Post
Postao/la jurisicduska » 09 jan 2016, 22:58
U potpunosti si upravu. Najveći neprijatelj djece su njihovi najbliži. Trener je stalno pod pritiskom, svaki otac hoće da mu je dijete Messi a u većini slučajeva nije tako, malo obećanja on ode i propadaju uslijed stavljanja bremena očekivanja na njih. Treba se uložiti u njihov život više nego u njihov fudbal, da se školuju da se bave plemenitim stvarima, da se uče poštovanju i disciplini pa ako uz to voli fudbal super, jer na silu nikad niko ništa nije napravio. Izvanfudbalske stvari su jednako bitne kao i fudbalske, toliko je bilo talenata koji samo zbog glave nisu ništa napravili. Bio je Svraka jedan nije Muamer ne znam kako se zove, komšija nas je vodio da ga gledamo na garažama kako igra picigen, molili ga da trenira, davao na betonu škaricama golove i lomio kičme starijim od sebe po 10 godina al ništa ne znam ni jel sad živ uopšte a fudbal ne igra sto posto. A ne izlagati ih pritisku i praviti od njih umne invalide. Danas gledam aut i jedan roditelj govori svom dječaku koji je metar visok, djeca mala, bebe bukvalno "Šutaj je direktno " aut na centru, mali potegne, primi se go iz kontre, nije više ulazio do kraja utakmice. Odgovornost je dijete veliko, i treneru i pedagozima, mora se prvo od tog krenuti. Kod nas to još nije razvijeno a talentovana smo sredina, ništa lošiji ovi nisu od najboljeg igrača predpionira Bayerna vjeruj eto, gledao sam puno utakmica raznih klubova od Intera do Dinama. Još kad je lijepa tema, bio je Armin ćerimagić ćera, otac mu je bio vlasnik Igmana na Ilidži vaše dijete, on je bio najveći talenat u Europi službeno, i sad je on talenat al nije ni pola uspio zbog pritiska i guranja po interima daleko od kuće pa vraćanja pa odlazaka svugdje i tako. Da se bilo pametno sad bi imali krilo ili ofanzivnog veznog za repke najbolje u Europi.
Nek su živi i zdravi kao što kažeš.
Ono što vodi i vuče svijet, nisu lokomotive, nego ideje. – Viktor Igo.