tome vidjeti ništa ružno, monotono ili dosadno. Previđa se i to da je Đoković u zadnje vrijeme postao podosta drugačiji igrač; odnosno, koliko god to jednom prosječno zatucanom Federerovom fanu zvučalo kao svetogrđe, previđa se to da estetski počinje podsjećati upravo na Federera; varijaciju je u svojoj igri doveo gotovo do savršenstva i danas djeluje kao da je oduvijek imao mekane ruke.

Ako je Federer sa svojim tenisom utjelovljenje elegancije, Nadal siline i intenziteta, a Đoković konzistentnosti, Alcaraz je onda utjelovljenje seksipila. Upravo ga zato već sad toliko ljudi voli, a upravo će ga zato još i više voljeti.

Njegov je tenis čisti seks.

Ne znam, možda je to i generacijska stvar, možda sam ja kompletni idiot kojemu su masovni mediji isprali mozak još u djetinjstvu ili što već, ali bitno je osjećati se seksi, biti seksi na terenu. Bitno je imati tu dozu samopouzdanja, a onda i seksipila u pokretima i udarcima.

Alcaraz jučer ponovno nije odigrao posebno dobar meč. I ne radi se o tome da je opet pobijedio — iako se i o tome radi — nego da vas je unatoč tome opet očarao; opet ste otišli sa stadiona ili ugasili televizor i zapamtili tih nekoliko poena zbog kojih ćete opet otići na stadion ili upaliti televizor. U igri u kojoj, generalno gledajući, nema puno mjesta atrakciji i koja možda sama po sebi uopće nije toliko atraktivna, takvih je jako malo.


Treba reći da iza takvog seksi tenisa stoje, zdravoseljački rečeno, muda, ali svakako i spremnost da se razmišlja izvan okvira. Tu vrlo, vrlo vjerojatno jako bitnu ulogu ima Juan Carlos Ferrero koji očito ne sputava svog učenika; ako možeš osvojiti poen fake drop shotom, pa osvoji poen fake drop shotom, koga briga. Upravo je to detalj koji fali onim silnim sad već bivšim NextGenovima, ali to je sad već potrošena priča…

Bezobrazno dobar dječak

Naravno, nismo baš toliko zaslijepljeni kad pišemo o Alcarazu pa da nismo vidjeli u kakvom je stanju jučer bio Nadal. To, međutim, nije ništa neočekivano; Rafa je nakon ozljede prvi trening s reketom odradio prošlog četvrtka; u srijedu je protiv Miomira Kecmanovića bio dva sata na terenu, a u četvrtak je meč protiv Davida Goffina razdužio na više od tri sata igre; jasno je kao dan da su mu noge bile teške i da je još uvijek hrđav, ali do osmine finala ili četvrtfinala Roland Garrosa, kad bi ga moglo čekati prvo veliko iskušenje — ili možda već idućeg tjedna u Rimu — vjerojatno će doći na zadovoljavajuću razinu. Nije čovjeku prvi put da se ne nalazi u idealnoj situaciji dva tjedna prije Grand Slama, iako je već u Madridu dobio vjerojatno i više nego što je očekivao.



Nama ne preostaje ništa drugo nego da danas u 16 sati opet upalimo svoje televizore, jer konačno smo dobili ono što smo željeli. Dobili smo Đokovića koji se približava svom vrhuncu i dobili smo ovog pomalo i bezobrazno dobrog dječaka. I kako god taj meč završio, a ne bi čudilo da to bude pravi krvavi obračun za kakvim žudimo, možete biti sigurni da nećemo ostati razočarani.

Jer važno je biti seksi. Važno je biti Carlos Alcaraz.

[FoSte95]

Šta radi momak

[Felixians4]

Eh da,prvi na svijetu(nepošten ranking,no on nije utjecao,svoje je obavio),osvojio u godini kad je napunio 19 masters na hardu i zemlji(protiv kog i na koji način,sve je znano),osvojio us open i postao je lovina,nešto što nije dosad iskusio. postavlja se pitanje hoće li i kada biti svrgnut.


https://sportklub.rs/blog/sasa-ozmo/sk- ... era-sveta/



U početku, Alkarazov trener bio je Karlos Santos Boske, zadužen za grupu od četvorice dečaka: Karlitosa i trojicu njegovih prijatelja Pedra, Fulhensija i Havija. Prvobitno su trenirali dvaput nedaljno, ali ubrzo su se aktivnosti intenzivirale. I postale kreativnije!

Dečaci su koristili bejzbol palice kako bi usavršili bekhend, a dubina udaraca vežbana je tako što je trener postavljao golove u uglove terena – i cilj je bio postići gol teniskom loptom – a takođe su ohrabrivani i da vežbaju udarce pred ogledalom kako bi bili svesni tehnike udaraca itd.

Mnogo su i plivali, a Santos Boske je čak davao svojim učenicima go-pro kamere tokom treninga, kako bi posle mogli da analiziraju i vizualizuju svoje kretanje na terenu. Postavljao je i korpe s druge strane mreže i davao izazov svojim momcima da drop šotom smeste u njih što više lopti, i to sa rukavicom na desnoj ruci. Baš kao i u brojnim drugim stvarima, Alkaraz je bio taj koji se isticao.




Sve to odigravalo se u mestu u kojem je Karlitos odrastao – Real Sociedad Club de Campo de Murcia – koji je osnovan 1923. godine kao klub u kojem su lovci takmičili u gađanju golubova. Kada su puške zamenjene reketima, Karlosov deda po ocu – tvorac sada već čuvenog Karlitosovog recepta “glava, srce, m..a” (cabeza, corazón, cojones na španskom) – počeo je da se bavi tenisom.

I Karlosov otac tu je odrastao, bio je 42. u Španiji i u jednom trenutku je pozvan u Brugera tenisku akademiju u Barseloni, ali porodica nije mogla sebi to da priušti. Iako nije postao profesionalac, jeste postao direktor teniskog kluba. Upravo je Karlitosov otac i zaposlio Santosa Boskea, a jedan od učenika bio mu je i Kiko Navaro, koji će takođe postati Karlitosov trener.

Alkaraz senior verovao je da nije dobro da lično trenira sina, već je bio pomagač iz senke, a ulogu trenera poverio je Navaru.



Uprkos neverovatnom talentu koji je Karlos jasno imao, postojala je bojazan da neće porasti dovoljno za teniskog asa. Huanho Lopez, koji mu je i danas doktor, uradio je test rasta i zaključio da će Alkaraz biti visok oko 180 cm, sa prostorom za grešku od pet centimetara. Ispostavilo se da je bio u pravu, pošto je Alkaraz danas visok 185 cm.

Projekat Alkaraza bio je u punom zamahu, a Kiko i Karlitos razvili su poseban odnos – išli su skupa u bioskop i na fudbalske mečeve, i zajedno su na terenu gradili put koji vodi ka velikanu u nastajanju.

“Tehnički je Karlos bio briljantan od ranog doba i u tom smislu je bilo lako raditi sa njime. Ono gde sam morao više da se potrudim jeste da ga motivišem tako da uvek bude na sto posto. Oduvek smo više pažnje posvećivali kvalitetu treninga nego njegovom trajanju. Karlitos je trenirao manje vremenski zato što je bio tehnički nadareniji – kažeš mu neku stvar i on je iz prve uradi kako treba. Želeli smo da poboljša intenzitet na terenu i radili smo mnogo dugih prebacivanja, jer je na taj način indirektno poboljšavao i fizičku spremu”.


Karlitosova mentalna čvrstina znatno je ispred njegovih godina, a Navaro je tome mnogo doprineo, pošto Karlitos nije bi toliko usredsređen i intenzivan kao sada. Karlitos jeste i tada voleo da se takmiči, ali nekada bi delovao uspavano u ranim rundama. Navaro je i pre i posle treninga govorio s Alkarazom o treninzima i mečevima, podsećajući svog mladog učenika da iza njega stoji mnogo ljudi koji ulažu trud kako bi mu pomogli.

“Na primer – ja, po ceo dan sam s njim, putujemo, kako bi on dao 100 posto na terenu. Već smo znali da radimo za to da bude profesionalac, i bilo je važno da bude svestan toga, da niko od nas – uključujući njega – nije tu da gubi vreme”, kaže Navaro i dodaje:

“Sećam se da smo jednom bili na turniru u Paviji, u Italiji – izgubio je u drugom kolu i igrao je bezvoljno. U vozu, na putu kući, obavio sam ozbiljan i važan razgovor sa njime. Naljutio sam se mnogo na njega i rekao sam mu da mu je bolje da se posveti školi ako će da se ponaša tako – da se ode u Italiju i da se igra bezvoljno”



Jeste bilo manjih prepreka na putu, ali Alkaraz se razvijao u skladu sa planom – osvojio je svoje prve dve internacionalne titule u U12 kategoriji, U14 turnir u Barseloni (Tennis Europe Junior Tour de El Prat de Llobregat), sa 15 godina je postao prvak Evrope do 16 godina, a bio je i deo tima Španije koji je osvojio juniorski Dejvis kup. Sa 14 godina je uzeo i prve ATP bodove, kada je iz kvalifikacija došao do četvrtfinala ITF turnira u Mursiji.

Jedan od događaja koji je Karlitosu dao dodatnu inspiraciju jeste zajedničko snimanje Nintendo reklame sa Rafaelom Nadalom.

“Već sam poznavao Rafu preko Nikolasa Almagra (nekadašnjeg devetog tenisera sveta), koji je moj dobar prijatelj. Dobili smo priliku da snimimo reklamu sa Rafom, tamo smo bili zajedno pet-šest, a to je bilo divno iskustvo za Karlitosa, pošto mu je Nadal bio uzor. Karlitos je tada bio dete, nisu baš mnogo pričali, ali sigurno mu je Rafa dao neki savet. Sećam se da je Rafa jednom rekao Karlitosu da treba da se trudi, da radi na ispravan način i da se bori da ostvari svoje snove”



Osim tenisa, Karlos je voleo fudbal i bio je veoma dobar (zvuči poput izvesnog Švajcarca koji se nedavno povukao). Bio je jednostavan i opušten dečak – možda pomalo stidljiv van terena, uglavnom bi provodio vreme sa prijateljima koje je poznavao ceo život. I danas uživa u jednostavnom životu – zbog svog okruženja i načina na koji je odgajan, u njegovom nastupu ne može se naslutiti ni trag arogancije uprkos svim uspesima koje je dosad ostvario. Na kraju krajeva, mural od 400 metara na ulazu u grad jedini je vidljivi znak da je maleni Palmar rodno mesto najboljeg tenisera sveta.

“Ne postoji niko ko Karlosa ne opisuje kao ‘potpuno normalnog momka, koji je do pre neki dan išao sa prijateljima da se igra u parku’”, navodi se u članku Munda, drugih po tiražu novina u Španiji.

Iako on voli svoj dom i taj dom voli njega, sa 15 godina je već prevazišao sve u Mursiji – bilo je vreme da se krene dalje kako bi Karlitos podigao i trening na viši nivo. Uz posredstvo njegovog magenta Albera Moline, pronađeno je idealno mesto – Akademija Huana Karlosa Ferera (Equelite JC Ferrero Sport Academy) u Vileni, na sat vožnje od Karlitosovog zavičaja.

“Karlitosov otac nije želeo da mu sin tako mlad ide daleko”, objašnjava Navaro.



Kiko bi vozio Karlitosa u Vilenu dva-tri puta nedeljno, i tako je bilo sve do marta 2020. godine. U svetlu početka pandemije virusa korona, Karlitosov otac je imao osećaj da će “stvari postati još gore”, te je Karlitos u Vileni proveo prve, karantinske mesece pandemije – zato nije izgubio ritam treninga i dodatno je unapredio igru.

“Mislim da je za Karlitosa bilo veoma važno to što je Ferero bio prisutan kada se on razvijao, na fjučersima i čelendžerima. Ništa nije bilo blistavo na tim turnirima, ali velikan kao Ferero je uvek bio tu, u tom ključnom periodu razvoja. Mislim da je Fererov potpis način na koji se Karlitos danas ponaša na terenu”, dodaje Barbije, trener Igoa Gastona.

Ostalo je istorija, zapravo istorija koja tek počinje da se ispisuje. Kiko Navaro i Karlitos redovno održavaju kontakt telefonom, a kada se mladi as vrati u Mursiju, sednu na piće i prisećaju se starih dobrih dana.

“Ukoliko sve bude kako treba, mislim da će osvojiti najmanje deset grend slem titula. Ima još stvari koje treba da popravi, pre svega servis, ali i to da ostane koncentrisan tokom celog trajanja meča, mada to nije lako. Važno je da je svetski broj jedan tako mlad, a da prostora za napredak još ima”, zaključuje Navaro za Sport klub






Nisam iskopirao neke dijelove,vrijedi potrošiti minutažu

[Felixians4]

https://pbs.twimg.com/media/FhozDhmWYAE ... name=small

Preko Ruuda se domogao prvog Slama kao i u direktnom obračunu,broja 1. A upravo je službena ova informacija postala nakon 2,odnosno 1 kola po grupama ATP Finalsa na kom nažalost Carlitosa kao ni "kući" na DC nema zbog povrede, nakon što je upravo Ruud pobjedom/tj.osvojenim setom Rafa je bivao OUT iz kombinacija, osigurao prolaz s prve pozicije pa Nadal ni Tsitsipas koji su trebali maltene bez ili s 1 kiksom do finala/osvajanja završnog turnira da svrgnu Alcaraza(što zaista ne bi bilo ni pošteno u slučaju Stefanosa jer on je bio daleko od broja 1 ove godine),a upitno je hoće li i do pobjede se domoći i bodova dodatnih.


Dogodine Đoković sigurno opet napada tron koji mu je oduzet,no na dovoljno velikih turnira novi španjolski mladi "kralj" je podbacio(ili nije nastupio) pa će mu biti olakšano i podizati ovaj slab saldo za no.1 poput AO pa i RG,W,Monte Carla, Kanada/Cincinatti,Pariz,Rim...

Felicidad

[Felixians4]

Znalo se već, no eto čisto potvrde radi, osvojio Wimbledon i to protiv najjačih suparnika, kako i dolikuje šampiončinama, a on nije to u nastajanju, već jest. Jedan u nizu španjolski sportskih kraljeva, od više stotina, no ovaj je ipak pri vrhu.

[Arvid]

Samo da se upišem

Idemo Carlitos, dvocifreno!

[Felixians4]

Samo da se upišem

Idemo Carlitos, dvocifreno!

A to se doima kao sigurna stvar, kvote u kladari vjerujem da ne bi prelazile 1,35 u vezi tog. No potrebna su rivalstva, valjda će se igrački i ljudski ponajprije Sinner šta prije ostvariti pa da bude neki vid poprilične reprize Nadal Nole s njih dvojicom iako naravno da su tu i ostali predvođeni sada Holgerom malim bezobraznim koji je pak manje iritantan s kombinacijom mama Mouratoglou od Stefsnos Apostolos Mouratoglou

[CAGarfia]

Samo da se upišem

Idemo Carlitos, dvocifreno!

Dobrodošao u klub, sjedi udobno se smjesti

[DamirT]

Mislim da ce ovaj momak pomjeriti granice tenisa. Ima apsolutno sve predispozicije. Samo da ga povrede zaobidju

[CAGarfia]

ima 4 godine da obori Rafin rekord o najbrže kompletiranim slemovima. Još AO i RG.

[BosniaBoston]

ima 4 godine da obori Rafin rekord o najbrže kompletiranim slemovima. Još AO i RG.

Ti se skroz prešaltao sa Rafka a Jo's malo pa ces pisat jos 14 rgova

[forgempp]

ima 4 godine da obori Rafin rekord o najbrže kompletiranim slemovima. Još AO i RG.

Ti se skroz prešaltao sa Rafka a Jo's malo pa ces pisat jos 14 rgova

Rafa je jedan, mora se jos dosta ovakvih meceva dobit da bi se stalo s njim u recenicu.
Samo da Rafko bude zdrav za RG iduce godine, gorit ce.

[CAGarfia]

ima 4 godine da obori Rafin rekord o najbrže kompletiranim slemovima. Još AO i RG.

Ti se skroz prešaltao sa Rafka a Jo's malo pa ces pisat jos 14 rgova

Realnost je takva jbg.

Dao bih *urca da Rafa klepi 15. RG ali džaba kad su mu šanse manje dosta.

Makar mu taj rekord neće noći ugroziti

[Nirton]

Joj kad sam se te oktobarske nedjelje ibretio kako igra od momak 17 godina, i istovremeno mi bilo krivo što Džumhur gubi od istog.

[CAGarfia]

Da zatefterimo : prvak US Opena, Wimbledona, Indian Wellsa, Miamija, Madrida 2x, Barcelone 2x, Queensa, Rio De Janeira, Buenos Airesa i Umaga.

12 titula.

6 nastupa u finalima slemova ili mastersa - 6 pobjeda.

[Felixians4]

Carlos Alcaraz never cameback from two sets down in his career.

Struff, Roland Garros 2021
Medvedev, Wimbledon 2021
Berrettini, AusOpen 2022
Zverev, Roland Garros 2022
Sinner, Wimbledon 2022
Medvedev, US Open 2023

Zverev, AusOpen 2024


Nakon osvajanja Wimbledona 2023. preko Đokovića u petom setu vjerojatno došlo do nesvjesnog opuštanja i psihofizičkog pražnjenja. Uspostaviti dominaciju u sportu? Mnogi uspiju, a Carlitosu se predviđalo takvo što, slijede mu izazovi i prostor za unapređenje i kondicijski i taktički pa i tehnički u nekim stvarima.

Nema sumnje da će uzletjeti i postavljati granice po mnogim rekordima, očaravati na svim podlogama i protiv svih protivnika. Osvajač, španjolac, prvak , strepnji o nekoj suši i razočaranju zasad nisu prisutne kod većine teniskih pratitelja.


Tempo Slam godišnje nije slab, no nezadovoljovajuć po njega definitivno

[jestamaji]

cincinnati mu je bio najveća šamarčina u dosadašnjoj karijeri, od toga naovamo nije više isti igrač

ko zna, možda je taj dan shvatio da nije teniski luđak i manijak kao onaj što mu je puknuo šamarčinu

[Felixians4]

Hype automatski donosi hate. Što znači, jedni proglašavaju superzvijezdom ili super timom , drugi odmah uzvraćaju s "precijenjen", odbojnošću.

Carlitos je i dalje skroman, pristojan gradski dečko koji se nije posve razvio u zrelu osobu što se očituje i u tvrdoglavnim ustrajnostima u njegovoj igri, po cijenu teških poraza poput jučerašnjeg, ni prvog ni zadnjeg takve vrste. Tako otprilike na njegovu osobnost i tenisku sliku trenutno gledaju umjereni promatrači, a ostrašćeni ljubitelji pretjerano uzdižu svoje idole pa se često razočaraju dok na svaku pojavu nove sportske zvijezde ili nadolazeće ekipe s neodobravanjem i prijezirom izlaze fanovi suparničkih tabora ili tek dežurna gunđala pa se tako svaka burnija proslava ili slabost u igri prenaglašavaju te karakteriziraju u ovom slučaju mladog Španjolca prepotentnim i precijenjenim. Percepcija je fenomen često nedokučiv.

Atraktivan stil tenisa, potezanje bombi iz raznih dijelova terena, naprasan dropshot, promjena ritma niotkud uz oslanjanje na elitne atletske sposobnosti normalna su pojava svakog extra talenta.
Teško je poreći da je takav "paket" donosio i uspjehe i u direktnim okršajima s najboljim ikad za što je najbolji primjer finale Wimbledona, turnira koji je taj najbolji ikad prisvojio od Federera, a smatralo se da će Alcarazu trebati neko vrijeme da postane na travi konkurentan za nadmetanja u završnicama ukoliko ikad i postane, slično kao i s Nadalom. Zanimljivo, kao što po mnogočemu su totalno usporedivi kronološki u početku karijere po osvojenim turnirima u manje više istoj dobi, omjeru pobjeda-poraza itd. obojica su u drugoj pravoj sezoni uspjeli se dobaciti do finala Wimbledona.

E, Rafa je 2006. rutinski izgubio od kralja Rogera, 2007. ponudio duplo jači otpor u sjajnom dvoboju da bi treća godina zaredoma bila sretna u kultnom klasiku, kao uvod u taj turnir osvojio je Queens Club protiv Đokovića, koji je te 2008. osvojio AO što mu je bio prvi osvojen Slam.
Alcaraz je pak u drugoj sezoni uzeo Queens koji je podosta slabiji nego prije 15-ak godina, a potom i Wimbledon suverenim izvedbama do finala kada je prije svega mentalno nadvladao Djokera, koji ga je mjesec dana ranije u polufinalu RG u njihovom prvom Slam međusobnom duelu ostavio nakon dva seta potpuno istrošenog, nenaviknutog na takav izazov taktičke i fizičke prirode s takvim ulogom, na zemljanoj podlozi i to mu je bilo prijeko potrebno iskustvo.

Da li bi u svoju 21.godinu života Alcaraz uz neosporni "wonderkid" talent ušao s više od 2 osvojena Grand Slam turnira, s pozicije broj 1 i kompletniji igrač pod uvjetom da je Juan Carlos Ferrero inzistirao na određenim strogim uputama te obuzdavanju improvizacijskih pobuda, mladenačkog duha? Možebitno, no pitanje je kako bi to utjecalo na njegovo psihofizičko stanje i bi li prerano "pregorio" od pretjerane stege nalik vojno-laboratorijskim sistemima? Opet je najbolja usporedba Nadal, odnosno Rafaelova posvećenost ispravljanju nedostataka, maratonski iscrpljujući treninzi, gladijatorski režim u maloljetnoj dobi pod patronatom ujaka Tonija Nadala, sadašnjeg trenera Felixa Augera Aliassimea. Neminovno je Rafa zahvaljujući uvelike tome postao sinonim za neprestanu borbenost, kud ćeš više od neprestanih uspješnih rehabilitacija i uspona nakon čitave palete problema s ozljedama što ga prati čitavu karijeru.

Svaka ljekovita biljka može postati otrov, baš kao što otrov može biti iskorišten u svrhu protuotrova, u ljekovitu svrhu. Svaka jedinka je unikat po svojim genima, sposobnostima, karakteru i koliko god je takav vid reći će kineziolozi "pretreniranosti" donio, podosta je i odnio Rafaelu pa tako u biti nikada nije uspio tokom čitave godine biti na vrhuncu mogućnosti, a uglavnom bi na početku u Australiji te na dvoranskom kraju bivao kao izdušen balon, fizički nespreman i nastupao pod ozljedom. Teško je zaključiti da bi npr. Carlos Moya koji je u zadnjem dijelu karijere preuzeo posao stratega od Tonija Nadala drugačijim pristupom uzrokovao manje zdravstvenih problema ili da bi Nadal bio još uspješniji(na Roland Garrosu je skoro nemoguće tvrditi da može ikad netko biti dominantniji) ili manje uspješan. Što bi bilo kad bi bilo samo se može nagađati.









Nezahvalno je projicirati Alcarazove dosege i brojke u odnosu na tercet koji je zajedno oduševljavao svijet, otimao jedan drugome titule nanoseći bolne poraze, no i međusobno se tjerajući na unapređenja i podizanje kvalitete, no sam početak zvjezdane karijere bilježi odlična "prolazna vremena". Za ilustraciju, Đoković je prvi Slam osvojio u 21. godini, a drugi "tek" u 24. kada je prvi put zavladao tenisom i zasjao na tron, te 2011. godine Nadal je morao potpisati poraz u 6 finalnih dvoboja, a zatim i u čuvenom finalu AO2012.

Roger Federer prvi je Slam osvojio mjesec dana prije 22.rođendana, a potom mu je od kraja 2003. do 2008. praktički jedini ozbiljan suparnik bio Rafael Nadal, uglavnom na zemlji. Preciznije rečeno, Nadal ni itko nije mogao ništa Federeru svugdje, a Federer Nadalu na zemlji.

Carlos Alcaraz osvajač je Wimbledona te US Opena, četvrtfinale i polufinale AO i RG uzimaju mu se kao podbačaji, a doduše uz razne peripetije i zabrane od strane Australskih i Američkih vlasti ka Đokoviću zbog korona virusa i (ne)cijepljenja, zasjeo je i na prvo mjesto ATP ljestvice. 21 godinu puni u svibnju ove godine.

Rafa Nadal otprilike ima sličan rezime u njegovom dobu uz identičan skor u prvih 100 mečeva.

Davis Cup posredstvom Gerarda Piquea posljednih godina svoju završnicu od 2019. uvijek ima u Španjolskoj, doduše u najgorim uvjetima za španjolske tenisače, na tvrdoj podlozi u dvorani, no u premijernom takvom izdanju Španjolska predvođena Nadalom osvojila je najstarije međunarodno sportsko natjecanje. Nadalov jedini poraz u Davis Cupu u pojedinačnom dvoboju upisan je na debiju, protiv Čeha Jiri Novaka, a 2019. u Madridu nije bilo prvo osvajanje DC za Nadalovu Španjolsku. Nadal je osvojio zlatnu Olimpijsku medalju 2008. u pojedinačnoj konkurenciji te 2016. u parovima s Marc Lopezom. 3/4 Olimpijske Igre održavane za vrijeme Nadalove karijere održavane su na betonu. 2008. u Šangaju i 2016. u Rio de Janeiru osvojio je zlato dok 2021. u Tokiju nije nastupao! 2012. bio je slučaj da Wimbledon u istome ljetu održava Grand Slam turnir, a potom i Olimpijski na kojemu zbog ozljede Nadal nije sudjelovao. Dakle, 2/2 Olimpijska natjecanja, zlata za Španjolsku potpisuje Nadal što je propustio podebljati 2016. u singleu minimalno broncom, završio je četvrti porazima od del Potra i Nishikorija.

Alcaraz se nema čime pohvaliti u doprinosu za Španjolsku reprezentaciju, a prva takva sljedeća prigoda otvorit će se u Parizu, na kompleksu Roland Garrosa ovog ljeta. Nadal je dočekao i to da Olimpijske Igre budu igrane na zemlji i to na Roland Garrosu. Nema dileme da će učiniti štogod je potrebno da bude maksimalno spreman i u najboljoj mogućoj formi najprije za "obični" Roland Garros iliti French Open, a zatim i za posljednje Olimpijske Igre. Možda u paru zaigraju Rafael i Carlos, bilo bi to nešto specijalno.


Postavljaju se legitimna pitanja da li se Alcaraz opustio, treba li mu nov podražaj u stručnom stožeru, no treba znati da ničiji put nije satkan bez prepreka, a tajming je također individualan.

Nakon ere Lendla, Borga i Mcenroea u žižu su stigli Becker, Sampras, Agassi. Tenis se mijenjao, tehnološki rastao prelascima s drvenih reketa na kombinaciju metala, plastike, aluminija te je kontrola sve brže letećih loptica postala lakšom, a time se koncept igre jako promijenio u posljednjih 30-ak godina. Početkom 2000-ih kada se približavalo umirovljenje Samprasa, Agassija, Ivaniševića, Raftera i Kuertena, nastala je određena rupa, no nije dugo trebalo čekati da muški tenis ponovno postane veoma atraktivan širim masama, nastalo je vjerojatno najveće trojno sportsko rivalstvo ikad, a ono između Đokovića i Nadala na neki način još je aktivno i slobodno se može reći, povijest Đoković-Nadal rivalstva najkvalitetnije je ikad u svijetu sporta.

ATP je svjesno forsirao priču o sljedećim, novim generacijama pa se pokrenuo NextGen završni turnir najboljih mladih tenisača krajem godine, tik pred završni turnir trenutno najkvalitetnijih, a mjesto radnje oba je bilo Sjever Italije, Milano i Torino.

Zverev, Medvedev, Tsitsipas, Rublev, Ćorić, Chung, Shapovalov i ostali relativno brzo su se probijali u seniorskoj konkurenciji, no nitko ni približno Alcarazu. Dvije godine stariji Sinner i 6 dana stariji Rune predviđeni su za najveće konkurente Alcarazu, uskoro će se u tu priču ubacivati i 2 godine mlađi Dino Prižmić, no još uvijek glavnu riječ vodi Novak Đoković i velika mrlja za "New Gen" na čelu s Alcarazom bit će ukoliko ne svrgnu Djokera u izravnoj borbi prsa o prsa dok je on u 37. godini života.


CCC- Tetovaža na lijevoj ruci Carlosa Alcaraza Garfije označavaju glavu (cabeza), srce (corazon) i muda/hrabrost (cojones). Jednostavan životni moto usađen od djeda, provođen u lik i djelo fenomenalnog unuka.


Tenis je u vrhunskim rukama.

[jestamaji]

po meni čak uopšte nije isključeno da je on onaj dan u cinciju skonto da jal nemože jal neće da ide preko svojih granica ko fanatični luđak sa druge strane mreže i da je odlučio da gura svoje i malo uživa u svemu tome. nije svakome jedini cilj u životu biti goat

[Nirton]

Hype automatski donosi hate. Što znači, jedni proglašavaju superzvijezdom ili super timom , drugi odmah uzvraćaju s "precijenjen", odbojnošću.

Carlitos je i dalje skroman, pristojan gradski dečko koji se nije posve razvio u zrelu osobu što se očituje i u tvrdoglavnim ustrajnostima u njegovoj igri, po cijenu teških poraza poput jučerašnjeg, ni prvog ni zadnjeg takve vrste. Tako otprilike na njegovu osobnost i tenisku sliku trenutno gledaju umjereni promatrači, a ostrašćeni ljubitelji pretjerano uzdižu svoje idole pa se često razočaraju dok na svaku pojavu nove sportske zvijezde ili nadolazeće ekipe s neodobravanjem i prijezirom izlaze fanovi suparničkih tabora ili tek dežurna gunđala pa se tako svaka burnija proslava ili slabost u igri prenaglašavaju te karakteriziraju u ovom slučaju mladog Španjolca prepotentnim i precijenjenim. Percepcija je fenomen često nedokučiv.

Atraktivan stil tenisa, potezanje bombi iz raznih dijelova terena, naprasan dropshot, promjena ritma niotkud uz oslanjanje na elitne atletske sposobnosti normalna su pojava svakog extra talenta.
Teško je poreći da je takav "paket" donosio i uspjehe i u direktnim okršajima s najboljim ikad za što je najbolji primjer finale Wimbledona, turnira koji je taj najbolji ikad prisvojio od Federera, a smatralo se da će Alcarazu trebati neko vrijeme da postane na travi konkurentan za nadmetanja u završnicama ukoliko ikad i postane, slično kao i s Nadalom. Zanimljivo, kao što po mnogočemu su totalno usporedivi kronološki u početku karijere po osvojenim turnirima u manje više istoj dobi, omjeru pobjeda-poraza itd. obojica su u drugoj pravoj sezoni uspjeli se dobaciti do finala Wimbledona.

E, Rafa je 2006. rutinski izgubio od kralja Rogera, 2007. ponudio duplo jači otpor u sjajnom dvoboju da bi treća godina zaredoma bila sretna u kultnom klasiku, kao uvod u taj turnir osvojio je Queens Club protiv Đokovića, koji je te 2008. osvojio AO što mu je bio prvi osvojen Slam.
Alcaraz je pak u drugoj sezoni uzeo Queens koji je podosta slabiji nego prije 15-ak godina, a potom i Wimbledon suverenim izvedbama do finala kada je prije svega mentalno nadvladao Djokera, koji ga je mjesec dana ranije u polufinalu RG u njihovom prvom Slam međusobnom duelu ostavio nakon dva seta potpuno istrošenog, nenaviknutog na takav izazov taktičke i fizičke prirode s takvim ulogom, na zemljanoj podlozi i to mu je bilo prijeko potrebno iskustvo.

Da li bi u svoju 21.godinu života Alcaraz uz neosporni "wonderkid" talent ušao s više od 2 osvojena Grand Slam turnira, s pozicije broj 1 i kompletniji igrač pod uvjetom da je Juan Carlos Ferrero inzistirao na određenim strogim uputama te obuzdavanju improvizacijskih pobuda, mladenačkog duha? Možebitno, no pitanje je kako bi to utjecalo na njegovo psihofizičko stanje i bi li prerano "pregorio" od pretjerane stege nalik vojno-laboratorijskim sistemima? Opet je najbolja usporedba Nadal, odnosno Rafaelova posvećenost ispravljanju nedostataka, maratonski iscrpljujući treninzi, gladijatorski režim u maloljetnoj dobi pod patronatom ujaka Tonija Nadala, sadašnjeg trenera Felixa Augera Aliassimea. Neminovno je Rafa zahvaljujući uvelike tome postao sinonim za neprestanu borbenost, kud ćeš više od neprestanih uspješnih rehabilitacija i uspona nakon čitave palete problema s ozljedama što ga prati čitavu karijeru.

Svaka ljekovita biljka može postati otrov, baš kao što otrov može biti iskorišten u svrhu protuotrova, u ljekovitu svrhu. Svaka jedinka je unikat po svojim genima, sposobnostima, karakteru i koliko god je takav vid reći će kineziolozi "pretreniranosti" donio, podosta je i odnio Rafaelu pa tako u biti nikada nije uspio tokom čitave godine biti na vrhuncu mogućnosti, a uglavnom bi na početku u Australiji te na dvoranskom kraju bivao kao izdušen balon, fizički nespreman i nastupao pod ozljedom. Teško je zaključiti da bi npr. Carlos Moya koji je u zadnjem dijelu karijere preuzeo posao stratega od Tonija Nadala drugačijim pristupom uzrokovao manje zdravstvenih problema ili da bi Nadal bio još uspješniji(na Roland Garrosu je skoro nemoguće tvrditi da može ikad netko biti dominantniji) ili manje uspješan. Što bi bilo kad bi bilo samo se može nagađati. Obiteljska relacija u stručnom odnosu trener-igrač definitivno je olakšala procjenu Tonija kao npr. Anti Kosteliću ili Jošku Vlašiću, a Rafael skoro 2 puna desetljeća od pesimističnih liječničkih( od čega i onih medicinara bliskih obitelji) nalaza i procjena o trajanju njegove karijere na vrhunskom nivou, kao posljedica

Strasno dobar post.