Najveća teniska rivalstva, mečevi, anegdote

Moderatori/ce: Monolog,Unofficialpage

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 26 sep 2013, 19:57

Već duže vrijeme sam mislio otvoriti ovu temu, ali manjak vremena ili nešto drugo me uvijek spriječavalo u tome.
Teniska historija, što ona dalja, što ova bliža dala je jako mnogo materijala koji zaslužuje veliki omaž, a ova tema je jedan vid toga. Svaki teniski period je ostavio svoj pečat tako specifičan samo za sebe i svako rivalstvo je imalo nešto inovativno, nešto svoje, što ga je razlikovalo od drugih rivalstava.

Ova tema je prije svega zamišljena kao jedan vremeplov, kojim plovimo kroz historiju, analiziramo najveća rivalstva, odigrane mečeve i dajemo neki svoj sud i mišljenje o njima, zasnovane na onome što smo vidjeli. Nadam se da će se što više teniskih zaljubljenika uključiti u ovo, naravno onoliko koliko im vrijeme dozvoljava. Ići ćemo lagano, usput se malo zabaviti i pokušati dati jednu novu dimenziju ovom pdf-u.

Naravno, ovdje možete pisati i o aktivnim rivalstvima, Fedal, Đodal, Đoderer itd, jer postoji mnoštvo njihovih mečeva koji zaslužuju barem površnu analizu i prisjećanje.

Krenimo.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 26 sep 2013, 20:05

Bjorn Borg vs John McEnroe - 1. dio

slika

Tako različiti, a tako kvalitetni igrači istovremeno. Ta različitost je bez sumnje ono što je oduvijek činilo ovaj sport onim što jeste, a njihovo rivalstvo potencijalno najvećim u historiji tenisa. Akcenat na 'potencijalno', jer nikada nije ispunilo ono što se od njega očekivalo, ali ono što je u tako kratkom vremenskom roku dalo, ostalo je zapisano zlatnim slovima u slavnoj teniskoj historiji. Svaki gejm, set, meč, svaki potez, svaka stisnuta pesnica, svaki poraz, svaki slomljeni reket. Kako je sve počelo ?! Počelo je još davne 1973 godine u trenucima dok je Borg još uvijek bio tinejđer i otvarao vrata ka velikoj teniskoj sceni. Tada 13-godišnji John McEnroe kao jedan od skupljača loptica na čuvenom Forest Hilsu bio je impresioniran Borgom i onim što je vidio od njega. Nije bio jedini, svi su znali da se radi o vanserijskom talentu, potencijalnom GS šampionu i igraču koji će biti jedan od glavnih nosioca tenisa u godinama koje slijede. Međutim, Johnova fasciniranost Borgom je svakako imala uticaj na njihovo buduće rivalstvo, izdvajala ga je od ostalih, činila ga nekako posebnim, popularnijim i zanimljivijim. Sudar dva stila, dva ekstremno različita karaktera, dva vrhunska igrača, koji se pritom maksimalno poštuju i uvažavaju jedan drugog, odudaralo je od tadašnje teniske svakodnevnice. Sa ove vremenske distance, to ne izgleda ništa čudno, međutim, tada su bila neka druga vremena i neka druga pravila i norme. Vrijeme kada su igrači otvoreno prikazivali sportsku mržnju prema glavnim konkurentima, međusobnog poštovanja je sigurno bilo, ali ono nikada nije pokazivano. Igrači su bez ikakvog filozofiranja govorili šta misle jedni o drugima i konstantno je dolazilo do nesuglasica na relacijama Connors-McEnroe, Connors-Lendl, McEnroe-Lendl, koje su često znale prevazići granice dobrog ukusa.

slika

Borg je međutim bio nešto sasvim drugo. Miran, staložen, distanciran. Izuzev otvorene netrepeljivosti sa Vilasom, koja je nastala nakon što je Ian Tiriac postao Vilasov menadžer , te velikog prijateljstva sa Vitasom Gerulaitisom, nije imao nikakvih ekcesa i problema sa ostatkom toura. Nije ni mogao, zbog svog odnosa prema sportu i protivnicima, zbog svega što je radio za tenis, zbog kvalitativnog i kvantitativnog uzdizanja sporta, zbog svega što su njegova pojava i brend simbolizirali. Igrači, čak i oni najljući protivnici su u njemu tražili inspiraciju i odnosili se sa velikom dozom poštovanja. Nije ni on ostajao dužan, budući da je u momentima dok su svi McEnroa prozivali derištem željnog pažnje,, Borg odnosio smireno, gospodski, pružajući mu veliku podršku svojim riječima i savjetima. McEnroe to nikada nije zaboravio, rijetki su mečevi u kojima se ovaj teniser barem jedanput nebi posvađao sa sudijama, međutim kada bi igrao protiv Borga, to bi bilo svedeno na minimum. Poštovao je njegov lik, pojavu i ono što je predstavljao, želio je da njihovi mečevi budu pamćeni po onome što su prikazali na terenu, a ne po količini uvreda upućenih prema sudiji. To je ono što svakako daje jednu novu, ljepšu dimenziju njihovom rivalstvu. To je jedan od razloga zašto se izdvaja od ostalih, iako po broju odigranih mečeva svakako ne može u isti rang sa nekim drugim rivalstvima, dva epska Wimbledonska finala sa početka 80-tih godina dovoljna su da ga smatramo jednim od najvećih u teniskoj historiji. I jedan i drugi su svojom pojavom, karakterom i filozofijom predstavljali neki simbol, tako da su se za Borga često vezali epiteti kao što je 'IceBorg' ili 'Ledeni', zbog emocija koje ovaj igrač nije pokazivao u svojim mečevima. Dok je, s druge strane, McEnroe stvarao imidž derišta, vatre koja hukti i koja samo što neće eksplodirati. Tako da njihovi mečevi nisu bili dueli samo Borga i McEnroa, već i leda i vatre. Dali su novu dimenziju tenisu, novu dimenziju igri, novu dimenziju teniskom rivalstvu. Kao što se nekada davno zaljubljenici u rock dijelili na one koji vole Beatlese i Rolling Stonese, tako su se i teniski zaljubljenici dijelili na Borgove i Macove.

slika

Igra koju su preferirali i jedan i drugi teniser apsolutno odgovara nazivima kojim su ih teniski zaljubljenici obasipali. Borgov imidž 'macho mana', surovi pogled, duga kosa, zapuštena brada, namršteno lice, na koji djevojke nisu mogla ostati imune, pa su 'djevojačka stampeda' u trenucima Borgove pojave ispred stadiona postajala uobičajena stvar na teniskim turnirima. S pravom možemo reči da ni jedan igrač prije i poslije njega nije uživao takvu popularnost, kao što možemo tvrditi da je upravo on najzaslužniji za veliku globalnu popularizaciju bijelog sporta, te veliki talas mladih Švedskih igrača početkom 80-tih godina prošlog vijeka. Borg je jedan od prvih igrača koji su igrali dvoručni bekend. Drveni reketi nisu omogučavali tako dobar balans kao današnji, pa su tenisko umijeće, vještina i kontrola loptice morali biti na znatno večem nivou, naročito prilikom odigravanja ovog udarca. Zato činjenica da je Borg među prvima koji su uveli ovaj udarac u tenis, još više dobija na značaju. Osim toga, hladnokrvni Švedo važi i za prvog igrača koji je imao profesionalnog trenera, koji je išao sa njim na gotovo svaki turnir. Inovacije koje je svojim likom i djelom ovaj igrač unio u tenis su nemjerljive i najmanje što možemo učiniti jeste da maksimalno poštujemo sve ono što je ovaj čovjek uradio za 'bijeli sport'. A uradio je mnogo. Borg je postao profesionalac sa 14 godina, teniski reket je uzeo u ruke kada je imao 9 godina i to najviše zahvaljujući ocu koji je osvojio turnir u stonom tenisu i kao glavnu nagradu dobio teniski reket. Treniranje hokeja uporedo sa tenisom u tinejđerskim danima najviše je zaslužno za njegove fantastične fizičke sposobnosti kojima je išao daleko ispred svog vremena. Prvi turnir je osvojio kada je imao 11 godina, a kada je kao 14-godišnjak predstavljao svoju zemlju na Juniorskom prvenstvu u Berlinu, napustio je hokej i posvetio se samo tenisu. Nedugo zatim, došla je i juniorska titula na Wimbledonu. Godinu dana kasnije, odnosno 1972 godine napustio je školu i odigrao svoj prvi profesionalni turnir u karijeri, Madrid i ostvario prvu pobjedu i to nad Italijanom Antoniom Zugarelijem. Prva veliko finale igrao je 1973 u Monte Carlu kada je od njega bio bolji Ilie Nastase i to sa 3-0 u setovima, a prva titula je došla nepunih godinu dana kasnije u Aucklandu gdje je u finalu pobijedio domaćeg igraća Onny Paruna sa 3-0 u setovima. Tada je počela prava teniska bajka, iste godine je osvojio još 6 titula, od čega jednu GS i to na svom, kasnije će se ispostaviti najuspješnijem turniru RG-u, te igrao još 5 finala. Od 1975 do 1981 Borg je igrao 15 finala i osvojio 56 titula. Sve je postalo mnogo teže kada se tamo oko 1978 godine pojavio kovrđavi tinejđer iz okoline New Yorka, vanserijskog potencijala, dječijeg izgleda i u najmanju ruku čudnog mentalnog sklopa. – John McEnroe

slika

O tome zašto baš ovakve epitete dodjeljujemo ovoj legendi Američkog i svjetskog tenisa najbolje će vam objasniti youtube klipovi, teniske anegdote i njegova autobiografska knjiga koja nosi naziv po kultnoj uzrećici: 'You cannot be serious'. John McEnroe je bez sumnje jedan od najtalentovanjih igrača koji su uzeli reket u ruke. On je zapravo sve ono što Borg nije i to je ustvari ono što je oduvijek krasilo njihove mečeve, kao i njihovo rivalstvo, koje je, ruku na srce, ostalo nedorečeno i uskratilo nas za mnoštvo kvalitetnih i neizvjesnih mečeva. Popularni JohnyMac je kao 8-godišnjak počeo igrati tenis, a omiljeni sportovi su mu bili ragbi, bejzbol i košarka. Pored tenisa najviše se bez sumnje pronalazio u košarci, a bio je i član košarkaškog školskog tima. Budući da je oduvijek želio biti roker, krajem 1981 organizovao je vlastitu rok turneju širom SAD-a, tako što bi na egzibicionim turnirima na kojima bi učestvovao bili organizovani muzika, piće, plesaći, što u kombinaciji sa tenisom definitivno čini najsavršeniju kombinaciju. Prvi profesionalni turnir odigrao je sredinom 1977 u New Yerseyu i to tako što je dobio WC. Prvu pobjedu na pomenutom turniru, a ujedno i prvu u karijeri u okviru ATP toura ostvario je savladavši Australijanca B.H.Moora sa 2-0 u setovima. U sljedećem kolu je izgubio od Australijanca, odnosno tačnije Novozelanđanina Onny Paruna sa 2-0. Svakako vrijedi spomenuti njegov put kroz Wimbledon te godine, kada je kao 18-godišnji kvalifikant došao do polufinala dobivši 8 mečeva zaredom i na kraju izgubivši od Konnorsa sa 3-1 u setovima. Teniskom auditoriju je bilo jasno da je budućnost ovog sporta sigurna, baš kao što su znali da će ovaj igrač kad-tad osvojiti najveći teniski turnir, tzv nezvanično prvenstvo svijeta u tenisu. Tu godinu je završio na 264. mjestu. Prvu ATP titulu osvojio je 1978 godine pobijedivši u finalu sunarodnjaka Johana Krieka sa 2-0 u setovima, a prva velika titula došla je početkom 1979 na završnom Mastersu za 1978 godinu gdje je ostvario 5 pobjeda bez izgubljenog seta. Nakon te titule, počinju stiizati GPT turniri, a sve je krunisano prvom GS titulom u karijeri i to na USO-u kada je svijet dobio još jednog GS pobjednika i velikog šampiona, koji će obilježiti period koji slijedi. To je igrač sa vjerovatno najviše kaznenih sankcija od strane ATP-a ikad. Igrač kojeg je publika obožavala, a čiji je način komunikacije sa sudijama jedinstven u svijetu tenisa. Igrač koji je davao poseban šmek nekadašnjoj teniskoj eri, kako u kontekstu teniske igre i ostvarenih rezultata, tako i u kontekstu njegovog odnosa i rivalstva sa ostalim igračima, te onoga što je obilježilo njega i njegove mečeve. Jedno rivalstvo se ipak izdvaja, a to je ono sa legendarnim Šveđaninom.

Sredinom novembra 1978 u Štokholmu kada su na teren po prvi put zajedno izašli ova dvojica igrača, igrali su, vjerovali ili ne, na pločicama. Takvi uslovi su daleko više odgovarali JohnyMacu koji je tu godinu završio na 4 mjestu, dok je Šveđanin bio drugi. Od Maca se očekivala prva veča titula, koja je došla 2 mjeseca kasnije na Mastersu u New Yorku, dok je Borg uveliko bio u svom prajmu, a činjenica da igra pred domaćom publikom uvijek ga je primoravala da daje više od sebe. Da li mu je s druge strane stvarala i određeni pritisak teško je reči. Međutim, činjenica je da je ovo Borgu bio prvi put da se susreće sa tako dobrim i kvalitetnim volley igračem, kakvog dotad za konkurenta u vidu Roscoe Tannera nije imao. JohnyMac je Šveđaninu u prvom međusobnom duelu, pred njegovom publikom prepustio samo 6 gejmova i tako postao prvi mlađi igrač od Borga koji ga je pobijedio. U kontekstu priče o novom rivalstvu bilo je suviše rano pričati, ali teze koje govore da ljevoruki igrači ne odgovaraju Borgu sada su i dobile povrdu. Sljedeće godine su odigrali 6 mečeva, a Borg je bio bolji sa 4-2 u međusobnom omjeru za 1979 godinu. Prvo su se početkom februara sastali u Richmondu gdje je nakon izgubljenog prvog seta Borg uspio preokrenuti rezultat i dobiti naredna dva, te plasirati se u finale. S pravom možemo reči da je u ovom meču presudio tiebreak drugog seta koji je Borg dobio sa 10-8. Sljedeći put su se sreli u New Orleansu i na ovom meču desila se jedna interesantna scena. Naime, prilikom jednog dubl meča u kojem su između ostalih dubl par činili njih dvojica, Mcenroe je bio jako nervozan i mnogo griješio. U tom momentu Borg mu je prišao i u trenucima kada su svi, pa i sam McEnroe mislili da će Šveđanin verbalno napasti JohncMaca, ovaj je uradio suprotno. Potapšao ga je po ramenu i pružio mu riječi podrške. Ovaj gest legendarnog Šveđanina je odredio pravac u kojem će se njihovo rivalstvo odvijati, ne u smislu igara, rezultata i mečeva, već u smislu poštovanja koje su gajili i pokazivali jedan prema drugom. Istina je da su se svi tadašnji top igrači međusobno uvažavali, ali da bi prije zemlja prestala da se okreče, nego što bi to pokazivali na terenu. Kod Borga i McEnroa to nije bio slučaj. Sam McEnroe je nekoliko puta, nakon Borgovog povlačenja isticao koliko dotični fali svjetskom tenisu i da ovaj sport bez njega jednostavno nije isti, dodavši uz to da su tadašnje teniske organizacije morale biti malo fleksibilnije kada je u pitanju ovaj mitski igrač. Bilo kako bilo, posvetimo se nekim od njihovih najzanimljivijih mečeva. Prije završnog Mastersa u NY-u 1979 godine, njihov H2H je bio izjednačen, 3-3. Na tepihu su igrali 4 meča i bilo je 2-2. JohnyMac je već tada jasno stavio do znanja Borgu da je dobio ozbiljnog konkurenta i da su dani lagane dominacije tenisom prošli.

slika

Te pobjede i činjenica da Borg ne voli igrati protiv njega su McEnrou davala opravdanu nadu da ponovno može pobijediti Borga, bez obzira što je ovaj put ulog mnogo veči i što se nikada nisu susretali na završnom Mastersu. Sve oči su bile uprte u ovaj duel. Amerikanac je znao da može pobijediti Borga, znao je to i Borg. To je obojicu činilo nervoznim. Igrači su bili podijeljeni u dvije grupe. Grupu 'A' su činili Gerulaitis, Solomon, McEnroe i Vilas, a grupu 'B' Borg, Tanner, Connors i Higueras. Tanner i Jimbo su Borgu odlično poslužili kao priprema za McEnroa, budući da su obojica bili ljevaci. Tannera je veoma lagano dobio, dva puta po 6-3, dok je u drugom kolu imao problema sa Connorsom, gdje je pobjednika odlučio tiebreak trećeg seta. Higuerasu je u trećem kolu prepustio samo dva gejma. Sa 3 pobjede, set količnikom 6-1 i gejm količnikom 40-23 bio je ubjedljivo prvi u svojoj grupi. McEnroe je imao više problema, a već u prvom kolu stigao je poraz i to ni manje ni više nego Vitasa Gerulaitisa, igrača kojeg je pobijedio 3 puta te godine ne prepustiivši mu čak ni jedan set. Mislilo se da će tako biti i ovog puta, jer je JohnyMac lagano osvojio prvi sa 6-3, ali naredna dva gubi u tiebreaku, a Vitas stiže do svoje prve pobjede nad talentovanim Amerom. Sljedeća dva meča McEnroe je uspio dobiti, bez da rezultat ikako dovede u pitanje. Solomona i Vilasa je manje-više lagano riješio u 2 seta. Solomon je igrač koji je dobio njihova prva dva meča, ali godinu dana prije toga su igrali na završnom Mastersu i tada je McEnroe slavio. Sa pobjedom u Wembleyu nekoliko mjeseci kasnije, JohnyMac je bez sumnje važio za favorita i opravdao tu ulogu. Vilas ipak nije odgovarao Johnu, dobio je njihova prethodna 3 meča (2 na šljaci, jedan na hardu) i bilo je veliko pitanje kako će se to odraziti na McEnroa. Nije se odrazilo, jer je John slavio sa 6-3, 6-3 i tako obezbijedio drugo mjesto i polufinale, gdje ga je čekao najljući rival Bjorn Borg.

To be continued :mrgreen:
Zadnja izmjena: formance, dana/u 26 sep 2013, 20:16, ukupno mijenjano 1 put.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Unofficialpage
Moderator
Postovi: 18955
Pridružen/a: 22 feb 2013, 09:41
Lokacija: Niđe
Kontakt:

PostPostao/la Unofficialpage » 26 sep 2013, 20:11



Po meni jedan od boljih meceva, ako ne i jedan od najboljih meceva koji su ova dvojica majstora odigrali. Ne znam vise sta da napisem :lol:
Momak je inače legenda, mislim na Sea!

Damir Dzumhur!!!!

Roger Federer the Best!!!!!!!

Avatar
AA23
Postovi: 9770
Pridružen/a: 27 okt 2012, 12:55
Lokacija: Where the legends are born.
Kontakt:

PostPostao/la AA23 » 26 sep 2013, 20:39





Po meni veoma dobar mec ali tesko je izabrati najbolji ikada, mozda je najbolji, mozda ne.

Prvo sto je Andy tu dao maksimum, igrali su fenomenalno obojica, nije bilo momenta kada bi se igrac smio opustiti jer ako bi to uradio, gubio bi set.

Najbolji dijelovi su naravno taj fenomenalni comeback Rogera u tie breaku a i onda naravno igra zivaca na kraju, nemam vremena da puno pisem ali pregledati citav mec stvarno je obaveza 8-)
✘ Roger Federer - The Greatest Of All Time - #20 and still counting
✘ Australian Open ✘ ♛♛♛♛♛♛
✘ Roland Garros ✘ ♛
✘ Wimbledon ✘ ♛♛♛♛♛♛♛♛
✘ US Open ✘ ♛♛♛♛♛
✘ Arsenal ✘
✘ maestroÖzil ✘

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 26 sep 2013, 21:07

Polufinale završnog Mastersa 1979: Bjorn Borg – John McEnroe 6-7, 6-3, 7-6

Prvi set:

Rezuitat prvog seta ne pokazuje pravo stanje stvari, odnosno, da budem precizniji, ne pokazuje koliko je McEnroe bio bolji od Borga. Amerikanac je bio mnogo sigurniji na svoj servis, konstantno je pritiskao Borga na njegovim servis gejmovima i imao čak 9 brejk lopti od kojih je samo jednu iskoristio.
Obojica su manje-više sigurno otvorili meč. Pri rezultatu 2-2, već su se počeli nazirati prvi problemi za Borga, jer je McEnroe imao 4 brejk lopte, koje je Borg zahvaljujći dvjema greškama McEnroa iz forhenda i dobrim servisima uspio spasiti. Mnogi bi rekli da su se propuštene šanse odrazile na psihu McEnroa u sljedećem gejmu, koji je izgubio, što možda i jeste tačno. No, ne smijemo minimizirati ono što je Borg uradio da bi se dokopao brejka. Presudila je odlična FH paralela iz trka, nakon jednog napada McEnroa na mrežu, a na brejk loptu odličan BH 'DTL' ritern kojim je Šveđanin probio McEnroa na mreži. Ipak, sljedeći gejm McEnroe lagano dobija, a potom ponovno pritiska Borgov servis. Interesantno je da je Borg imao 40-00 i gotovo osiguran brejk, kada su počeli problemi. Prvo greška iz BH-a, potom jedan odličan BH volej McEnroa, a zatim greška Borga FH volejom na mreži. Tada McEnroe ponovno napada mrežu i dolazi do brejk prilike, koju Borg spašava odličnim servisom. Nakon toga slijedi još jedna brejk lopta, koja je ponovno spašena. Ipak, treći put Borg je bio nemoćan, jer je McEnroe opet napao mrežu i uhvatio dva prekrasna voleja te napokon vratio brejk. U tim trenucima je Borg shvatio koliko je McEnroe loš match up za njega. Nije se osjećao sigurno na terenu, jer praktično nije znao za koju taktiku da se odluči. Kada bi napadao mrežu, previše bi griješio. Kada bi se povukao nazad, Johnov S&V tenis bi se činio prejakim za njegove passing shoteve, tako da je Borg morao brzo razmišljati, a svaka greška bi skupo koštala i jednog i drugog igrača. Rezultat je 4-4 i McEnroe servira za vodstvo u prvom setu. Lagano stiže do 40-00, ali kada je Borg vezao dva uzastopna poena, mnogi su mislili da ćemo vidjeti sličnu neizvjesnost kao i u prethodnom gejmu. Ipak, McEnroe je odlučio da jednim servis vinerom riješi gejm u svoju korist i sebe ne dovodi u neugodnu situaciju. Sada je Borg servirao za ostanak u setu i pritisak je bio ogroman. Ponovno je McEnroe napadao, ali i tjerao Borga da što više izlazi na mrežu. U tim trenucima sve je funkcionisalo u igri Amerikanca, odlično je hvatao voleje, a istovremeno i pogađao vrhunske passing shoteve. Opet je došao do dvije brejk lopte koje nije iskoristio, te Šveđanin uspjeva izjednačiti rezultat na 5-5. Ponovno je servis funkcionisao onda kada je najpotrebnije. Borg je zatim pokušao unijeti inovaciju u svoju igru. Ušao je više u teren i ranije hvatao lopticu. Sve više je koristio 'flik' i tako uspjevao lomiti McEnroa i stvarati prednost u poenu. Problem je naravno što je McEnroe ipak ljevoruk, pa se lakše mogao izvaditi iz tih situacija, jer FH pod pritiskom pruža mnogo više mogučnosti nego BH. Ipak, manje-više lagano su obojica tenisera uzeli svoje servis gejmove, tako da je pobjednika prvog seta odlučivao tiebreak.

0-1 – Dupla servis greška McEnora
1-1 – Neiznuđena greška Borga iz BH-a, nakon što je pokušao napasti paralelom i izaći na mrežu.
2-1 – Odlično konstruisan poen od strane Borga. Prvo dobar napad BH dijagonalom, zatim odlična FH paralela i još bolji štop volej.
2-2 – Dobar servis u stranu i lagana egzekucija na mreži McEnroa.
3-2 – Servis viner McEnroa.
2-4 – Dobar chip ritern McEnroa i greška Borga na mreži.
3-4 – Odličan napad Borga FH-om po dijagonali i lagani završetak smashom za kraj.
5-3 – Servis u stranu i fantastičan štop volej.
5-4 – Servis na 't'liniju i izlazak na mrežu, ali odličan BH ritern po paraleli od strane Borga je presudio.
4-6 – Ušao je Mcenroe u teren na drugi servis Borga, odlično riternirao i izašao na mrežu, nakon čega Borgova passing shot paralela odlazi u out.
5-6 – Fantastičan servis i odličan volej na samu liniju, a potom i lagani smash za kraj.
7-5 – Jako dobar drugi servis, izlazak na mrežu i odlična dva voleja za kraj prvog seta i vodstvo Mcenroa od 1-0.


Drugi set

Bez sumnje nije ponudio neizvjesnost i kvalitet kao prvi. Ipak, jedan je razlog zašto je to tako, a on se zove Bjorn Borg. Iako sam početak seta to ne govori, Borg se počeo mnogo bolje kretati, bio je ofanzivniji, mnogo bolje je anticipirao, ritern je funkcionisao, FH-om je počeo više diktirati i tražiti uglove, a i defanziva je proradila. Prvi gejm nije otvorio onako kako je želio, McEnroe je ponovno napravio pritisak, ali se Borg uspio izvući, bez da je morao spašavati brejk lopte. McEnroe je s druge strane bolje otvorio set i bez puno problema osvojio svoj servis gejm. Pri rezultatu 1-1 Borg dolazi do novih iskušenja, a McEnroe do prilike da prelomi ovaj meč u svoju korist. JohnyMac sve više nastoji izlaziti na mrežu, što Borgu nikako nije odgovaralo, pa se tako morao suočiti sa dvije brejk lopte. Obje je spasio odličnim servisima, jednim asom i servis vinerom. Sljedeća dva gejma su obojica lagano uzeli, nakon čega slijede problemi na servis McEnroa. Borg počinje odlično riternirati, a John gubiti strpljenje. Volej igra više ne funkcionište tako dobro, a dosta se muči da ubaci prvi servis. Borga, u drugu ruku BH odlično služi kada su u pitanju passing shotevi, međutim pogodivši nekoliko odličnih FH-a, uspio je da dođe do prve brejk lopte u drugom setu. McEnroe igra S&V, a Borg naočigled laganu lopticu BH-om zapucava u mrežu. Zatim fantastičnom igrom stiže do još jedne, koju McEnroe spašava servis vinerom. Uz dosta poteškoća uspjeva dobiti ovaj gejm i ponovno prebaciti pritisak na svog protivnika. Borg je na propuštene šanse odreagovao šampionski, jer je i sljedeći servis gejm dobio sa nulom, a onda ponovno napravio veliki pritisak na servis McEnroa koji je urodio plodom. JohnyMac je imao 40-15 i gotovo riješen gejm. Zatim slijedi greška iz BH-a prilikom odigravanja slajs paralele, a potom Borg odlično lobuje McEnroa nakon što je ovaj igrao S&V. Nakon toga fantastičan BH ritern na drugi servis Mcenroa kojim ga Borg probija na mreži, a potom još jedan odličan ritern, te BH paralela kojom je uspio iznuditi grešku McEnroa i konačno brejknuti Amerikanca. Pri servisu za set došlo je do određenih problema, McEnro je napadao, ali je Borg na kraju uspio odvesti meč u treći odlučujući set.


Treći set:

Treći set je za Borga počeo kao iz snova. Zahvaljujući odličnom passing shotu iz forhenda stiže do 00-15, zatim uz pomoć mreže preuzima inicijativu u poenu i laganim volejom dolazi do 00-30, poslije čega nakon razmjene od nekoliko udaraca napada slajsom i izlazi na mrežu, a Johnov BH passing shot završava u mreži za 00-40. Tri vezane brejk lopte na početku odlučujučeg seta niko, pa ni sam Švedo nije očekivao. Međutim, zaslužio ih je, jer mu ih niko nije donio. Amer je uspio spasiti prvu brejk loptu uhvativši nekoliko veoma zahtjevnih voleja, a kod druge je isto pokušao, ali je Borgov lob bio fenomenalan, iz defanzive je prešao u ofanzivu, i laganim volejom došao do prvog brejka, koji će bez večih problema osigurati u narednom gejmu. Spektakl je počeo. Na odgovor McEnroa nismo morali dugo čekati, a on stiže u 4 gejmu ovog seta. Nagla promjena taktike, težnja ka agresivnijoj igri sa agresivnijim riternom i što više izlazaka na mrežu je urodila plodom. Svaki drugi Borgov servis je napadao, a potom se naglo stvorio na mreži, što je Borga iznenađivalo, pa nije uspijevao naći adekvatan odgovor. Nije pogrešno reči da ovo Šveđanin uopšte nije očekivao, izgubio je brejk prednosti, a da sa njim praktično nije stvorio nikakvu rezultatsku prednost. Razočaravuće, ali šta je tu je. Protiv igrača tipa McEnroe male su mogučnosti da nešto više uradiš, ako ga služe bazični udarci njegove igre. A John je mnogo ranije počeo hvatati lopticu, diktirao poene, ubacio više flata u udarce, te rezultat nije mogao izostati. Ipak Borg uspjeva naredni servis gejm dobiti ubjedljivo, jer ga je, osim jedne greške iz bekenda, odigrao gotovo savršeno, pogodivši čak 4 servis vinera, dok se McEnroe mučio, za što je djelimično zaslužan i Šveđanin jer je strpljivo čekao svoju šansu i pogodio nekoliko odličnih passing shoteva, ali zahvaljujući prije svega dobrim servisima, JohnyMac se uspio izvući iz neugodne situacije. Rezultat je 4-3 i Borg je na servisu. Gubitak servisa, znaći i gubitak meča i Borg je vrlo dobro svjestan toga.

Otuda i fantastična reakcija na pritisak pod kojim se nalazi, onako kako samo on zna. McEnroe nastavlja forsirati recept kojim je uspio re-brejknuti Borga, ali je Švedo sada spreman. Odlično napada forhendom i razvlači McEnroa po terenu, tjerajući ga da se što više umara, a pritom ga nevjerovatno dobro slušaju BH, servis i voleji. Dobija ovaj gejm sa nulom i poravnava rezultat. McEnroe je u sljedećem servis gejmu zamalo napravio od gotovog veresiju, jer je nakon 40-00, Borg vezao dva spektakularna poena i FH vinerima stigao do 30-40, ali zahvaljujući dobrom servisu i lošijem lobu Borga, McEnroe na kraju bez večih problema stiže do novog vostva u trećem setu. Pritisak je ponovno na Borgu koji servira za ostanak u meču i baš u tim trenucima se igra najkvalitetniji tenis. McEnroe forsira dubok ritern i izlazak na mrežu, a Borg nastavlja sa lobovima, ovaj put neuspješno. Međutim, ispravlja stvari i u sljedećem poenu izlazi na mreži i hvata dva odlična voleja. Ponovno je JohnyMac agresivan, ponovno je na mreži, ali ponovno je i Borg na visini zadatka i probija ga izuzetnom BH paralelom. Uživanje je gledati obojicu na ovakvom nivou. I dalje McEnroe ne odstupa od svog plana, riternira agresivno i iznuđuje grešku Borga, koji ponovno odgovara laganim volejom nakon odličnog servisa i još boljeg forhenda, a potom i servis vinerom kojim stiže do iznenačenja. Postaje nevjerovatno kakav tenis se igra u ovim trenucima. McEnroe uz malo problema uspjeva dobiti svoj servis gejm i osigurati tiebreak, dok Borga, kako se meč bliži kraju sve češće viđamo na mreži i to više nego uspješno. Pri rezultatu 30-15 i 5-6, McEnroe pogađa fantastičnu BH dijagonalu, što mu je tek drugi viner iz BH-a u cijelom meču, ali u kakvom trenutku i koliko toga mu može donijeti, međutim Borg odgovara odličnim servisom i fantastičnom FH paralelom, nakon kojeg McEnro završava na podu. Nakon iznuđene greške iz FH-a McEnroa gledamo tiebreak.

McEnroe na servisu.

1-0 – Servis as
1-1 – U kakvom trenutku kakva razmjena, Borg je napadao BH-om, John odgovarao FH-om koji na kraju ipak završava u outu.
2-1 – Pokušao je John Chip and charge, ali Borg uspjeva BH passing shotom iznuditi njegovu grešku na mreži.
1-3 – Dobar servis i izlazak na mrežu, ali još bolja FH passing shot paralela Borga.
1-4 – Još jedan dobar servis, ali katastrofalna reakcija na mreži McEnroa. Lagani FH volej šalje u veliki out.
5-1 – Pokušao je napasti McEnroe loš drugi servis Šveđanina, ali loptica ipak završava u outu.
6 -1 - Nervozan je John McEnroe. Ponovno pokušaj Chip and chargea, ali Borg na visini zadatka i ovaj put. Laganom BH passing shot paralelom probija Amerikanca na mreži. 5 vezanih meč lopti ima Borg.
1-7 – Jako dobar drugi servis McEnroa u stranu, ali Borg odlično anticipira, hvata rano lopticu i skračenom BH dijagonalom stiže do direktnog ritern vinera i uspjeva iskoristiti prvu meč loptu i plasirati se u finale završnog Mastersa.


Cijeli meč (u dijelovima)
[spoiler=][/spoiler]

PS: Pokušajte da ne postavljate samo mečeve, pošto već postoji tema za to, akcenat je na diskusiji, analizama i razmjeni mišljenja. ;)

Kasnije ću ubaciti statistiku meča, dok skontam foru sa 'codom' na ovom forumu.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Virtu4l
Postovi: 52437
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

PostPostao/la Virtu4l » 26 sep 2013, 21:28

Samo ako je ikako moguće što manje Youtube klipova, sve smo to manje-više gledali...

P.S. Svaka cast @formance, položio si kao i uvijek ;)
We are giants
Everyone is our prey
Our whole world
Is maroon coloured

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 27 sep 2013, 09:23

Slažem se s @Virtu4alom i @formanceom, svako može postaviti YT klip. :roll: Dajte barem neku kraću analizu napišite, vaše mišljenje itd. Biće i od mene doprinos na ovoj zanimljivoj temi, samo da uhvatim slobodnog vremena.

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 27 sep 2013, 12:38

Ako se slažete i ako budete imali vremena možemo se dogovoriti da neki njihov meč pogledamo i zajedno analiziramo, te damo neki sud. Recimo, imam nekompletnu analizu njihovog Wimbledonskog finala iz 1980 godine, koju je radio kolega sa drugog foruma, ali još nemam vremena da je dovršim. Mislim da se na torrentima može naći cijeli meč sa solidnom kvalitetom slike, pa bi njega možda mogli odraditi. Tako bi vremenom mogli birati neke mečeve i zajedno ih analizirali, naravno mečeve dostupne na internetu, youtubeu, torrentu, nije bitno.

Elem, ne mogu postavljati mečeve hronološkim redom, jer nisam uradio analizu svih, već samo meni najzanimljivijih.
Sad sam mislio postaviti finale USO-a 1980, ali izgleda da sam sa USB-a slučajno obrisao kompletnu analizu- :roll:
Umjesto toga, ide Wimbledonsko finale 1981 godine, koje sam radio zajedno sa kolegom sa drugog foruma.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 27 sep 2013, 12:55

Wimbledon 1981 final - Bjorn Borg - John McEnroe 6-4, 6-7, 6-7, 4-6

slika

Do prvog Vimbldona u karijeri John McEnroe dosao je na neprepoznatljiv nacin u finalnom mecu, miran i stalozen. Pošto vidimo da su ih djelili promili, verujem da je to imalo presudnu vaznost da ne krene da bjesni i urla, i neminovno uleti u niz grešaka koje bi ga pokopale. Borg je sa druge strane bio uobičajeno konstantan i dobar, samo je ovog puta hrabriji igrač dobio najvažnije poene i zasluženo slavio
Imali smo priliko vidjeti dvije grupe identičnih setova, prvi i cetvrti i sa druge strane drugi i treći bili su kao preslikani. Kalkulisanja nije bilo, Mekinro je napadao kad god je mogao i na njegove servise vidjeno je u proseku tri udarca u poenu.. dakle, ili viner ili greska, bez čekanja. Ocekivano, na Borgove servise vidjeno je 170 udaraca vise u mecu ali je i tu prosek manji od 4,5 udaraca po poenu. Ukupno su na 3,68.
Zanimljivo je da su imali praktično identičan učinak osvojenih poena na servisima, a također i osvojenih poena na servis protivnika, što je još jedan dokaz da je o tituli odlučivalo par vinera ili grešaka McEnro je, očekivano, vratio više servisa u igru, ali su obojica forsirali bekhend kod riterna. Kad smo već kod tog segmenta, ritern je i najveci minus ovog meča, za obojicu. Griješili su previse. Imali su mnogo čistih loptica na reketu kod riterna ali su završavale u mrezi ili napolju. Mcenroe je bar 10 puta mogao mnogo bolje da vrati servis, ali je problem bio je sto je ulazio u teren i odatle griješio. Borg je sa druge strane čekao servise daleko iza osnovne, ali je i on bar 20 puta mogao bolje da vrati servis. Glede vinera, viđeno ih je preko 100! Sto se tiče forhenda bili su jednaki, kod bekhenda prevagu je očekivano odnio Borg, ali i Mekinro kod voleja.. veliku. Razlika je bila više nego dvostruka a posebno ga je pokosio u kategoriji bekhend voleja.

Tenis je vidio malo boljih igraca na mrezi od Johna, čak i u ovom meču kada je još uvijek igrao sa drvenim reketom male glave. U drugom setu John je imao 23 vinera, što je za svaku pohvalu. Interesantno je da je nevjerovatnih 95% poena završeno sa 8 ili manje udaraca a u tri četvrtine poena nisu išli dalje od četvrtog udarca. I u segmentu osvojenih poena po dužini udaraca u njima nema velike razlike, onih najkračih poena McEnro je uzeo 8 više i vrlo je važno što je u dušim bio potpuno ravnopravan sa velikim rivalom. Osim toga McEnro je više od trećine svojih poena osvojio servis vinerom, što u ovakvom meču stvara veliku psihološku prednost, i pritisak rivalu sa druge strane. I Borg je imao preko 35 servis vinera ali sa Johnom u tom segmentu nije mogao da se nosi. Također,veoma je važno napomenuti da je Borg tačno 2 sata uspijevao da čuva svoj servis, brejknut je tek u sedmom gemu treceg seta. Na kraju, još jedna kategorija u kojoj su bili egal očajni jesu realizovane brejk lopte, obojica su imali 2 od 15. Obojica su jako željeli pobjedu. Borg je htio nastaviti niz od 6 uzastopnih titula na Wimbledonu, a osvajanje RG-a mu je davalo još veći podsticaj. Te godine nije igrao na svom prepoznatljivom nivou, osim RG-a je osvojio Genevu i Stuttgart, a nije uzeo nijedan turnir iz Grand Prix tour serie (prethodnici današnjim Masters 1000 turnirima). Ipak osvojeni RG na kojem je izgubio samo 2 seta i to u finalu od ni manje ni više nego Ivana Lendla, novopečene zvijezde koja je probijala svoj put prema samom vrhu, davala je nadu da Borg može vezati 6 titula na oba turnira i osvojiti svoj 4. takozvani Channel slam. McEnroe je, s druge strane, silno želio osvetu za Wimbledonski poraz godinu prije toga. Pobjeda nad Borgom u finalu Milana te godine mu je davala još veču naduda može osvojiti travnati Major. Te godine je imao sjajnu sezonu, igrao je 11 finala i osvojio 10 titula, što se za Borga nikako ne može reči. Međutim, Borg je sezonu podredio GS-ovima a osvojeni RG iste godine mu je puno značio. Borg je do polufinalnog duela sa Connorsom odlično igrao, dok se McEnroe poprilično mučio u drugom kolu protiv Raula Ramireza, kao i u osmini finala protiv Stan Smitha. Borg je bio dosta siguran tokom turnira, ali je protiv Jimba u polufinalu morao stizati 0-2 u setovima. Bilo je dosta problema u tom meču, ali je Borgov preokret pokazao sve odlike pravog šampiona. Pokazao je još jednom da se Šveđanin nikada ne predaje i da je najjači onda kada svi misle da je najslabiji. Bio je prvi nosilac, bio je favorit u finalu, ali svako je u podsvijesti znao da se John neće tako lako predati i da će učiniti sve da osvoji Wimbledonsku titulu.

slika

Prvi set

U prvom setu viđen je potpuni egal, i za 10 gemova trebalo im je samo 36 minuta. U prva 4 gejma riterneri su sakupljali po neki poen, a onda u petom gejmu Borg pravi brejk nakon velikog pada koncentracije kod McEnroa. Nakon toga viđana su još 4 lagana servis gema a onda je neočekivano Borg u desetom imao muke da svojim servisom okonča set. Morao je da brani cak 4 brejk lopte ali se na kraju spašava i stiže do bitnog vodstva. Razmjene na servise McEnroa oa nisu trajale ni 3 udarca u prosjeku. U jednom trenutku Borg je uzeo 13 od 17 vezanih poena.

Drugi set

Drugi set donio je mnogo veču borbu i mnogo više poena. Trajao je 25 minuta duže i viđeno je skoro 40 poena više. Razmjene na servis McEnroaa bile su još za nijansu kraće nego u prvom setu, i ovde je zabilježio ta sjajna 23 vinera. Servisi su ovdje bili potpuno na strani Amerikanca, imao je tri puta više servis vinera i maestralno vratio skoro svaki Borgov servis u teren. Šveđanin je vratio pola njegovih. Na Borgove servise viđeno je ukupno 226 udaraca u ovom setu, što je više nego u čitavom prvom zajedno. U onim kraćim razmjenama John je bio bolji jer je više napadao i malo griješio, a ponovo se drzao u egalu tokom onih dužih. McEnnro je imao 5 brejk lopti a Borg 3, ne koriste ih i došlo se do tiebreaka, u kojem je McEnro imao dva servis vinera i 3 iz igre, što je bilo dovoljno za ubjedljivih 7-1 i izjednačenje u setovima. Veoma je važan i ubedljiv način na koji je došao do ovog tiebreaka. Borgu su se ovakvi padovi rijetko dešavali jer je mentalno bio jak kao stijena u najvaznijim momentima. Takve je imao tokom čitavog meca sa Gerulaitisom.. ali John je bio mnogo bolji igrac od Vitasa

Treći set

Treći set je preslikan drugi, i u trajanju i u broju poena. Sada je na Johnov servis viđeno više udaraca u poenima, a u ovom setu bilo ih je i najviše. McEnro je bio pod večim pritiskom, morao je mnogo više da servira i da brani 6 brejk lopti. Borg je sa druge strane samo dva puta morao da spašava servis, a obojica su napravili po jedan brejk, John nakon tacno dva sata igre. Ponovo je McEnro bolje vraćao servise ali uglavnom je to morao da cini bekhendom, mada se to može reči i za Borga. Šveđanin je ovog puta dobio više kratkih razmena, ali ga je John pobijeđivao u onim kada se razvije igra a na kraju je Amerikanac osvojio dva poena više u setu. Borg je svoja prva dva servis gejma uzeo relativno lako, a John se na svojim mučio. U prvom je morao da se vadi iz 0-30, a u drugom nije izdržao i brejknut je. U tom četvrtom gejmu napravio je dvije greške iz igre i imao jednu dvostruku, dovoljno za gubitak servisa i prednost za Borga. Ipak, u sedmom gemu John vraća brejk. Vratio je sve Borgove servise i sa dva vinera vratio set u egal. Ovo je jos jedan bitan momenat jer teško da bi se vratio od 2-5 zaostatka, i ko zna da li bi mogao da stigne 1-2 u setovima protiv petostrukog uzastopnog šampiona. U narednom gemu McEnro stiže do 4-4, ali uz mnogo muke, nakon 3 deucea. Borg je lagano uzeo svoj servis gejm za 5-4, a onda je uslijedio deseti, možda i najvažniji u meču. McEnro je morao da servira čak 18 puta u tom gejmu a odmah se našao u zaostatku 15-40. Tu se izvukao vinerom i servisom ali je Borg ritern vinerom i duplom servis greškom McEnroa došao do još dvije set lopte, ali McEnro ponovo hrabro poteže vinere za deuceve. Nakon toga sam John ne koristi 3 gem šanse, i tek iz četvrte dolazi do 5-5. Koliko god bio jak, Borga su morale da pogode 4 set lopte koje je protračio, iako ih je John odigrao sjajno. Lagano su uzeli svoje servis gemove prije tie breaka u kom je Borg vodio 3-2, sa po jednim mini brejkom, a onda John uzima 4 vezana poena i praktično ga rješava. Osvojio ga je ubjedljivim vinerom na mreži za velikih 2-1 u setovima i jos vecu ubijeđenost da konačno može podići titulu koju je toliko želio od 1977. kada je kao golobradi klinac usao u 1/2.

slika

Četvrti set

Posljednji set opet je donio rafalnu paljbu, umesto 4,5 udaraca po poenu na Borgov servis sada se i on spustio na manje od 4. Ovako hrabrom pristupu u ovakvom momentu možemo samo da se poklonimo, to danas možemo vidjeti samo na snimcima. Samo je jedan poen otišao dalje od 8 udaraca u razmjeni ali treba reči da je u ovom setu viđeno najmanje vinera, što je potpuno razumljivo. McEnro je uzeo samo 4 poena više ukupno, na servisu su bili potpuno jednaki a odlučio je možda jedan bolji ritern Johna, iako je Borg u ovom setu bio u egalu sto se tiče vraćenih servisa. Odnos vraćenih servisa sto se tiče krila također im je bio isti, kao i broj servis vinera.. jedinu, ali titule vrijednu prevagu, nalazimo kod realizacije brejk lopti. McEnroe je imao 4 i iskoristio jednu, dok Borg nije imao uspjeha iz dvije šanse koje su mu pružene. Skoro 85% poena zavrseno je nakon samo 4 udarca. U prvih 6 gemova vise se mucio Mekinro, Borg je i Pored zaostatka i gubitka dva tie breaka i dalje je bio miran. U trecem gejmu Borg je imao te dve brejk lopte, ali se McEnroe opet vadi servisom i forhend volejom, dakle hrabro. Bjorn novu šansu neće dobiti do kraja meča. Osmi gejm donio je Borgu probleme na servisu, on je u trećem gemu imao 15-40 na Johnov servis, a sada je taj isti rezultat morao da spašava. U mnogome mu je pomogao John koji je napravio 3 neiznuđene greške za redom, greške koje su ga mogle skupo koštati. Imamo dakle 4-4 u četvrtom setu, i McEnroa koji mora da servira nakon jako loše završnice prošlog gejma. Mirnoća koju je pokazao u finalu možemo sigurno povezati i sa ovim trenutkom.. ''pravi'' John Patrik Mekinro pošteno bi se istresao na sudijama ili gledalištem samo da je smio, ovako je ćutke krenuo da servira iako je u sebi sigurno ključao. I servirao je vraški dobro za vodstvo 6-5, sa 2 servis vinera. Sada je sav pritisak prenio na petostrukog sampiona, koji je po prvi put morao da servira za ostanak u meču. Servis vineri donose mu naizgled sigurnih 30-0, a onda pravo niotkuda pravi 3 vezane neiznuđene greške, za meč loptu Mekinroa. Spasio ju je solidnim izlaskom na mrezu, ali u narednom poenu McEnre ponovo napada drugi servis i kreće naprijed, da bi ga završio smashom na mreži za novu meč loptu. Još jedan drugi servis Borga i jos jedan napad Mekinroa na isti.. za tili čas našao se na mreži i forhend volejom zabio viner za kraj duela i prvu Wimbldonsku krunu.

slika


Rezime meča:

Nesumnjivo je da je Borg bio favorit u ovom finalu i da je u njega ušao kao favorit, višestruki GS šampion i mnogo iskusniji igrač. Međutim, sve to je izgledalo drugačije na terenu večim dijelom meča. McEnroe je uzimao bitne poene, bio bolji u prelomnim trenucima i što je najveći paradoks u svemu tome, bio je smireniji i racionalniji u momentima kada se lomio meč. Neočekivano, ko zna kako bi se stvari odvijale da se nije desilo to sudijsko upozorenje u ranijim mečevima. Iz ove perpektive, izgleda da ga je to i spasilo. Ritern je obojici bio previše mekan, i to najčešće na drugi servis. John je nekoliko puta pokušavao ranim hvatanjem loptice zakucati je u Borgovo polje, ali su ti udarci uglavnom završavali u mreži. Na kraju je prešao na slajsove povremeno miksujući sa izlascima na mrežu. To se ispostavilo kao dobar izbor, naročito pred sami kraj 4. seta kada je Borgu koncentracija sve više i više popuštala.Koncentracija je možda i najvažnija stavka kod riterna. Glava mora biti smirena, njuh izoštren, refleks dobar, anticipacija vrhunska. Rekao bih da je upravo manjak iste glavni razlog onako slabog reagovanja obojice na drugi servis, a s obzirom da drveni reketi zahtjevaju veću i bolju kontrolu i strpljivost prilikom udarca, onda takav podatak i ne čudi. Možemo i imamo pravo žaliti što meč nije otišao u 5. set, naročito mogu žaliti sudionici tog meča i oni koji su imali privilegiju odvu dvojicu mitskih igrača pratiti uživo, može žaliti i sam Borg što nije koristio svoje šanse i produžio meč za još koji sat, ali uprskos svemu, ostaje činjenica da je John u ova 3 sata i 22 minuta jednostavno pokazao više.

Bio je izbalansiraniji, odličan na mreži, solidan sa baselinea, dosta bitnih poena uzeo na Borgov način i jednostavno više želio pobjedu. Borg je s druge strane bio solidan sa baselinea, a opet daleko od svog nivoa, ali na mreži je bio katastrofalan. Promašivao je neke lagane voleje koje nije smio.Lošu realizaciju brejk lopti su zamijenili odličnim spašavanjem istih. Vrlo malo su griješili u takvim poenima i obojica su se trudili da idu po poen u tim trenucima. Čekanje greške je bilo ravno samoubistvu, oni su to dobro znali. Treba obratiti pažnju gdje se Borg nalazio na 30-40 i onu nesretnu brejk loptu kada je loptica nezgodno odskočila, čovjek je bio bar 20cm ispred osnovne linije. To dovoljno govori kakav tenis se igrao i koliko su to bili prilagodljivi igrači. Servis je Johnu bio velika prednost i to je neosporivo. Velika je stvar kada se igrač može osloniti na što više laganih poena, naročito kada su u pitanju epski mečevi. Njegov servis je bio itekako nezgodan, što zbog činjenice da je ljevoruk i da daje drugačiju rotaciju loptici, što zbog čudnog izbačaja loptice i udarca. Generalno, dešnjaci se teže prilagođavaju ljevacima, jer ih je manje i jer se koncept igre kod jednih i drugih razlikuje u direkciji loptica s jedne i druge strane prema određenom udarcu. Tako su po defaultu ljevaci u stanju da puno lakše dominiraju u poenima u odnosu na dešnjake. To može biti jedna od olakšavajućih okolnosti za Johna, ali nikako presudna. Meč je bio dosta izjednačen, ali je opet John bio za neku nijansu bolji igrač. Servis, napadačka igra, dobri voleji i odlična mentalna snaga su odlučili pobjednika, a u tome je John bio > od Borga tog Wimbledonskog finala.

slika
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 27 sep 2013, 19:49

formance WroteColonAko se slažete i ako budete imali vremena možemo se dogovoriti da neki njihov meč pogledamo i zajedno analiziramo, te damo neki sud. Recimo, imam nekompletnu analizu njihovog Wimbledonskog finala iz 1980 godine, koju je radio kolega sa drugog foruma, ali još nemam vremena da je dovršim. Mislim da se na torrentima može naći cijeli meč sa solidnom kvalitetom slike, pa bi njega možda mogli odraditi. Tako bi vremenom mogli birati neke mečeve i zajedno ih analizirali, naravno mečeve dostupne na internetu, youtubeu, torrentu, nije bitno.

Elem, ne mogu postavljati mečeve hronološkim redom, jer nisam uradio analizu svih, već samo meni najzanimljivijih.
Sad sam mislio postaviti finale USO-a 1980, ali izgleda da sam sa USB-a slučajno obrisao kompletnu analizu- :roll:
Umjesto toga, ide Wimbledonsko finale 1981 godine, koje sam radio zajedno sa kolegom sa drugog foruma.


Da ovo odgovorim pa neću više. Ja sam dosta mečeva iskopao i pogledao, prvenstveno na YouTubeu, što cijelih - što polovično ili samo highlightse. Uglavnom, svaki manje-više bitniji sam odgledao. :mrgreen:

Da ti olakšam, mogu se ja recimo potruditi za Federer - Nadal WB 2009 i Federer - Roddick 2009 (da ne stoje klipovi džaba u gornjem dijelu teme), a onda i Chang - Lendl RG 1989. Potonji ću s velikim guštom odraditi, aBd zdravlja i vremena, a svakako da ću se potruditi i za Rogerova epska WB finala. Za ostatak se možemo poslije dogovarati.

Inače, volio bih da se još ljudi priključi (@retro, @MaGiCa, @Monolog, @samosarajvo,... ima vas još, ne mogu se svih sjetiti). Dosta se "hvali" da zna dosta toga o tenisu, tako da bi bilo lijepo da se to dokaže i na ovaj način. Čisto da aktiviramo pdf s ovom interesantnom temom.

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 28 sep 2013, 16:05

Ivan Lendl - Michael Chang (RG 1989)

slika

Ivan Grozni Lendl, najbolji čehoslovački teniser svih vremena, jedan od ATG igrača, čovjek bez kojeg ovaj sport ne bi bio tu gdje jeste. Čovjek koji na svom kontu ima 8 Grand Slamova (2 Australian Opena, 3 Roland Garrosa i 3 US Opena). Nažalost, silno priželjkivani san zvani Wimbledon nikad nije mogao dosanjati. Pored toga, osvojio je 5 WTF-ova, ali i impresivan broj ostalih turnira, što pod pokroviteljstvom ATP i tadašnje teniske federacije, što egzicibionih. Ne bih smio ispustiti ni Davis Cup 1980, koji je pripao Čehoslovačkoj. Također, 3 puta je bio ATP Player of the Year, te 4 puta ITF World Champion. Drži i neke od zavidnih rekorda kao što je 8 uzastopnih US Open finala, 26 uzastopno osvojenih setova itd. Kako god, slovi (i slovit će) kao jedan od najboljih baselinera i all-roundera u historiji ovog sporta.

Što se tiče kinesko-američkog Tajvanca ( :mrgreen: ), slobodno mu mogu dodijeliti epitet začetnika vjerovatno najuspješnije generacije američkih tenisera. Dakle, njegova zasluga je bila ta što je probio led i omogućio uspostavljanje dugogodišnje dominacije Samprasa, Agassija, Couriera i njega samog. Iako nikada nije uspio postati predvodnik kolone kao World No.1, Roland Garros 1989 će ostati zlatnim slovima upisan u teniskoj historiji, i njegov karijeri dakako. RG te godine mu je bio i ostao jedini osvojeni GS, iako je imao prilike za još njih. 1996 godine, kada se počeo vraćati u sami vrh, igrao je finala AO i USO, ali je oba izgubio. Također, bio je finalista WTF-a 1995, gdje je ponovo izvukao deblji kraj. Elem, eksplozivan teniser kojeg je krasio strašan hard-hitting, te brzina na terenu. Za nešto više trebalo se posložiti još kockica.

Eh, sada nešto o meču koji sam odbrao kao meni najdraži. Roland Garros 1989 bio je još jedan u najavi zanimljiv turnir, kojeg je mnoštvo gledalaca namjeravalo propratiti i pogledati na djelu najveće tenisere tog vremena. Favorit za osvajanje je bio, a ko drugi nego Lendl. Na turnir je ušao kao first seed, dakle broj 1, a zahvaljujući povoljnom žrijebu, imao je otvoren put do finala. Prve tri prepreke je preskočio veoma ubjedljivo; nije bilo nedoumica oko prolaska u narednu fazu turnira. I tako sve do famozne 4. runde...

S druge strane, Michael Chang je ušao na turnir kao 17-godišnji teenager i spadao je u rubriku autsajdera. Elem, mlada nada koja je bila u usponu i koja je željela dogurati što dalje. Osim prve runde, gdje je izgubio uvodni set, nije imao mnogo problema. Na oduševljenje svih, došao je na megdan prvorangiranom - Ivanu Lendlu. I tako se doimalo da je tu kraj za mladog naturaliziranog Amerikanca...

Meč je počeo prema očekivanjima, a Lendl je vrlo lako došao do vodstva od 2-0 u setovima...

To be continued

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 28 sep 2013, 16:21

Dobro ti je ovo. :idea: Po meni bi se svakako trebali više bazirati na historiju, a ne na mečeve nultih, koje smo svi manje više gledali i u principu znamo šta se dešavalo i kako su se odvijali. Dok, recimo, malo raje je sa ovog pdf-a pogledalo pomenuti meč Changa i Lendla, jedan od najvećih skalpova mladog igrača u historiji tenisa. Zato mečevima iz dalje prošlosti treba dati prednost, iako rivalstvo Chang-Lendl ne spada među najveće.

Lendl svakako nije znao da se nosi sa nepredvidivim stvarima, a Chang je bio upravo to - nepredvidiv. 2HBH iz skoka je bio udarac koji do tada nije postojao u teniskim udžbenicima, a Michael ga je patentirao. Zatim, underhand serve i riterniranje kod servis linije. Iako ne spada među najveće igrače, unio je neke inovacije u tenis i dao štembilj svojoj eri i vremenu nastupanja. Za njega također možemo reči da je rođen u pogrešno vrijeme, jer je velika mogučnost da bi u današnjoj eri, uzimajući u obzir fizičke sposobnosti i talenat kojeg je svakako bilo, bio višestruki GS šampion.

Pogledaću meč ovih dana, pa se javim da zajedno izvučemo najzanimljivije stvari.

PS: Jako mi je krivo što sam izgubio analizu finala USO-a 1980, jednog od meni najdražih mečeva. :roll:
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 28 sep 2013, 16:31

formance WroteColonDobro ti je ovo.


Hvala. Trudim se, a nastavak će biti šlag na tortu. :mrgreen:

formance WroteColonPo meni bi se svakako trebali više bazirati na historiju, a ne na mečeve nultih, koje smo svi manje više gledali i u principu znamo šta se dešavalo i kako su se odvijali. Dok, recimo, malo raje je sa ovog pdf-a pogledalo pomenuti meč Changa i Lendla, jedan od najvećih skalpova mladog igrača u historiji tenisa. Zato mečevima iz dalje prošlosti treba dati prednost, iako rivalstvo Chang-Lendl ne spada među najveće.


I ja tako mislim.

formance WroteColonPS: Jako mi je krivo što sam izgubio analizu finala USO-a 1980, jednog od meni najdražih mečeva.


Šteta, jako dobar meč. Odgledao sam ga skoro čitavog.

formance WroteColonLendl svakako nije znao da se nosi sa nepredvidivim stvarima, a Chang je bio upravo to - nepredvidiv. 2HBH iz skoka je bio udarac koji do tada nije postojao u teniskim udžbenicima, a Michael ga je patentirao. Zatim, underhand serve i riterniranje kod servis linije. Iako ne spada među najveće igrače, unio je neke inovacije u tenis i dao štembilj svojoj eri i vremenu nastupanja. Za njega također možemo reči da je rođen u pogrešno vrijeme, jer je velika mogučnost da bi u današnjoj eri, uzimajući u obzir fizičke sposobnosti i talenat kojeg je svakako bilo, bio višestruki GS šampion.


Tako je. Ironija je što ga je Chang dvije godine kasnije, 1991. na Grand Slam Cupu, na sličan način pobijedio. Preokrenuo 0-2 i dokazao da pobjeda na RG-u nije bila slučajnost. 8-) Veoma zanimljiv teniser, meni jedan od najzanimljivijih kroz historiju. Šteta što je imao kratak vijek trajanja.

Vjerovatno sutra nastavljam s analizom ovog epskog meča kojeg sam započeo. Be ready, readers. :mrgreen:

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 28 sep 2013, 17:00

Grand Slam Cup je bio zanimljiv turnir. Neku statističku važnost nije imao, jer se nisu dobijali bodovi za pobjede, ali su cifre bile enormne i upravo zbog novca turnir je uvijek privlačio najbolje igrače, tako da vrhunski mečevi nisu mogli izostati, naročito kad uzmemo u obzir da su igrani u 'best of five' formatu.

Naravno da je zanimljiv, prvenstveno zbog toga što je odudarao od uobičajenog stila tenisa 90-tih. Njegova borba, trka, želja ne bi u ovoj eri bili ništa posebno i specifično, ali je 90-tih bilo nešto što ipak raja nije navikla da gleda. Zato je bio i zanimljiv.

Samo nastavi @Clause. Valjda se još raje priključi temi.
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
jestamaji
Postovi: 7996
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 29 sep 2013, 11:57

Po meni je jako teško reći koji je rivalitet bio najveći, nema tu nešto toliko nedodirljivo tipa Senna-Prost ili River-Boca ili Ali-Frazier itd itd

Ja sam počeo gledati tenis tamo negdje krajem sedamdesetih, kada je pala teniska čelična zavjesa tj nezvanični moratorij na TV prijenose kapitalističkog sporta tenisa na našoj televiziji :mrgreen: , tj gledao sam tada ono što se moglo vidjeti na naša dva kanala. Mislim da je posljednje finale Borga i Connorsa u Wimbledonu bilo prvo koje je prenošeno, a poslije toga je to sve išlo manje više normalno. Tu i tamo su preskakali prijenose zbog financijskih razloga, ali se od tada većina mečeva mogla vidjeti uživo.

U zadnjih par godina sam pregledao skoro sva finala kojih se sjećam kao velikih mečeva, i nekako je lakše pronaći najveće mečeve nego najveći rivalitet.
Generalno imam utisak da je nekako nejveći broj vrhunskih mečeva odigran ipak u tom Wimbledonu. Ova tri zaredom 2007-09 su po meni tri daleko najbolja, a poslije toga bih svrstao ona tri stara iz '79, '80 i '82. Meni lično je meč iz '82 nekako najdraži, prije svega zbog nevjerovatno velikog broja meastralnih poena, ali to je moje lično mišljenje.

RG je uglavnom dosadan turnir, pimplaj do mile volje itd, onih par godina sa McEnroem, Beckerom I Edbergom po meni prednjače, a prvenstveno ono finale Lendl - McEnroe '84. Ona sranja sa Changom su možda legendarna ali to je bilo dosadno za povratiti. Ne znam da li se ko od vas sjeća njegovog polufinala protiv Chesnokov-a, to je bio najdosadniji meč u teniskoj istoriji!

Od ostalih turnira su meni neki mečevi prije finala daleko ispred nego ijedno finale, uključujući i ovaj epski Nadal - Djoković meč. Ali to je moderni tenis, uglavnom dosadan, sve je više i više robotike a sve manje i manje duše u toj igri, a i igrači se onda automatski prilagodjavaju tome.

U Davis Cupu je bilo možda najviše tih nekih super mečeva, ali to slabo gdje da je prenošeno. Becker-McEnroe u Fort Worthu mi spontano pada na pamet, ali bilo je toga gomila!


Na kraju, ako se moram odlučiti za najveći rivalitet, ipak bih rekao Lendl-McEnroe! Borg i McEnroe su odigrali 2-3 legendarna meča, ali za mene su oni igrači iz dva različita doba koja su se preklopila za neke 2-3 godine.

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 29 sep 2013, 15:34

Ivan Lendl - Michael Chang (RG 1989) - Chapter 2

Gdje smo stali? Aha, počeo sam priču o "Davidu i Golijatu". Stao sam kod 2-0 za Lendla? U redu, sjećam se. Nastavljamo dalje...

Elem, Ivan Lendl je relativno lako došao do dva seta prednosti u meču 4R Roland Garrosa. Rezultatska prednost, ali ujedno i terenska inicijativa, donijela je Lendlu i break prednosti na početku trećeg seta. Groznog je služio servis, FH, BH, odlično je prakticirao svoj prepoznatljiv generički baseline. Ako je i bilo onih koji su vjerovali da se Chang može oduprijeti i eventualno zagorčati život Groznom, u tom trenutku su promijenili mišljenje. Međutim, onaj koji ni u jednom trenutku nije potpuno izgubio (dolje ćete shvatiti zašto baš "potpuno izgubio") nadu bio je Michael Chang.

Amerikanac je odmah poništio Lendlovu prednost i napravio rebreak, tako da je situacija u setu bila ponovo izjednačena. Tako je mlađahni Chang produžio ostanak na turniru i počeo sve više vjerovati da se možda može vratiti u meč. Počeo je šamarati Lendla koliko god je to bilo u njegovoj moći, vraćao je jake i duboke loptice, kretao se izvrsno za jednog sedamnaestogodišnjaka, napadao s oba krila i zadavao glavobolje Ivanu. Možemo konstatovati da je Michael Chang bio prvi teniser koji je počeo koristiti 2HBH iz skoka, i to vrlo uspješno. U tom ritmu je i stigao do 6-3 i osvojio set, prvi kojeg je Ivan Lendl izgubio na turniru. Dakle, iako je Čeh napravio samo 19 grešaka u 3 seta, to mu nije pomoglo da pošalje upornog Changa kući. Došlo se na 2-1, a ljut i nervozan, kakav je Lendl zaista bio 5. juna 1989., nije uspio slomiti otpor nepredvidivog i nemalo motiviranog protivnika.

Četvrti set je bio uvertira za uzbuđenja koja sljeduju. Naime, u toku seta, nedovoljno razvijeno tijelo Changa, nepripremljeno za ovakve napore, počelo ga je izdavati. Pojavili su se grčevi u Changovim nogama, koje on nije mogao kontrolirati. Postajalo je sve teže i teže kako je set odmicao, a i sam Michael je kasnije priznao da bi ga uhvatio grč kad god bi morao više trčati i odigrati zahtjevniji poen. Bio je prinuđen osloniti se na svoj shotmaking, pogađati winnere iz svake povoljnije situacije koja bi mu se ukazala i tako znatno skraćivati poene. Chang je također uvrstio još nekoliko neobičnih stvari u svoju taktiku, što će biti, ispostavit će se, korisno i učinkovito. Naime, počeo je slati balone ("moon shots" ili "moon balls" na engleskom), ili jako visoke i duboke lopte na Lendlovu polovicu (nešto kao badminton), a indisponirani Čeh, koji je nerijetko ulazio u svađe sa sudijom i psovao publici, nije uspio iskoristiti suparnikove poteškoće u kretanju i dobivanje u najmanju ruku "čudnih" lopti s druge strane, koje je trebao vratiti raketnom brzinom na Changov dio terena. Kako su grčevi bivali sve jači, Chang je svaku pauzu koristio da bi pojeo što više banana i napio se što je više moguće vode, valjda u cilju dobivanja dodatne energije i tečnosti (npr. općepoznato je da banane sadrže kalij, čiji nedostatak dovodi do problema s kostima i mišićima, te izaziva sveopći umor i malaksalost). Dakle, i pored svih problema s kojim se suočavao njegov rival, Grozni, koji je bio u neobjašnjivom padu, nije uspio iskoristiti fizičku nadmoć i ostvariti pobjedu. Optuživao je suce kako mu namjerno oduzimaju poene, raspravljao se s publikom, bio je potpuno van ritma. Kao takav nije mogao do ovog seta, a Chang je uspio, na iznenađenje prisutnih, izjednačiti meč na 2-2, ponovo osvojivši set rezultatom 6-3.

Peti set je predstavljao kulminaciju cijelog meča; bio je zaista bolan za gledati. Jedan teniser koji urliče od bolova svaki put kada jače udari lopticu ili završi poen (bilo greškom bilo winnerom), dok je, kao prvi teniser svijeta, potpuno glavom izvan meča. Bez želje da se bori (iako nema zdravstvenih problema kao njegov protivnik), pa kao takav biva doveden u egal. Najteži moment u cijelom meču za mladog Changa bio je definitivno kod rezultata 2-1 za njega. Izgledalo je kao gotovo; Michael se nije mogao kretati i bio je spreman da preda meč!

Međutim, tada se dešava nešto što je on nazvao "nevjerovatnom odlukom u svom srcu da ne odustane", što mu je dalo potrebnu snagu da odigra meč do kraja (govorio je u sebi: "Šta ja tražim ovdje? Imam 17 godina i igram protiv svjetskog broja jedan. To nije tako loše za jedan dan...") Iako se jedva kretao, nastavio je primjenjivati svoju specifičnu taktiku u nadi da će time dokrajčiti Lendla. Na 3-3 su se mogli doslovno čuti bolni krici pri svakom udarcu, ali je vrijedilo - uspio je slomiti Lendla po ko zna koji put. Na svoj servis u narednom gameu, Michael Chang uradio je nešto nevjerovatno, po čemu će također ostati upaćen dok god tenis postoji. Pošto više nije mogao servirati čak ni solidan prvi servis, pri rezultatu od 15-30 za protivnika, odlučio je odservirati underhand serve, s kašike što bi se kod nas reklo. Na opće iznenađenje, spin koji je loptica dobila onemogućio je Lendla da zabije winner, tako da je Chang dobio prostor za passing shot, kojim je probio Ivana na mreži. Publika je poludjela.

Chang je bio na pragu ogromnog podviga, eliminacije World No.1, jednog od najvećih, Ivana Lendla. Lendla kojeg je on taktički uništio na tom meču i udario ga tamo gdje ga najviše boli. Nije mu dozvolio da ga pobijedi, a zauzvrat je dobio dvije meč lopte protiv takvog rivala. 15-40 je bilo, Chang se odvažio na još jedan majmunsku improvizaciju. Na Lendlov servis došao je skoro na T-liniju (dakle, skoro do pola terena). Svi su ga u čuđenju gledali, pa i sam Lendl, ali nakon prokockanog prvog servisa - masa je shvatila da bi to moglo upaliti. Drugi servis je Lendl morao pogoditi. Kao što je morao bolje uraditi mnoštvo toga u ovom meču. Svi su očekivali as, servis winner, spašavanje i novi preokret, ali onaj Lendl nije imao snage za takvo nešto. Odservirao je duplu servis grešku i donio Michaelu Changu najdražu pobjedu u karijeri, sigurno jedan od najvećih skalpova svih vremena u svijetu tenisa. Mlađahni Amerikanac se od bola srušio na parišku šljaku, te nekako dovukao svoje iscrpljeno tijelo do stolice, kako bi napokon predahnuo. Znao je da je ispunio svoju misiju, a danas meni donio priliku da pišem ovu kolumnu u čast njegovog herojskog podviga.

Nadam se da sam ispunio očekivanja, zaista je bilo užitak prisjećati se ovog meča. Eh, da sam bogdom mogao uživo posmatrati ovu senzaciju, sigurno da bih bio bogatiji za još jedno sjajno iskustvo.



LP od @Clausa.

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 29 sep 2013, 16:35

Odlično. ;)

Lendl nije smio dopustiti da ga takve stvari izbacuju iz takta, no to samo dokazuje da mu je bilo svega dosta, toliko mnogo je dao tenisu, a ovaj sport i teniski audotorij su mu to vraćali na potpuno suprotan način. Kada ti nakon osvojenog GS-a (u periodu 1985-1987) najpoznatiji teniski časopis na naslovnicu stavi sliku i ispod napiše - 'Šampion do kojeg nikome nije stalo', onda možemo samo zamišljati, kako bi se neko osjećao da mu se to uradi. Čovjek je stvarno doživljavao pehove kroz karijeru, samo zbog svog porijekla. Niko ne može reči da nije igrao atraktivan tenis, da se nije trudio da pridobije publiku, kada neko u prosjeku izađe preko 150 puta na mrežu (Wimbledon 1986), onda shvatiš o kakvom se tu igraču radilo, koliko je čovjek želio da napreduje, koliko je želio osvojiti taj turnir po pravilima 'All England Cluba'.

Opet se nekako izdizao iznad svega toga, osvajao je, dominirao, postavio značajne rekorde i rezultate i valjalo je to napraviti, kada te pljuju i osporavaju na svakom koraku. Sve je pokušavao da to promijeni, ali kad te jednom etiketiraju, takav ostaješ za sva vremena. Sličan problem je imao i Pančo Gonzales, najdominantniji igrač koji se pojavio. ;) Još jednom, odličan posao @Claus. Nakon ovoga se od Changa moglo i moralo očekivati više, ali su 90-te bile previše brze za njegov ukus, a i reketi su znatno uznapredovali. Inače, ova, pored još nekoliko njih, titula je Agassiju teško pala, jer nije mogao vjerovati da su Chang, Courier i pogotovo Sampras osvojili GS prije njega, budući da je talentom bio mnogo ispred njih. A McEnroe je javno rekao nakon RG-a da će se ubiti ako Chang osvoji Wimbledon. :mrgreen:

@jestemaji

Dobro je da imamo nekog ko može pričati iz prve ruke, fali takvih likova ovdje. ;)

Ne mogu se složiti da nema nešto nedodirljivo, jer je tenis, kao i F1 i boks, davao svoju čar, možda čak i veču, samo što ta popularnost nije dolazila do izražaja sve dok Bjorn Borg nije podigao 'bijeli sport' na stepenicu više, što kvalitativno i kvantitativno, što globalizovano, napravivši ga planetarno popularnim sportom. Recimo, kad imaš Connorsa, Borga i Vilasa, kojima se kasnije priključe i mahniti McEnroe i Lendl, onda samo možeš zamišljati kakvih je tu scena i ekcesa bilo. Najzanimljivija stvar u svemu tome jeste to što su mržnju otvoreno pokazivali jedan prema drugom, pa kada se Jimbo zaleti na McEnroa na Michelob egzibiciji 1982, onda skontaš o kakvim se budalama radilo i kakav je ulog bio u pitanju.

A bila je hebada za nekog ljubitelja tenisa biti zaljubljenik ovog sporta, jer raja nije imala luksuz da gleda i prati svaki turnir. Mislim, bili su puni stadioni, dosta se pažnje posvećivalo tom sportu, ali ako si izvan zemalja sa bogatom teniskom tradicijom, onda ti je bila mrka kapa. Danas imamo mogučnost da pratimo čak i challenger i futures turnire, sve je mnogo pristupačnije, lakše, a opet se nerviramo ako je na streamu loša slika. :)
A stoji teza da je više kvalitetnih mečeva, nego rivalstava, prosto, tako mora da bude, naročito prije, kada je garnitura kvalitetnih igrača bila mnogo veča i jača nego danas. Igrati konkurentan tenis sa onim čudima od reketa mogu samo najveći majstori ove igre. Međutim, bilo je rivalstava od kojih je zastajao dah. Borg i McEnroe su u svojih 14 mečeva pružili nešto najbolje što ova igra može da ponudi, zatim rivalstva Lendl-McEnroe, Lendl-Edberg, Connors-McEnroe, Edberg-Becker, Sampras-Agassi, Agassi-Courier, Fedal i njaveće rivalstvo - Đodal, su pružili toliko mnogo kvalitetnih mečeva da je grehota ne spomenuti ih i odužiti im se barem površnom analizom. Zato ova tema i postoji, da ih se sjetimo i damo im omaž kakav zaslužuju. ;)

Svaki turnir nosi svoju draž, zato najviše cijenim 80-te, kada je trava bila trava, a šljaka šljaka. Moglo se naći za svakoga ponešto, samo što je jedan komad budale uspio da dominira na oba turnira, sa dijametralno različitim stilovima igre. :lol: Ne smijem ni zamisliti kako je bilo biti Borgov hejter u to doba, čovjek je jednostavno bio mašina, mada je malo onih koji su ga mrzili ili ga jednostavno nisu voljeli. Čovjek je prosto plijenio svojom harizmom i jednostavnošću. Što se tiče DC-a, bilo je strašnih mečeva, 1982 godina je bila luda, kao i 1984. Vrijedi izdvojiti susret Švedske i Amerike u drugom kolu Svjetske grupe te 1982 godine i meč McEnroa i mladog Wilandera. Ameri su dobili sa 3-2, ali dvije godine kasnije, zahvaljujući netrepeljivosti i ekcesima koje su napravili McEnroe i Connors između sebe, Švedi su se uspjeli osvetiti i dobiti ih sa 4-1 u finalu, te osvojiti svoju drugu DC titulu, od njih 9 ukupno.

Strašno je bilo finale WB-a 1982, meč koji ću svakako sa zadovoljstvom analizirati čim dođemo do njega, ali sinonim za Wimbledon i tenis su ona dva klasika Borga i McEnroa iz 1980, odnosno 1981 godine. Onaj čuveni tiebreak teško da je ponovljiv, kao i Borgov odgovor u petom setu, nakon što u četvrtom nije iskoristio 5 meč lopti, ako se ne varam. Nije tu bila velika razlika u godinama, Bjorn je bio samo 3 godine stariji od McEnroa, ali je još kao 14-godišnjak postao profesionalac, što čini razliku večom. Inače, da se nije povukao, možemo samo zamišljati kako bi to rivalstvo izgledalo, jer su grafitni reketi sve više uzimali maha, a Borg je imao fizičku spremu da se ganja sa konkurencijom još bar 3-4 godine. Kako bi to sve izgledalo, opet kažem, možemo samo zamišljati, jer je od odigranih 14 mečeva maltene svaki bio svojevrstan klasik. A zamisli situaciju u kojoj imaš jednog Borga, McEnroa, Connorsa, Wilandera, Lendla, Edberga i Beckera . . . :shock: Zlatna teniska era bila bi još zlatnija. 8-)

@jestemaji, navrati češće ovdje, na bilo koju temu vezanu za tenis. Uvijek je dobro čitati komentare nekoga ko je sve ovo što pišemo doživio, pa kad se doda određena subjektivna crta napisanom, onda sve to izgleda još bolje. ;)
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

public enemy no1.
Postovi: 218
Pridružen/a: 04 feb 2009, 18:34
Kontakt:

PostPostao/la public enemy no1. » 29 sep 2013, 17:01

Koje je po vama veće finale Wimbledona ?

Ono iz 1980. ili ono iz 2008. ? :)
Maria Kirilenko fan !

SAMO JEDAN KLUB !
SAMO JEDAN GRAD !

peRFection... love 18

formance
Postovi: 2139
Pridružen/a: 09 jan 2009, 18:07

PostPostao/la formance » 29 sep 2013, 17:09

Oba su velika na svoj način, ali ako bih birao, izabrao bih ono epsko finale iz 1980.

http://www.profesionalnitenis.com/najvazniji-taj-brejk-20-veka/
"I think for me the most talented of all times was Rios. But unfortunately he doesn't want to continue his tennis career, because when it's too easy for you, then it's boring. For me, tennis is not so easy" - Marat Safin

Profesionalnitenis.com

Avatar
jestamaji
Postovi: 7996
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

PostPostao/la jestamaji » 29 sep 2013, 18:16

formance WroteColon...
Najzanimljivija stvar u svemu tome jeste to što su mržnju otvoreno pokazivali jedan prema drugom, pa kada se Jimbo zaleti na McEnroa na Michelob egzibiciji 1982, onda skontaš o kakvim se budalama radilo i kakav je ulog bio u pitanju. ....


Da, to su bili najbolji mečevi u fazama kada su se njih par do krvi mrzili. Ja se sjećam jako dobro Dallasa iz '82 kada su se McEnroe i Lendl otvoreno gadjali lopticama :mrgreen: To je kod nas prikazano odložno, kao kuriozitet, mislim da je to bilo na beogradskom nedjeljnom popodnevu sa jedno heftom zaostatka. :mrgreen: :mrgreen:
Joj koja su to vremena bila, meni je ovo sad u poredjenju sa tim mečevima k'o na playstation-u.

formance WroteColon@jestemaji, navrati češće ovdje, na bilo koju temu vezanu za tenis. Uvijek je dobro čitati komentare nekoga ko je sve ovo što pišemo doživio, pa kad se doda određena subjektivna crta napisanom, onda sve to izgleda još bolje. ;)


volim ja pravo ove istorijske teme, ali ne treba pretjerati, previše nostalgije nikome ne čini dobro. :mrgreen:

public enemy no1. WroteColonKoje je po vama veće finale Wimbledona ?

Ono iz 1980. ili ono iz 2008. ? :)


ja bi' rekao realno gledajući 2008


Natrag na “Tenis”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.