PostPostao/la Dokoljenko » 15 avg 2019, 19:09
Apsolutno podrzavam sve klubove u nastojanju da dobiju kakvu, takvu, finansijsku pomoc, od bilo kojeg nivoa vlasti. Totalno smo neravnopravni u odnosu na ekipe iz okruzenja, a o jacim ligama ne vrijedi ni raspravljati. Vec godinama NsBiH ulaze malo i nedovoljno u domaci fudbal, nikakva strategija ne postoji a cesti su slucajevi gdje klubovi zbog nedostatatka sredstava jedva uspijevaju da se ne ugase. Nije ovo slucaj samo u fudbalu vec i u ostalim sportovima, kosarka, rukomet, atletika, hiljade i hiljade djece uopste nema priliku da napravi neki zapazen rezultat, jer je sport u globalu na mizernom nivou. U takvoj situaciji, pored djece koje su zrtve nakaradnog sistema, najvise ispastaju roditelji, koje klubovi gledaju kao kasice prasice i upravo su roditelji ti koji podnose najveci teret, u najboljoj namjeri za svoju djecu. Na zalost, vise se ne mogu svi baviti sportom, mjesecna izdavanja u velikom broju sportova su minimalno po sto ili dvjesto maraka mjesecno, i to na nivou djece do deset godina. U vecim uzrastima ti se iznosi duplaju, bez da u troskove uracunam sportsku ishranu ili dodatne aktivnosti sa kojima se poboljsavaju performanse, a sto je u svijetu sasvim normalna pojava. Te cifre koliko god "smijesne" bile, za veliki broj porodica su luxuz koji ne mogu priustiti.
Imam jedan mali broj prijatelja, koji su ipak nasli snage da uspiju, sto u individualnim sto u ekipnim sportovima i svaki od njih je svjedok da su ulaganja u vrhunske sportiste vani, cak i do sto puta veca nego u BiH. Sramno i porazavajuce, djeca nam se truju po nargila barovima, kvare vid mobitelima i tabletima, igralista zjape prazna, citavi sportski kolektivi propadaju, a uspjeli smo ugasiti ili dovesti na rub gasenja veliki broj, nekada uspjesnih i reprezentativnih klubova cak i u svjetskim okvirima. Sve ovo je usko povezano, nebriga Države i saveza, nikakve ideje i smjernica kako da poboljsamo situaciju. Sve dok se ne pokrene struka sa jasnim planom i programom a svi nivoi vlasti ne pocnu ulagati u sport, nasu mladost i njihovu buducnost, bicemo jedna od malog broja "privilegivanih" zemalja bez kluba u grupnim fazama euro takmicenja, šnjuhaćemo po evropi koje ce sportsko drzavljanstvo nasa dijaspora odabrati, miljama daleko od eurolige, sanjati olimpijsku medalju, sa tek tucetom kvalitetnih tenisera, atleticara, plivaca, karatista, dzudista i ostalih, koji nakon zavrsetka svojih sportskih karijera budu odbaceni kao fišeci, zaboravljeni kao da nisu ni postojali. Kao bivsi sportista, roditelj, neko ko voli sport i smatra da je bilo kakva vrsta fizicke aktivnosti bolja od nikakve, dajem podrsku svakoj vrsti trazenja pomoci od desetina stranaka u BiH, gospodara zivota i smrti obicnog covjeka, parazita koji za svoj "ne/rad" i "ne/brigu" uredno zgrću basnoslovne sume novca.
Mi smo Željini, Željo je naš!
"Samo je pitanje vremena, kada će se Željina lokomotiva ponovo okititi zastavama slave i uspjeha"
..Sjecam se sjajne posjete,rezultata 1-1,i da je vodeci gol za Celik dao Dedic (kasnije izjednacio Joco Stokic iz penala),ali nekako mi je drugacije izgledao nego ovaj,iako igraju iste ili slicne pozicije...Je li ovo neki drugi Dedic,ili taj isti,sto je igrao jos dok je Kajkut igrao u Celiku prije 4-5 godina?
....Gledao sam sad prenos u nedjelju,i ovaj sadašnji Dedić (dobio je veliki aplauz kad je izlazio),vidim,izgleda mi potpuno drugačije od onog što je igrao prije par godina,dosta mlađi
jos kad im Stilic upane
