Novak Đoković
Moderatori/ce: Monolog,Unofficialpage
Re: Novak Đoković
Vjerujem da ce ove sezone podici barem jos jedan, a mozda i dva.
Na WB je najveci favorit, a na USO jedan od najvecih.
Osvajanjem Melburna i postavljanjem rekorda sedmica je skinuo sa sebe veliki pritisak koji se stvorio nakon nesrecne prosle godine.
Tek sada ocekujem prave stvari od njega, jer je i sam rekao da ce tempirati formu za GS-ve i OI...
Na WB je najveci favorit, a na USO jedan od najvecih.
Osvajanjem Melburna i postavljanjem rekorda sedmica je skinuo sa sebe veliki pritisak koji se stvorio nakon nesrecne prosle godine.
Tek sada ocekujem prave stvari od njega, jer je i sam rekao da ce tempirati formu za GS-ve i OI...
Crveno-bela boja kad se razlije svud', suze mi jurnu u oči, a srce iz grudi nema kud'...
Re: Novak Đoković
Ivanišević za SK: GOAT? Ako su brojevi tu, teško je poreći
https://sportklub.rs/blog/sasa-ozmo/iva ... je-poreci/
SAŠA OZMO Autor:Saša Ozmo1. mar. 202115:55 > 16:4012
Više od nedelju dana posle titule Novaka Đokovića u Melburnu, njegov trener Goran Ivanišević podelio je pozadinu „najslađe pobede“ uz sve pritiske s kojima se njegov učenik suočavao, i proglasio je Novaka jednim od mentalno najčvršćih sportista na svetu.
Bio je to trnovit i neobičan put, ali je ishod bio umirujuće poznat – Novak Đoković deveti put osvajač je Australijan opena.
Mnogo toga dogodilo se pre i u toku turnira, tako da je bilo potrebno nekoliko dana da se misli priberu kako bismo se hladne glave osvrnuli na prvi veliki turnir u sezoni.
Goran Ivanišević radi s Đokovićem od Vimbldona 2019, ali tada je bio prisutan samo prve nedelje i ne računa sebe kao nekog ko je toj tituli doprineo. „Oh, ovu računam“, rekao mi je posle prošlogodišnjeg finala u Melburnu i pobede Đokovića nad Dominikom Timom.
A tek ovu što računa, s razlogom. U intervjuu za Sport klub Ivanišević objašnjava zašto nedavni trofej smatra jednim od najvrednijih u dosadašnjoj Novakovoj karijeri, osvrnuo se na Đokovićev poboljšani servis, proces oporavka od povrede tokom turnira, kao i na kalendar do kraja sezone, ali i Novakove karijere. Govorili smo i o potencijalnom revanšu s Nadalom u Parizu, Federerovom povratku itd.
Teksaški masakr motornom testerom – tako su mediji tretirali Novaka
Prošlo je više od nedelju dana otkad je Novak osvojio svoj deveti trofej u Melburnu. Sad kad se prašina slegla, koji su osnovni utisci sa Australijan opena?
Lično, kao Novakovom treneru i njegovom navijaču, ovo mi je najslađa pobeda. Novak bi verovatno naveo Rolan Garos 2016. ili prvi Vimbldon, ali za mene, posle godine u kojoj su ga mediji masakrirali iz svih mogućih oružja… Osećaj je zaista dobar.
*9. 18.
Bilo je neobično, nešto tako nismo iskusili ranije – 42 dana u Australiji, karantin, povreda, publika koja odlazi usred meča zbog policijskog časa, sumorna atmosfera nekoliko dana i onda savršeno Đokovićevo finale sa svakog aspekta.
Spomenuli ste sad to da mediji masakriraju Novaka već godinu dana, a tokom turnira Đoković nam je rekao da se „njegove greške manje praštaju u poređenju s nekim drugim sportistima“. Zbog čega on ima takav tretman u medijima?
Sve je počelo od Adrija tura – mnogi su ga i pre prozivali, ali nikada kao u poslednjih godinu dana, ovo je kao da gledam Teksaški masakr motornom testerom, ha-ha-ha. Zašto je to tako? Zbog njegovog porekla, na ljude s Balkana uvek se drukčije gleda. Takođe, Novak se ne plaši da otvoreno kaže šta misli i da se bori za ono u šta veruje. Svi su jedva dočekali ono sr..e koje mu se desilo na US openu. Pa se u Australiji zauzeo za kolege i opet – hajde da udarimo na Đokovića. Jedini on govori, ostali ćute. Tokom moje karijere mnogi su igrači radili razne stvari, ali niko nije bio tretiran na taj način kao Novak.
I onda, kao šlag na torti… Kako da kažem? Najperfidnije, zapravo najtužnije bile su one optužbe da glumi povredu. Zašto bi zaboga to radio? Zašto bi najbolji teniser na svetu izmislio povredu, pa još u trenutku kad vodi 2-0 u setovima?! Kada je neki drugi vrhunski igrač povređen, proglašava se herojskim činom to što je izašao na teren, ali kad je u pitanju Novak, onda je posredi gluma.
*Slučaj Đoković: Logično – povedeš 2:0 i simuliraš povredu
On nekako uspeva da se izbori sa svime time. I povreda se desila u trećoj rundi, nije kao da je bila završnica turnira. Ne, bile su mu potrebne još četiri pobede, i to ne nad nekim nepoznatim teniserima. Raonić, pa Zverev. U redu, Karacev, ali ni on nije došao slučajno do polufinala. I na kraju Medvedev, koji je bio najbolji na svetu u poslednja tri meseca. Jednostavno – neverovatno.
Novak je jedan od mentalno najčvršćih sportista na svetu
Đoković je rekao novinarima da je deset sati svakog dana provodio u oporavku i na terapijama. Kako se sve to odvijalo iz vaše perspektive?
Uli (Ulises Badio, Novakov fizioterapeut) je stvarno čudotvorac. Na svom stolu bi svaki put uspeo da ga spremi, uzimao je i tablete protiv bolova, nije trenirao između mečeva, tako da je zagrevanje onda pred mečeve bilo malo duže. Ipak, ništa od toga ne bi vredelo da Novak nije tako mentalno jak. Nikada nisam upoznao stenu kao što je on, mislim da je jedan od najčvršćih sportista na svetu, ne samo tenisera. Kada ga svi otpisuju, on nekako nađe novi izvor energije i vidim koliko truda ulaže u to i koliko komplikovano može da bude.
Posle povrede, bio sam tu kada su mu doktori rekli šta se dogodilo i koji su rizici ako nastavi da igra. Rečeno mu je da bi moglo da se pogorša, ali on je doneo svesnu odluku i rekao: „Uradiću šta god je potrebno da osvojim ovu titulu“. Držali smo se istog rituala svaki dan, sve se vrtelo oko terapije i na kraju je u poslednja dva meča osećao minimalni bol, pogotovo u poređenju s duelima s Raonićem i Zverevom.
Novak je jednostavno jači od svih i ljudima je to teško da prihvate. Njegov um je toliko jak, veruje u svoje mentalne vežbe, u metode opuštanja, time je uspeo i da umanji bol koliko god je to fizički bilo moguće. I uz pomoć tableta protiv bolova takođe.
Novak je isključivo bio koncentrisan na titulu od trenutka kad je kročio u Australiju. Sad ima 18 grend slem titula, verujem da će Rafa uzeti barem još jedan Rolan Garos, tako da je bilo važno da Novak održi korak. Trka je otvorena i biće zanimljivo.
Kakva je bila vaša uloga tokom tih beskrajnih terapija, kako ste vi pokušali da pomognete u tim nesvakidašnjim okolnostima?
Moja uloga tada je bila da budem pozitivan i da učinim da se Novak opusti. Mi imamo svoje društvene igre, trudili smo se da Novak ne razmišlja o povredi i da misli o mečevima tek onda kada je vreme za to. Nema razloga da se stvara dodatna tenzija.
Preciznost je ključ Novakovog servisa, i to što je spreman da sluša
Na konferenciji za medije posle turnira rekli ste da je Novakov servis ranije bio potcenjen. Zašto?
Novaka su povezivali s drugim aspektima igre – njegovo ime bilo je sinonim za fizičku spremu, mnogi su ga poredili sa video igrom u smislu da će se lopta vratiti koji god udarac da odigraš. Istina je da mu se servis poboljšao u prethodne dve godine, ali ako pažljivije pogledate njegove velike mečeve u poslednjih šest-sedam godina, primetićete da je servis uvek bio tu kada mu je bio potreban.
Preciznost je aspekat servisa na koji ljudi ne obraćaju dovoljno pažnje. Tačno je da je Novakov servis sad malo jači nego pre, ali način na koji ga plasira je ključan – kada se mečevi lome, pogađaće tačke koje želi, a to je radio i u prošlosti. Sada u Melburnu su ga i prvi i drugi servis služili savršeno kada je bilo najpotrebnije.
Čini se da je Novakov izbačaj kod servisa sada nešto niži, da li je to jedna od stvari na kojima ste radili?
Osećaj za trenutak, tehnika – mnogo je sitnica koje na kraju naprave razliku. Jesmo razgovarali o nekim detaljima, ali najvažnije jeste da on te detalje prihvata i da posvećeno radi na njima. Zadovoljstvo je raditi s takvim teniserom koji konstantno želi da bude bolji i izaziva druge da budu bolji. Unutar našeg tima nikad nećete čuti: „Oh, ovo funkcioniše dobro, hajde da stanemo“. Ne, sutradan mora da bude bolje nego juče, i bolje i bolje.
Đoković će možda sad igrati dva-tri turnira manje
Sad kad ste spomenuli ceo tim, kako komunicirate Marjan Vajda i vi kad je jedan na turniru s Novakom, a drugi kod kuće?
Marjan i ja se odlično slažemo, bili smo prijatelji i pre nego što sam se priključio timu. Osećam da dopunjujemo jedan drugog i da smo otvoreni za savete, da saslušamo mišljenje onog drugog. Naravno, s Novakom direktno komunicira onaj ko je u tom trenutku na turniru. Pristupi su nam slični, zaista za saradnju ne mogu da zamislim bolju osobu od Marjana.
Narednog ponedeljka Novak će postati teniser s najviše nedelja na prvom mestu na svetu i rekao je da će sada igrati manje turnira kako bi se koncentrisao isključivo na grend slemove. Kako će to izgledati?
Ako pogledate njegov raspored u poslednjih pet-šest godina, nije baš kao da je igrao gomilu turnira. Mislim da niko ne može da se fokusira jedino na slemove jer potrebna je i dobra priprema i pozitivan osećaj pred najveći turnir. Primera radi, Novak se osećao izvrsno pred Australijan open jer je prethodno imao dva teška, odlična meča na ATP kupu.
Siguran sam da će igrati dva turnira na šljaci pre Rolan Garosa, jedan na travi pre Vimbldona, tu su Olimpijske igre pre US opena. Videćemo šta će biti kada dođe deo sezone u dvorani, ali na nivou cele godine, možda bude igrao dva-tri turnira manje nego dosad, što nije velika promena.
Uzevši povredu u obzir, da li je realno reći da Đoković neće igrati do sezone na šljaci?
Jeste realno. Sad zavisi od povrede, ali nema potrebe da žuri. Jedini turnir koji će možda igrati jeste Majami. Mislim da sledeću magnentnu rezonancu ima za dve nedelje, pa ćemo da vidimo. Nema potrebe za bilo kakve rizike, radije bih ga video maksimalno spremnog za šljaku, da pokuša još jednom da pojuri titulu na Rolan Garosu.
Novak mora da bude spreman da igra 15 sati kako bi dobio Rafu u Parizu
Đoković nam je rekao da je ima emotivnih i mentalnih uspona i padova posle diskvalifikacije na US openu prošle godine. Gledajući sad to vreme, koliko mu je bilo teško?
Mislim da su svi mogli da vide kroz šta prolazi tokom tog perioda. Bio je šok ono što se dogodilo u Njujorku, niko tako nešto nije očekivao, a bio je potencijalno na putu ka novoj grend slem tituli. Jeste uzeo trofej u Rimu, ali nije to bio njegov uobičajeni nivo igre. Neću ni da govorim o finalu Rolan Garosa u kojem se nije ni pojavio, mada jeste Rafa odigrao sjajno.
Kraj godine takođe je bio daleko od idealnog. Bilo je tu unutrašnjih borbi, pokušavao je da se izbori sa svime, ali nije mogao tek tako da se oslobodi onoga što se desilo za kratko vreme. Kada smo stigli u Australiju, videlo se da je drugačiji, da je odlučniji i energičniji.
To finale Rolan Garosa nekako je prošlo u magnovenju. Dug je put do toga i mnogo je drugih konkurenata, ali u slučaju da se Novak i Rafa ponovo sastanu u Parizu, očekujete li neizvesniji meč?
Teško da može da bude onakav, ha-ha-ha. Iskreno, mislim da Novak ono ne može da ponovi sve i da hoće. Rafa je favorit, u to nema sumnje, ali ne pobeđuju uvek favoriti.
S obzirom na to da je Rolan Garos sledeći veliki cilj, na koji aspekt igre ćete staviti akcenat pred sezonu na šljaci?
Pre svega, Novak mora da bude u savršenom stanju fizički, mora da se oseća dovoljno snažnim da na terenu ostane koliko god je potrebno. Na primer, u tom finalu Rolan Garosu nije se činio spremnim da ostane 15 sati na terenu ako je to potrebno da se dobije Nadal. Zato je skraćivao poene drop šotovima ili birao neka druga loša rešenja.
Protiv Medvedeva se videlo da je u stanju da ostane i trideset sati na terenu ako je to nužno. E, u takvom stanju Novak mora da bude pre potencijalnog duela s Nadalom. Ako oseća da je fizički poptuno spreman, njegova igra će to pratiti.
Kraći treninzi, ali intenzivniji
Đoković će napuniti 34 godine u maju. Rekao je da iako ne oseća teret godina, zna da će biti sve teže osvajati velike titule kako je stariji. Na koji način to utiče na dnevnu rutinu i na treninge?
Za mene je ključna reč želja, a Novakova želja je ogromna. Možda će tu i tamo uzeti dodatni dan odmora. Kako si stariji, to su treninzi kraći, ali intenzivniji. To smo zamišljali i to smo sproveli u delo u Australiji. Ispalo je sasvim dobro jer je bio u stanju da ostane u terenu koliko god da je potrebno. Mnogo je tu i drugih faktora, npr. raspoloženje i želja da se trenira svakog dana, a sreća je da u tenisu može da se bude kreativan s vežbama.
Svaka osoba je priča za sebe, ali šta ste naučili s Novakom što ćete posle moći da primenite posle u radu s nekim drugim teniserom?
Bio sam trener četvorice vrhunskih igrača (Marin Čilić, Tomaš Berdih, Miloš Raonić pre Đokovića), imam svoju filozofiju i svoj pristup za koje smatram da su uspešni i neću ih menjati. Trener mora da se prilagodi svom igraču, ali za mene je osnovni postulat to da pojednostavimo što je više moguće.
Tenis je svakako izuzetno komplikovan sport i nema potrebe da ga trener još dodatno komplikuje jer onda sve lako može da ode do k..ca. Što jednostavnije, to bolje. Novak je genije i on nekad čak traži previše – npr, previše informacija, previše statistike, što nekad ne ispadne najbolje.
Takođe, trener mora da zna šta će da kaže i kada će to da kaže jer Novak je sunđer, sve upija i želi da napreduje svakog dana. Delikatna je potraga za ravnotežom u svemu tome.
Da se vratim na pitanje – koga bi trebalo da treniram posle Đokovića? To je krem kremova, s njim sam video sve. Možda ću pokušati da radim s juniorima, pa da nečiju igru gradim od temelja, ali da budem opet trener na Turu, nisam baš siguran. Nikad ne reci nikad, ali šanse su male.
Nikad ne otpisujte Federera
Rodžer Federer će se uskoro u Dohi vratiti na teren posle više od godinu dana pauze, može li da se vrati na svoj stari nivo?
Igrao sam protiv Federera i bio sam trener protiv Federera – jedno sam naučio, a to je da ga nikad ne treba otpisati, tako da neću to učiniti ni ja sada. Uvek je opasan, naročito na Vimbldonu i u nešto manjoj meri na US openu. Ako igra, to znači da je spreman, a kada je spreman, izuzetno je za..ban protivnik.
*310: Đoković se izjednačio sa Federerom na vrhu večite liste
Osmog marta Đoković će zvanično postati igrači s najviše nedelja provedenih na prvom mestu na svetu. Koliko je to važno u kontekstu takmičenja Velike trojke?
Sve je važno između njih trojice, svaki minut i svaka sekunda. Mislim, 311 nedelja, a biće i više, to je zaista fascinantno. Novak je osvojio sve što se moglo osvojiti, a kraj njegove karijere nije ni na vidiku. Debata o najvećem svih vremena uglavnom se svodi na ukus, ali ako su brojevi na tvojoj strani, neke stvari je teže poreći… Za mene, Novak je najbolji i najkompletniji teniser u istoriji, za nekog drugog to su Nadal ili Federer. Biće to interesantna tema za raspravu kad završe karijere.
https://sportklub.rs/blog/sasa-ozmo/iva ... je-poreci/
SAŠA OZMO Autor:Saša Ozmo1. mar. 202115:55 > 16:4012
Više od nedelju dana posle titule Novaka Đokovića u Melburnu, njegov trener Goran Ivanišević podelio je pozadinu „najslađe pobede“ uz sve pritiske s kojima se njegov učenik suočavao, i proglasio je Novaka jednim od mentalno najčvršćih sportista na svetu.
Bio je to trnovit i neobičan put, ali je ishod bio umirujuće poznat – Novak Đoković deveti put osvajač je Australijan opena.
Mnogo toga dogodilo se pre i u toku turnira, tako da je bilo potrebno nekoliko dana da se misli priberu kako bismo se hladne glave osvrnuli na prvi veliki turnir u sezoni.
Goran Ivanišević radi s Đokovićem od Vimbldona 2019, ali tada je bio prisutan samo prve nedelje i ne računa sebe kao nekog ko je toj tituli doprineo. „Oh, ovu računam“, rekao mi je posle prošlogodišnjeg finala u Melburnu i pobede Đokovića nad Dominikom Timom.
A tek ovu što računa, s razlogom. U intervjuu za Sport klub Ivanišević objašnjava zašto nedavni trofej smatra jednim od najvrednijih u dosadašnjoj Novakovoj karijeri, osvrnuo se na Đokovićev poboljšani servis, proces oporavka od povrede tokom turnira, kao i na kalendar do kraja sezone, ali i Novakove karijere. Govorili smo i o potencijalnom revanšu s Nadalom u Parizu, Federerovom povratku itd.
Teksaški masakr motornom testerom – tako su mediji tretirali Novaka
Prošlo je više od nedelju dana otkad je Novak osvojio svoj deveti trofej u Melburnu. Sad kad se prašina slegla, koji su osnovni utisci sa Australijan opena?
Lično, kao Novakovom treneru i njegovom navijaču, ovo mi je najslađa pobeda. Novak bi verovatno naveo Rolan Garos 2016. ili prvi Vimbldon, ali za mene, posle godine u kojoj su ga mediji masakrirali iz svih mogućih oružja… Osećaj je zaista dobar.
*9. 18.
Bilo je neobično, nešto tako nismo iskusili ranije – 42 dana u Australiji, karantin, povreda, publika koja odlazi usred meča zbog policijskog časa, sumorna atmosfera nekoliko dana i onda savršeno Đokovićevo finale sa svakog aspekta.
Spomenuli ste sad to da mediji masakriraju Novaka već godinu dana, a tokom turnira Đoković nam je rekao da se „njegove greške manje praštaju u poređenju s nekim drugim sportistima“. Zbog čega on ima takav tretman u medijima?
Sve je počelo od Adrija tura – mnogi su ga i pre prozivali, ali nikada kao u poslednjih godinu dana, ovo je kao da gledam Teksaški masakr motornom testerom, ha-ha-ha. Zašto je to tako? Zbog njegovog porekla, na ljude s Balkana uvek se drukčije gleda. Takođe, Novak se ne plaši da otvoreno kaže šta misli i da se bori za ono u šta veruje. Svi su jedva dočekali ono sr..e koje mu se desilo na US openu. Pa se u Australiji zauzeo za kolege i opet – hajde da udarimo na Đokovića. Jedini on govori, ostali ćute. Tokom moje karijere mnogi su igrači radili razne stvari, ali niko nije bio tretiran na taj način kao Novak.
I onda, kao šlag na torti… Kako da kažem? Najperfidnije, zapravo najtužnije bile su one optužbe da glumi povredu. Zašto bi zaboga to radio? Zašto bi najbolji teniser na svetu izmislio povredu, pa još u trenutku kad vodi 2-0 u setovima?! Kada je neki drugi vrhunski igrač povređen, proglašava se herojskim činom to što je izašao na teren, ali kad je u pitanju Novak, onda je posredi gluma.
*Slučaj Đoković: Logično – povedeš 2:0 i simuliraš povredu
On nekako uspeva da se izbori sa svime time. I povreda se desila u trećoj rundi, nije kao da je bila završnica turnira. Ne, bile su mu potrebne još četiri pobede, i to ne nad nekim nepoznatim teniserima. Raonić, pa Zverev. U redu, Karacev, ali ni on nije došao slučajno do polufinala. I na kraju Medvedev, koji je bio najbolji na svetu u poslednja tri meseca. Jednostavno – neverovatno.
Novak je jedan od mentalno najčvršćih sportista na svetu
Đoković je rekao novinarima da je deset sati svakog dana provodio u oporavku i na terapijama. Kako se sve to odvijalo iz vaše perspektive?
Uli (Ulises Badio, Novakov fizioterapeut) je stvarno čudotvorac. Na svom stolu bi svaki put uspeo da ga spremi, uzimao je i tablete protiv bolova, nije trenirao između mečeva, tako da je zagrevanje onda pred mečeve bilo malo duže. Ipak, ništa od toga ne bi vredelo da Novak nije tako mentalno jak. Nikada nisam upoznao stenu kao što je on, mislim da je jedan od najčvršćih sportista na svetu, ne samo tenisera. Kada ga svi otpisuju, on nekako nađe novi izvor energije i vidim koliko truda ulaže u to i koliko komplikovano može da bude.
Posle povrede, bio sam tu kada su mu doktori rekli šta se dogodilo i koji su rizici ako nastavi da igra. Rečeno mu je da bi moglo da se pogorša, ali on je doneo svesnu odluku i rekao: „Uradiću šta god je potrebno da osvojim ovu titulu“. Držali smo se istog rituala svaki dan, sve se vrtelo oko terapije i na kraju je u poslednja dva meča osećao minimalni bol, pogotovo u poređenju s duelima s Raonićem i Zverevom.
Novak je jednostavno jači od svih i ljudima je to teško da prihvate. Njegov um je toliko jak, veruje u svoje mentalne vežbe, u metode opuštanja, time je uspeo i da umanji bol koliko god je to fizički bilo moguće. I uz pomoć tableta protiv bolova takođe.
Novak je isključivo bio koncentrisan na titulu od trenutka kad je kročio u Australiju. Sad ima 18 grend slem titula, verujem da će Rafa uzeti barem još jedan Rolan Garos, tako da je bilo važno da Novak održi korak. Trka je otvorena i biće zanimljivo.
Kakva je bila vaša uloga tokom tih beskrajnih terapija, kako ste vi pokušali da pomognete u tim nesvakidašnjim okolnostima?
Moja uloga tada je bila da budem pozitivan i da učinim da se Novak opusti. Mi imamo svoje društvene igre, trudili smo se da Novak ne razmišlja o povredi i da misli o mečevima tek onda kada je vreme za to. Nema razloga da se stvara dodatna tenzija.
Preciznost je ključ Novakovog servisa, i to što je spreman da sluša
Na konferenciji za medije posle turnira rekli ste da je Novakov servis ranije bio potcenjen. Zašto?
Novaka su povezivali s drugim aspektima igre – njegovo ime bilo je sinonim za fizičku spremu, mnogi su ga poredili sa video igrom u smislu da će se lopta vratiti koji god udarac da odigraš. Istina je da mu se servis poboljšao u prethodne dve godine, ali ako pažljivije pogledate njegove velike mečeve u poslednjih šest-sedam godina, primetićete da je servis uvek bio tu kada mu je bio potreban.
Preciznost je aspekat servisa na koji ljudi ne obraćaju dovoljno pažnje. Tačno je da je Novakov servis sad malo jači nego pre, ali način na koji ga plasira je ključan – kada se mečevi lome, pogađaće tačke koje želi, a to je radio i u prošlosti. Sada u Melburnu su ga i prvi i drugi servis služili savršeno kada je bilo najpotrebnije.
Čini se da je Novakov izbačaj kod servisa sada nešto niži, da li je to jedna od stvari na kojima ste radili?
Osećaj za trenutak, tehnika – mnogo je sitnica koje na kraju naprave razliku. Jesmo razgovarali o nekim detaljima, ali najvažnije jeste da on te detalje prihvata i da posvećeno radi na njima. Zadovoljstvo je raditi s takvim teniserom koji konstantno želi da bude bolji i izaziva druge da budu bolji. Unutar našeg tima nikad nećete čuti: „Oh, ovo funkcioniše dobro, hajde da stanemo“. Ne, sutradan mora da bude bolje nego juče, i bolje i bolje.
Đoković će možda sad igrati dva-tri turnira manje
Sad kad ste spomenuli ceo tim, kako komunicirate Marjan Vajda i vi kad je jedan na turniru s Novakom, a drugi kod kuće?
Marjan i ja se odlično slažemo, bili smo prijatelji i pre nego što sam se priključio timu. Osećam da dopunjujemo jedan drugog i da smo otvoreni za savete, da saslušamo mišljenje onog drugog. Naravno, s Novakom direktno komunicira onaj ko je u tom trenutku na turniru. Pristupi su nam slični, zaista za saradnju ne mogu da zamislim bolju osobu od Marjana.
Narednog ponedeljka Novak će postati teniser s najviše nedelja na prvom mestu na svetu i rekao je da će sada igrati manje turnira kako bi se koncentrisao isključivo na grend slemove. Kako će to izgledati?
Ako pogledate njegov raspored u poslednjih pet-šest godina, nije baš kao da je igrao gomilu turnira. Mislim da niko ne može da se fokusira jedino na slemove jer potrebna je i dobra priprema i pozitivan osećaj pred najveći turnir. Primera radi, Novak se osećao izvrsno pred Australijan open jer je prethodno imao dva teška, odlična meča na ATP kupu.
Siguran sam da će igrati dva turnira na šljaci pre Rolan Garosa, jedan na travi pre Vimbldona, tu su Olimpijske igre pre US opena. Videćemo šta će biti kada dođe deo sezone u dvorani, ali na nivou cele godine, možda bude igrao dva-tri turnira manje nego dosad, što nije velika promena.
Uzevši povredu u obzir, da li je realno reći da Đoković neće igrati do sezone na šljaci?
Jeste realno. Sad zavisi od povrede, ali nema potrebe da žuri. Jedini turnir koji će možda igrati jeste Majami. Mislim da sledeću magnentnu rezonancu ima za dve nedelje, pa ćemo da vidimo. Nema potrebe za bilo kakve rizike, radije bih ga video maksimalno spremnog za šljaku, da pokuša još jednom da pojuri titulu na Rolan Garosu.
Novak mora da bude spreman da igra 15 sati kako bi dobio Rafu u Parizu
Đoković nam je rekao da je ima emotivnih i mentalnih uspona i padova posle diskvalifikacije na US openu prošle godine. Gledajući sad to vreme, koliko mu je bilo teško?
Mislim da su svi mogli da vide kroz šta prolazi tokom tog perioda. Bio je šok ono što se dogodilo u Njujorku, niko tako nešto nije očekivao, a bio je potencijalno na putu ka novoj grend slem tituli. Jeste uzeo trofej u Rimu, ali nije to bio njegov uobičajeni nivo igre. Neću ni da govorim o finalu Rolan Garosa u kojem se nije ni pojavio, mada jeste Rafa odigrao sjajno.
Kraj godine takođe je bio daleko od idealnog. Bilo je tu unutrašnjih borbi, pokušavao je da se izbori sa svime, ali nije mogao tek tako da se oslobodi onoga što se desilo za kratko vreme. Kada smo stigli u Australiju, videlo se da je drugačiji, da je odlučniji i energičniji.
To finale Rolan Garosa nekako je prošlo u magnovenju. Dug je put do toga i mnogo je drugih konkurenata, ali u slučaju da se Novak i Rafa ponovo sastanu u Parizu, očekujete li neizvesniji meč?
Teško da može da bude onakav, ha-ha-ha. Iskreno, mislim da Novak ono ne može da ponovi sve i da hoće. Rafa je favorit, u to nema sumnje, ali ne pobeđuju uvek favoriti.
S obzirom na to da je Rolan Garos sledeći veliki cilj, na koji aspekt igre ćete staviti akcenat pred sezonu na šljaci?
Pre svega, Novak mora da bude u savršenom stanju fizički, mora da se oseća dovoljno snažnim da na terenu ostane koliko god je potrebno. Na primer, u tom finalu Rolan Garosu nije se činio spremnim da ostane 15 sati na terenu ako je to potrebno da se dobije Nadal. Zato je skraćivao poene drop šotovima ili birao neka druga loša rešenja.
Protiv Medvedeva se videlo da je u stanju da ostane i trideset sati na terenu ako je to nužno. E, u takvom stanju Novak mora da bude pre potencijalnog duela s Nadalom. Ako oseća da je fizički poptuno spreman, njegova igra će to pratiti.
Kraći treninzi, ali intenzivniji
Đoković će napuniti 34 godine u maju. Rekao je da iako ne oseća teret godina, zna da će biti sve teže osvajati velike titule kako je stariji. Na koji način to utiče na dnevnu rutinu i na treninge?
Za mene je ključna reč želja, a Novakova želja je ogromna. Možda će tu i tamo uzeti dodatni dan odmora. Kako si stariji, to su treninzi kraći, ali intenzivniji. To smo zamišljali i to smo sproveli u delo u Australiji. Ispalo je sasvim dobro jer je bio u stanju da ostane u terenu koliko god da je potrebno. Mnogo je tu i drugih faktora, npr. raspoloženje i želja da se trenira svakog dana, a sreća je da u tenisu može da se bude kreativan s vežbama.
Svaka osoba je priča za sebe, ali šta ste naučili s Novakom što ćete posle moći da primenite posle u radu s nekim drugim teniserom?
Bio sam trener četvorice vrhunskih igrača (Marin Čilić, Tomaš Berdih, Miloš Raonić pre Đokovića), imam svoju filozofiju i svoj pristup za koje smatram da su uspešni i neću ih menjati. Trener mora da se prilagodi svom igraču, ali za mene je osnovni postulat to da pojednostavimo što je više moguće.
Tenis je svakako izuzetno komplikovan sport i nema potrebe da ga trener još dodatno komplikuje jer onda sve lako može da ode do k..ca. Što jednostavnije, to bolje. Novak je genije i on nekad čak traži previše – npr, previše informacija, previše statistike, što nekad ne ispadne najbolje.
Takođe, trener mora da zna šta će da kaže i kada će to da kaže jer Novak je sunđer, sve upija i želi da napreduje svakog dana. Delikatna je potraga za ravnotežom u svemu tome.
Da se vratim na pitanje – koga bi trebalo da treniram posle Đokovića? To je krem kremova, s njim sam video sve. Možda ću pokušati da radim s juniorima, pa da nečiju igru gradim od temelja, ali da budem opet trener na Turu, nisam baš siguran. Nikad ne reci nikad, ali šanse su male.
Nikad ne otpisujte Federera
Rodžer Federer će se uskoro u Dohi vratiti na teren posle više od godinu dana pauze, može li da se vrati na svoj stari nivo?
Igrao sam protiv Federera i bio sam trener protiv Federera – jedno sam naučio, a to je da ga nikad ne treba otpisati, tako da neću to učiniti ni ja sada. Uvek je opasan, naročito na Vimbldonu i u nešto manjoj meri na US openu. Ako igra, to znači da je spreman, a kada je spreman, izuzetno je za..ban protivnik.
*310: Đoković se izjednačio sa Federerom na vrhu večite liste
Osmog marta Đoković će zvanično postati igrači s najviše nedelja provedenih na prvom mestu na svetu. Koliko je to važno u kontekstu takmičenja Velike trojke?
Sve je važno između njih trojice, svaki minut i svaka sekunda. Mislim, 311 nedelja, a biće i više, to je zaista fascinantno. Novak je osvojio sve što se moglo osvojiti, a kraj njegove karijere nije ni na vidiku. Debata o najvećem svih vremena uglavnom se svodi na ukus, ali ako su brojevi na tvojoj strani, neke stvari je teže poreći… Za mene, Novak je najbolji i najkompletniji teniser u istoriji, za nekog drugog to su Nadal ili Federer. Biće to interesantna tema za raspravu kad završe karijere.
Re: Novak Đoković
In the last couple of months
August: Double Career Golden Master
September: Most Masters titles
October: 72 match victories at each Grand Slam
November: Most Year-End #1
February: Most hardcourt Grand Slam titles + 9 semifinals at each Grand Slam
March: Most Weeks at #1
GOATy and scary stuff.
......
Primijetio bih da nole nije oborio nikakav rekord u decembru i januaru.
August: Double Career Golden Master
September: Most Masters titles
October: 72 match victories at each Grand Slam
November: Most Year-End #1
February: Most hardcourt Grand Slam titles + 9 semifinals at each Grand Slam
March: Most Weeks at #1
GOATy and scary stuff.
......
Primijetio bih da nole nije oborio nikakav rekord u decembru i januaru.
-
NukeR_G1970
- Postovi: 911
- Pridružen/a: 05 okt 2010, 09:34
- Kontakt:
Re: Novak Đoković
Samo da pitam, gde je i sta radi Pepe Imaz? 
Re: Novak Đoković
& су " ? $ „$” &
Не ' $ " " ' у то $ је & ", " " света, " повезан са ", а " $ свега је страст са & он " & своје $ на & &, & " она $ заправо " ' ? стварну $.
" " $ ", " ', зар не? $, & " „"”, $ & $ " % "?
? су $ је & " о ?, а $ се " " ": „" је %”
А ' је " ? ' је нуђено – 2006. $ је ? " ? / $ $ " ? " " $, $ & $ своје $ " све ? & $ уз то.
$ је на ? сцену " $ ", " ", & " " " $ " & " & је ? ? /, ? $ & $ свог ", % се " ' " & % ".
& је " $ о ' $ Грег $, " " " ? " $ 1995. $ постане $ нове " & " " тај ?, " ? пораза $ ", $ 19-$, у $ &.
" је " & & врху, $ " је " $ првог $ ? ?, а " " $ " ? у ' " ', % ' је ? ? у " 20 на свету.
?, $ са $ је " " ? за " $ % $ & " " – " $ су ? у & у & су ? $ о $ " са $ ", ? & " хтео $ " о '.
„То је ? " на ', ја не ? $ ? " $ " о '”, навео је ".
" су ? " на ' у & је ?, у својој $ " " " " ' ' ? $ " – то је " ? за " " " $ " & рођен у $ / " ' $ постане ".
„? је у " $, " не ' " & " $”, & је " & " " Роџер $ 2006. $.
Његов ? је " јасан – ? је $ $ ' ' " $ ? " ", " " ", с ' $ " " & $ на " " у " ".
& је $, $ " & – новац " ? " ? $ $ се $ $ & " ? ? " $ ' $ & " ? " " " на " ".
„" " је ' $, ? " " " & новац. ? " је ' $ " за путовања. Ја ' ", поносан ' на то % ' ", " ? $ то " ' зато % " на $ ' " / ?. Не " - $. $ је ? '”, " је " 2009. $.
Све то је $ & ? ?, & $ " ? $ света, ", тражење %, " "... ?, & " право $ $ & & се -, & је $ " остао веран ".
Не ' $ " " ' у то $ је & ", " " света, " повезан са ", а " $ свега је страст са & он " & своје $ на & &, & " она $ заправо " ' ? стварну $.
" " $ ", " ', зар не? $, & " „"”, $ & $ " % "?
? су $ је & " о ?, а $ се " " ": „" је %”
А ' је " ? ' је нуђено – 2006. $ је ? " ? / $ $ " ? " " $, $ & $ своје $ " све ? & $ уз то.
$ је на ? сцену " $ ", " ", & " " " $ " & " & је ? ? /, ? $ & $ свог ", % се " ' " & % ".
& је " $ о ' $ Грег $, " " " ? " $ 1995. $ постане $ нове " & " " тај ?, " ? пораза $ ", $ 19-$, у $ &.
" је " & & врху, $ " је " $ првог $ ? ?, а " " $ " ? у ' " ', % ' је ? ? у " 20 на свету.
?, $ са $ је " " ? за " $ % $ & " " – " $ су ? у & у & су ? $ о $ " са $ ", ? & " хтео $ " о '.
„То је ? " на ', ја не ? $ ? " $ " о '”, навео је ".
" су ? " на ' у & је ?, у својој $ " " " " ' ' ? $ " – то је " ? за " " " $ " & рођен у $ / " ' $ постане ".
„? је у " $, " не ' " & " $”, & је " & " " Роџер $ 2006. $.
Његов ? је " јасан – ? је $ $ ' ' " $ ? " ", " " ", с ' $ " " & $ на " " у " ".
& је $, $ " & – новац " ? " ? $ $ се $ $ & " ? ? " $ ' $ & " ? " " " на " ".
„" " је ' $, ? " " " & новац. ? " је ' $ " за путовања. Ја ' ", поносан ' на то % ' ", " ? $ то " ' зато % " на $ ' " / ?. Не " - $. $ је ? '”, " је " 2009. $.
Све то је $ & ? ?, & $ " ? $ света, ", тражење %, " "... ?, & " право $ $ & & се -, & је $ " остао веран ".
Re: Novak Đoković
"THE PERFECT PLAYER": HOW ONE WRITER SAW NOVAK DJOKOVIC, 14 YEARS AGO
He's about to hold the No. 1 ranking longer than anyone. Should we have all seen it coming?
By Peter Bodo
March 02, 2021
Within a week, Novak Djokovic will eclipse Roger Federer and secure one of the most prestigious records in tennis: most weeks ranked at No. 1. It is, almost by definition, the most convincing measure of a player’s day-in, day-out superiority painted on the large canvas of an entire career.
I had my first good look at Djokovic some 14 years ago, while covering the 2007 Indian Wells Masters. The experience led me to write a blog post with the headline “The Perfect Player.” Fans still bring up or reference that story, so I thought it only fitting when Djokovic tied the record to trot it out as a tribute of sorts. Other than dropping some thoughts on Richard Gasquet that led the original piece, and some light editing of material that is not relevant, this is exactly what I wrote.—PB
https://www.tennis.com/pro-game/2021/03 ... ago/93149/
He's about to hold the No. 1 ranking longer than anyone. Should we have all seen it coming?
By Peter Bodo
March 02, 2021
Within a week, Novak Djokovic will eclipse Roger Federer and secure one of the most prestigious records in tennis: most weeks ranked at No. 1. It is, almost by definition, the most convincing measure of a player’s day-in, day-out superiority painted on the large canvas of an entire career.
I had my first good look at Djokovic some 14 years ago, while covering the 2007 Indian Wells Masters. The experience led me to write a blog post with the headline “The Perfect Player.” Fans still bring up or reference that story, so I thought it only fitting when Djokovic tied the record to trot it out as a tribute of sorts. Other than dropping some thoughts on Richard Gasquet that led the original piece, and some light editing of material that is not relevant, this is exactly what I wrote.—PB
https://www.tennis.com/pro-game/2021/03 ... ago/93149/
Re: Novak Đoković
Nakucaće do 350-400... 
Crveno-bela boja kad se razlije svud', suze mi jurnu u oči, a srce iz grudi nema kud'...
Re: Novak Đoković
ma dzaba mu kada se svi ti rekordi sve manje pikaju. ako se uopste i broje. sve je vaznije koliko imas pratilaca na insta i slicno! evo i spanci vise ne znaju kud biju:
ABC: Đoković je nezahvalnik broj jedan
Index Sport
Prije 2 sata
ŠPANJOLSKI ABC nazvao je Novaka Đokovića "nezahvalnikom broj jedan" u naslovu svog teksta.
Pišu kako Srbin nikad neće imati popularnost Rafaela Nadala i Rogera Federera, unatoč činjenici da ima 18 Grand Slam titula. Zamjeraju mu na "sumnjivim ozljedama", a neizostavno je i spominjanje Adria Toura te pogađanje sutkinje lopticom na US Openu.
"Nema nikakve sumnje da je turnir organizirao u najboljoj namjeri kako bi pomogao onima kojima je bilo najteže za vrijeme pandemije. S punim tribinama, gledateljima bez maski i bez držanja distance, nekoliko igrača se zarazilo uključujući i njega i suprugu. Nije nimalo slučajno pogodio linijsku sutkinju zbog čega je izbačen s US Opena", piše ABC pa zaključuje.
"Na terenu on stječe poštovanje. Federer je taj koji i bez igranja pobjeđuje u osvajanju nagrada za fair-play iz godine u godinu. Ima čak 18 priznanja omiljenog tenisača među navijačima, a Nadal dobiva priznanja suigrača s četiri nagrade za fair-play i sportski duh. To su emotivni izazovi zasad nedostupni za svjetskog broja jedan. Kritiziranje njegovih imitacija, sumnjive ozljede i gađanje sudaca mu ne popravljaju popularnost. Nadal i Federer dijele međusobno nagrade za fair-play i omiljeni su među navijačima."
ABC: Đoković je nezahvalnik broj jedan
Index Sport
Prije 2 sata
ŠPANJOLSKI ABC nazvao je Novaka Đokovića "nezahvalnikom broj jedan" u naslovu svog teksta.
Pišu kako Srbin nikad neće imati popularnost Rafaela Nadala i Rogera Federera, unatoč činjenici da ima 18 Grand Slam titula. Zamjeraju mu na "sumnjivim ozljedama", a neizostavno je i spominjanje Adria Toura te pogađanje sutkinje lopticom na US Openu.
"Nema nikakve sumnje da je turnir organizirao u najboljoj namjeri kako bi pomogao onima kojima je bilo najteže za vrijeme pandemije. S punim tribinama, gledateljima bez maski i bez držanja distance, nekoliko igrača se zarazilo uključujući i njega i suprugu. Nije nimalo slučajno pogodio linijsku sutkinju zbog čega je izbačen s US Opena", piše ABC pa zaključuje.
"Na terenu on stječe poštovanje. Federer je taj koji i bez igranja pobjeđuje u osvajanju nagrada za fair-play iz godine u godinu. Ima čak 18 priznanja omiljenog tenisača među navijačima, a Nadal dobiva priznanja suigrača s četiri nagrade za fair-play i sportski duh. To su emotivni izazovi zasad nedostupni za svjetskog broja jedan. Kritiziranje njegovih imitacija, sumnjive ozljede i gađanje sudaca mu ne popravljaju popularnost. Nadal i Federer dijele međusobno nagrade za fair-play i omiljeni su među navijačima."
Re: Novak Đoković
kazu nasi narodi i narodnosti. za dobrim konjem prasina se dize. evo malo iz francuske stampe. i sto vise rekorda bude imao na svojoj strani to ce naravno i vise biti ovoga!
Novi napadi na Đokovića – "Ekip" skandaloznim tekstom vređao Novaka
"Nema ljubavi za Đokovića", naslov je najnovijeg teksta francuskog "Ekipa".
IZVOR: B92 ČETVRTAK, 4.03.2021. | 10:35
Kristel Bone, francuska novinarka, autorka je ovog teksta.
Novinarka "Ekipa" je omalovažavala uspeh Đokovića i osvajanje Australijan opena, a dovela je u pitanje i njegovu povredu trbušnog mišića.
Tekst je izazvao burne reakcije.
"Zašto nekoga volimo? Zašto volimo jednog sportistu više nego nekog drugog? Kada ste čuli da je Đoković osvojio Australijan open, bili ste iznervirani. Taj tip ima 18 Grend slem titula, skoro kao Rafael Nadal, osvojio je Australijan open devet puta i ima 310 nedelja na vrhu kao Rodžer Federer. Novak bi mogao da ljuskavaca i opet biste se zapitali i oklevali da li da navijate za njega. Postoji više razloga za to. Možda je to njegov stav i oholi stas, ali ako ste navijali za Ivana Lendla, onda verovatno nije to u pitanju. Verovatno je to zato što je došao posle Federera i Nadala. Da je igrao kada su oni bili glavni, to bi ostavilo malo prostora da ga ljudi vole. Možda je to zbog toga što on želi da bude voljen. Kao što bi rekao Nik Kirjos: 'Toliko želi da bude voljen da ne mogu da ga podnesem'", napisala je Bone.
Osvrnula se i na Đokovićeve poteze.
"Ništa mu ne pomaže i to je istina. U najgorem slučaju vas baš nervira, kada lomi rekete ili je dobar sa skupljačima loptica, a u najboljem slučaju vas baš briga. U Melburnu je igrao sa povredom trbušnog mišića, koji je bio pokidan 2,5 centimetara. Ne bi se ni 'Avendžersi' izborili sa tim", piše frustrirana francuska novinarka.
Za kraj je ostavila ono najgore.
"Zamislite, on osvaja Australijan open sa servisom dvesta kilometara na sat iako u trbušnom mišiću ima Marijanski rov. Đoković vas nervira. Nije zbog toga što je bolji od vas. Nego vas jednostavno nervira".
Novi napadi na Đokovića – "Ekip" skandaloznim tekstom vređao Novaka
"Nema ljubavi za Đokovića", naslov je najnovijeg teksta francuskog "Ekipa".
IZVOR: B92 ČETVRTAK, 4.03.2021. | 10:35
Kristel Bone, francuska novinarka, autorka je ovog teksta.
Novinarka "Ekipa" je omalovažavala uspeh Đokovića i osvajanje Australijan opena, a dovela je u pitanje i njegovu povredu trbušnog mišića.
Tekst je izazvao burne reakcije.
"Zašto nekoga volimo? Zašto volimo jednog sportistu više nego nekog drugog? Kada ste čuli da je Đoković osvojio Australijan open, bili ste iznervirani. Taj tip ima 18 Grend slem titula, skoro kao Rafael Nadal, osvojio je Australijan open devet puta i ima 310 nedelja na vrhu kao Rodžer Federer. Novak bi mogao da ljuskavaca i opet biste se zapitali i oklevali da li da navijate za njega. Postoji više razloga za to. Možda je to njegov stav i oholi stas, ali ako ste navijali za Ivana Lendla, onda verovatno nije to u pitanju. Verovatno je to zato što je došao posle Federera i Nadala. Da je igrao kada su oni bili glavni, to bi ostavilo malo prostora da ga ljudi vole. Možda je to zbog toga što on želi da bude voljen. Kao što bi rekao Nik Kirjos: 'Toliko želi da bude voljen da ne mogu da ga podnesem'", napisala je Bone.
Osvrnula se i na Đokovićeve poteze.
"Ništa mu ne pomaže i to je istina. U najgorem slučaju vas baš nervira, kada lomi rekete ili je dobar sa skupljačima loptica, a u najboljem slučaju vas baš briga. U Melburnu je igrao sa povredom trbušnog mišića, koji je bio pokidan 2,5 centimetara. Ne bi se ni 'Avendžersi' izborili sa tim", piše frustrirana francuska novinarka.
Za kraj je ostavila ono najgore.
"Zamislite, on osvaja Australijan open sa servisom dvesta kilometara na sat iako u trbušnom mišiću ima Marijanski rov. Đoković vas nervira. Nije zbog toga što je bolji od vas. Nego vas jednostavno nervira".
Re: Novak Đoković
P: sta ti je cilj u tenisu?
O: cilj u tenisu mi je da postanem prvak!
-
Felixians4
- Postovi: 7481
- Pridružen/a: 09 apr 2020, 19:20
- Kontakt:
Re: Novak Đoković
Najbolji teniser sveta je započeo 311. nedelju vladavine ATP listom čime je oborio rekord velikog rivala Rodžera Federera.
Švajcarac je sve do ovog 8. marta odolevao sa 310 nedelja na čelu teniskog karavana, ali sada se samo Novak pita koliki će biti taj rekord.
U tih 311 nedelja vladavine, Đoković se pet puta vraćao na prvo mesto, na koje je prvi put kročio 4. jula 2011. posle trijumfa na Vimbldonu.
U tom prvom naletu, proveo je 53 nedelje na čelu, a najduže je u kontinuitetu bio na vrhu u pediodu od 7. jula 2014. do 6. novembra 2016. godine.
Tada je vezao 122 nedelje na prvom mestu ATP liste.
Brojke kažu da je Novak kao broj jedan odigrao 440 mečeva, da je pobedio 387 puta i da je od 52 odigrana finala u tom periodu, 39 puta osvojio pehar.
Zaista, impresivan skor, pogotovo ako se ima u vidu da je sve ostvareno u eri Federera i Nadala, protiv kojih je u protekloj deceniji uspeo da preokrene skor i sada ima pozitivan bilans sa obojicom.
Novakov rekord po broju nedelja na čelu liste, još jedna je potvrda klase u karijeri krcatoj trofejima i važan adut u borbi za nezvaničnu titulu najboljeg igrača svih vremena i trci sa Federerom i Nadalom.
Bez obzira što je u 34. godini života, Novak ne pokazuje znake da posustaje, naprotiv.
Novak Djokovic is the only male player since the creation of the ATP ranking in 1973 to finish the year #1 after being out of the Top 20 the same year.
3 years ago, Novak Djokovic had a surgery and was ranked #13.
At that time who would have thought 3 years later he would have the absolute record of weeks as #1, the absolute record of M1000, the absolute record of AO, 2 Golden Masters,record of year-end #1 equalled in the same period and 18 GS ?
Only 3 years...Incredible !
https://www.thesportreview.com/wp-conte ... -728-7.jpg
Švajcarac je sve do ovog 8. marta odolevao sa 310 nedelja na čelu teniskog karavana, ali sada se samo Novak pita koliki će biti taj rekord.
U tih 311 nedelja vladavine, Đoković se pet puta vraćao na prvo mesto, na koje je prvi put kročio 4. jula 2011. posle trijumfa na Vimbldonu.
U tom prvom naletu, proveo je 53 nedelje na čelu, a najduže je u kontinuitetu bio na vrhu u pediodu od 7. jula 2014. do 6. novembra 2016. godine.
Tada je vezao 122 nedelje na prvom mestu ATP liste.
Brojke kažu da je Novak kao broj jedan odigrao 440 mečeva, da je pobedio 387 puta i da je od 52 odigrana finala u tom periodu, 39 puta osvojio pehar.
Zaista, impresivan skor, pogotovo ako se ima u vidu da je sve ostvareno u eri Federera i Nadala, protiv kojih je u protekloj deceniji uspeo da preokrene skor i sada ima pozitivan bilans sa obojicom.
Novakov rekord po broju nedelja na čelu liste, još jedna je potvrda klase u karijeri krcatoj trofejima i važan adut u borbi za nezvaničnu titulu najboljeg igrača svih vremena i trci sa Federerom i Nadalom.
Bez obzira što je u 34. godini života, Novak ne pokazuje znake da posustaje, naprotiv.
Novak Djokovic is the only male player since the creation of the ATP ranking in 1973 to finish the year #1 after being out of the Top 20 the same year.
3 years ago, Novak Djokovic had a surgery and was ranked #13.
At that time who would have thought 3 years later he would have the absolute record of weeks as #1, the absolute record of M1000, the absolute record of AO, 2 Golden Masters,record of year-end #1 equalled in the same period and 18 GS ?
Only 3 years...Incredible !
https://www.thesportreview.com/wp-conte ... -728-7.jpg
Re: Novak Đoković
https://www.atptour.com/en/news/celebra ... world-no-1
How A ‘Golden Child’ Became The Longest-Reigning Champ In ATP History
By Dave Seminara
One day in June 1992, a skinny five-year-old boy stood behind the fence of a tennis court in a small mountain hamlet in Serbia watching a junior tennis clinic. The coach, Jelena Gencic, had a background in art history and moonlighted producing arts and culture programming for Serbia’s state-owned television network. Gencic invited the boy to join the clinic. She knew talent when she saw it — Gencic coached Monica Seles early in her career. By the end of his first afternoon of drills, as the story goes, Gencic knew she had a world-class talent on her hands.
The boy’s name was Novak Djokovic (the name means son of Djoko in Serbian, Djoko in this case being Djoko Damjanovic, one of Novak’s paternal ancestors) and his parents owned a pizzeria and pancake restaurant across the road from the tennis courts. As Chris Bowers reports in his book Novak Djokovic: The Sporting Statesman, Gencic marched the boy over to his parent’s restaurant and told them, “You have a golden child… by the time he’s 17, he’ll be in the top five in the world.”
Novak bloomed later than she predicted — his ranking ranged from No. 515 to No. 128 at 17. But consider how prescient and audacious Gencic’s prediction was. At the time, Yugoslavia had splintered and the Balkan wars of the 1990s would cripple the region for most of the decade.
By any measure, Serbia was a poor country at that time, with a per capita GDP of just $2,767. But here we are nearly 30 years later confronting a remarkable feat that even Gencic couldn’t have imagined: the boy from a humble background, who emerged from war-torn Serbia, has now been No. 1 in the FedEx ATP Rankings for an astonishing 311 weeks — longer than anyone else in the sport.
The same qualities that Gencic noticed in his very first lesson are the ones that have propelled his remarkable career: the footwork, the concentration, and, above all else the hunger to succeed. Just 26 men have reached No. 1 since the FedEx ATP Rankings were established in 1973. With all due respect to those champions, none were quite as hungry to stay at the top as Novak Djokovic.
"You have a golden child… by the time he’s 17, he’ll be in the top five in the world."
Jelena Gencic
He’s fought off the competition with vigour and panache, ruffling feathers at times along the way. He treated us to hilarious impersonations of other players, his parents made brash predictions that seemed improbable but all came true. He ate blades of grass on Centre Court at Wimbledon, he tore his shirts after wins like a pro wrestler, he implored crowds to recognise his brilliance and blew them kisses too. He kicked ass, made no apologies, and spoke from the heart.
Consider the Mt. Everest-like ascent it took for him to first capture the No. 1 FedEx ATP Ranking, in July 2011. He beat Andy Murray and Roger Federer en route to winning the Australian Open. Then he beat Federer again to win Dubai. Just for fun, he then beat Federer and Rafael Nadal to win the BNP Paribas Open in Indian Wells.
He followed that up by beating Nadal to win Miami, then beat the Spaniard on clay in the finals of the Mutua Madrid Open and the Internazionali BNL d'Italia in Rome, feats akin to subduing an angry crocodile blindfolded. The Barron of Belgrade then capped a 48-1 start by beating Nadal in the final of Wimbledon, where he celebrated the win and his first ever No. 1 ranking by devouring a few blades of grass.
“This is what I’m born for, to be a tennis champion,” he said at the time. “We all know the situation in our country, how it was with the wars… we had a tough way to go through, that made us mentally strong.”
After the win, he received a hero’s welcome in Belgrade, where an estimated 100,000 people turned out to celebrate with him. But he didn’t rest on his laurels. After becoming No. 1, he won back-to-back titles in Montreal and Cincinnati and then capped off one of the most remarkable years in tennis history by beating Federer and Nadal en route to his first US Open title. He was on fire, but it was just the first few weeks of what would become 311 weeks of hand-to-hand combat against the world’s best players.
To grasp the enormity of Djokovic’s achievement one must contemplate not only the greatness of the champions who came before his era, but also the shark-infested waters he’s navigated during his career.
Imagine the pantheon of champions driving on a racetrack. Only nine men have stayed at No. 1 for at least 100 weeks, and they’re all at the starting gate. Nole motored past Andre Agassi (101 weeks), Rafael Nadal (102 weeks) and Bjorn Borg (109 weeks) in 2014, at 27. In 2015, he blew past John McEnroe (170 weeks). At this point in the race, he still had Jimmy Connors (268), Ivan Lendl (270), Pete Sampras (286), and Roger Federer (310) well ahead of him. After a dominant stint at No. 1 from 7 July 2014 to 6 November 2016, when he went a ridiculous 167-17, he seemed to steer off course and lose his characteristic hunger.
He won no majors during an injury-plagued season in 2017 and came into the summer of 2018 with a ranking outside the Top 20. With Nadal, a resurgent Federer, Murray and others to contend with, some reckoned that, at 31, his best days were already behind him. But such doubters have always stoked Djokovic’s inner fire, and he roared back to win both Wimbledon and the US Open that year.
The Sultan of Serbia was back on course, and in 2019, he blew past Connors and Lendl. In 2020, he defended his throne, going 41-5 in the strangest and most mentally challenging season in tennis history, racing past his boyhood hero, Pete Sampras, along the way. He spoke to the American legend about the difficulties of staying on top at the Nitto ATP Finals in London, expressing wonderment at how Sampras managed to finish as the year-end No. 1 six years in a row.
“Staying No. 1, ending the seasons as No. 1, as Pete said, is a paramount achievement and the amount of dedication that you need to undergo in your life and the way you have to organise yourself, not just on the court, but off the court, is tremendous,” he said.
As he coped with that stress over the years, there has always been one big fish — an elusive white whale named Roger Federer — to pursue. The Serb has been stalking Federer for his entire career. Roger first rose to No. 1 at 22, Novak at 24. Novak hit 100 weeks on top at 26, Federer at 24. Federer hit 300 weeks at 31, Novak at 33.
Though he could very well win more majors than any player in history, Djokovic has been swimming in the wake of Federer and Nadal for years. Those legends have legions of passionate fans, who naturally have rooted against the upstart Serb, whose emergence dented the prospects of their heroes.
Slaying fellow fan favourites empowers Djokovic, who defiantly raises his chin and his game when needed. He was underestimated for much of his early career, which makes his achievements even sweeter. And so, when he passed Roger Federer this week for most weeks at No. 1, it’s really a culmination of a lifetime of work, sacrifice and devotion to his craft. The record clearly means the world to him.
“In our sport, winning [the] most Grand Slams and being No. 1 for as long as possible are [the] two biggest goals,” Djokovic said after passing Sampras last year.
No one has had to work harder to get to the top than Djokovic. Early in his career he didn’t get lots of free points on his serve, and he rarely blasts an opponent off the court with 90 mph forehands. He has an all-around game propelled by world-class fitness and movement, but his greatest strength has always been mental. His uncanny ability to focus and stay cool on the big points, and to go into ‘lockdown mode’ during tie-breaks, has made him the player he is.
Remarkably, Djokovic has stayed on top for so long during tennis’ golden era, battling and often overcoming two of the greatest legends in the sport, and a host of other future hall of famers, like Andy Murray, Juan Martin del Potro, Stan Wawrinka, Dominic Thiem and others. He has a winning career mark against all those players, not to mention Federer and Nadal, too.
"It really excites me to walk the path of legends and giants of this sport."
Novak Djokovic
Along the way, he’s inspired an incredible tennis boom in Serbia and around the Balkans. There are now seven juniors from the former Yugoslav republics (four of them from Serbia) ranked inside the Top 100 of the ITF World Tennis Tour Junior Rankings.
Coming into the 2021 season, a number of prognosticators thought that challengers like Thiem and Daniil Medvedev may wrestle the No. 1 ranking away from Djokovic this year. The Serb responded by winning his ninth Australian Open title, dismissing Medvedev in straight sets in the final.
If Djokovic hears the chorus of naysayers writing premature tennis obits for him, look out. At 33, he’s still in tremendous shape. And his dedication to fitness, nutrition, and yoga will likely leave him ready to compete at the highest level for years to come. He’s six years younger than Federer and the prospect of him following the Swiss’s example and playing for several more years should concern any other player with designs on the No. 1 perch he considers his throne.
But will he remain hungry enough to push well past 311 weeks on top? Why not? There are still records to be broken. He’s now within two majors of Federer and Nadal in the all-time Grand Slam titles chase, and he still needs 28 more tour-level titles to eclipse Jimmy Connors’ all-time mark of 109, though Federer and Nadal aren’t done winning either. Ultimately, his assault on the sport’s record books rests on endurance, a quality he has demonstrated in spades for years.
In any case, even if he never wins another match, Djokovic’s story is one that’s been great for the sport. During his early years on tour, his fitness level wasn’t what it is today, and he had to retire from a number of matches. At one point, he opined that perhaps he was born at the wrong time and implied that he might never supplant Federer and Nadal.
But he evolved into the toughest, most unflappable competitor in the sport. The fact that he could emerge from a war-torn country with little tennis infrastructure, from a family of modest means with no deep ties in the sport, illustrates that tennis’ next great champion could come from any corner of the world. Gencic spotted the potential in him at an early age but nevertheless, Djokovic wasn’t born a champion. He fought to get to the top, bettering himself at each hurdle, and battled harder to stay there than anyone ever has before.
“It really excites me to walk the path of legends and giants of this sport,” said Djokovic. “To know that I earned my place among them by following my childhood dream is a beautiful confirmation that when you do things out of love and passion, everything is possible.”
Stint 1: 53 Weeks
(4 July 2011 to 8 July 2012): After four consecutive year-end finishes at No. 3 in the FedEx ATP Rankings, Djokovic took his game – and ranking – to new heights in 2011, when he won three Grand Slams and five ATP Masters 1000 titles en route to a stunning 70-6 match-win record on the season. The Serbian started the year with a 41-match winning streak and soon after climbed to World No. 1 for the first time following his first Wimbledon title run. During his first period as World No. 1, Djokovic defeated Rafael Nadal in back-to-back Grand Slam finals at the 2011 US Open and 2012 Australian Open.
Stint 2: 48 Weeks
(5 November 2012 to 6 October 2013): Less than four months after surrendering the top spot to Roger Federer, Djokovic returned to World No. 1 ahead of the 2012 Nitto ATP Finals. The Serbian marked the beginning of his second stint at No. 1 with an unbeaten 5-0 run to the trophy in London, his first of five titles during his reign. During the 2013 season, Djokovic claimed his third straight title at the 2013 Australian Open and ended Rafael Nadal's eight-year reign (2005-’12) as Rolex Monte-Carlo Masters champion.
Stint 3: 122 Weeks
(7 July 2014 to 6 November 2016): Djokovic’s third stint at the top of the FedEx ATP Rankings was his most successful, including becoming only the fourth player to hold the No. 1 ranking for an entire season (2015). The Belgrade native won 21 tour-level trophies from 26 finals during this period, including five major championships, two Nitto ATP Finals crowns and 11 ATP Masters 1000 titles. Djokovic also became the first player since Rod Laver in 1969 to hold all four Grand Slam titles at the same time with his maiden title run at 2016 Roland Garros. Throughout this spell at No. 1, which ended at the hands of Andy Murray in November 2016, Djokovic compiled an incredible 167-17 win-loss record (.908). Incredibly, he would have held the No. 1 ranking for two straight years had he won the 2016 Nitto ATP Finals title match against Murray.
Stint 4: 52 Weeks
(5 November 2018 to 3 November 2019): Djokovic’s fourth period at No. 1 was highlighted by success at Grand Slam and ATP Masters 1000 events in 2019. The 6’2” right-hander became the first player to capture seven Australian Open titles with a stunning straight-sets win against Rafael Nadal. Djokovic also made history at Wimbledon, as he saved two championship points and became the first player to win the trophy in a 12-12 final-set tie-break against Roger Federer. Djokovic also picked up Masters 1000 crowns in Madrid and Paris.
Stint 5: 36 Weeks
(3 February 2020 to 22 March 2020) + (24 August 2020 to present): Following his eighth Australian Open triumph, Djokovic began his fifth stint at World No. 1. Either side of the FedEx ATP Rankings freeze — due to the COVID-19 pandemic — the 33-year-old has maintained his position at the top to surpass Roger Federer’s previous record mark of 310 weeks at World No. 1. Djokovic, who triumphed in Cincinnati and Rome upon the resumption of the ATP Tour, equalled Pete Sampras' record of six year-end World No. 1 finishes. He returned to Melbourne this past February and lifted his 18th Grand Slam title at the Australian Open.
Srecan 8 mart svima koji slave!
How A ‘Golden Child’ Became The Longest-Reigning Champ In ATP History
By Dave Seminara
One day in June 1992, a skinny five-year-old boy stood behind the fence of a tennis court in a small mountain hamlet in Serbia watching a junior tennis clinic. The coach, Jelena Gencic, had a background in art history and moonlighted producing arts and culture programming for Serbia’s state-owned television network. Gencic invited the boy to join the clinic. She knew talent when she saw it — Gencic coached Monica Seles early in her career. By the end of his first afternoon of drills, as the story goes, Gencic knew she had a world-class talent on her hands.
The boy’s name was Novak Djokovic (the name means son of Djoko in Serbian, Djoko in this case being Djoko Damjanovic, one of Novak’s paternal ancestors) and his parents owned a pizzeria and pancake restaurant across the road from the tennis courts. As Chris Bowers reports in his book Novak Djokovic: The Sporting Statesman, Gencic marched the boy over to his parent’s restaurant and told them, “You have a golden child… by the time he’s 17, he’ll be in the top five in the world.”
Novak bloomed later than she predicted — his ranking ranged from No. 515 to No. 128 at 17. But consider how prescient and audacious Gencic’s prediction was. At the time, Yugoslavia had splintered and the Balkan wars of the 1990s would cripple the region for most of the decade.
By any measure, Serbia was a poor country at that time, with a per capita GDP of just $2,767. But here we are nearly 30 years later confronting a remarkable feat that even Gencic couldn’t have imagined: the boy from a humble background, who emerged from war-torn Serbia, has now been No. 1 in the FedEx ATP Rankings for an astonishing 311 weeks — longer than anyone else in the sport.
The same qualities that Gencic noticed in his very first lesson are the ones that have propelled his remarkable career: the footwork, the concentration, and, above all else the hunger to succeed. Just 26 men have reached No. 1 since the FedEx ATP Rankings were established in 1973. With all due respect to those champions, none were quite as hungry to stay at the top as Novak Djokovic.
"You have a golden child… by the time he’s 17, he’ll be in the top five in the world."
Jelena Gencic
He’s fought off the competition with vigour and panache, ruffling feathers at times along the way. He treated us to hilarious impersonations of other players, his parents made brash predictions that seemed improbable but all came true. He ate blades of grass on Centre Court at Wimbledon, he tore his shirts after wins like a pro wrestler, he implored crowds to recognise his brilliance and blew them kisses too. He kicked ass, made no apologies, and spoke from the heart.
Consider the Mt. Everest-like ascent it took for him to first capture the No. 1 FedEx ATP Ranking, in July 2011. He beat Andy Murray and Roger Federer en route to winning the Australian Open. Then he beat Federer again to win Dubai. Just for fun, he then beat Federer and Rafael Nadal to win the BNP Paribas Open in Indian Wells.
He followed that up by beating Nadal to win Miami, then beat the Spaniard on clay in the finals of the Mutua Madrid Open and the Internazionali BNL d'Italia in Rome, feats akin to subduing an angry crocodile blindfolded. The Barron of Belgrade then capped a 48-1 start by beating Nadal in the final of Wimbledon, where he celebrated the win and his first ever No. 1 ranking by devouring a few blades of grass.
“This is what I’m born for, to be a tennis champion,” he said at the time. “We all know the situation in our country, how it was with the wars… we had a tough way to go through, that made us mentally strong.”
After the win, he received a hero’s welcome in Belgrade, where an estimated 100,000 people turned out to celebrate with him. But he didn’t rest on his laurels. After becoming No. 1, he won back-to-back titles in Montreal and Cincinnati and then capped off one of the most remarkable years in tennis history by beating Federer and Nadal en route to his first US Open title. He was on fire, but it was just the first few weeks of what would become 311 weeks of hand-to-hand combat against the world’s best players.
To grasp the enormity of Djokovic’s achievement one must contemplate not only the greatness of the champions who came before his era, but also the shark-infested waters he’s navigated during his career.
Imagine the pantheon of champions driving on a racetrack. Only nine men have stayed at No. 1 for at least 100 weeks, and they’re all at the starting gate. Nole motored past Andre Agassi (101 weeks), Rafael Nadal (102 weeks) and Bjorn Borg (109 weeks) in 2014, at 27. In 2015, he blew past John McEnroe (170 weeks). At this point in the race, he still had Jimmy Connors (268), Ivan Lendl (270), Pete Sampras (286), and Roger Federer (310) well ahead of him. After a dominant stint at No. 1 from 7 July 2014 to 6 November 2016, when he went a ridiculous 167-17, he seemed to steer off course and lose his characteristic hunger.
He won no majors during an injury-plagued season in 2017 and came into the summer of 2018 with a ranking outside the Top 20. With Nadal, a resurgent Federer, Murray and others to contend with, some reckoned that, at 31, his best days were already behind him. But such doubters have always stoked Djokovic’s inner fire, and he roared back to win both Wimbledon and the US Open that year.
The Sultan of Serbia was back on course, and in 2019, he blew past Connors and Lendl. In 2020, he defended his throne, going 41-5 in the strangest and most mentally challenging season in tennis history, racing past his boyhood hero, Pete Sampras, along the way. He spoke to the American legend about the difficulties of staying on top at the Nitto ATP Finals in London, expressing wonderment at how Sampras managed to finish as the year-end No. 1 six years in a row.
“Staying No. 1, ending the seasons as No. 1, as Pete said, is a paramount achievement and the amount of dedication that you need to undergo in your life and the way you have to organise yourself, not just on the court, but off the court, is tremendous,” he said.
As he coped with that stress over the years, there has always been one big fish — an elusive white whale named Roger Federer — to pursue. The Serb has been stalking Federer for his entire career. Roger first rose to No. 1 at 22, Novak at 24. Novak hit 100 weeks on top at 26, Federer at 24. Federer hit 300 weeks at 31, Novak at 33.
Though he could very well win more majors than any player in history, Djokovic has been swimming in the wake of Federer and Nadal for years. Those legends have legions of passionate fans, who naturally have rooted against the upstart Serb, whose emergence dented the prospects of their heroes.
Slaying fellow fan favourites empowers Djokovic, who defiantly raises his chin and his game when needed. He was underestimated for much of his early career, which makes his achievements even sweeter. And so, when he passed Roger Federer this week for most weeks at No. 1, it’s really a culmination of a lifetime of work, sacrifice and devotion to his craft. The record clearly means the world to him.
“In our sport, winning [the] most Grand Slams and being No. 1 for as long as possible are [the] two biggest goals,” Djokovic said after passing Sampras last year.
No one has had to work harder to get to the top than Djokovic. Early in his career he didn’t get lots of free points on his serve, and he rarely blasts an opponent off the court with 90 mph forehands. He has an all-around game propelled by world-class fitness and movement, but his greatest strength has always been mental. His uncanny ability to focus and stay cool on the big points, and to go into ‘lockdown mode’ during tie-breaks, has made him the player he is.
Remarkably, Djokovic has stayed on top for so long during tennis’ golden era, battling and often overcoming two of the greatest legends in the sport, and a host of other future hall of famers, like Andy Murray, Juan Martin del Potro, Stan Wawrinka, Dominic Thiem and others. He has a winning career mark against all those players, not to mention Federer and Nadal, too.
"It really excites me to walk the path of legends and giants of this sport."
Novak Djokovic
Along the way, he’s inspired an incredible tennis boom in Serbia and around the Balkans. There are now seven juniors from the former Yugoslav republics (four of them from Serbia) ranked inside the Top 100 of the ITF World Tennis Tour Junior Rankings.
Coming into the 2021 season, a number of prognosticators thought that challengers like Thiem and Daniil Medvedev may wrestle the No. 1 ranking away from Djokovic this year. The Serb responded by winning his ninth Australian Open title, dismissing Medvedev in straight sets in the final.
If Djokovic hears the chorus of naysayers writing premature tennis obits for him, look out. At 33, he’s still in tremendous shape. And his dedication to fitness, nutrition, and yoga will likely leave him ready to compete at the highest level for years to come. He’s six years younger than Federer and the prospect of him following the Swiss’s example and playing for several more years should concern any other player with designs on the No. 1 perch he considers his throne.
But will he remain hungry enough to push well past 311 weeks on top? Why not? There are still records to be broken. He’s now within two majors of Federer and Nadal in the all-time Grand Slam titles chase, and he still needs 28 more tour-level titles to eclipse Jimmy Connors’ all-time mark of 109, though Federer and Nadal aren’t done winning either. Ultimately, his assault on the sport’s record books rests on endurance, a quality he has demonstrated in spades for years.
In any case, even if he never wins another match, Djokovic’s story is one that’s been great for the sport. During his early years on tour, his fitness level wasn’t what it is today, and he had to retire from a number of matches. At one point, he opined that perhaps he was born at the wrong time and implied that he might never supplant Federer and Nadal.
But he evolved into the toughest, most unflappable competitor in the sport. The fact that he could emerge from a war-torn country with little tennis infrastructure, from a family of modest means with no deep ties in the sport, illustrates that tennis’ next great champion could come from any corner of the world. Gencic spotted the potential in him at an early age but nevertheless, Djokovic wasn’t born a champion. He fought to get to the top, bettering himself at each hurdle, and battled harder to stay there than anyone ever has before.
“It really excites me to walk the path of legends and giants of this sport,” said Djokovic. “To know that I earned my place among them by following my childhood dream is a beautiful confirmation that when you do things out of love and passion, everything is possible.”
Stint 1: 53 Weeks
(4 July 2011 to 8 July 2012): After four consecutive year-end finishes at No. 3 in the FedEx ATP Rankings, Djokovic took his game – and ranking – to new heights in 2011, when he won three Grand Slams and five ATP Masters 1000 titles en route to a stunning 70-6 match-win record on the season. The Serbian started the year with a 41-match winning streak and soon after climbed to World No. 1 for the first time following his first Wimbledon title run. During his first period as World No. 1, Djokovic defeated Rafael Nadal in back-to-back Grand Slam finals at the 2011 US Open and 2012 Australian Open.
Stint 2: 48 Weeks
(5 November 2012 to 6 October 2013): Less than four months after surrendering the top spot to Roger Federer, Djokovic returned to World No. 1 ahead of the 2012 Nitto ATP Finals. The Serbian marked the beginning of his second stint at No. 1 with an unbeaten 5-0 run to the trophy in London, his first of five titles during his reign. During the 2013 season, Djokovic claimed his third straight title at the 2013 Australian Open and ended Rafael Nadal's eight-year reign (2005-’12) as Rolex Monte-Carlo Masters champion.
Stint 3: 122 Weeks
(7 July 2014 to 6 November 2016): Djokovic’s third stint at the top of the FedEx ATP Rankings was his most successful, including becoming only the fourth player to hold the No. 1 ranking for an entire season (2015). The Belgrade native won 21 tour-level trophies from 26 finals during this period, including five major championships, two Nitto ATP Finals crowns and 11 ATP Masters 1000 titles. Djokovic also became the first player since Rod Laver in 1969 to hold all four Grand Slam titles at the same time with his maiden title run at 2016 Roland Garros. Throughout this spell at No. 1, which ended at the hands of Andy Murray in November 2016, Djokovic compiled an incredible 167-17 win-loss record (.908). Incredibly, he would have held the No. 1 ranking for two straight years had he won the 2016 Nitto ATP Finals title match against Murray.
Stint 4: 52 Weeks
(5 November 2018 to 3 November 2019): Djokovic’s fourth period at No. 1 was highlighted by success at Grand Slam and ATP Masters 1000 events in 2019. The 6’2” right-hander became the first player to capture seven Australian Open titles with a stunning straight-sets win against Rafael Nadal. Djokovic also made history at Wimbledon, as he saved two championship points and became the first player to win the trophy in a 12-12 final-set tie-break against Roger Federer. Djokovic also picked up Masters 1000 crowns in Madrid and Paris.
Stint 5: 36 Weeks
(3 February 2020 to 22 March 2020) + (24 August 2020 to present): Following his eighth Australian Open triumph, Djokovic began his fifth stint at World No. 1. Either side of the FedEx ATP Rankings freeze — due to the COVID-19 pandemic — the 33-year-old has maintained his position at the top to surpass Roger Federer’s previous record mark of 310 weeks at World No. 1. Djokovic, who triumphed in Cincinnati and Rome upon the resumption of the ATP Tour, equalled Pete Sampras' record of six year-end World No. 1 finishes. He returned to Melbourne this past February and lifted his 18th Grand Slam title at the Australian Open.
Srecan 8 mart svima koji slave!
Re: Novak Đoković
https://sportklub.rs/blog/sasa-ozmo/jes ... ion-sveta/
Moj pokojni deda je kad Novak igra vs Murraya, uvijek govorio: Igraju Djoković i MAROJA
Moj pokojni deda je kad Novak igra vs Murraya, uvijek govorio: Igraju Djoković i MAROJA
Crveno-bela boja kad se razlije svud', suze mi jurnu u oči, a srce iz grudi nema kud'...
Re: Novak Đoković
za 2 sedmice ce nole biti tacno 2 godine duze na vrhu od rafe. iliti cak 50% duze, sto je ipak veoma znacajna prednost! podsjecanja radi, samo 8 tenisera u OE je bilo duze od 2 godine na vrhu liste. eto kolika je to prednost!
1 SRB Novak Djokovic 311
2 SUI Roger Federer 310
3 USA Pete Sampras 286
4 USA Ivan Lendl 270
5 USA Jimmy Connors 268
6 ESP Rafael Nadal 209
7 USA John McEnroe 170
8 SWE Bjorn Borg 109
uskoro ce samo 7 tenisera u OE imati duzi staz na vrhu od noletove prednosti nad rafom, koji je tek 6. u OE po tom kriteriju. nesto sto se ne istice dovoljno u svoj ovoj GOAT debati gdje se sve vise potencira da se samo slemovi broje!
Re: Novak Đoković
Crveno-bela boja kad se razlije svud', suze mi jurnu u oči, a srce iz grudi nema kud'...
Re: Novak Đoković
Novak Đoković i magičnih 311: Priča o karijeri velikana
SAŠA OZMO Autor:Saša Ozmo8. mar. 202111:00 > 11:12
Novak Đoković, Rafael Nadal, Rodžer Federer, Endi Mari, Robin Soderling, David Ferer, Gael Monfis, Mardi Fiš, Tomaš Berdih, Endi Rodik. Tako je izgledao top 10 na ATP listi 4. jula 2011. godine, kada je Đoković prvi put bio na vrhu.
Čak petorica tenisera su se povukli – Monfis je i dalje tu uz poznate oscilacije i trenutni užasni niz, a Mari se sa metalnim kukom bori da produži karijeru. Za sve to vreme, Đoković je nadmoćan u svetskom tenisu, a tom 2011. godinom zvanično je započela Novakova decenija.
Tada su u top 20 bili igrači poput Jirgena Melcera, Nikolasa Almagra, Mihaila Južnog i Florijana Majera – svi oni su davna prošlost na terenu, a Novak Đoković je i dalje tu, i dalje prvi.
„Svakog sportistu pokreće misao o obaranju rekorda. Kada počinjemo karijeru, sanjamo o tome da budemo na prvom mestu makar i jednu nedelju, a ne 300 i više, tako da je taj rekord naravno veoma značajan“, rekao je bivši broj jedan Jevgenij Kafeljnikov za Sport klub.
Pogledajmo i s druge strane – osim večne Velike trojke, gde su bili sadašnji članovi top 10 kad je Đoković prvi put seo na presto? Medvedev i Beretini imali su po 15 godina, Zverev 14, Rubljovu je koji mesec nedostajao do 14, Cicipas nepunih 13, Tim je te sezone postao profesionalac, a mladi Švarcman zauzimao je 331. mesto na svetu.
Često ističem da je kontinuitet jedna od najpotcenjenijih odlika velikana, a ništa to ne ilustruje kao novi u nizu rekorda Novaka Đokovića – počeo je 311. nedelju na prvom mestu na svetu, tako zvanično pretekao Rodžera Federera i postao istorijski broj jedan. Šest punih godina Đoković će provesti kao najbolji teniser sveta, a verovatno i duže od toga.
„Sve je važno između njih trojice, svaki minut i svaka sekunda. Mislim, 311 nedelja, a biće i više, to je zaista fascinantno. Novak je osvojio sve što se moglo osvojiti, a kraj njegove karijere nije ni na vidiku. Debata o najvećem svih vremena uglavnom se svodi na ukus, ali ako su brojevi na tvojoj strani, neke stvari je teže poreći… Za mene, Novak je najbolji i najkompletniji teniser u istoriji, za nekog drugog to su Nadal ili Federer“, kaže Đokovićev trener Goran Ivanišević za Sport klub.
Novak Đoković, prvi mandat – od 4. jula 2011. do 8. jula 2012.
Novak ĐokovićPhoto by Ryan Pierse/Getty Images
Ukupni skor: 63-12
Skor sa top 10 rivalima: 18-9
Skor u finalima: 4-4
Ostvarenje sna i pobeda nad Rafaelom Nadalom u finalu Vimbldona, tada je ustanovljena još četiri puta ponovljena tradicija jedenja trave, zatim doček i slavlje u Beogradu sa 100.000 ljudi.
Tako je počelo, a pre toga je Novak vezao 43 pobede na početku sezone i nastavio je da bude dominantan zaključno sa US openom. U to je stao i legendarni okršaj s Rodžerom Federerom u polufinalu u Njujorku – od 0-2 u setovima, uz dve vezane meč lopte za Švajcarca i onaj ritern koji je sad već postao mit.
U finalu je pao Nadal u četiri seta, vrlo lako je mogao i u tri, a bio je to početak perioda kad je Đoković počeo da okreće stvari u svoju korist u duelima s najvećim protivnicima, pa su i pozdravi s Rafom na mreži postajali sve kiseliji. Tada je teniski svet tek prihvatao da se na najvećoj pozornici pojavio treći velikan koji preti da potamni slavu dvojice džinova – Federera i Nadala.
U prvi mandat utkao se i Australijan open 2012. godine. Mladi i poletni Novak stvarno je bio supermen, a nigde to nije bolje dokazao nego tad u Melburnu. U petak je skoro pet sati igrao polufinale s Marijem, na 5:5 u petom setu spasao 15-40 i pobedio, a onda u nedelju odigrao najduže finale Australijan opena u istoriji – pet časova i 53 minuta. Nadal je u petom setu vodio sa 4:2, na 30-15 promašio je zicer, a Đoković na Rod Lejver areni ne prašta ni najmanje popuštanje.
Povređa međurebarnih mišića uslovila je lošiji finiš 2011. godine i kasnije je koštala Novaka prvog mesta – izgubio ga je porazom u polufinalu Vimbldona od Rodžera Federera. To je zasad poslednja pobeda Švajcarca nad Đokovićem na nekom od grend slem turnira.
Novak Đoković, drugi mandat – od 5. novembra 2012. do 6. oktobra 2013.
Đoković s timom posle titule u Melburnu 2013. Photo by Julian Finney/Getty Images
Ukupni skor: 62-9
Skor sa top 10 rivalima: 18-6
Skor u finalima: 5-2
Primio je Novak posle tog poraza na Vimbldonu još nekoliko teških udaraca – ostao je bez medalje na Olimpijskim igrama u Londonu i izgubio u finalu US opena od Endija Marija, ta dva poraza bili su najbolniji, ali ostao je mentalno jak i bio je furiozan u završnici sezone.
Osvojio je Peking, zatim u finalu Šangaja u spektakularnom meču dobio Marija iako je Britanac servirao za meč i vodio 30-0 – tada je Đoković odigrao onaj čuveni poen kad je vratio loptu kroz noge i potom preokrenuo meč.
I na ATP finalu u Londonu ostvario je svih pet pobeda i blistavom igrom dobio je Federera u finalu za novi trofej.
U svojoj kući u Australiji Novak nije gubio, pao je Mari u finalu uprkos gubitku prvog seta, a tad se i zahuktavala potera za svetim gralom, za trofejom Rolan Garosa. Dobio je Nadala u finalu u Monte Karlu, a potom je odigrao verovatno jedan od mečeva veka s Rafom u Parizu. Imao je brejk viška u petom setu, pritiskao za dupli brejk, onda je došla ona nesreća s mrežom… Slično kao Đoković u Melburnu, Nadal ništa ne prašta u Parizu – na kraju 9:7 u petom setu.
Bio je to period kad je Novak bio konstantan, ali je gubio većinu najvažnijih mečeva – Mari ga je u tri seta dobio u finalu Vimbldona, a u finalu US opena Nadal je bio fenomenalan i u četiri seta je došao do titule.
Uprkos tome što je ponovio izvanredni finiš sezone, čak dodao i trofej u Bersiju, nije bilo dovoljno da se sačuva prvo mesto na svetu.
Novak Đoković, treći mandat – od 7. jula 2014. do 6. novembra 2016.
Đoković Federer US open 2015. Photo by Clive Brunskill/Getty Images
Ukupni skor: 167-17
Skor sa top 10 rivalima: 60-9
Skor u finalima: 21-5
Kad je početkom 2014. izgubio i kraljevstvo u Australiji, sve su glasnije bile sumnje, a ni Boris Beker u timu nije delovao kao idealno rešenje. Novi poraz od Nadala u finalu Rolan Garosa, a onda možda i najvažniji duel u Đokovićevoj karijeri, onaj kad je posle ispuštenog četvrtog seta otišao u toalet, pogledao se u ogledalo i rekao sebi da ne sme da izgubi. Nije izgubio, pobedio je Federera u finalu Vimbldona i posejao seme nove ere nadmoći.
Tom pobedom došao je do skora 7-7 u grend slem finalima i postavio temelje jedne od najboljih sezona u istoriji tenisa koja će se dogoditi 2015. godine – na samo jednom turniru nije igrao finale, i to na prvom u sezoni kad ga je u četvrtfinalu zaustavio Ivo Karlović.
Bila su to vremena puna epskih pobeda – drugo uzastopno finale Vimbldona s Federerom Novak je dobio briljantnom igrom, malo je Rodžer šansi imao, a na US openu se borio i s Federerom i sa više od 20.000 gledala na stadionu Artur Eš. Borio i pobedio.
Jedini bolni poraz došao je kao i uvek – na Rolan Garosu, kada se najmanje očekivalo, u finalu od Stana Vavrinke. Taj poraz, koliko god da je Novaku teško pao, a bio je u suzama na ceremoniji, napunio mu je rezervoar želje. Bio je kao fanatik, išao je punim tempom, i preko realnih granica tela i uma, dok konačno nije osvojio Pariz 2016. godine. Ucrtao je srce poput Guge Kirtena i ležao na šljaci napokon dozvoljavajući sebi da se opusti. Uspeo je!
Osim toliko željene titule na Rolan Garosu, Đoković je tim trijumfom nad Marijem postigao podvig koji nisu izvojštili ni Federer ni Nadal – bio je vlasnik sve četiri grend slem titule u isto vreme, i to na tri različite podloge. Kada se svi punti zbroje i kada se posle kraja Velike trojke bude vodila rasprava o najvećem svih vremena, taj štih biće jedan od jačih u Đokovićevom špilu.
Kada se čovek popne na Mont Everest, jedini budući smer jeste nadole. To je i Novak iskusio. Ne pamtim da sam ga video tako nervoznog kao na Vimbldonu 2016. godine. Ispao je od Kverija, a kasnije je priznao da je prvi put u karijeri osetio da mu je svejedno kakav će biti ishod meča, pa još na turniru o kojem je kao klinac maštao.
Usledio je čudan period – Novakove izjave kako mu tenis više nije prioritet na kraju te godine mnoge su iznenadile, ali je njegovo ponašanje na terenu to već neko vreme govorilo. Suze posle ispadanja na Olimpijskim igrama u Riju, dobrim delom i srećan dolazak do finala US opena u kojem je izgubio od Vavrinke i u kojem se jasno videlo da mentalnih rezervi više nema – kad je trebalo još dublje kopati, Đokovićev bunar jednostavno je presušio, a s takvom glavom bilo je duplo teže podnositi i bol.
Na kraju, poslednji meč u sezoni direktno je odlučivao o broju jedan, finale u Londonu s Marijem. Đokovićev voljni momenat bio je na dnu, kao da je u pitanju trening, a ne borba za prvo mesto na svetu. Laganih 6:3, 6:4 za Britanca i naznaka jednog od najtežih perioda u Novakovoj karijeri.
Novak Đoković, četvrti mandat – od 5. novembra 2018. do 3. novembra 2019.
Đoković NadalPhoto by Clive Mason/Getty Images
Ukupni skor: 58-10
Skor sa top 10 rivalima: 13-4
Skor u finalima: 5-2
Kako bi bila filmska priča, karijera svakog velikana mora da ima i žestok pad. Fizičko i mentalno idu ruku pod ruku – bol u laktu bivao je sve jači, u tom se periodu mnogo govorilo i o Novakovoj životnoj filozofiji pod uticajem Pepea Imaza, bilo je i jako ružnih komentara, a na terenu rezultata nije bilo.
Poraz od Istomina u Australiji, dotad neviđeni izostanak truda u poslednjem setu s Timom u Parizu i predaja Tomašu Berdihu u četvrtfinalu Vimbldona zbog povrede lakta.
Promena tima nije dala rezultate. Lično sam mislio da će Andre Agasi i Novak lako pronaći istu talasnu dužinu, ali okolnosti su bile takve da to jednostavno nije bilo moguće. Ni s Agasijem ni sa Štepanekom. Dugo, verovatno predugo je Novak odlagao zahvat na laktu, a posle poraza od Čunga u Melburnu 2018, govorio je o bubici koja uđe u glavu kad se oseća bol i razara celu igru, ne samo one delove koji su direktno pod uticajem bola.
Najniža tačka bio je prerani povratak – porazi od Tara Danijela i Benoe Pera u Indijan Velsu i Majamiju. Ogroman je bio broj onih koji su tvrdili da se Đoković nikad neće vratiti. Komplikovano je bilo, ali Novak je sve vreme verovao – uz Vajdu i ostatak starog/novog tima, krenuo je da gradi od nule. Osećao je da gradi nešto dobro i baš zato je bio izvan sebe od besa kad je na Rolan Garosu izgubio od Marka Čekinata u četvrtfinalu. Dvominutna konferencija za medije, nikad nisam video Novaka ljućeg. „Videću da li ću igrati na travi“.
Ne samo da je igrao, nego je upravo na Vimbldonu počeo preporod. Jeste Australija Novakova druga kuća, ali na zelenom tepihu Vimbldona ostvario je najvažnije trijumfe u karijeri. Dvodnevni okršaj s Nadalom, one spasene dve vezane brejk lopte s težinom meč lopti, a pogotovo sledeća – 7:7 u petom setu i briljantni pasing, forhend dijagonala pod oštrim uglom. Nestvarno kako će taj udarac Đoković preslikati godinu dana kasnije na meč lopti za Federera. Pričajte šta hoćete, ima tu i malo magije.
Pao je i Kevin Anderson u finalu i tek tako se opet moralo računati s tim dosadnim tipom s Balkana koji ne misli da preda krunu bez borbe. Posle svega što je prošao, Đoković je još više znao da ceni svaku pobedu i svaku titulu – nije ni ranije uspehe uzimao zdravo za gotovo, ali sad kad je osetio šta znači pasti, osećaj trijumfa bio je mnogo slađi.
A bilo je mnogo slatkog u bliskoj budućnosti – napokon je pokoren i Sinsinati, i to pobedom nad pod pritiskom posrnulim Federerom, a onda je osvojen i US open. Borili su se svi igrači sa nemogućom sparinom, Novak je najbliži ispadanju bio u prvom kolu od Martona Fučoviča, a od treće runde nadalje nije izgubio niti jedan set – trijumf nad Del Potrom u finalu i treća kruna u Njujorku. I dalje mi nerealno zvuči da je Đoković čak pet puta osvojio Vimbldon, a “samo“ triput US open.
Godina 2019. donela je još dva trijumfa za sva vremena – finale Australijan opena u kojem je leteo Đoković po terenu i prepustio Nadalu samo osam gemova i epsko finale Vimbldona, ponovo spasene meč lopte, prstić izvesne gospođe na tribinama i na kraju 13:12 u petom setu dvoboja s Federerom. Šeretski osmeh, udarac u grudi i zahvalnost nebu, poljubac ka loži, bez “srca“ za publiku koja mu je ležala na leđima baš kao u Njujorku 2015.
Možda nije pošteno prema Dominiku Timu jer ne postoji garancija da bi ga Đoković dobio i u normalnim uslovima i možda zvuči nerealno u kontekstu finala Rolan Garosa 2020, ali da nije bilo prokletog vetra, siguran sam da bi nam Novak i Rafa u Parizu 2019. podarili duel ravan onom iz 2013.
Nije se desilo, ali Đoković je svejedno gazio dalje i uprkos porazu od Medvedeva u Sinsinatiju, bio je glavni favorit na US openu.
„Boli me nešto ramence“, rekao je Novak Miomiru Kecmanoviću u Njujorku kroz smeh. Međutim, kako je vreme odmicalo, povreda je postajala sve lošije – bila je jedna od onih podlih, ne zahteva dug oporavak, ali u datom trenutku bilo je nemoguće igrati. Predaja Stanu Vavrinki tokom meča četvrtog kola.
Osvojio je Novak Tokio i Pariz, a u London je došao s većim pritiskom nego što je to želeo u toj fazi sezone – Tim je odigrao, po sopstvenom priznanju, jedan od najboljih mečeva u životu, iznurio je Novaka i mentalno i fizički, ali na kraju je Đoković izgubio dobijen meč, posle vođstva 4-1 u taj brejku trećeg seta. Kao izduvan balon Novak je izašao na ključni duel s Federerom, ispao je u grupi i nije uspeo da povrati prvo mesto izgubljeno nedelju dana kasnije.
Kad se podvuče crta, Đoković je dvaput u foto-finišu gubio prvo mesto na kraju godine, ali u tom smislu gorča je 2019. jer da nije bilo povrede u Njujorku…
Novak Đoković, peti mandat – od 3. februara 2020, još traje
Ukupni skor: 37-5
Skor sa top 10 rivalima: 9-3
Skor u finalima: 4-1
Nije Novak dugo čekao da ponovo dođe na mesto koje mu pripada, bio je to mesec iz snova u Australiji – osvojio je ATP kup sa Srbijom pobedivši usput Monfisa, Šapovalova, Medvedeva i Nadala, a onda je u izuzetno kvalitetnom finalu Australijan opena visio o tankoj niti, da bi ipak uspeo da preokrene od 1-2 i da u pet setova savladao Dominika Tima.
Pre početka pandemije osvojio je Đoković i Dubai i ko zna kako bi sve izgledalo da je život ostao normalan… Ovako, otkazan je Vimbldon na kojem je Novak dvostruki uzastopni šampion, diskvalifikovan je sa US opena i svojom krivicom i nesvakidašnjim spletom okolnosti, a Nadal mu je održao lekciju u finalu Rolan Garosa. Ipak, uz titule u “Sinsinatiju“ i Rimu, Novak je zadržao prvo mesto, a zatim je s obnovljenim elanom stigao u Australiju.
Borba s javnošču, borba s povredom i borba s protivnicima koji su postajali sve goropadniji, ali na kraju je ishod bio poznat – savršeno Novakovo finale s Medvedevom, deveta titula u Melburnu.
Bajka i dalje traje, Novak Đoković trenutno je obezbedio 317 sedmica na prvom mestu na svetu, a sva je prilika da bi ih bilo i više da svet nije stao iz svima nam znanih razloga.
Nema veze, kraj nije ni na vidiku.
SAŠA OZMO Autor:Saša Ozmo8. mar. 202111:00 > 11:12
Novak Đoković, Rafael Nadal, Rodžer Federer, Endi Mari, Robin Soderling, David Ferer, Gael Monfis, Mardi Fiš, Tomaš Berdih, Endi Rodik. Tako je izgledao top 10 na ATP listi 4. jula 2011. godine, kada je Đoković prvi put bio na vrhu.
Čak petorica tenisera su se povukli – Monfis je i dalje tu uz poznate oscilacije i trenutni užasni niz, a Mari se sa metalnim kukom bori da produži karijeru. Za sve to vreme, Đoković je nadmoćan u svetskom tenisu, a tom 2011. godinom zvanično je započela Novakova decenija.
Tada su u top 20 bili igrači poput Jirgena Melcera, Nikolasa Almagra, Mihaila Južnog i Florijana Majera – svi oni su davna prošlost na terenu, a Novak Đoković je i dalje tu, i dalje prvi.
„Svakog sportistu pokreće misao o obaranju rekorda. Kada počinjemo karijeru, sanjamo o tome da budemo na prvom mestu makar i jednu nedelju, a ne 300 i više, tako da je taj rekord naravno veoma značajan“, rekao je bivši broj jedan Jevgenij Kafeljnikov za Sport klub.
Pogledajmo i s druge strane – osim večne Velike trojke, gde su bili sadašnji članovi top 10 kad je Đoković prvi put seo na presto? Medvedev i Beretini imali su po 15 godina, Zverev 14, Rubljovu je koji mesec nedostajao do 14, Cicipas nepunih 13, Tim je te sezone postao profesionalac, a mladi Švarcman zauzimao je 331. mesto na svetu.
Često ističem da je kontinuitet jedna od najpotcenjenijih odlika velikana, a ništa to ne ilustruje kao novi u nizu rekorda Novaka Đokovića – počeo je 311. nedelju na prvom mestu na svetu, tako zvanično pretekao Rodžera Federera i postao istorijski broj jedan. Šest punih godina Đoković će provesti kao najbolji teniser sveta, a verovatno i duže od toga.
„Sve je važno između njih trojice, svaki minut i svaka sekunda. Mislim, 311 nedelja, a biće i više, to je zaista fascinantno. Novak je osvojio sve što se moglo osvojiti, a kraj njegove karijere nije ni na vidiku. Debata o najvećem svih vremena uglavnom se svodi na ukus, ali ako su brojevi na tvojoj strani, neke stvari je teže poreći… Za mene, Novak je najbolji i najkompletniji teniser u istoriji, za nekog drugog to su Nadal ili Federer“, kaže Đokovićev trener Goran Ivanišević za Sport klub.
Novak Đoković, prvi mandat – od 4. jula 2011. do 8. jula 2012.
Novak ĐokovićPhoto by Ryan Pierse/Getty Images
Ukupni skor: 63-12
Skor sa top 10 rivalima: 18-9
Skor u finalima: 4-4
Ostvarenje sna i pobeda nad Rafaelom Nadalom u finalu Vimbldona, tada je ustanovljena još četiri puta ponovljena tradicija jedenja trave, zatim doček i slavlje u Beogradu sa 100.000 ljudi.
Tako je počelo, a pre toga je Novak vezao 43 pobede na početku sezone i nastavio je da bude dominantan zaključno sa US openom. U to je stao i legendarni okršaj s Rodžerom Federerom u polufinalu u Njujorku – od 0-2 u setovima, uz dve vezane meč lopte za Švajcarca i onaj ritern koji je sad već postao mit.
U finalu je pao Nadal u četiri seta, vrlo lako je mogao i u tri, a bio je to početak perioda kad je Đoković počeo da okreće stvari u svoju korist u duelima s najvećim protivnicima, pa su i pozdravi s Rafom na mreži postajali sve kiseliji. Tada je teniski svet tek prihvatao da se na najvećoj pozornici pojavio treći velikan koji preti da potamni slavu dvojice džinova – Federera i Nadala.
U prvi mandat utkao se i Australijan open 2012. godine. Mladi i poletni Novak stvarno je bio supermen, a nigde to nije bolje dokazao nego tad u Melburnu. U petak je skoro pet sati igrao polufinale s Marijem, na 5:5 u petom setu spasao 15-40 i pobedio, a onda u nedelju odigrao najduže finale Australijan opena u istoriji – pet časova i 53 minuta. Nadal je u petom setu vodio sa 4:2, na 30-15 promašio je zicer, a Đoković na Rod Lejver areni ne prašta ni najmanje popuštanje.
Povređa međurebarnih mišića uslovila je lošiji finiš 2011. godine i kasnije je koštala Novaka prvog mesta – izgubio ga je porazom u polufinalu Vimbldona od Rodžera Federera. To je zasad poslednja pobeda Švajcarca nad Đokovićem na nekom od grend slem turnira.
Novak Đoković, drugi mandat – od 5. novembra 2012. do 6. oktobra 2013.
Đoković s timom posle titule u Melburnu 2013. Photo by Julian Finney/Getty Images
Ukupni skor: 62-9
Skor sa top 10 rivalima: 18-6
Skor u finalima: 5-2
Primio je Novak posle tog poraza na Vimbldonu još nekoliko teških udaraca – ostao je bez medalje na Olimpijskim igrama u Londonu i izgubio u finalu US opena od Endija Marija, ta dva poraza bili su najbolniji, ali ostao je mentalno jak i bio je furiozan u završnici sezone.
Osvojio je Peking, zatim u finalu Šangaja u spektakularnom meču dobio Marija iako je Britanac servirao za meč i vodio 30-0 – tada je Đoković odigrao onaj čuveni poen kad je vratio loptu kroz noge i potom preokrenuo meč.
I na ATP finalu u Londonu ostvario je svih pet pobeda i blistavom igrom dobio je Federera u finalu za novi trofej.
U svojoj kući u Australiji Novak nije gubio, pao je Mari u finalu uprkos gubitku prvog seta, a tad se i zahuktavala potera za svetim gralom, za trofejom Rolan Garosa. Dobio je Nadala u finalu u Monte Karlu, a potom je odigrao verovatno jedan od mečeva veka s Rafom u Parizu. Imao je brejk viška u petom setu, pritiskao za dupli brejk, onda je došla ona nesreća s mrežom… Slično kao Đoković u Melburnu, Nadal ništa ne prašta u Parizu – na kraju 9:7 u petom setu.
Bio je to period kad je Novak bio konstantan, ali je gubio većinu najvažnijih mečeva – Mari ga je u tri seta dobio u finalu Vimbldona, a u finalu US opena Nadal je bio fenomenalan i u četiri seta je došao do titule.
Uprkos tome što je ponovio izvanredni finiš sezone, čak dodao i trofej u Bersiju, nije bilo dovoljno da se sačuva prvo mesto na svetu.
Novak Đoković, treći mandat – od 7. jula 2014. do 6. novembra 2016.
Đoković Federer US open 2015. Photo by Clive Brunskill/Getty Images
Ukupni skor: 167-17
Skor sa top 10 rivalima: 60-9
Skor u finalima: 21-5
Kad je početkom 2014. izgubio i kraljevstvo u Australiji, sve su glasnije bile sumnje, a ni Boris Beker u timu nije delovao kao idealno rešenje. Novi poraz od Nadala u finalu Rolan Garosa, a onda možda i najvažniji duel u Đokovićevoj karijeri, onaj kad je posle ispuštenog četvrtog seta otišao u toalet, pogledao se u ogledalo i rekao sebi da ne sme da izgubi. Nije izgubio, pobedio je Federera u finalu Vimbldona i posejao seme nove ere nadmoći.
Tom pobedom došao je do skora 7-7 u grend slem finalima i postavio temelje jedne od najboljih sezona u istoriji tenisa koja će se dogoditi 2015. godine – na samo jednom turniru nije igrao finale, i to na prvom u sezoni kad ga je u četvrtfinalu zaustavio Ivo Karlović.
Bila su to vremena puna epskih pobeda – drugo uzastopno finale Vimbldona s Federerom Novak je dobio briljantnom igrom, malo je Rodžer šansi imao, a na US openu se borio i s Federerom i sa više od 20.000 gledala na stadionu Artur Eš. Borio i pobedio.
Jedini bolni poraz došao je kao i uvek – na Rolan Garosu, kada se najmanje očekivalo, u finalu od Stana Vavrinke. Taj poraz, koliko god da je Novaku teško pao, a bio je u suzama na ceremoniji, napunio mu je rezervoar želje. Bio je kao fanatik, išao je punim tempom, i preko realnih granica tela i uma, dok konačno nije osvojio Pariz 2016. godine. Ucrtao je srce poput Guge Kirtena i ležao na šljaci napokon dozvoljavajući sebi da se opusti. Uspeo je!
Osim toliko željene titule na Rolan Garosu, Đoković je tim trijumfom nad Marijem postigao podvig koji nisu izvojštili ni Federer ni Nadal – bio je vlasnik sve četiri grend slem titule u isto vreme, i to na tri različite podloge. Kada se svi punti zbroje i kada se posle kraja Velike trojke bude vodila rasprava o najvećem svih vremena, taj štih biće jedan od jačih u Đokovićevom špilu.
Kada se čovek popne na Mont Everest, jedini budući smer jeste nadole. To je i Novak iskusio. Ne pamtim da sam ga video tako nervoznog kao na Vimbldonu 2016. godine. Ispao je od Kverija, a kasnije je priznao da je prvi put u karijeri osetio da mu je svejedno kakav će biti ishod meča, pa još na turniru o kojem je kao klinac maštao.
Usledio je čudan period – Novakove izjave kako mu tenis više nije prioritet na kraju te godine mnoge su iznenadile, ali je njegovo ponašanje na terenu to već neko vreme govorilo. Suze posle ispadanja na Olimpijskim igrama u Riju, dobrim delom i srećan dolazak do finala US opena u kojem je izgubio od Vavrinke i u kojem se jasno videlo da mentalnih rezervi više nema – kad je trebalo još dublje kopati, Đokovićev bunar jednostavno je presušio, a s takvom glavom bilo je duplo teže podnositi i bol.
Na kraju, poslednji meč u sezoni direktno je odlučivao o broju jedan, finale u Londonu s Marijem. Đokovićev voljni momenat bio je na dnu, kao da je u pitanju trening, a ne borba za prvo mesto na svetu. Laganih 6:3, 6:4 za Britanca i naznaka jednog od najtežih perioda u Novakovoj karijeri.
Novak Đoković, četvrti mandat – od 5. novembra 2018. do 3. novembra 2019.
Đoković NadalPhoto by Clive Mason/Getty Images
Ukupni skor: 58-10
Skor sa top 10 rivalima: 13-4
Skor u finalima: 5-2
Kako bi bila filmska priča, karijera svakog velikana mora da ima i žestok pad. Fizičko i mentalno idu ruku pod ruku – bol u laktu bivao je sve jači, u tom se periodu mnogo govorilo i o Novakovoj životnoj filozofiji pod uticajem Pepea Imaza, bilo je i jako ružnih komentara, a na terenu rezultata nije bilo.
Poraz od Istomina u Australiji, dotad neviđeni izostanak truda u poslednjem setu s Timom u Parizu i predaja Tomašu Berdihu u četvrtfinalu Vimbldona zbog povrede lakta.
Promena tima nije dala rezultate. Lično sam mislio da će Andre Agasi i Novak lako pronaći istu talasnu dužinu, ali okolnosti su bile takve da to jednostavno nije bilo moguće. Ni s Agasijem ni sa Štepanekom. Dugo, verovatno predugo je Novak odlagao zahvat na laktu, a posle poraza od Čunga u Melburnu 2018, govorio je o bubici koja uđe u glavu kad se oseća bol i razara celu igru, ne samo one delove koji su direktno pod uticajem bola.
Najniža tačka bio je prerani povratak – porazi od Tara Danijela i Benoe Pera u Indijan Velsu i Majamiju. Ogroman je bio broj onih koji su tvrdili da se Đoković nikad neće vratiti. Komplikovano je bilo, ali Novak je sve vreme verovao – uz Vajdu i ostatak starog/novog tima, krenuo je da gradi od nule. Osećao je da gradi nešto dobro i baš zato je bio izvan sebe od besa kad je na Rolan Garosu izgubio od Marka Čekinata u četvrtfinalu. Dvominutna konferencija za medije, nikad nisam video Novaka ljućeg. „Videću da li ću igrati na travi“.
Ne samo da je igrao, nego je upravo na Vimbldonu počeo preporod. Jeste Australija Novakova druga kuća, ali na zelenom tepihu Vimbldona ostvario je najvažnije trijumfe u karijeri. Dvodnevni okršaj s Nadalom, one spasene dve vezane brejk lopte s težinom meč lopti, a pogotovo sledeća – 7:7 u petom setu i briljantni pasing, forhend dijagonala pod oštrim uglom. Nestvarno kako će taj udarac Đoković preslikati godinu dana kasnije na meč lopti za Federera. Pričajte šta hoćete, ima tu i malo magije.
Pao je i Kevin Anderson u finalu i tek tako se opet moralo računati s tim dosadnim tipom s Balkana koji ne misli da preda krunu bez borbe. Posle svega što je prošao, Đoković je još više znao da ceni svaku pobedu i svaku titulu – nije ni ranije uspehe uzimao zdravo za gotovo, ali sad kad je osetio šta znači pasti, osećaj trijumfa bio je mnogo slađi.
A bilo je mnogo slatkog u bliskoj budućnosti – napokon je pokoren i Sinsinati, i to pobedom nad pod pritiskom posrnulim Federerom, a onda je osvojen i US open. Borili su se svi igrači sa nemogućom sparinom, Novak je najbliži ispadanju bio u prvom kolu od Martona Fučoviča, a od treće runde nadalje nije izgubio niti jedan set – trijumf nad Del Potrom u finalu i treća kruna u Njujorku. I dalje mi nerealno zvuči da je Đoković čak pet puta osvojio Vimbldon, a “samo“ triput US open.
Godina 2019. donela je još dva trijumfa za sva vremena – finale Australijan opena u kojem je leteo Đoković po terenu i prepustio Nadalu samo osam gemova i epsko finale Vimbldona, ponovo spasene meč lopte, prstić izvesne gospođe na tribinama i na kraju 13:12 u petom setu dvoboja s Federerom. Šeretski osmeh, udarac u grudi i zahvalnost nebu, poljubac ka loži, bez “srca“ za publiku koja mu je ležala na leđima baš kao u Njujorku 2015.
Možda nije pošteno prema Dominiku Timu jer ne postoji garancija da bi ga Đoković dobio i u normalnim uslovima i možda zvuči nerealno u kontekstu finala Rolan Garosa 2020, ali da nije bilo prokletog vetra, siguran sam da bi nam Novak i Rafa u Parizu 2019. podarili duel ravan onom iz 2013.
Nije se desilo, ali Đoković je svejedno gazio dalje i uprkos porazu od Medvedeva u Sinsinatiju, bio je glavni favorit na US openu.
„Boli me nešto ramence“, rekao je Novak Miomiru Kecmanoviću u Njujorku kroz smeh. Međutim, kako je vreme odmicalo, povreda je postajala sve lošije – bila je jedna od onih podlih, ne zahteva dug oporavak, ali u datom trenutku bilo je nemoguće igrati. Predaja Stanu Vavrinki tokom meča četvrtog kola.
Osvojio je Novak Tokio i Pariz, a u London je došao s većim pritiskom nego što je to želeo u toj fazi sezone – Tim je odigrao, po sopstvenom priznanju, jedan od najboljih mečeva u životu, iznurio je Novaka i mentalno i fizički, ali na kraju je Đoković izgubio dobijen meč, posle vođstva 4-1 u taj brejku trećeg seta. Kao izduvan balon Novak je izašao na ključni duel s Federerom, ispao je u grupi i nije uspeo da povrati prvo mesto izgubljeno nedelju dana kasnije.
Kad se podvuče crta, Đoković je dvaput u foto-finišu gubio prvo mesto na kraju godine, ali u tom smislu gorča je 2019. jer da nije bilo povrede u Njujorku…
Novak Đoković, peti mandat – od 3. februara 2020, još traje
Ukupni skor: 37-5
Skor sa top 10 rivalima: 9-3
Skor u finalima: 4-1
Nije Novak dugo čekao da ponovo dođe na mesto koje mu pripada, bio je to mesec iz snova u Australiji – osvojio je ATP kup sa Srbijom pobedivši usput Monfisa, Šapovalova, Medvedeva i Nadala, a onda je u izuzetno kvalitetnom finalu Australijan opena visio o tankoj niti, da bi ipak uspeo da preokrene od 1-2 i da u pet setova savladao Dominika Tima.
Pre početka pandemije osvojio je Đoković i Dubai i ko zna kako bi sve izgledalo da je život ostao normalan… Ovako, otkazan je Vimbldon na kojem je Novak dvostruki uzastopni šampion, diskvalifikovan je sa US opena i svojom krivicom i nesvakidašnjim spletom okolnosti, a Nadal mu je održao lekciju u finalu Rolan Garosa. Ipak, uz titule u “Sinsinatiju“ i Rimu, Novak je zadržao prvo mesto, a zatim je s obnovljenim elanom stigao u Australiju.
Borba s javnošču, borba s povredom i borba s protivnicima koji su postajali sve goropadniji, ali na kraju je ishod bio poznat – savršeno Novakovo finale s Medvedevom, deveta titula u Melburnu.
Bajka i dalje traje, Novak Đoković trenutno je obezbedio 317 sedmica na prvom mestu na svetu, a sva je prilika da bi ih bilo i više da svet nije stao iz svima nam znanih razloga.
Nema veze, kraj nije ni na vidiku.
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 5 gostiju.