Iako mislim da nece privuci paznju sireg forumaskog auditorijuma,ali odlican uvod 
i odlican osvrt na aktuelnu praksu zanimanja koje se nekad zvalo zurnalizam ili zurnalistika !!!
Ono za LFC -Svaka cast 
). Ekipu je napustilo nekoliko igrača (Van der Sar i Scholes su se oprostili od aktivnog bavljenja fudbalom, O'Shea i Brown su se uputili u Sunderland, Obertan u Newcastle, Hargreaves je po isteku ugovora napustio ekipu), a došle su zamjene u vidu mladog golmana reprezentacije Španije (De Gea), reprezentativaca Engleske (Jones i Young). Prošle godine su osvojili prvenstvo (i sretno i spretno), igrali su finale FA Cupa i finale Lige Prvaka. Da l' će ove sezone to ponoviti? Da l' su u stanju otići i korak dalje? Da l' će pobaciti? Sudeći po jučerašnjoj utakmici, Manchester United će i ove sezone visoko postaviti letvicu kada su u pitanju Građani (uzeh njih za kompariranje zato što su iz istog grada). Odlična odbrana (Rafael, Evra, Vidić, Ferdinand, Smalling, Jones, Fabio, Evans) je njihov najjači adut. Kada se De Gea il' Lindegaard nađu na istim valnim dužinama sa odbranom, njihovi protivnici će morati puno raditi ne bi li im zabili pogodak. Odlaskom Scholesa (mora se priznati da posljednje 2 godine nije onaj stari, prepoznatljivi Scholes) se stvorila rupa. Da l' će Anderson, Cleverley (pozvao ga Cappelo u reprezentaciju), Carrick i Fletcher biti u stanju držati taj vezni red, ostaje nam da vidimo. Ono gdje su također jaki su krila (Valencia, Nani, Park, Young), a u to smo se jučer mogli uvjeriti. Napad sa povratnikom Wellbeckom, te Rooneyem, Chicaritom i Berbatovom i ne izgleda loše. Bugarin bi, kako stvari stoje, mog'o izvisiti ove sezone, jer su Rooney i Chicarito prva dva izbora, a jučer smo mogli vidjeti da je SAF prednost dao i Wellbecku. Ove sezone Manchester ne bi treb'o biti plasiran ispod 2. mjesta, a ja ih vidim kao glavne favorite za naslov. ). Nerijetko su 3 zadnja vezna u prvih 11, te onda Manciniju preostaju samo 3 ofanzivnija igrača (Silva i dva napadača). Sve navedeno daje odgovor na pitanje zašto City ne može napraviti konkretnu akciju u 90+ minuta na terenu. Naravno, sve se može promijeniti, pa tako i ova letargija njihovih igrača. Kako bi se oni mogli poboljšati? Pa recimo dovođenjem jednog klasičnog playmakera (Sneijder se povezivao s njima, pa ću njega uzeti za primjer) i smjenom trenera. Mancini da nije osvojio FA Cup, sigurno danas ne bi sjedio na klupi ambicioznog tima. No, to je sada u domenu šta bi bilo kad bi bilo. Imaju potentan napad (Tevez (vjerovatno će napustiti ekipu), Aguero, Džeko i Baloteli), što je možda i njihovo najjače oružje. U ovoj sezoni ih ne vidim na samom tronu, al' recimo da ne bi trebali biti plasirani ispod 3. mjesta. 
) napisi 1-2 posta o SV Austria Salzburg i AFC Wimbledon (Problem modernog fudbala) bilo bi fino 
.Monolog je napisao/la:Bajka na bosanski način
Kao i svake prethodne noći, otac je pred spavanje svojoj jedinici pričao priču za laku noć. Da, naravno da je pričao Andersenove bajke: "Ružno pače", "Carevo novo ruho", "Princezu na zrnu graška", "Palčicu", zatim je, kao i svaki romantik, prešao na bajke braće Grim poput "Trnoružice", "Snjeguljice i 7 patuljaka", "Crvenkapice", no ove večeri se odlučio za drugačiji pristup. Zašto? Pa, shvatio je da je njegova mezimica ipak dovoljno stara da čuje bajku koja je obilježila njegov život. Bajku koja je ponovo spojila BiH, te od zemlje u kojoj postoje (barem) tri struje, napravila nešto vrijedno spomena. Ušuškao je plod ljubavi sa voljenom suprugom, pogledao u te nevine, nebeskoplave okice, nabacio osmijeh na lice i počeo sa pričom.
"Bijaše to teško vrijeme za život. Period kada su se osnovne ljudske vrijednosti zamijenile životinjskim "najjači opstaju", te kada je iskrena riječ bila misaona imenica. Da, bijahu to vremena na koja normalan čovjek ne bi smio biti ponosan. No, malo po malo, malobrojna al' odlučna vojska odluči reći STOP tadašnjem režimu i konačno sjediniti sve ljude. Težak zadatak, dakako. No, ponukani Coelhovim djelom "Alhemičar" i porukom koju isti nosi, znali su da ne postoji nešto što nije moguće učiniti. Naravno, kao i svaki početak, i ovaj je bio težak. Vojska je nekoliko puta bivala poražena na taktičkom planu, no iz svakog tog poraza su naučili nešto novo. Da, to je osobina koju bismo svi trebali njegovati. Ključno je ovo trebali bismo, jer kako drugačije napredovati?! Kako?! Kako vaše slabosti skriti od protivnika, a u isti čas napasti njegove slabe strane? Narod je osporavao generala koji se nalazio na čelu te vojske. Smatran je nekompetentnim i nedovoljno hrabrim za bilo kakve podvige. Dok je to donekle razumljivo na samom početku, no isti su ga vrijeđali i u periodu kada je svima bilo jasno kako vojska konačno ima pravi izgled i kako su taktičke greške (ukoliko iste postoje) svedene na minimum. Bitke su vođene kako na bojištima, tako i van njih (da, to su bitke koje uistinu bole i koje te uzdrmaju do temelja). Naime, narod je imao heroja za kojeg su smatrali da zaslužuje biti general novonastale vojske. No, na njihovu žalost, isti nije izabran, te su tako svoj bijes usmjerili prema novom generalu. Nije on to zaslužio, al' i sam je svjestan okruženja, te je zaklapao oči i pokrivao uši kada je nešto trebalo ne vidjeti i ne čuti. Možda bismo ga mogli etiketirati kao mudra čovjeka. Vjerovatno bi to i bila istina da taj general nije imao nekoliko ispada prilikom obraćanja širokim narodnim masama. Nekoliko puta su se desile greške u komunikacijskom kanalu, te je to glavni razlog zašto ga mnogi osporavaše. Vojska je bezbroj puta stala u generalovu odbranu. A, imaju sva prava ovog svijeta za tu odluku. Jednostavno, pod njegovim vodstvom su saznali pravo značenje pojmova bratstvo i jedinstvo. A, kada takva vojska stane iza nekoga, onda to neistomišljenicima otvara oči pa preispitaju svoje stavove kako bi uvidjeli gdje su zapravo pogriješili. Dakako, bilo je onih koji su i dalje tjerali po svom. To su one osobe koje ubacuju sjeme nepovjerenja te sa sigurne udaljenosti gledaju kako isto klija. Samo, isti nisu računali na neplodno tlo (barem kada je to sjeme u pitanju). Sva sreća. Ko zna šta bi se sve dešavalo da je to sjeme proklijalo. Uhhhh. Vojska, na čelu sa nekompetentnim generalom, imala je tešku bitku pred sobom. Bitku koja će se prepričavati godinama i koja će, po svemu sudeći, dobiti etiketu epske bitke. Mogu li se nositi sa tim teretom? Pripreme za tu odlučujuću bitku su bile drugačije. Motivacionih i huškaških govora nije bilo (barem ne kada je masa u pitanju), sve se radilo u dobro čuvanoj utvrdi. Ne, sada se ne žele ponoviti greške iz prethodnih ratova; greške koje će na kraju srozati odveć nabildano samopouzdanje, koje je ključ pobjeda. Glasnici su donosili dobre vijesti kada je protivnički tabor u pitanju. Ne, njihova situacija je sve osim idilične. I oni su u problemima koji su godinama mučili nas. Ah, kako se sve okrene za tren oka, zar ne?!
Naša vojska je prevalila dug put kako bi se na kraju obračunala sa mnogo jačom, bolje naoružanom, bogatijom i vojskom punoj saveznika, koji bi inače trebali biti neutralni. No, to ih nije obeshrabrilo. Moraju se pokazati zubi, ustrajati u onome što želiš, a nema mjesta za strah i kukavičluk. Ne, toga nema. Zar je ikad bilo mjesta za to? Posebno u ovakvim situacijama.
Početak bitke je i imponuje hrabrost naših. Nema ustručavanja, respekta ni mrvice straha. Na licima naših se vidi odlučnost. Odlučnost da se pokaže kako David može još jednom pobijediti Golijata.
I..."
Pogled mi zastade na anđeoskom licu. Zaspala je. Hm, izgleda da sam pogodio sa ovom bajkom. "Spavaj princezo moja, sutra ću ti ispričati nastavak bajke. Sutra ćeš znati zašto ovo nazvasmo bosanskom bajkom i zašto ti sve ovo ispričah." Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.
Monolog je napisao/la:Bajka na bosanski način
Kao i svake prethodne noći, otac je pred spavanje svojoj jedinici pričao priču za laku noć. Da, naravno da je pričao Andersenove bajke: "Ružno pače", "Carevo novo ruho", "Princezu na zrnu graška", "Palčicu", zatim je, kao i svaki romantik, prešao na bajke braće Grim poput "Trnoružice", "Snjeguljice i 7 patuljaka", "Crvenkapice", no ove večeri se odlučio za drugačiji pristup. Zašto? Pa, shvatio je da je njegova mezimica ipak dovoljno stara da čuje bajku koja je obilježila njegov život. Bajku koja je ponovo spojila BiH, te od zemlje u kojoj postoje (barem) tri struje, napravila nešto vrijedno spomena. Ušuškao je plod ljubavi sa voljenom suprugom, pogledao u te nevine, nebeskoplave okice, nabacio osmijeh na lice i počeo sa pričom.
"Bijaše to teško vrijeme za život. Period kada su se osnovne ljudske vrijednosti zamijenile životinjskim "najjači opstaju", te kada je iskrena riječ bila misaona imenica. Da, bijahu to vremena na koja normalan čovjek ne bi smio biti ponosan. No, malo po malo, malobrojna al' odlučna vojska odluči reći STOP tadašnjem režimu i konačno sjediniti sve ljude. Težak zadatak, dakako. No, ponukani Coelhovim djelom "Alhemičar" i porukom koju isti nosi, znali su da ne postoji nešto što nije moguće učiniti. Naravno, kao i svaki početak, i ovaj je bio težak. Vojska je nekoliko puta bivala poražena na taktičkom planu, no iz svakog tog poraza su naučili nešto novo. Da, to je osobina koju bismo svi trebali njegovati. Ključno je ovo trebali bismo, jer kako drugačije napredovati?! Kako?! Kako vaše slabosti skriti od protivnika, a u isti čas napasti njegove slabe strane? Narod je osporavao generala koji se nalazio na čelu te vojske. Smatran je nekompetentnim i nedovoljno hrabrim za bilo kakve podvige. Dok je to donekle razumljivo na samom početku, no isti su ga vrijeđali i u periodu kada je svima bilo jasno kako vojska konačno ima pravi izgled i kako su taktičke greške (ukoliko iste postoje) svedene na minimum. Bitke su vođene kako na bojištima, tako i van njih (da, to su bitke koje uistinu bole i koje te uzdrmaju do temelja). Naime, narod je imao heroja za kojeg su smatrali da zaslužuje biti general novonastale vojske. No, na njihovu žalost, isti nije izabran, te su tako svoj bijes usmjerili prema novom generalu. Nije on to zaslužio, al' i sam je svjestan okruženja, te je zaklapao oči i pokrivao uši kada je nešto trebalo ne vidjeti i ne čuti. Možda bismo ga mogli etiketirati kao mudra čovjeka. Vjerovatno bi to i bila istina da taj general nije imao nekoliko ispada prilikom obraćanja širokim narodnim masama. Nekoliko puta su se desile greške u komunikacijskom kanalu, te je to glavni razlog zašto ga mnogi osporavaše. Vojska je bezbroj puta stala u generalovu odbranu. A, imaju sva prava ovog svijeta za tu odluku. Jednostavno, pod njegovim vodstvom su saznali pravo značenje pojmova bratstvo i jedinstvo. A, kada takva vojska stane iza nekoga, onda to neistomišljenicima otvara oči pa preispitaju svoje stavove kako bi uvidjeli gdje su zapravo pogriješili. Dakako, bilo je onih koji su i dalje tjerali po svom. To su one osobe koje ubacuju sjeme nepovjerenja te sa sigurne udaljenosti gledaju kako isto klija. Samo, isti nisu računali na neplodno tlo (barem kada je to sjeme u pitanju). Sva sreća. Ko zna šta bi se sve dešavalo da je to sjeme proklijalo. Uhhhh. Vojska, na čelu sa nekompetentnim generalom, imala je tešku bitku pred sobom. Bitku koja će se prepričavati godinama i koja će, po svemu sudeći, dobiti etiketu epske bitke. Mogu li se nositi sa tim teretom? Pripreme za tu odlučujuću bitku su bile drugačije. Motivacionih i huškaških govora nije bilo (barem ne kada je masa u pitanju), sve se radilo u dobro čuvanoj utvrdi. Ne, sada se ne žele ponoviti greške iz prethodnih ratova; greške koje će na kraju srozati odveć nabildano samopouzdanje, koje je ključ pobjeda. Glasnici su donosili dobre vijesti kada je protivnički tabor u pitanju. Ne, njihova situacija je sve osim idilične. I oni su u problemima koji su godinama mučili nas. Ah, kako se sve okrene za tren oka, zar ne?!
Naša vojska je prevalila dug put kako bi se na kraju obračunala sa mnogo jačom, bolje naoružanom, bogatijom i vojskom punoj saveznika, koji bi inače trebali biti neutralni. No, to ih nije obeshrabrilo. Moraju se pokazati zubi, ustrajati u onome što želiš, a nema mjesta za strah i kukavičluk. Ne, toga nema. Zar je ikad bilo mjesta za to? Posebno u ovakvim situacijama.
Početak bitke je i imponuje hrabrost naših. Nema ustručavanja, respekta ni mrvice straha. Na licima naših se vidi odlučnost. Odlučnost da se pokaže kako David može još jednom pobijediti Golijata.
I..."
Pogled mi zastade na anđeoskom licu. Zaspala je. Hm, izgleda da sam pogodio sa ovom bajkom. "Spavaj princezo moja, sutra ću ti ispričati nastavak bajke. Sutra ćeš znati zašto ovo nazvasmo bosanskom bajkom i zašto ti sve ovo ispričah." Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.
Bravo!!!Monolog je napisao/la:Bajka na bosanski način
Kao i svake prethodne noći, otac je pred spavanje svojoj jedinici pričao priču za laku noć. Da, naravno da je pričao Andersenove bajke: "Ružno pače", "Carevo novo ruho", "Princezu na zrnu graška", "Palčicu", zatim je, kao i svaki romantik, prešao na bajke braće Grim poput "Trnoružice", "Snjeguljice i 7 patuljaka", "Crvenkapice", no ove večeri se odlučio za drugačiji pristup. Zašto? Pa, shvatio je da je njegova mezimica ipak dovoljno stara da čuje bajku koja je obilježila njegov život. Bajku koja je ponovo spojila BiH, te od zemlje u kojoj postoje (barem) tri struje, napravila nešto vrijedno spomena. Ušuškao je plod ljubavi sa voljenom suprugom, pogledao u te nevine, nebeskoplave okice, nabacio osmijeh na lice i počeo sa pričom.
"Bijaše to teško vrijeme za život. Period kada su se osnovne ljudske vrijednosti zamijenile životinjskim "najjači opstaju", te kada je iskrena riječ bila misaona imenica. Da, bijahu to vremena na koja normalan čovjek ne bi smio biti ponosan. No, malo po malo, malobrojna al' odlučna vojska odluči reći STOP tadašnjem režimu i konačno sjediniti sve ljude. Težak zadatak, dakako. No, ponukani Coelhovim djelom "Alhemičar" i porukom koju isti nosi, znali su da ne postoji nešto što nije moguće učiniti. Naravno, kao i svaki početak, i ovaj je bio težak. Vojska je nekoliko puta bivala poražena na taktičkom planu, no iz svakog tog poraza su naučili nešto novo. Da, to je osobina koju bismo svi trebali njegovati. Ključno je ovo trebali bismo, jer kako drugačije napredovati?! Kako?! Kako vaše slabosti skriti od protivnika, a u isti čas napasti njegove slabe strane? Narod je osporavao generala koji se nalazio na čelu te vojske. Smatran je nekompetentnim i nedovoljno hrabrim za bilo kakve podvige. Dok je to donekle razumljivo na samom početku, no isti su ga vrijeđali i u periodu kada je svima bilo jasno kako vojska konačno ima pravi izgled i kako su taktičke greške (ukoliko iste postoje) svedene na minimum. Bitke su vođene kako na bojištima, tako i van njih (da, to su bitke koje uistinu bole i koje te uzdrmaju do temelja). Naime, narod je imao heroja za kojeg su smatrali da zaslužuje biti general novonastale vojske. No, na njihovu žalost, isti nije izabran, te su tako svoj bijes usmjerili prema novom generalu. Nije on to zaslužio, al' i sam je svjestan okruženja, te je zaklapao oči i pokrivao uši kada je nešto trebalo ne vidjeti i ne čuti. Možda bismo ga mogli etiketirati kao mudra čovjeka. Vjerovatno bi to i bila istina da taj general nije imao nekoliko ispada prilikom obraćanja širokim narodnim masama. Nekoliko puta su se desile greške u komunikacijskom kanalu, te je to glavni razlog zašto ga mnogi osporavaše. Vojska je bezbroj puta stala u generalovu odbranu. A, imaju sva prava ovog svijeta za tu odluku. Jednostavno, pod njegovim vodstvom su saznali pravo značenje pojmova bratstvo i jedinstvo. A, kada takva vojska stane iza nekoga, onda to neistomišljenicima otvara oči pa preispitaju svoje stavove kako bi uvidjeli gdje su zapravo pogriješili. Dakako, bilo je onih koji su i dalje tjerali po svom. To su one osobe koje ubacuju sjeme nepovjerenja te sa sigurne udaljenosti gledaju kako isto klija. Samo, isti nisu računali na neplodno tlo (barem kada je to sjeme u pitanju). Sva sreća. Ko zna šta bi se sve dešavalo da je to sjeme proklijalo. Uhhhh. Vojska, na čelu sa nekompetentnim generalom, imala je tešku bitku pred sobom. Bitku koja će se prepričavati godinama i koja će, po svemu sudeći, dobiti etiketu epske bitke. Mogu li se nositi sa tim teretom? Pripreme za tu odlučujuću bitku su bile drugačije. Motivacionih i huškaških govora nije bilo (barem ne kada je masa u pitanju), sve se radilo u dobro čuvanoj utvrdi. Ne, sada se ne žele ponoviti greške iz prethodnih ratova; greške koje će na kraju srozati odveć nabildano samopouzdanje, koje je ključ pobjeda. Glasnici su donosili dobre vijesti kada je protivnički tabor u pitanju. Ne, njihova situacija je sve osim idilične. I oni su u problemima koji su godinama mučili nas. Ah, kako se sve okrene za tren oka, zar ne?!
Naša vojska je prevalila dug put kako bi se na kraju obračunala sa mnogo jačom, bolje naoružanom, bogatijom i vojskom punoj saveznika, koji bi inače trebali biti neutralni. No, to ih nije obeshrabrilo. Moraju se pokazati zubi, ustrajati u onome što želiš, a nema mjesta za strah i kukavičluk. Ne, toga nema. Zar je ikad bilo mjesta za to? Posebno u ovakvim situacijama.
Početak bitke je i imponuje hrabrost naših. Nema ustručavanja, respekta ni mrvice straha. Na licima naših se vidi odlučnost. Odlučnost da se pokaže kako David može još jednom pobijediti Golijata.
I..."
Pogled mi zastade na anđeoskom licu. Zaspala je. Hm, izgleda da sam pogodio sa ovom bajkom. "Spavaj princezo moja, sutra ću ti ispričati nastavak bajke. Sutra ćeš znati zašto ovo nazvasmo bosanskom bajkom i zašto ti sve ovo ispričah." Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.
Monolog je napisao/la:" Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.
! Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.
