Najbolji od najboljih (legende bijelog sporta)

Moderatori/ce: Monolog,Unofficialpage

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 07 jul 2014, 18:55

Još jedna od sličnosti je što su obojica najsupješniji na Australian Openu, po četiri titule imaju. Ne trebam spominjati da su i jedan i drugi prvo gledali kako im drugi odnose titule, da bi se s 24-25 i oni uključili u borbu za naslove. Pored toga što je Agassi bio ofanzivniji igrač, i on je volio tjerati protivnika na udarac više i šetati ga po terenu, baš kao i Novak u nekim trenucima. I jedan i drugi su vremenom popravljali servis da bi bili konkurentniji. Što se tiče omjera u GS finalima, i tu su gotovo identični. Novak 7 od 14, Andre 8 od 15, očekujem da se uskoro izjednače. :mrgreen:

Moraš uzeti u obzir da je Andre bio specifičan teniser, jedan od igrača koji se vremenom možda najviše mijenjao i prilagođavao, što pod utjecajem trenera što zbog njega samog. Zato je ovo poređenje malo teže za objasniti, ali vjerujem da si razumio šta sam htio reći. :mrgreen:

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 07 jul 2014, 19:08

Baš zbog toga što je bio specifičan, teško je usporediv sa bilo kojim igračem, tehnički, a pogotovo mentalno. Dok su Lendl i Novak u svim segmentima, fizičkim (sprema), tehničkim (sistem igre), taktičkim (gameplan) i statističkim (yebiga, i Lendl je počeo dominirati sa 24-5 godina) gotovo identični. Da ne spominjem da su obojica kroz prizmu populariteta bili u sjeni konkurencije.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 07 jul 2014, 19:22

Ma poređenje s Agassijem je bio prije svega moj subjektivni stav, zasnovan na određenim argumentima naravno, pretpostavio sam da se većina neće složiti sa mnom. :mrgreen:

Nisam ni sekunde sporio da su "istočnjaci" Lendl i Đoković veoma slični, nemam razloga, samo sam dodao da Novak isto tako u dosta segmenata liči na Andrea i da je za mene sličnost nešto veća nego s Groznim. Anyway, tomato - tomejto... kristalno je jasno da nikad nećeš naići na doslovnu kopiju nekog igrača i da će mišljenja često biti oprečna, kao što je to sada slučaj. ;)

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 07 jul 2014, 19:31

Bitno je ba da se diskutuje :D
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 07 jul 2014, 19:35

formance WroteColonBitno je ba da se diskutuje


You have a point. :mrgreen:

Avatar
MaGiCa
Postovi: 11301
Pridružen/a: 04 dec 2010, 20:27
Kontakt:

PostPostao/la MaGiCa » 10 jul 2014, 14:28

‘I was offered a free villa in Hollywood, but I said no thank you, I prefer to live in Italy.’

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 07 okt 2014, 20:58

Nisu GS šampioni, ali je njihov tenis jedan od najboljih ikada

slika

Mnogo je igrača od kojih se očekivalo mnogo, a dobilo malo, no također je nemal broj onih od kojih se nije očekivalo ni približno onoliko koliko su postigli, što samo potvrđuje tezu o nepredvidljivosti tenisa kao sporta. Sasvim je jasna podložnost tenisa promjenama, čak i onim najmanjim, koje iako naizgled bezazlene, direktno ili indirektno utiču na promjenu čitavog koncepta i filozofije igre. Također je poznato da nije važan kvantitet vrhunskih segmenata koje teniser posjeduje, već da li posjeduje one najvažnije, koje predstavljaju kamen temeljac za nadogradnju svega ostalog. U tenisu, kao i u svakom drugom sportu su to mentalna snaga, šampionski karakter, radna etika i želja za konstantnim napredovanjem. Da, svi smo veliki obožavaoci sirovog talenta, magičnih bravura, vrhunske improvizacije, lakoće igranja, bez obzira o kojem je sportu riječ, no sport je već dovoljno odmakao, kako historijski, tako i tehnički, da je već odavno postalo jasno koje stvari su više na cijeni, a koje manje. Koje su primarne, a koje sekundardne.

Talenat nije osobina ili kategorija koju možemo stvoriti, nadograditi ili na bilo kakav sličan način uticati na istu. To je urođena osobina, sa kojom se ili rodimo ili ne rodimo. Upravo zbog takve njene specifičnosti je toliko i volimo. Upravo zbog toga smo uvijek voljeli i igrače koji su taj prirodni i Bogom dani dar posjedovali u večoj mjeri od ostatka konkurencije, bez obzira na finalni proizvod koji smo dobili od njih. Tako će igrači poput Nastasea, Mecira, Riosa, Kuertena, Safina, Haasa, Gulbisa uvijek biti cijenjeni više od igrača prosječnog talenta, ali nevjerovatnih radnih sposobnosti da iskoriste svoj puni maksimum i potencijal ma koliki on bio. Neki od njih postanu All time great igrači, neki MultiSlam šampioni, neki karijeru završe sa ponekom Masters titulom, oni najlošiji u najmanju ruku obezbijede sebi egzistenciju. No večina ih ne bude cijenjena srazmjerno ostvarenim rezultatima i dostignućima, dok su teniseri poput gore nabrojanih uvijek oni koji se svaki ljubitelj tenisa rado sjeća, iako ovom sportu nisu dali ni približno onoliko koliko su neki drugi, manje talentovani igrači. Da li je to ljudska čežnja za onim što ne može imati, jer je vanserijski talenat kao takav prirodni dar, kojeg ili imamo ili nemamo, ili je u pitanju nešto potpuno drugo, prosudite sami.

Svejedno, svi oni su nas u nekom trenutku podsjetili za kakve stvari su bili predodređeni i svaki od njih je imao svojih 5 minuta slave da pokaže šta zna. Stariji ljubitelji tenisa su uživali u Mecirovom pohodu na Miami davne 1987 godine. Malo mlađi od njih se sjećaju Riosa i njegove čuvene 1998 godine u kojoj je vezao Miami i Indian Wells te postao prvi igrač kojem je to pošlo za rukom. Nezaboravan je naravno i Kuertenov ples na Masters Kupu 2000, kada je na brzom dvoranskom hardu dobio prvog i drugog igrača svijeta (Samprasa i Agassija) te osvojio titulu. Mlađa garda se sjeća legendarnog Davida Nalbandiana i njegovog krosa kroz Madrid i Pariz 2007 gdje je u 2 sedmice dva puta dobio Nadala i Federera i postao prvi igrač koji je dobio obojicu na jednom turniru. Dvije godine kasnije je omaleni Rus Nikolay Davydenko također pokazao jedan od najvećih nivoa igre ikad viđenih izdominiravši konkurenciju u jesenjem dijelu sezone na turnirima u Shangaiu i Završnom Mastersu. Dakle, svi oni su u jednom trenutku, barem na bljesak, pokazali puni kapacitet potencijala kojeg su posjedovali i koliko god kratko on trajao, dokazao je ono što se godinama pričalo – oni su mogli biti najbolji među najboljim. Umjesto toga, jedina zajednička poveznica koju su dobili jeste ta da nikad nisu bili GS šampioni. No, to nije razlog da se malo opširnije ne osvrnemo na trenutke kada su igrali najbolji tenis. Pa, krenimo.

slika


Miloslav Mecir

1987 godina je godina kada je Miloslav igrao najbolji tenis i sezonu završio sa 6 osvojenih titula i omjerom pobjeda i poraza 74-20. Prvo je osvojio Auckland, da bi na Australian openu ispao u QF-u od Edberga. Potom je pomeo konkurente na turniru u Sidneju za drugu titulu u sezoni, a onda u Indian Wellsu ispao u QF-u ponovo od Edberga. Ipak, slijedio je Miami, koji je tada imao reputaciju 5. Grand slama sezone, što je uzimajući u obzir nagradni fond, žrijeb od 128 igrača i format mečeva na 3 dobijena seta, uistinu i bio. Tako da je ovaj turnir te godine prikupio one najbolje igrače na jednom mjestu. Lendla, Edberga, Beckera, Wilandera, Connorsa Noaha i konačno Mecira. Mecir je generalno važio za jednog od najtalentovanijh tenisera te fantastične plejade igrača 80-tih godina, a po mnogima je bio i najtalentovaniji. Lakoća igranja i udaranja sa oba krila, vrhunsko kretanje, fanstastična anticipacija i teniska inteligencija bili su najveći aduti igre ovog čovjeka. Aduti koji su njegove protivnike dovodili do ludila, a za koje u momentima igranja najboljeg tenisa nisu mogli pronaći nikakvo rješenje. Bio je ubjedljivo najbolji shotmaker i udarce koje je kreirao iz jako malog pokreta zgloba i sa lakoćom koja je plijenila pažnju i teniskih zaljubljenika, a i protivničkih igrača, bilo je nemoguće na bilo kakav način eksploatisati, a o nadigravanju u uglovima, improvizaciji, miksanju suvišno je i govoriti.

Na njegovu sreću, a na nesreću ostatka konkurencije, taj nivo tenisa je iz nekog razloga upravo pronašao ovdje u Miamiju. Na ovaj turnir je došao kao 9. nosilac i u prva 3 kola je bez većih problema ostvario pobjede nad Mottom, Yzagom i Jimmy Ariasom. U 1/8 finala ga je čekao Boba Živojinović, koji mu je oduzeo prvi set na turniru, ali i bio počišćen u naredna tri. U QF-u ga je čekao Edberg, sa kojim se prije toga susretao 6 puta. Prva 3 meča je Mecir dobio, ali onda je Edberg napravio seriju od 3 pobjede i izjednačio međusobni skor na 3-3. Interesantno je da je Mecir imao nadimak 'The Swedish killer' s obzirom na odličan skor protiv Švedskih igrača. Ovdje ga je međutim čekao igrač, koji je dobio njihova posljednja 3 meča, a od toga dva te sezone i to oba u QF-u. Bilo je jasno da je Edberg veliki favorit, no na terenu to nije uspio pokazati, te je Mecir, slično kao i u meču protiv Bobe Živojinovića, nakon izgubljenog prvog seta, značajno podigao nivo igre u narednim i sudbina koja je zadesila Bobu, nije zaobišla ni Edberga. U polufinalu ga je čekao Francuz Yannick Noah, koji ga je godinu ranije na turniru u Rimu dobio sa 3-1 u setovima. Mecir je želio osvetu, ali ju nije ostvario onako kako je zamišljao, budući da mu je Noah pri rezultatu 7-5 i 5-1 za Mecira predao meč. Slijedilo je finale i veliki susret sa sunarodnjakom Lendlom.

Lendl je prije ovog finala vodio 2-0 u međusobnim omjerima, a ovdje je tražio svoju 66 titulu u karijeri, prvu te sezone. Ipak, već u prvom gejmu je bilo jasno da će ovaj meč kudikamo biti drugačiji od prethodna dva. Mecir je odmah brejknuo Lendla, tako što je Lendl napravio 3 neforsirane greške i duplu na brejk lopti. Od samog početka se Lendl dosta mučio da nametne svoju igru, a to je protiv Mecira od krucijalne važnosti za pozitivan ishod meča. Lendlu to nije polazilo za rukom, Mecir je izvrsno miksao igru i dozirao udarce, često izlazio na mrežu i bio dosta agresivniji igrač. Lendlu je jako škripao prvi servis i samo 43% ubačenog prvog jednostavno nije bilo dovoljno za nešto više, iako je nakon meča Ivan rekao da je postotak servisa generalno nevažan kada igrate protiv Mecira. Problem je pritom bio veči i u samom drugom servisu, prvenstveno sa duplim greškama, kojih je Lendl napravio 7, ali od 6 brejkova koje je pretrpio, u njih 5 je odservirao bar jednu dvostruku grešku. To je imalo jago negativan uticaj na njegovo samopouzdanje. Komparacije radi, Lendl je u njihovom dvoboju na USO-u, par mjeseci prije toga imao postotak od 68% ubačenog prvog servisa i 81% osvojenih poena na isti. U finalu AO-a 1989 je imao 52 % ubačenog prvog, ali 78% osvojenih poena na prvi, a samo 35% osvojenih poena na drugi servis.

To znaći da mu je ubacivanje prvog omogučavalo ključnu stvar u njegovoj igri, a to je nametanje svoje igre i kontrolisanje toka poena. U ovom finalu je pak ubacio samo 43% prvog, ali je taj ionako mali postotak bio ometen dubinom Mecirovih riternova, koji su Lendla onemogučili u njegovoj želji nametanja svog ritma i inicijative u poenu baziranih na kvalitetnom početnom udarcu. U razmjenama sa osnovne, gdje se Lendl najbolje snalazi nije uspjevao naći odgovor za Mecirovo vrhunsko pokrivanje terena, fantastičnu koordinaciju i transformaciju naprijed-nazad, odličnu prilagodbu i improvizaciju u datim okolnostima, te taktički besprijekoran pristup meču. To je između ostalog i razlog zašto je rezultat tako ubjedljivo otišao na stranu Mecira. Lendlova oružja je iskoristio i okrenuo protiv njega samog, nadigravši ga u segmentima igre u kojima je Lendl bio daleko najbolji. To je odlika samo vanserijskih talenata sa nevjerovatnim osjećajem za improvizaciju. Mecir je bio ako ne najbolji, onda svakako jedan od najboljih u tome i prava je šteta što bljeskove poput ovog turnira ili onog sa Olimpijade 1988 nije uspio kontinuirano vezati nekoliko sezona, bar na onim najvećim turnirima. Zlatna teniska era bi sasvim sigurno imala još jednu zvijezdu neprocjenjive vrijednosti.

slika

Marcelo Rios

O kvalitetu i količini potencijala omalenog Čileanca dugo se pričalo i pričat će se, bez obzira što je iskoristio samo jedan mali dio onoga što je posjedovao. Prvi put na velikoj pozornici smo ga upoznali 1994, kada je kao 18-godišnjak na RG-u igrao protiv Samprasa i bio poražen sa 3-0. Već tada je prosječnom ljudskom oku bila primjetna unikatnost i jedinstvenog njegovog sila, all court game, shotmaking, ballstriking i vanserijski 'touch'. Jedinstvenost i gracioznost njegovog stila leži u tome što nije zahtjevala bilo kakvu šustinsku prilagodbu drugom i drugačijem. Bio je dobar baš onakav kakav jeste i u 'peak' izdanju je mogao nanijeti veliku štetu bilo kojem igraču u bilo kojim uslovima. Rano hvatanje loptice sa oba krila, odličan rad nogu, koordinacija i anticipacija, fenomenalno kretanje, nevjerovatni uglovi i odlična igra na mreži su svakako segmenti koji omogučavaju prolaz na svakoj podlozi, a Rios se za to nije morao truditi. Jednostavno se rodio sa tim. To objašnjava i veliki broj titula na Hardu, iako je dolazio iz zemlje gdje je šljaka najzastupljenija podloga.

Svoje najbolje momente je imao 1998 godine, kada je igrao finale Slama, osvojio 3 velike titule i postao broj 1. U finalu Australian opena je igrao protiv Petra Korde, te iako je prije početka meča rekao da se ne osjeća nervozno, izgubio je lagano u 3 seta, osvojivši ukupno samo 6 gejmova. Ipak, tek nakon Australije, došlo je ono pravo. Ono zbog čega se ovaj igrač i našao na ovoj listi. Na turnirima u Indian Wellsu i Miamiu je uspio prikazati utlimativno jedan od najvećih nivoa u pogledu 'all court' igre, jer šta god pokušao tada, to je radio savršeno. Kordu, koji ga je dva mjeseca ranije dobio u finalu Australian opena sa 6-2, 6-2, 6-2 u osmini finala Indian Wellsa je razmontirao sa 6-4, 6-2 i nekome ko je prvi put gledao tenis u životu bi bilo nejasno kako je ovaj igrač samo dva mjeseca ranije bio poražen od istog, kada je gotovo svaki njegov udarac za dvije klase bio bolji od Kordinog. Pored Korde, porazio je još i Dreekmana, Kiefera, Gambilla i Rusedskog, a posljednji mu je uzeo i jedini set na turniru i to u tiebreaku rezultatom 17-15. Susret dvojice ljevaka je trajao 2 sata i 46 minuta, a u cijelom meču su viđena samo dva brejka, jedan u prvom, drugi u četvrtom setu, oba napravljena od strane Riosa. Greg je često izlazio na mrežu, te tako pokušavao maksimalno skratiti poene, budući da u igri sa osnovne linije nije imao nikakve šanse, no Riosova fizička sprema, odlična counterpunching igra i court coverage, te daleko veča konstantnost tokom čitavog meča, imajući u vidu samo 23 neprisiljene greške naspram Gregovih 46 su ipak presudile da meč ode na njegovu stranu. Poslije izgubljenog drugog seta u tiebreaku nakon 32 odigrana poena, ključno je bilo zadržati stabilnost u narednom setu, što je Rios i uradio. Igralo se gejm za gejm sve do novog tiebreaka, koji je ovaj put Rios uzeo sa 7-4. U četvrtom, posljednjem setu je napravio brejk u devetom gejmu i odservirao za pobjedu, treće mjesto na rank listi i nagradu od 361.000 $. Ipak, nije se zaustavio na tome.

Sedmicu kasnije slijedio je novi Masters, popularni 5.GS sezone, Miami, gdje je Čileanac nastavio sa brilijantnom igrom i novim pobjedama. Redom su padali Dreekman, Haas, Ivanišević, Enquist, Henman i Agassi. Dreekmana je ovdje porazio još ubjedljivije nego na Indian Wellsu (6-3 6-4), a ništa bolje nisu prošli ni Haas 6-4, 6-3) i Ivanišević (6-2, 6-3). Enquist je predao svoj meč pri rezultatu 6-3 i 2-0 za Riosa, a jedino je Henman uspio otrgnuti set Riosu i to u polufinalu, nakon kojeg je naredni izgubio sa 6-0. Njegov protivnik u finalu, Andre Agassi je na ništa manje impresivan način stigao do finala. Naredao je Escudea, Spadeu, Costu, Taranga, Corretju, izgubivši samo jedan set i to u osmini finala od Coste. Slijedio je veoma važan meč, gdje je Andre tražio drugu titulu sezone (prvu je osvojio u San Joseu). Ipak, ono što je finale prikazalo najbolje će opisati riječi komentatora Eurosporta, koji je bio impresioniran onim što je vidio: 'I’ve rarely seen a better performance from any player, any match, from my time in watching tennis. This performance by Rios stands up to any match.” I zaista, tako je i bilo. U svakom segmentu igre, Rios je nadigrao Agassija. Izgledao je kao da je on višestruki GS šampion, a ne njegov protivnik. Prvi je napadao i odlično mijenjao ritam paralelama sa oba krila, nadjačavao je Agassija u razmjenama sa osnovne, upravo u onoj igri gdje je Andre ubijao svoje protivnike u pojam, ovdje nije imao šanse. Rios je bez problema odolijevao Andreovim napadima sa BH strane, a fantastična anticipacija i brzina su mu davali prednost da uvijek bude pri udarcu i odredi smjer loptici prije nego li i Agassi krene da pokriva tu stranu terena.

slika

Faktor iznenađenja na koji Agassi definitivno nije računao je bila besprijekorna Riosova FH paralela. Andreov crosscourt BH je jedan od najboljih udaraca kojeg je tenis vidio u tom segmentu, ali je ovdje bio potpuno neutralisan i beskoristan, budući da je svaki taj udarac ostavljao jednu stranu terena otvorenu, koju je Rios neumoljivo forsirao svojom FH paralelom. Ispostavilo se da je Riosu daleko više odgovarala ta 'power baseline' igra. Andre je igrao predvidljivo, dok je Čileanac često istupao iz šablona i mogao na više različitih načina doći do poena. Teren je otvarao kako paralelama, tako i odličnim kratkim uglovima sa oba krila, dropshotovima, izlascima na mrežu. Ukratko, sve što je mogao Andre, Rios je radio još bolje. Budući da obojica nisu bili izrazito jaki serveri, niti im je igra bila bazirana na početnom udarcu, baseline razmjene i igra u polju su odlučile pobjednika. A tu je pobjedu odnio Rios, u svim segmentima. Andre je shvatio da u igri na lopticu više ne može ni na jedan način nauditi Riosu, pa je pokušavao izazito agresivnom igrom i gađanjem vinera po svaku cijenu promijeniti tok meča i prebaciti ga na svoju stranu, ali to nije posebno uticalo na Riosa koji je zahvaljujući odličnom 'footworku' i balansiranim udarcima sa oba krila, teren pokrivao fantastično, dok se broj Andreovih neiznuđenih grešaka znatno povećao. Na kraju je Rios slavio sa 7-5, 6-3, 6-4 za svoju 3. Masters titulu u karijeri, osmu ukupno i prvo mjesto na rank listi. Andre Agassi nije krio svoje oduševljenje na impresivnu partiju Riosa, kojom je Čileanac postao tek treći igrač koji je vezao 'back to back' titule u Indian Wellsu i Miamiu, nakon Couriera 1991 i Changa 1992:


"I definitely had trouble reading some of his forehands. When I would hit my backhand crosscourt, I had trouble having a sense for when to cut it off and take it up the line. Sometimes he was flicking it up the line. A little trouble reading his serve, his forehand, wasn’t quite pulling the trigger on my own shots. He’s the kind of guy that you can’t wait for him to miss; you’ve got to be able to take it to him. I didn’t quite do it. I mean, I was hitting the ball okay, but I wasn’t stepping in and really getting good wood on it.

You know, you have to address him like a big player. I was going out there and playing him like he’s five foot eight. I thought I could back him into the paint. The bottom line is, you know, he doesn’t play his size. He has good stick, he moves well, serves better than you expect. You know, he puts you in a position to have to do something early in the point. That’s to his credit.

I never thought we’d see a player as good as Marcelo again after Chang. He plays well. Brings another dimension to tennis. It’s nice for me as a competitor to get out there and play that kind of tennis. It really forces you to think, forces you to move, forces you to execute. I think it’s good for the game. There’s no question about it, especially in America where, you know, people tend to be a bit — have more options for big-time sports, they don’t want to tune into tennis if they’re watching a big serve here, a big serve there. This is good for tennis all-around, especially here."



slika

David Nalbandian

80-te su dale Mecira, 90-te Riosa, a nulte Nalbandiana, kojeg mnogi smatraju i najtalentovanijim igračem bez Grand slam titule. Imao je jedno finale i to na Wimbledonu, gdje je lagano poražen od Hewitta i još par polufinala, no to je bilo to na GS turnirima od igrača kojem su se u juniorskoj konkurenciji predviđale velike stvari. Njegova ovisnost o adrenalinu i ljubav prema drugim hobijima su tenis uvijek stavljali na sporednu stvar u njegovom životu, smatrajući ga poslom ko i svakim drugim, a ne hobijem ili sportom. A dobro je poznato da se ovaj sport mora igrati srcem i dušom, da bi se otkrile sve njegove čari i zadovoljstva. David se nije previše davao, niti trudio, no onda kada bi ustao na 'desnu nogu', bio bi noćna mora za svoje protivnike, bez obzira kako se oni zvali, kakav tenis igrali i koliko osvojenih titula imali iza sebe. Dobra fizička sprema i kretanje ga nikada nisu krasili, ali udarački segmenti, nevjerovatna inteligencija, ballstriking, shotmaking, net game su u svakom pogledu minimizirali njegove bagove u kretanju i fizičkoj spremi. Gracioznost tehnike njegovih udaraca je bila takva da je izgledalo kao da se nimalo ne troši u završnoj fazi pripremanja na udarac. Njegova egzekucija nije zahtjevala perfektno namještanje i tajming, mogao je kasniti i pola koraka - korak, a odigravati BH ili FH paralele sa jednakom učinkovitošću. Sa oba krila je udarao jednako dobro, jako čisto i milimetarski precizno. Znao je pronaći i najskrivenije uglove na terenu zahvaljujući nevjerovatnom osjećaju, a zbog raznovrsnosti udaraca jako je bilo teško anticipirati i predviđati gdje će poslati lopticu. Nadal je jednom prilikom izjavio da ne zna kojim načinom igrati protiv Nalbandiana, te da je to igrač koji vas jačinom i dubinom svojih udaraca ostavi bez ikakvog oružja na terenu. A jeseni 2007 su to okusili i mnogi drugi.


“All week I was playing great, but 'I don't know whay the result was so easy“, rekao je Nalbandian nakon pobjede nad Nadalom u finalu Pariza 2007 i svoje druge Masters titule u 3 sedmice. No, sve je počelo 15-tak dana ranije, u Madridu. David je u prvom dijelu sezone bio pobrijeđen, na Slamovima je ispadao rano, na drugim turnirima također, u DC-u nije zabilježio nijednu pobjedu, što je za posljedicu imalo pad od 17 mjesta na ATP rank listi, tako da je na ovaj turnir došao bez ikakvog imperativa i motiva, osim – odigrati najbolje što može. Ipak, nije sve išlo tako glatko, barem David nije to dozvoljavao. U prvom kolu Madrida je igrao protiv Arnauda Clementa i uspio je nakon vodstva od 5-1 u prvom setu izgubiti narednih 6 gejmova, a zajedno sa njima i prvi set. To ipak nije uticalo na njega, te je naredna dva uzeo sa 6-2 i 6-4 za prolazu drugo kolo, gdje ga je čekao Tomas Berdych i još jedna drama. Ponovno je David meč počeo odlično, napravio brejk i poveo sa 4-2, da bi onda izgubio narednih 8 gejmova i od 4-2, došao do rezultata 4-6 i 0-4. Preokret protiv Berdycha na brzoj dvoranskoj podlozi Madrida bio nakon 8 vezanih izgubljenih gejmova i dva brejka zaostatka u drugom setu bio bi gotovo nemoguć za svakog igrača, ali ne i za Davida. Smogao je snagu, našao ritam i vezao 6 gejmova, te preokrenuo stvari u potpunosti i dobio drugi set. U trećem setu nije bilo brejkova, te je tiebreak odlučivao stvari. Iako se činilo da je Berdych favorit da uzme isti, prvenstveno zbog Davidovih frustracije koje je neposredno pred početak tb-a ispoljio tako što je lopticom zamalo pogodio Berdycha, uspio je smiriti glavu, te dobiti tiebreak sa 7-4, a samim tim i meč. U sljedećem kolu protiv sunarodnjaka Del Potra nije bilo problema, te je David slavio sa 6-2, 6-4, a onda je slijedila 'velika trojka'.

Rafael Nadal, veliki Davidov prijatelj, bio je njegov i naredni protivnik. Ovo je bio njihov prvi meč i Nadal je važio za velikog favorita, no, stvari nisu izgledale kao da se on išta pitao u ovom meču. Nalbandian je prikazao performanse, koje su graničile sa perfektnim i teško je bilo povjerovati da drugi igrač svijeta nema baš nikakvo rješenje za Davidovu dominaciju sa osnovne linije. Sve je funkcionisalo perfektno, naročito bekend, kojim je David šetao Nadala po terenu kad i kako je htio. Sve to je rezultiralo laganom pobjedom od 6-1, 6-2. Slijedio je meč protiv Đokovića, koji ga je dobio dva mjeseca ranije na turniru u Torontu. Novak je generalno bio tip igrača, protiv kojih David nije volio igrati, ali ovo je bila sasvim druga verzija Nalbandiana, pa su se i stvari na terenu odvijale drugačije. David je rano napravio brejk u prvom setu, koji je, ispostaviće se bio i dovoljan na kraju. U drugom setu je viđeno dosta više borbe, te je očekivano pobjednik morao da se odluči u tiebreaku. Novak je imao i set loptu, pri rezultatu 6-5, koju je David spasio za njega, karakterističnim 'Down the line' bekendom. Uspio je osvojiti svoj servis gejm, a onda i u tiebreaku slaviti sa 7-4 za veliko Masters finale i susret sa prvim igračem svijeta, Rogerom Federerom. Federer je meč započeo furiozno, onako kako je započinjao i sve ostale mečeve tih godina. No, protivnik je ovaj put bio David Nalbandian, koji je i ranije znao dobijati Federera, a koji je na krilima pobjeda nad drugim i trećim igračem svijeta tražio titulu koju mu je oduzeo Safin tačno dvije godine ranije na istom turniru. Bez obzira na samo jedan osvojeni gejm u prvom setu, David u naredna dva okreče stvari na terenu u svoju korist i osvaja svoju prvu Masters titulu u karijeri.


slika

Ovim trijumfom je David postao prvi igrač koji je pobijedio svakog iz 'velike trojke' na jednom turniru, te je na sljedećem turniru u Bazelu bio emocionalno potrošen da nešto više napravi, što je rezultiralo porazom od Wawrinke u prvom kolu. No, slijedilo je nešto veče, posljednji Masters sezone u Parizu, gdje u sva svjetla pozornice bila upućena. Tačno sedmicu nakon Madridskog finala, David je igrao meč prve runde protiv Nicolasa Almagra i zabilježio rutinsku pobjedu od 6-4, 6-4. U sljedećem kolu ga je čekao Carlos Moya, Davidov prijatelj koji je samo dva mjeseca ranije u Cincinatiju zabilježio pobjedu nad Davidom, prvu na Hardu u njihovim međusobnim omjerima. Ipak, ovaj put je David lagano slavio, identičnim rezultatom kao u prvom kolu, 6-4, 6-4. Meč je sa tribina posmatrao i Rafael Nadal. Ponovno je slijedio okršaj sa prvim igračem svijeta, tačno 11 dana nakon njihovog prethodnog. I ovaj meč je ponudio spektakularan tenis, čak i uzbudljiviji od onog u Madridu, a David je slavio sa 6-4, 7-6 (4).

Agresivnom igrom sa oba krila Nalbandian je u večem dijelu meča bio taj koji diktira tempo, te je i konačan rezultat zavisio samo od njega. U prvom setu je imao dva brejka prednosti i vodio sa 5-2, da bi Federer vezao dva gejma i došao do 5-4. Ipak, kod novog servisa za prvi set, David je bio prisebniji, te je poveo sa 1-0. U drugom setu se ponovno desila slična situacija, David je servirao za meč kod rezultata 5-4, ali gubi naredna dva gejma, te je prinuđen servirati za ostanak u trećem setu kod 6-5. Morao je spasiti i set loptu i to je uradio na fantastičan način. Napao je Federera BH dijagonalom i poentirao FH volejom na samu liniju. Osvojio je i naredna dva poena, odveo set u tiebreak i rezultatom 7-4 zabilježio drugu pobjedu nad Federerom u samo 11 dana i plasman u 1/4finale turnira. Tamo ga je čekao još jedan Španac, David Ferrer. U izuzetno dugom meču, gdje su viđena dva tiebreaka, David je slavio sa 2-1 i plasirao se u novo polufinale Masters turnira. I u ovom meču je od 'gotovog pravio veresiju', jer je u prvom setu brejknut dok je servirao za isti, te je stvari morao ispravljati u tiebreaku. Na kraju je ipak slavio sa 2-1 i naredni protivnik je bio Richard Gasquet.

Bilo je veliko pitanje da li će se David moći oporaviti nakon fizički izuzetno iscrpljujućg meča sa Ferrerom, ali ne samo da se oporavio, već je prikazao i najbolji tenis turnira, ostavivši ljubimca domaće publike bez ikakve šanse na terenu. Od prvog do zadnjeg poena je David bio taj koji je kontrolisao igru i koji je raznovrsnošču svojih udaraca i all round igrom neutralisao sva oružja Gasqueta, koji je nakon meča bio pod velikim utiskom onoga što je vidio od Davida, odavši mu 'omaž' riječima da se ovako bespomoćno nije osjećao ni kada je preko puta mreže bio Roger Federer. Ipak, da ne bi bilo sve savršeno, pobrinuo se David na kraju drugog seta, kada je pri rezultatu 5-2 i servisu za meč po ko zna koji put pretrpio brejk i dozvolio protivniku da veže gejmove. Ipak, kod 5-4 je Argentinac zadržao prisebnost i iako je bilo na momenat neizvjesno, budući da je morao okrenuti 00-30, uspio je privesti meč kraju i plasirati se u novo Masters finale. Tamo ga je čekala nova žrtva, drugi igrač svijeta, Rafael Nadal, a David kao da je čekao finale da prikaže egzekuciju tenisa bez ijedne greške i slabosti.

Meč se u prvom dijelu odvijao mnogo drugačijeg od onoga u Madridu. Obojica su držali svoje servise, sve do 4-4 kada je Nalbandian napravio brejk, a onda u narednom gejmu i materijalizovao isti, te osvojio prvi set. Kako je i sam Nalbandian rekao poslije meča: After I broke him, I felt that I was playing better than him. I play more relaxed, start hitting winners almost from everywhere. That gave me confidence.", tako je i bilo, budući da je ostatak meča obilježio samo jedan igrač – David Nalbandian. Napravio je brejk, poveo sa 2-0, Nadal je imao 40-00 na svom narednom servis gejmu, ali gubi 5 vezanih poena i dozvoljava Davidu da napravi dvostruki brejk, koji je bio i Nadalova najbolja šansa da osvoji jedan gejm u drugom setu. Tako je David sa 9 vezanih gejmova osvojio drugi vezani Masters u 3 sedmice, a ostatku konkurencije, naročito Top igračima jasno stavio do znanja šta mogu očekivati u mečevima protiv njega, kada je Argentinac u 'peak' izdanju. Najveća šteta je, ispostaviće se, bila ta što su njegova 'peak' izdanja bila učestala kao polarna svjetlost, no hvala mu na ove dvije sedmice vrhunskog tenisa, koji je podsjetio kako je karijera jednog igrača mogla izgledati.

slika

Nikolay Davydenko

Potencijalu Nikolaya Davydenka nikada se nije davao omaž kakav su dobijali Federer, Nalbandian ili Safin. Da li je razlog tome bio taj što je njega igra najviše zavisila od fizičke spreme od svih pomenutih igrača ili nešto drugo, teško je reči. Međutim, činjenica je da njegov tenis u 'peak' izdanju bio jedna od najboljih i najiovativnijih verzija tog tenisa. Brzina, kretanje i fantastično pokrivanje terena, hvatanje loptice podjednako dobro i u niskom i u visokom penjanju, odličan ritern, veliki zamah koji mu je omogučavao i generisanje vlastite snage, kao i odličnu 'counter' igru. Izuzetna mogučnost promjene smjera udarca u zadnjem mogućem trenutku, mogučnost pogađanja nevjerovatnih uglova, spojenih sa odličnim aproach udarcima i igrom na mreži. Bez obzira na slabiji servis, igrom u polju je sve nadoknađivao i možda razlog zbog kojeg je rjeđe pružao takav tenis leži u fizičkom trošenju koje je takva igra uzrokovala i povredama kao rezultata iste. Davydenko je nekoliko puta isticao da fizički mora biti na 100% svojih mogučnosti da bi bio u stanju pružiti najbolji tenis i onih par turnira koje je odigrao na tom levelu spadaju svakako među najveće teniske nivoe koje je neki igrač prikazao.

Samo 10-tak dana prije turnira u Shanghaiu Davydenko je osvojio turnir u Kuala Lumpuru, što mu je uz osvojeni Umag i Hamburg bila treća titula sezone. Bez obzira što se radilo o turniru 250 serije, konkurencija je bila jaka, te je tako Kolja na putu do titule morao savladati igrače poput Monfilsa, Soderlinga i Verdasca. Zatim je na turniru u Pekingu bio poražen 1/4finalu od Marina Čilića, no samo 5 dana poslije je počinjalo nešto važnije, turnir iz Masters serije u Shanghaiu, gdje je Davydenko želio izboriti učešće na završnom Mastersu u Londonu. Lagano je prošao prve dvije prepreke, Kunitsyna i Gonzaleza sa 2-0 u setovima, a u 1/4finalu protiv Stepaneka je nakon izgubljenog drugog seta, znatno podigao nivo u trećem i slavio sa 6-1. U polufinalu ga je čekao četvrti igrač svijeta, Novak Đoković, sa kojim se Kolja do tada susretao 3 puta, a dva puta bio poražen, dok je njihov prvi meč Novak bio prinuđen da preda nakon vodstva od 2-1 u setovima. Interesantno je da je ovo bio njihov treći međusobni meč u Shangaiu. Godinu dana ranije, dok je Shangai bio domaćin Masters kupa, završnog turnira sezone, sastali su se dva puta, jednom u grupi, drugi put u finalu i oba puta je slavio Novak, te je tako i uoči ovog duela važio za velikog favorita. No, ovaj put su ponudili mnogo kvalitetniji i neizvjesniji duel, u kojem su izvukli ono najbolje jedan iz drugog.

Meč je ponudio obilje žestokih razmjena sa osnovne linije i mnogo prelijepih vinera. Davydenko je prvi zaprijetio u trećem gejmu prvog seta, kada je pogodio predivan forhend viner i došao do brejk lopte, no Novak je uspjeva spasiti razornim forhendom, kojim je iznudio grešku Davydenka. U petom gejmu seta ponovo problemi za Novaka Đokovića. Davydenko dolazi do brejk lopte predivnom skraćenom FH dijagonalom, no kao i na prvu brejk loptu, Novak je spašava razornom forhend paralelom, koju Davydenko nije mogao iskontrolisati. Ipak, tu nije kraj problema za Novaka Đokovića, jer u narednom poenu Davydenko uzvraća istom mjerom, pogodivši strašnu FH paralelu za novu brejk loptu. No, nakon toga slijede 3 neinuđene greške Rusa i Novak je poveo sa 3-2 u gejmovima. U sljedećem gejmu se Davydenko našao u problemu, jer je morao okretati 00-30, no uspio je to uraditi, ne dozvolivši Novaku da dođe do brejk lopte, te je tako poravnao na 3-3. U devetom gejmu prvog seta je ponovno bilo neizvjesno u Novakovom gejmu, no Novak se uspjeva po ko zna koji put izvući iz neugodne situacije i preuzeti vodstvo. U narednom gejmu je Novak na servis Davydenka iskoristio sve ono što Davydenko nije ranije. Prvo je odličnim CC forhendom iznudio grešku Rusa, da bi potom Davydenko u narednom poenu izbacio lopticu BH-om u aut. Zatim je Novak izuzetnom forhend paralelom otvorio teren i onemogučio Kolju da nešto više uradi sa tom lopticom, te stigao do 3 vezane brejk lopte. Prvu nije iskoristio, a na drugu je Koljin bekend završio u aut, a prvi set otišao u na stranu Đokovića.

U drugom setu je ponovno Davydenko prvi zaprijetio, ali nije uspio doći do brejk lopte u trećem gejmu. Novak je u narednom na servis Davydenka uzvratio istom mjerom, ali kao i njegov protivnik, ništa značajnije nije uspio napraviti. U petom gejmu drugog seta Davydenko je došao do brejk lopte fantastičnim FH vinerom, no ponovno je Novak najbolji kada je najpotrebnije i nakon dva 'deucea' uspjeva osvojiti svoj servis gejm. Davydenko se ipak ne zaustavlja, sljedeći gejm dobija sa nulom, a onda na servis Novaka sa 3 vezana vinera stiže do dvije brejk lopte i koristi prvu fantastičnom BH paralelom kojom je iznudio grešku Novaka iz forhenda. Novak je i u devetom gejmu morao spašavati još jednu brejk loptu, koja je bila i set lopta, te uradio je to na izuzetan način, skračenom BH dijagonalom, no na servis Davydenka nije uspio osvojiti niti jedan poen, te je Kolja osvojenim drugim setom stigao do poravnanja od 1-1. U trećem setu se igralo uglavnom gejm za gejm, s tim da je Novak lakše dobijao svoje servis gejmove. U šestom gejmu trećeg seta Novak vrši pritisak na servis Davydenka i sa 3 odlična poena stiže do 3 vezane brejk lopte. No Davydenko uspijeva vezati 5 izuzetnih poena, izjednačiti na 3-3 i napasti Novakov servis u narednom gejmu, koji je trajao 10 minuta, u kojem smo vidjeli 4 'deucea' i u kojem je Novak morao spašavati brejk loptu. I naredna dva gejma su ponudili neizvjesnost, ali brejk lopti, pa ni samog brejka nije bilo. Do tiebreaka su obojica manje-više lagano uzimali svoje servis gejmove, a u tiebreaku je Rus uspio pronaći svoj najbolji tenis, ekspresno povesti sa 5-0 i bilo je jasno da Đoković nema nikakve šanse da preokrene rezultat. Na kraju je Davydenko slavio sa 4-6, 6-4, 7-6 (1), poslije više od 3 sata vrhunskog i fizički iscrpljujućeg tenisa.

slika

Ipak, vremena za slavlje nije bilo, slijedilo je finale i najteži mogući igrač za nekoga ko uveliko osjeća posljedice od prethodno odigranog meča. Nadalu je ovo bilo prvo finale nakon povratka na teniske terene i u njega je ušao dosta odmorniji od svog rivala. Feliciano Lopez, Nadalov polufinalni protivnik mu je pri rezultatu 6-1, 3-0 za Nadala, predao meč zbog problema sa stopalom. Ono što je Rafi išlo na ruku je definitivno bolja fizička sprema u odnosu na protivnika i činjenica da je vodio 4-2 u međusobnim omjerima. Međutim, ono što mu nije odgovaralo jeste to što je Davydenko jedine dvije pobjede nad Rafom ostvario upravo na hardu, jednom u finalu Miamija, drugi put u Parizu, kada je Rafa bio prinuđen predati meč nakon izgubljenog prvog seta sa 6-1. Ipak, teško je bilo povjerovati da se Davydenko nakon meča protiv Novaka u tako malom vremenskom roku može oporaviti i spremiti za duel protiv fizički najdominantnijeg igrača na touru. No, prevarili smo se. U svakom pogledu je Kolja izgledao kao spremniji igrač i ni u jednom trenutku se nije osjetilo 3 sata iscrpljujućeg meča sa Novakom Đokovićem. Kretao se izvanredno, udarao sa oba krila izuzetno jako, lopticu hvatao jako rano i tjerao Nadala da tokom čitavog meča bude u podređenom položaju na terenu. Čas kratkim, čas dubokim FH dijagonalama je gurao Nadala u lijevu stranu terena, a onda bi ušao u teren i FH paralelom promijenio ritam poena. Izuzetno agresivna igra je naravno i platila svoj danak, jer je pravio daleko više neiznuđenih grešaka, no uspio je u onom najvažnijem – prilagoditi protivnika sebi i natjerati ga da igra njegovu igru, odnosno, sam odlučivati u svojoj sudbini. U svakom dijelu meča je uglavnom izgledalo da Rafa nema adekvatan način suprostavljanja ovakvom Davydenku. Iako se činilo da će Rus lagano dobiti prvi set, jer je kod 4-2 imao dvije vezane brejk lopte na servis Nadala, vezao je nekoliko neiznuđenih grešaka, prokockao šansu, a onda u narednom gejmu i izgubio vlastiti servis.

Kod 6-5 za Nadala je došao u situaciju da spašava brejk i set loptu, što je i uradio izgradivši poen odličnim Inside IN forhendom i smečom za kraj. Nakon što je odveo set u tiebreak, znatno je podigao nivo svoje igre, a posebno se istakla BH paralela kojom bi kažnjavao svaku kraću lopticu, koju je Nadal poslao forhendom na Koljin BH. U drugom setu je lagano prokockao brejk loptu pri rezultatu 2-2, što je Davydenko iskoristio, te u narednom Rafinom servis gejmu ekspresno došao do 00-40 i iskoristio drugu brejk loptu u dugoj razmjeni koja je završena Rafinom greškom iz forhenda. Napravljeni brejk je na kraju bio i dovoljan za meč, titulu i obezbijeđeno sedmo mjesto na završnom Mastersu u Londonu. A ono što riječi ne mogu opisati, statistika može. Davydenko je imao čak 15 forhend vinera naspram Nadalovih 4 i 8 BH vinera naspram Nadalovog nijednog. Sredinom drugog seta Davydenko je na mreži imao 10 od 13, a Nadal 3 od 3. Pored toga, Davydenko je u razmjenama od 5-8 udaraca osvojio 20 poena, naspram Rafinih 17. U razmjenama od 9-12 udaraca rezultat je glasio 14-7 za Davydenka. U razmjenama od 13-16, pobjedu je opet odnio Davydenko sa 7-5, a i u razmjenama 17-20 udaraca rezultat je glasio 4-2 za Davydenka. Nadal je jedino bio bolji u karćim razmjenama od 1-4 udarca, gdje je osvojio 29 poena naspram 27 Koljinih. U svakom drugom segmentu je bio mnogo lošiji igrač, odnosno, bolje rečeno, Davydenko je bio bolji, superiorniji, iako krajnji rezultati nije bio dovoljno ubjedljiv da opiše stvarni odnos snaga na terenu.

Kažu da svaki igrač u jednom trenutku eksplodira i pokaže realni kapacitet svojih mogučnosti. Koliko će često taj nivo pokazivati, zavisi od toga koliko su spremni sebe podrediti cilju kojem teže. Bilo je jasno da mentalni kapacitet za takvo nešto nikad nisu imali, ali da je tenis koji su njih četvorica prikazivali u tim trenucima bio isuviše dobar za bilo kojeg igrača, bio je. Mecir se poigravao sa najkompletnijim allround igračom Open ere, Rios je nadjačao najdominantnijeg baselinera 90-tih sa osnovne linije, Nalbandian je izdominirao najbolji teniski dvojac ikada, a Davydenko je dvije 'high percentage' baseline mašine 'razbio' njihovom igrom. Svaki istinski ljubitelj tenisa žali što su ovakve performanse pomenutih igrača bile izuzetak, a ne pravilo. No svakome je istovremeno i drago što je imao priliku, barem jednom vidjeti takvu količinu talenta na jednom mjestu, pretvorenu u pobjednički stroj koji ruši sve pred sobom i pomjera postavljene granice i teniske norme. A oni su to uradili, pokazali su nešto što do tada nije viđeno u tom obliku i obimu. Jer, neke stvari se ne uče, potrebno je roditi se s njima.

___________________________________________________________________________________________


Vaše mišljenje, ko je od njih četvorice imao najveći potencijal i čije performanse na pomenutim turnirima su bile najbolje i najkompletnije ?
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
jestamaji
Postovi: 7815
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 07 okt 2014, 21:06

formance WroteColonNisu GS šampioni, ali je njihov tenis jedan od najboljih ikada

.........
___________________________________________________________________________________________


Vaše mišljenje, ko je od njih četvorice imao najveći potencijal i čije performanse na pomenutim turnirima su bile najbolje i najkompletnije ?



uf :o :shock:

onako na prvu, samo čitanjem imena i na osnovu mojih sjećanja rekao bih potencijal rios, a za dostignuto tj. postignuto ima statistika ... ali vjerovatno sam u krivu :mrgreen: :wave:

retro
Postovi: 3384
Pridružen/a: 06 jul 2010, 10:23
Kontakt:

PostPostao/la retro » 10 okt 2014, 19:03

Bravo @formance, majstorski :D

Rios uh uh :cool:
Genius, outrageous, the best ever! RF!

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 12 okt 2014, 17:15

Interesantno je da su kod sve četvorice u peaku njihovog tenisa protivnici morali prikazati nešto sasvim novo, inovativno, da bi ih pobijedili. I nisu uspijevali, jer se upravo u tom segmentu nisu mogli nositi sa njima. Mecir je imao perfektno kretanje i stil igre koji se baš razlikovao od svega što su 80-te nudile, bez obzira što je najveća različitost kako u podlogama, tako i u stilovima igrača, bila u 80-tim. No Mecir je fakat 'odudarao'. Lagani kratki zamah, mogučnost smaranja protivnika i kada bi nakon 5 ili 6 laganih udaraca raspalio po loptici, to bi bila prilično velika promjena ritma za protivnika i po defaultu poen za Mecira. Takva inteligencija je rijetko viđena, spojena sa odličnom anticipacijom i vrhunskim kretanjem.

Rios je vjerovatno lopticu najranije hvatao od svih njih i definitivno je imao najbolji 'touch'. Jako nepredvidljiv igrač, koji je u principu izvodio stvari, koje ostali igrači nisu mogli. Nik Bolttieri je to i govorio, čovjek koji je trenirao Agassija je za Riosa rekao da 'on nije jedan od hiljadu, već jedan od milion'. U principu, koliko je Rios bio talentovan najbolje bi pokazala mala komparacija njega i Agassija, koji je važio za jednog od najvećih talenata ikada. Rios je sve što je Agassi radio, mogao izdvojiti podjednako dobro u najmanju ruku. No, dodatak njegovoj igri su bili ta inovacija i 'istupanje iz šablona', nepredvidljivost šta će odigrati u kojem trenutku. Zatim fantastično kretanje, koje jedan Agassi nikad nije imao u toj mjeri. Zato bi, kada je Rios bio glavom 100% u meču, bio jako zanimljiv gledaocima, a jako iritirajući za protivnike, jer adekvatan recept za njegovu nije postojao. Nije bilo ustaljenog šablona po kojem se moglo protiv njega igrati. Moralo se improvizovati da ga se dobije, a Rios je upravo bio majstor IMRPOVIZACIJE.

O Nalbandianu sve znamo, kao i o njegovom nivou tenisa. Kada jedan Nadal u Indian Wellsu širi ruke i ne zna šta da odigra nakon gotovo puna dva seta, onda je sve jasno o kakvom nivou je riječ. Čak je David jedini igrač od pomenutih čija igra nije zavisila od perfektnog tajminga i kretanja. Mogao je zakasniti na lopticu pola koraka - korak, a opet je odigrati sa jednakom učinkovitošću. Tako je lako nalazio 'sweet spot' na reketu i plasirao udarce po terenu, da je to bilo milina za gledanje. A Davydenko ko Davydenko, klasa za sebe. Proći će dosta vremena, Federer će se i povući, ali teško će se pojaviti neko ko je Rogera uništio u set i po, kao što je to Davydenko uradio na Australian openu 2010. Generalno, čitava jesen 2009 godine bila je maltene savršena za Kolju. Tu su pale i titule u Shanghaiu i Londonu i to je svakako bio jedan od najvećih nivoa koje je neki igrač pokazao. I da je zaživio dovoljno dugo, bilo bi ga jako zanimljivo gledati protiv '2011 Novaka'. Odigrali su te godine fantastičan prvi set u Montrealu, Kolja je bio daleko od stare forme, kako fizički, tako i igrački, no uprkos tome su pokazali kako su uvijek znali izvlačiti ono najbolje jedan iz drugog.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Virtu4l
Postovi: 52381
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

PostPostao/la Virtu4l » 13 okt 2014, 08:38

formance, kad će lista underachievera, moramo negdje smjestiti Novaka i Marata kao najveće underachievere u open eri, vjerujem da ih je bilo još, ali ove smo dobro zapamtili.
We are giants
Everyone is our prey
Our whole world
Is maroon coloured

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 13 okt 2014, 12:40

Novak, Marat, Haas, Kuerten, Agassi . . .

Polako, ide zima, tad se najbolje piše. :mrgreen:
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
jestamaji
Postovi: 7815
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 13 okt 2014, 13:59

??? Novak underachiever sa stotinama sedmica na No.1 , sa 7-8 Grand Slamova i još ne popušta ... osim možda malo na živcima .... e jeb.iga! hiljade igrača bi iste sekunde potpisali da budu takvi underachieveri :damn: :wave:

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 13 okt 2014, 14:36

Vidiš, kod Wilandera je statistika slična Novakovoj, ali je on overachiever. Dok je Novak iako za nijansu-dvije statistički uspješniji igrač i dalje underachiever, prije svega jer njegov kvantitativni segment zaostaje za onim kvalitativnim.

Slična stvar je i sa Agassijem. 8 GS titula, preko 850 pobjeda u karijeri, najkompletniji 'Carrer Grand Slam', ali kada sve sabereš i zagrebeš malo ispod površine, shvatiš da je mogao još mnogo više postići. Zato je underachiever.

Ali ni jedan ni drugi ne mogu u tom segmentu sa Haasom, Safinom, pa moglo bi se reči i Kuertenom. Od njih se baš očekivalo mnogo, a dobilo malo. I taj ratio 'očekivanog i dobijenog' čini ih najvećim underachieverima Open ere.

Da bi večina potpisali da budu takvi undeachieveri, potpisali bi, ali svako sebi bazira očekivanja na kvalitetu koji posjeduje. Tako da je neko sa 4GS-a 'overachiever', a neko sa 8 'underachiever'. :wave:
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
jestamaji
Postovi: 7815
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 13 okt 2014, 14:44

formance WroteColon.... Tako da je neko sa 4GS-a 'overachiever', a neko sa 8 'underachiever'. :wave:


da, to je tako, a neki igrači su "taman" kako i treba. e za mene je novak to "taman", barem do sada :wave:

p.s. za agassija se slažem, mogao je dosta više ali kada se znaju sve činjenice van tenisa dobro mu je i ovo što je osvojio!

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 13 okt 2014, 15:47

Agassi je bio budala. Da nije pravio ogromne pauze, te da je Australian open igrao i prije 1995, sigurno bi prešao magičnu cifru od 10 GS-ova.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

shminka
Postovi: 4968
Pridružen/a: 30 dec 2013, 17:25
Kontakt:

PostPostao/la shminka » 13 okt 2014, 16:48

U zadnje tri godine na GSovima je Novak žestoki "underachiever". Samo 3 GSa od mogućih 12...s tim da ih je gubio od Wawrinke, Nishikorija, Murraya i Rafe na USOu...već sada je vrlo lako mogao, pa i morao biti na 10 titula

Avatar
Virtu4l
Postovi: 52381
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

PostPostao/la Virtu4l » 13 okt 2014, 20:20

Novak je aktivan igrač i broj jedan, popraviće on statistiku, ali to će biti samo 'damage control'.

Šta mislite u koju kategoriju bi utrpali Nadala? Je li on mogao više?
We are giants
Everyone is our prey
Our whole world
Is maroon coloured

shminka
Postovi: 4968
Pridružen/a: 30 dec 2013, 17:25
Kontakt:

PostPostao/la shminka » 13 okt 2014, 20:29

Prije
je mogao manje, nego vise...mnogi pominju da nije imao srecu sa
povredama, ali ista stvar moze da se posmatra i iz drugog ugla...da
mozda ne bi osvojio ovoliko turnira da je igrao konstantno

I sam Federer, najtrofejniji trenutno, je mogao vise...mogao je mozda i
Rafa...ali je nekako bezveze za momke koji su osvojili 17 i 14GSova
reci da su under...

a ako bi se morao opredijeliti ko je veci underachiever izmedju Rafe i Rogera...to je definitivno Roger

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 13 okt 2014, 23:08

Njih je nemoguće posmatrati kao underachievere. Federera je uglavnom Nadal zaustavio da ima 20+ GS-ova, a Nadala Đoković da već sada bude u rangu sa njim (Rogerom) po broju istih. No njima se u 'primeu' nisu dešavali 'lapsusi' kao Đokoviću, zato i jesu tu gdje jesu, i kvantitativno i kvalitativno ispred Novaka. Iako je dotični imao kapacitet da ih ugrozi. Zato je 'underachiever'.

Meni je ustvari Kuertena žao što nije više postigao, kako u cjelokupnoj karijeri, tako i na hardu, jer bez obzira što je bio šljakaš, njegova igra nikad nije izgledala tako. Sa onakvim udarcima, servisom, drop shotevima je njegov CV mogao i morao biti manje zavistan od šljake. Finale Masters kupa 2000 je svakako meč kojeg planiram analizirati u skorije vrijeme, jer je Agassija baš uništio u svakom pogledu.

Šteta je što na youtube-u nema više klipova o njegovom bekendu, svakako jedan od najljepših udaraca u tenisu.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com


Natrag na “Tenis”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 3 gosta.

cron