Kolumne Monolog (ili možda dijalog)

Mislite da možete bolje? Izvrstan ste poznavalac situacije u bh. sportu, ali niko, pa čak ni SportSport.ba ne želi da objavi vaš stav? Ovo je vaša rubrika.
Avatar
Tribalian
Postovi: 10765
Pridružen/a: 18 apr 2011, 02:35
Lokacija: Sever Marakane
Kontakt:

PostPostao/la Tribalian » 03 jul 2011, 16:40

@ Monolog odlican text :!: Iako mislim da nece privuci paznju sireg forumaskog auditorijuma,ali odlican uvod ;) i odlican osvrt na aktuelnu praksu zanimanja koje se nekad zvalo zurnalizam ili zurnalistika !!!

P.S. kad sam rekao da text nece privuci paznju nisam mislio da je text los,nego nece naici na razumevanje ;)

@Monolog sad iscitah sve ovo :) Ono za LFC -Svaka cast ;)
.... nekad bol, nikad strah, nekad muk.....

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 20773
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

PostPostao/la Monolog » 08 avg 2011, 22:49

Ah taj Premiership!

Za pet dana će ljubitelji fudbala biti na svom. Počinje najjača fudbalska liga - Premiership. Jučer smo svjedočili srazu dvaju Manchestera i sigurno smo proklinjali prokletu ljetnu pauzu i odustvo kvalitetnog fudbala. No, i gladijatori modernog doba zaslužuju barem malo odmora, jer će nas isti ti iz sedmice u sedmicu uveseljavati i rastuživati svojim dobrim i lošim potezima na i van zelenih terena. U ovih 38 kola ćemo saznati ko je novi/stari prvak Engleske te koje će se ekipe, na minimalno godinu dana, oprostiti od najvišeg ranga. U ovom tekstu ću izdvojiti ekipe koje će, ako sve bude po planu, igrati važnu ulogu ove sezone u borbi za prvo mjesto te izlazak u Evropu.

1. Manchester United
Sve jasno, zar ne? Imaju najboljeg mogućeg trenera (svi znamo ko je Sir Alex Ferguson), čovjeka koji od 1986. godine sa uspjehom vodi ovu ekipu. Jučer su, po ko zna koji put, pokazali koliko su psihički jaki i kako se mogu izvući iz bunara. Budimo realni, zaostatak od 2 gola i poluvrijeme do kraja protiv City-ja je skoro pa nemoguće nadoknaditi. No, ukoliko ste vi Manchester, nemoguće postaje moguće (sjetimo se finala Lige Prvaka protiv Bayerna :mrgreen: ). Ekipu je napustilo nekoliko igrača (Van der Sar i Scholes su se oprostili od aktivnog bavljenja fudbalom, O'Shea i Brown su se uputili u Sunderland, Obertan u Newcastle, Hargreaves je po isteku ugovora napustio ekipu), a došle su zamjene u vidu mladog golmana reprezentacije Španije (De Gea), reprezentativaca Engleske (Jones i Young). Prošle godine su osvojili prvenstvo (i sretno i spretno), igrali su finale FA Cupa i finale Lige Prvaka. Da l' će ove sezone to ponoviti? Da l' su u stanju otići i korak dalje? Da l' će pobaciti? Sudeći po jučerašnjoj utakmici, Manchester United će i ove sezone visoko postaviti letvicu kada su u pitanju Građani (uzeh njih za kompariranje zato što su iz istog grada). Odlična odbrana (Rafael, Evra, Vidić, Ferdinand, Smalling, Jones, Fabio, Evans) je njihov najjači adut. Kada se De Gea il' Lindegaard nađu na istim valnim dužinama sa odbranom, njihovi protivnici će morati puno raditi ne bi li im zabili pogodak. Odlaskom Scholesa (mora se priznati da posljednje 2 godine nije onaj stari, prepoznatljivi Scholes) se stvorila rupa. Da l' će Anderson, Cleverley (pozvao ga Cappelo u reprezentaciju), Carrick i Fletcher biti u stanju držati taj vezni red, ostaje nam da vidimo. Ono gdje su također jaki su krila (Valencia, Nani, Park, Young), a u to smo se jučer mogli uvjeriti. Napad sa povratnikom Wellbeckom, te Rooneyem, Chicaritom i Berbatovom i ne izgleda loše. Bugarin bi, kako stvari stoje, mog'o izvisiti ove sezone, jer su Rooney i Chicarito prva dva izbora, a jučer smo mogli vidjeti da je SAF prednost dao i Wellbecku. Ove sezone Manchester ne bi treb'o biti plasiran ispod 2. mjesta, a ja ih vidim kao glavne favorite za naslov.

2. Chelsea
Abramovich je ponovo promijenio trenera. Na klupi više nije talijanski stručnjak Ancheloti, već najperspektivniji trener na svijetu Andre Villas Boas (sa Portom osvojio trostruku krunu). Novi Mourinho, rekli bi. Već u prvoj sezoni će Boas imati 2 protivnika. S jedne strane će to biti Mourinho pritisak (treba svijetu pokazati da Boas nije One Hit Wonder, te da oni rezultati sa Portom nisu slučajnost), a s druge konkurencija u vidu Uniteda, City-ja, Liverpoola i Arsenala. Također, oči će biti uprte i u Torresa (50 milionsko pojačanje iz Liverpoola), od kojeg se očekuju samo golovi i golovi. Protekla polusezona je za zaborav, te će ove sezone morati pokazati od kakvog je materijala sačinjen. Nemojmo zaboraviti ni Luiza (čovjek koji je došao u istom prelaznom roku kao i El Nino), Brazilca koji će u budućnosti biti lider odbrane Plavaca. Ono što vrijedi za Manchester, sigurno vrijedi i za Chelsea. Odbrana sa gorepomenutim Luizom, zatim Terryjem, Ivanovićem i Coleom djeluje dobro, a nemojmo zaboraviti igrače s klupe poput Bosingwe i Alexa. No, njihov problem je vezni red. Dugotrajno odsustvo Essiena (druga velika povreda otkako je u Chelseau), ne tako dobri Ramires i stari Lampard moraju dobiti pojačanje. Ukoliko dođe Modrić, ekipa će u veznom redu biti odlično popunjena. Ne, nisam zaboravio Mikela, da ne bi bilo zabune. No, moramo priznati da ovaj vezni red nije nešto od čega bi se tresle gaće protivničkim igračima. Sa Lukom bi to moglo biti znatno bolje. Uz srce veznog reda, ono što nedostaje ekipi je, barem na papiru, desno krilo. Benayoun je tu, al' pitanje je koliko je on za 1. postave. Lijevo je Malouda, a napad sa Torresom, Drogbom, Sturridgeom, Lukakuom (najnovije pojačanje), Anelkom i Kalouom djeluje zbilja dobro (na papiru). No, sigurno da će biti tu odlazaka, jer sumnjam da će Boas ući u sezonu sa 6 napadača. Uspjeli su ukrasti Barcelonino dijete - Romeua, a otišli su Zhyrkov (Anzhi), te Bruma i Mancienne u HSV. No, samo je Zhyrkov igrao, dok su Bruma i Mancienne bili u nemilosti Carla Anchelotija. Hm, teško je reći, al' u slučaju dolaska Modrića (il' bilo kojeg kvalitetnog veznjaka), mogli bi se do samog kraja boriti sa Unitedom za titulu.

3. Manchester City
Mancini, Mancini, Mancini. Tri razloga zbog kojih Cityju ne dajem prevelike šanse za nešto ozbiljniji plasman od 3. mjesta. City nema igru, to je jasno. Mancinijev autoritet (koji?) je nešto što bi trebalo služiti kao primjer pokušaja istog. Tako je bilo u Interu, tako je u Cityju, a vjerovatno će tako biti i u sljedećem klubu koji bude vodio (ako se nađe poslodavac). Na papiru City ima možda i najjaču ekipu. Al' City nema tim; timski duh je misaona imenica i nešto što trener Mancini nije u stanju usaditi ovim momcima. Ono što mu se može zamjeriti je isuviše kukavička igra, a da ne govorim o nesporazumima sa igračima (Adebayor, Bellamy, Given, pa možda i Shawn Wright-Phillips), te gomilanje na poziciji zadnjeg veznog (dobro mu je došlo što se Vieira oprostio od fudbala, jer tu su još Barry, De Jong, Toure, a sada i Milner igra povučenije i više u sredini, a ne krilo :mrgreen: ). Nerijetko su 3 zadnja vezna u prvih 11, te onda Manciniju preostaju samo 3 ofanzivnija igrača (Silva i dva napadača). Sve navedeno daje odgovor na pitanje zašto City ne može napraviti konkretnu akciju u 90+ minuta na terenu. Naravno, sve se može promijeniti, pa tako i ova letargija njihovih igrača. Kako bi se oni mogli poboljšati? Pa recimo dovođenjem jednog klasičnog playmakera (Sneijder se povezivao s njima, pa ću njega uzeti za primjer) i smjenom trenera. Mancini da nije osvojio FA Cup, sigurno danas ne bi sjedio na klupi ambicioznog tima. No, to je sada u domenu šta bi bilo kad bi bilo. Imaju potentan napad (Tevez (vjerovatno će napustiti ekipu), Aguero, Džeko i Baloteli), što je možda i njihovo najjače oružje. U ovoj sezoni ih ne vidim na samom tronu, al' recimo da ne bi trebali biti plasirani ispod 3. mjesta.

4. Arsenal
Sve nestrpljiviji igrači, a bome i navijači. Dugo nisu osvojili trofej (prošle godine su bili blizu, al' Birmingham je uzeo Carling Cup), što samo unosi dodatnu nervozu u redove Gunnersa. Ekonomičnost (mogli bismo to nazvati i škrtošću, al'...) Wengera ih uvijek povuče dole, u trenucima kada bi se trebali izdvojiti i preuzeti taj vrh. Koliko puta smo čuli samo "kad ti klinci sazriju, niko im neće biti ravan", no ti klinci izgleda ne sazrijevaju. U čemu je problem? Najbolji igrači Arsenala se dovode u kontekst prelaska u druge klubove (Fabregas - Barcelona, Nasri - United i City), a to nikako nije dobro. U svlačionici odavno ne vlada idila, baš iz ovog razloga. Wenger radi sjajan posao kada je dovođenje talenata i njihovo brušenje u pitanju, al'...Navijače zanima ona druga strana medalje. Trofeji, trofeji, trofeji. Dugo Arsenal igra najdopadljiviji fudbal na Otoku, al' tu dopadljivost bismo trebali okačiti mačku o rep, jer ista ne donosi trofeje. Ove sezone su prodali lijevog beka (Clichy) izravnom konkurentu Cityju, a blizu napuštanja Londona su kapiten Cesc (koliko samo traje sapunica sa Barcelonom), te Nasri (odbijanje produžetka ugovora, te budno oko Fergusona i Mancinija). Odlazak ovog dvojca bi znatno unazadio Arsenal, ma šta pojedinci pričali. Wilshere polako al' sigurno izrasta u ponajboljeg veznjaka, te će ove sezone imati dodatni teret na svoji plećima. Tu su oporavljeni Ramsey, zatim vječito povrijeđeni Diaby, te Song, što na papiru dosta dobro izgleda. Dodajmo im Rosyckog i stvarno dobijemo respektabilu ekipu. Nemojmo zaboraviti krilne igrače (Walcott, Arshavin, Gervinho), te odličnog Van Persiea, no nemojmo zaboraviti ni problem zvani povrede (Wilshere, Diaby, Van Persie, Cesc, Nasri su povrijeđeni, tako da...). U slučaju ostanka dvojca Cesc-Nasri i dovođenja jednog prvoklasnog stopera, Arsenal može puno - može se boriti i za naslov. No, u slučaju njihovog odlaska, predviđam im žestoku borbu za 4. mjesto i odlazak u Ligu Prvaka.

5. Liverpool
Prošle godine je Kenny Dalglish preporodio ekipu. Izvuk'o je maksimum iz dosta potrošenih igrača i sagradio sve ono što je Hodgeson uništio. No, na kraju sezone je doš'o šamar u vidu Tottenhama, pa su ostali bez izlaska na evropsku scenu. Liverpool je puno trgovao (vratili su Aquilanija i Insuu sa posudbi, dovedeni su Henderson, Downing, Charlie Adam, a sve je izvjesniji dolazak i Enriquea), a klub je napustio Jovanović, dok se na odlascima ostalih koji prazne kasu kluba i dalje radi (Cole, N'Gog, Poulsen). Dalglish je prošle sezone davao priliku mladim igračima (Kelly, Shelvey, Spearing), no sasvim sam siguran da će isti dobijati manje prilika ove sezone. Želja da se vrate tamo gdje pripadaju (sami vrh engleskog fudbala) je velika, no mišljenja sam da se dosta toga mora poklopiti. Prije svega, njihov najbolji igrač, Gerrard, mora biti 100% spreman. Znamo koliko on zna i umije, te je njegovo prisustvo na terenu od krucijalnog značaja za ekipu. No, njegove povrede su sve češće, pa stoga i ne čudi veliki broj veznih igrača u rosteru (Aquilani, Meireles, Adam, Gerrard, Henderson, Lucas, Spearing). Sezona je duga, Liverpool nije u evropskim takmičenjima, tako da bi oni mogli biti odmorni za drugi dio sezone, kada počinje pravi rasplet. Ono što je za njih dobro je adaptacija Suareza. Momak se u prošloj polusezoni pokaz'o kao pravo pojačanje, a ove se očekuju još bolje partije. Također, potpuno oporavljeni Carroll uz prznicu i radilicu (Lucas i Kuyt) bi mogli puno toga uraditi za ekipu. Oni bi trebali biti ti od kojih će skoro sve zavisiti. Dodajmo solidnu odbranu (Johnson, Škrtel, Carragher, Kelly, Agger), kojoj samo nedostaje lijevi bek (vraćamo se na priču o Jose Enrique-u), da bi se u istu moglo pouzdati. Kenny ima ono nešto što je potrebno Liverpoolu, vlasnici konačno izdvajaju dovoljno novca za pojačanja, te bi Liverpool ove godine mog'o biti onaj stari. Dakako, prerano je za prognoze, al' od njih očekujem žestoku borbu za 4. mjesto.

6. Tottenham
Harry Redknapp je nakon sezone u kojoj je izborio Ligu Prvaka, vratio Tottenham tamo gdje smo ih navikli gledati - nadomak Lige Prvaka. Imali su puno problema u realizaciji (neučinkoviti napadači Crouch, Defoe, Keane i Pavlyuchenko), a tu su uvijek i povrede kojih su imali na pretek. Puno će toga zavisiti od ostanka ključnih igrača (Bale, Modrić, Van der Vaart), no sve su prilike da će barem jedan od ovih napustiti White Heart Lane. Tipujem na Modrića, da ne bi bilo zabune. Redknapp žarko želi dovesti nekog napadača koji će biti u stanju iskoristiti šanse koje mu kreiraju krila (Bale i Lennon (bio u svađi sa trenerom prošle sezone)), a da l' će istog pronaći u Rossi-ju ili nekom drugom, ostaje nam da vidimo. Sandro, Pienaar, Kranjčar, Huddlestone, Modrić, Jenas, Palacios su osobe koje bi trebale držati vezni red. Sa već spomenutim Baleom i Lennonom na krilima, te gorostasima u odbrani (Dawson, King, Bassong, Ćorluka (može i na bok), Gallas), Ekottom, Huttonom, Kaboulom na bokovima djeluje pristojno. No, kako rekoh, prošle sezone su ih uništile povrede, kao i to što nisu navikli igrati uporedo u Ligi Prvaka i u Premiershipu. Sve je to uzelo danak, te su stoga završili na 5. mjestu koje su ovjerili pobjedom na Anfield Roadu. Puno toga će zavisiti od ovog prelaznog roka. Modrić na sva usta izjavljuje da se želi okušati u jačem timu, nema nekih naznaka o mogućim zamjenama, što u biti može značiti samo slabiji Tottenham u odnosu na prethodne godine. No, u slučaju njegovog ostanka te dolaska nekog napadača koji će biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, Tottenham može napraviti puno. Koliko puno, ovisiće i o ostalim ekipama, ne samo o njima samim. No, ako ćemo biti realni (a tu smo da budemo upravo takvi), predviđam im 6. mjesto.


Sigurno da mogu nešto napraviti Everton, Fulham, Villa, Newcastle, no ne bih rek'o da će u Premiershipu biti ispred gorenavedenih ekipa. Također, biće zanimljiva i borba za opstanak, u to ne bismo trebali ni sumnjati. Mah, to je Premiership, sve je jednako zanimljivo; kako borba za sami vrh, tako i borba za opstanak. Ne znam za ostale, al' ja ne mogu dočekati subotu i prvi sučev zvižduk. Ah, kad će ta subota?!
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
[email protected]
Postovi: 11088
Pridružen/a: 10 jul 2011, 02:39
Lokacija: Koševo Republika!
Kontakt:

PostPostao/la [email protected] » 11 avg 2011, 04:46

Bravo monogole, imam jedan prijedlog (da ja ne uzimam stvari u svoje ruke :D ) napisi 1-2 posta o SV Austria Salzburg i AFC Wimbledon (Problem modernog fudbala) bilo bi fino ;)
NA KRAJU SVIJETA ILI SUNČEVOG SISTEMA
PRATIĆE TE NAŠA PJESMA IL' IMA DA NAS NEMA!

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 20773
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

PostPostao/la Monolog » 10 okt 2011, 10:37

Bajka na bosanski način

Kao i svake prethodne noći, otac je pred spavanje svojoj jedinici pričao priču za laku noć. Da, naravno da je pričao Andersenove bajke: "Ružno pače", "Carevo novo ruho", "Princezu na zrnu graška", "Palčicu", zatim je, kao i svaki romantik, prešao na bajke braće Grim poput "Trnoružice", "Snjeguljice i 7 patuljaka", "Crvenkapice", no ove večeri se odlučio za drugačiji pristup. Zašto? Pa, shvatio je da je njegova mezimica ipak dovoljno stara da čuje bajku koja je obilježila njegov život. Bajku koja je ponovo spojila BiH, te od zemlje u kojoj postoje (barem) tri struje, napravila nešto vrijedno spomena. Ušuškao je plod ljubavi sa voljenom suprugom, pogledao u te nevine, nebeskoplave okice, nabacio osmijeh na lice i počeo sa pričom.

"Bijaše to teško vrijeme za život. Period kada su se osnovne ljudske vrijednosti zamijenile životinjskim "najjači opstaju", te kada je iskrena riječ bila misaona imenica. Da, bijahu to vremena na koja normalan čovjek ne bi smio biti ponosan. No, malo po malo, malobrojna al' odlučna vojska odluči reći STOP tadašnjem režimu i konačno sjediniti sve ljude. Težak zadatak, dakako. No, ponukani Coelhovim djelom "Alhemičar" i porukom koju isti nosi, znali su da ne postoji nešto što nije moguće učiniti. Naravno, kao i svaki početak, i ovaj je bio težak. Vojska je nekoliko puta bivala poražena na taktičkom planu, no iz svakog tog poraza su naučili nešto novo. Da, to je osobina koju bismo svi trebali njegovati. Ključno je ovo trebali bismo, jer kako drugačije napredovati?! Kako?! Kako vaše slabosti skriti od protivnika, a u isti čas napasti njegove slabe strane? Narod je osporavao generala koji se nalazio na čelu te vojske. Smatran je nekompetentnim i nedovoljno hrabrim za bilo kakve podvige. Dok je to donekle razumljivo na samom početku, no isti su ga vrijeđali i u periodu kada je svima bilo jasno kako vojska konačno ima pravi izgled i kako su taktičke greške (ukoliko iste postoje) svedene na minimum. Bitke su vođene kako na bojištima, tako i van njih (da, to su bitke koje uistinu bole i koje te uzdrmaju do temelja). Naime, narod je imao heroja za kojeg su smatrali da zaslužuje biti general novonastale vojske. No, na njihovu žalost, isti nije izabran, te su tako svoj bijes usmjerili prema novom generalu. Nije on to zaslužio, al' i sam je svjestan okruženja, te je zaklapao oči i pokrivao uši kada je nešto trebalo ne vidjeti i ne čuti. Možda bismo ga mogli etiketirati kao mudra čovjeka. Vjerovatno bi to i bila istina da taj general nije imao nekoliko ispada prilikom obraćanja širokim narodnim masama. Nekoliko puta su se desile greške u komunikacijskom kanalu, te je to glavni razlog zašto ga mnogi osporavaše. Vojska je bezbroj puta stala u generalovu odbranu. A, imaju sva prava ovog svijeta za tu odluku. Jednostavno, pod njegovim vodstvom su saznali pravo značenje pojmova bratstvo i jedinstvo. A, kada takva vojska stane iza nekoga, onda to neistomišljenicima otvara oči pa preispitaju svoje stavove kako bi uvidjeli gdje su zapravo pogriješili. Dakako, bilo je onih koji su i dalje tjerali po svom. To su one osobe koje ubacuju sjeme nepovjerenja te sa sigurne udaljenosti gledaju kako isto klija. Samo, isti nisu računali na neplodno tlo (barem kada je to sjeme u pitanju). Sva sreća. Ko zna šta bi se sve dešavalo da je to sjeme proklijalo. Uhhhh. Vojska, na čelu sa nekompetentnim generalom, imala je tešku bitku pred sobom. Bitku koja će se prepričavati godinama i koja će, po svemu sudeći, dobiti etiketu epske bitke. Mogu li se nositi sa tim teretom? Pripreme za tu odlučujuću bitku su bile drugačije. Motivacionih i huškaških govora nije bilo (barem ne kada je masa u pitanju), sve se radilo u dobro čuvanoj utvrdi. Ne, sada se ne žele ponoviti greške iz prethodnih ratova; greške koje će na kraju srozati odveć nabildano samopouzdanje, koje je ključ pobjeda. Glasnici su donosili dobre vijesti kada je protivnički tabor u pitanju. Ne, njihova situacija je sve osim idilične. I oni su u problemima koji su godinama mučili nas. Ah, kako se sve okrene za tren oka, zar ne?!

Naša vojska je prevalila dug put kako bi se na kraju obračunala sa mnogo jačom, bolje naoružanom, bogatijom i vojskom punoj saveznika, koji bi inače trebali biti neutralni. No, to ih nije obeshrabrilo. Moraju se pokazati zubi, ustrajati u onome što želiš, a nema mjesta za strah i kukavičluk. Ne, toga nema. Zar je ikad bilo mjesta za to? Posebno u ovakvim situacijama.

Početak bitke je i imponuje hrabrost naših. Nema ustručavanja, respekta ni mrvice straha. Na licima naših se vidi odlučnost. Odlučnost da se pokaže kako David može još jednom pobijediti Golijata.

I..."

Pogled mi zastade na anđeoskom licu. Zaspala je. Hm, izgleda da sam pogodio sa ovom bajkom. "Spavaj princezo moja, sutra ću ti ispričati nastavak bajke. Sutra ćeš znati zašto ovo nazvasmo bosanskom bajkom i zašto ti sve ovo ispričah." Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
don_burza
Postovi: 5177
Pridružen/a: 09 okt 2010, 00:42
Lokacija: Hellfire Peninsula
Kontakt:

PostPostao/la don_burza » 10 okt 2011, 11:01

Ovo trijezan cojk nebi mogo sastaviti


Svaka cast
Thomas Müller - Fußballgott

Avatar
*[email protected]*
Postovi: 5359
Pridružen/a: 29 apr 2010, 21:11
Lokacija: Mostar
Kontakt:

PostPostao/la *[email protected]* » 10 okt 2011, 11:25

Zbog ovoga sam prestao da pišem u svojoj kolumni,jednostavno me :oops: .

Svaka čast !
Voljeti nešto, iz mržnje prema nečemu, jadno je !

Mr Plummer
Postovi: 871
Pridružen/a: 10 mar 2008, 16:28
Lokacija: Bosna i Hercegovina
Kontakt:

PostPostao/la Mr Plummer » 10 okt 2011, 11:48

Monolog WroteColonBajka na bosanski način

Kao i svake prethodne noći, otac je pred spavanje svojoj jedinici pričao priču za laku noć. Da, naravno da je pričao Andersenove bajke: "Ružno pače", "Carevo novo ruho", "Princezu na zrnu graška", "Palčicu", zatim je, kao i svaki romantik, prešao na bajke braće Grim poput "Trnoružice", "Snjeguljice i 7 patuljaka", "Crvenkapice", no ove večeri se odlučio za drugačiji pristup. Zašto? Pa, shvatio je da je njegova mezimica ipak dovoljno stara da čuje bajku koja je obilježila njegov život. Bajku koja je ponovo spojila BiH, te od zemlje u kojoj postoje (barem) tri struje, napravila nešto vrijedno spomena. Ušuškao je plod ljubavi sa voljenom suprugom, pogledao u te nevine, nebeskoplave okice, nabacio osmijeh na lice i počeo sa pričom.

"Bijaše to teško vrijeme za život. Period kada su se osnovne ljudske vrijednosti zamijenile životinjskim "najjači opstaju", te kada je iskrena riječ bila misaona imenica. Da, bijahu to vremena na koja normalan čovjek ne bi smio biti ponosan. No, malo po malo, malobrojna al' odlučna vojska odluči reći STOP tadašnjem režimu i konačno sjediniti sve ljude. Težak zadatak, dakako. No, ponukani Coelhovim djelom "Alhemičar" i porukom koju isti nosi, znali su da ne postoji nešto što nije moguće učiniti. Naravno, kao i svaki početak, i ovaj je bio težak. Vojska je nekoliko puta bivala poražena na taktičkom planu, no iz svakog tog poraza su naučili nešto novo. Da, to je osobina koju bismo svi trebali njegovati. Ključno je ovo trebali bismo, jer kako drugačije napredovati?! Kako?! Kako vaše slabosti skriti od protivnika, a u isti čas napasti njegove slabe strane? Narod je osporavao generala koji se nalazio na čelu te vojske. Smatran je nekompetentnim i nedovoljno hrabrim za bilo kakve podvige. Dok je to donekle razumljivo na samom početku, no isti su ga vrijeđali i u periodu kada je svima bilo jasno kako vojska konačno ima pravi izgled i kako su taktičke greške (ukoliko iste postoje) svedene na minimum. Bitke su vođene kako na bojištima, tako i van njih (da, to su bitke koje uistinu bole i koje te uzdrmaju do temelja). Naime, narod je imao heroja za kojeg su smatrali da zaslužuje biti general novonastale vojske. No, na njihovu žalost, isti nije izabran, te su tako svoj bijes usmjerili prema novom generalu. Nije on to zaslužio, al' i sam je svjestan okruženja, te je zaklapao oči i pokrivao uši kada je nešto trebalo ne vidjeti i ne čuti. Možda bismo ga mogli etiketirati kao mudra čovjeka. Vjerovatno bi to i bila istina da taj general nije imao nekoliko ispada prilikom obraćanja širokim narodnim masama. Nekoliko puta su se desile greške u komunikacijskom kanalu, te je to glavni razlog zašto ga mnogi osporavaše. Vojska je bezbroj puta stala u generalovu odbranu. A, imaju sva prava ovog svijeta za tu odluku. Jednostavno, pod njegovim vodstvom su saznali pravo značenje pojmova bratstvo i jedinstvo. A, kada takva vojska stane iza nekoga, onda to neistomišljenicima otvara oči pa preispitaju svoje stavove kako bi uvidjeli gdje su zapravo pogriješili. Dakako, bilo je onih koji su i dalje tjerali po svom. To su one osobe koje ubacuju sjeme nepovjerenja te sa sigurne udaljenosti gledaju kako isto klija. Samo, isti nisu računali na neplodno tlo (barem kada je to sjeme u pitanju). Sva sreća. Ko zna šta bi se sve dešavalo da je to sjeme proklijalo. Uhhhh. Vojska, na čelu sa nekompetentnim generalom, imala je tešku bitku pred sobom. Bitku koja će se prepričavati godinama i koja će, po svemu sudeći, dobiti etiketu epske bitke. Mogu li se nositi sa tim teretom? Pripreme za tu odlučujuću bitku su bile drugačije. Motivacionih i huškaških govora nije bilo (barem ne kada je masa u pitanju), sve se radilo u dobro čuvanoj utvrdi. Ne, sada se ne žele ponoviti greške iz prethodnih ratova; greške koje će na kraju srozati odveć nabildano samopouzdanje, koje je ključ pobjeda. Glasnici su donosili dobre vijesti kada je protivnički tabor u pitanju. Ne, njihova situacija je sve osim idilične. I oni su u problemima koji su godinama mučili nas. Ah, kako se sve okrene za tren oka, zar ne?!

Naša vojska je prevalila dug put kako bi se na kraju obračunala sa mnogo jačom, bolje naoružanom, bogatijom i vojskom punoj saveznika, koji bi inače trebali biti neutralni. No, to ih nije obeshrabrilo. Moraju se pokazati zubi, ustrajati u onome što želiš, a nema mjesta za strah i kukavičluk. Ne, toga nema. Zar je ikad bilo mjesta za to? Posebno u ovakvim situacijama.

Početak bitke je i imponuje hrabrost naših. Nema ustručavanja, respekta ni mrvice straha. Na licima naših se vidi odlučnost. Odlučnost da se pokaže kako David može još jednom pobijediti Golijata.

I..."

Pogled mi zastade na anđeoskom licu. Zaspala je. Hm, izgleda da sam pogodio sa ovom bajkom. "Spavaj princezo moja, sutra ću ti ispričati nastavak bajke. Sutra ćeš znati zašto ovo nazvasmo bosanskom bajkom i zašto ti sve ovo ispričah." Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.


Odlicno!
Ordem e progresso

Za prijavu posta administraciji, pritisni trokut!

Avatar
ackeey
Postovi: 3723
Pridružen/a: 01 mar 2009, 11:44
Kontakt:

PostPostao/la ackeey » 10 okt 2011, 12:14

Monolog WroteColonBajka na bosanski način

Kao i svake prethodne noći, otac je pred spavanje svojoj jedinici pričao priču za laku noć. Da, naravno da je pričao Andersenove bajke: "Ružno pače", "Carevo novo ruho", "Princezu na zrnu graška", "Palčicu", zatim je, kao i svaki romantik, prešao na bajke braće Grim poput "Trnoružice", "Snjeguljice i 7 patuljaka", "Crvenkapice", no ove večeri se odlučio za drugačiji pristup. Zašto? Pa, shvatio je da je njegova mezimica ipak dovoljno stara da čuje bajku koja je obilježila njegov život. Bajku koja je ponovo spojila BiH, te od zemlje u kojoj postoje (barem) tri struje, napravila nešto vrijedno spomena. Ušuškao je plod ljubavi sa voljenom suprugom, pogledao u te nevine, nebeskoplave okice, nabacio osmijeh na lice i počeo sa pričom.

"Bijaše to teško vrijeme za život. Period kada su se osnovne ljudske vrijednosti zamijenile životinjskim "najjači opstaju", te kada je iskrena riječ bila misaona imenica. Da, bijahu to vremena na koja normalan čovjek ne bi smio biti ponosan. No, malo po malo, malobrojna al' odlučna vojska odluči reći STOP tadašnjem režimu i konačno sjediniti sve ljude. Težak zadatak, dakako. No, ponukani Coelhovim djelom "Alhemičar" i porukom koju isti nosi, znali su da ne postoji nešto što nije moguće učiniti. Naravno, kao i svaki početak, i ovaj je bio težak. Vojska je nekoliko puta bivala poražena na taktičkom planu, no iz svakog tog poraza su naučili nešto novo. Da, to je osobina koju bismo svi trebali njegovati. Ključno je ovo trebali bismo, jer kako drugačije napredovati?! Kako?! Kako vaše slabosti skriti od protivnika, a u isti čas napasti njegove slabe strane? Narod je osporavao generala koji se nalazio na čelu te vojske. Smatran je nekompetentnim i nedovoljno hrabrim za bilo kakve podvige. Dok je to donekle razumljivo na samom početku, no isti su ga vrijeđali i u periodu kada je svima bilo jasno kako vojska konačno ima pravi izgled i kako su taktičke greške (ukoliko iste postoje) svedene na minimum. Bitke su vođene kako na bojištima, tako i van njih (da, to su bitke koje uistinu bole i koje te uzdrmaju do temelja). Naime, narod je imao heroja za kojeg su smatrali da zaslužuje biti general novonastale vojske. No, na njihovu žalost, isti nije izabran, te su tako svoj bijes usmjerili prema novom generalu. Nije on to zaslužio, al' i sam je svjestan okruženja, te je zaklapao oči i pokrivao uši kada je nešto trebalo ne vidjeti i ne čuti. Možda bismo ga mogli etiketirati kao mudra čovjeka. Vjerovatno bi to i bila istina da taj general nije imao nekoliko ispada prilikom obraćanja širokim narodnim masama. Nekoliko puta su se desile greške u komunikacijskom kanalu, te je to glavni razlog zašto ga mnogi osporavaše. Vojska je bezbroj puta stala u generalovu odbranu. A, imaju sva prava ovog svijeta za tu odluku. Jednostavno, pod njegovim vodstvom su saznali pravo značenje pojmova bratstvo i jedinstvo. A, kada takva vojska stane iza nekoga, onda to neistomišljenicima otvara oči pa preispitaju svoje stavove kako bi uvidjeli gdje su zapravo pogriješili. Dakako, bilo je onih koji su i dalje tjerali po svom. To su one osobe koje ubacuju sjeme nepovjerenja te sa sigurne udaljenosti gledaju kako isto klija. Samo, isti nisu računali na neplodno tlo (barem kada je to sjeme u pitanju). Sva sreća. Ko zna šta bi se sve dešavalo da je to sjeme proklijalo. Uhhhh. Vojska, na čelu sa nekompetentnim generalom, imala je tešku bitku pred sobom. Bitku koja će se prepričavati godinama i koja će, po svemu sudeći, dobiti etiketu epske bitke. Mogu li se nositi sa tim teretom? Pripreme za tu odlučujuću bitku su bile drugačije. Motivacionih i huškaških govora nije bilo (barem ne kada je masa u pitanju), sve se radilo u dobro čuvanoj utvrdi. Ne, sada se ne žele ponoviti greške iz prethodnih ratova; greške koje će na kraju srozati odveć nabildano samopouzdanje, koje je ključ pobjeda. Glasnici su donosili dobre vijesti kada je protivnički tabor u pitanju. Ne, njihova situacija je sve osim idilične. I oni su u problemima koji su godinama mučili nas. Ah, kako se sve okrene za tren oka, zar ne?!

Naša vojska je prevalila dug put kako bi se na kraju obračunala sa mnogo jačom, bolje naoružanom, bogatijom i vojskom punoj saveznika, koji bi inače trebali biti neutralni. No, to ih nije obeshrabrilo. Moraju se pokazati zubi, ustrajati u onome što želiš, a nema mjesta za strah i kukavičluk. Ne, toga nema. Zar je ikad bilo mjesta za to? Posebno u ovakvim situacijama.

Početak bitke je i imponuje hrabrost naših. Nema ustručavanja, respekta ni mrvice straha. Na licima naših se vidi odlučnost. Odlučnost da se pokaže kako David može još jednom pobijediti Golijata.

I..."

Pogled mi zastade na anđeoskom licu. Zaspala je. Hm, izgleda da sam pogodio sa ovom bajkom. "Spavaj princezo moja, sutra ću ti ispričati nastavak bajke. Sutra ćeš znati zašto ovo nazvasmo bosanskom bajkom i zašto ti sve ovo ispričah." Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.


nekada, samo nekada, me prijatno iznenadis :!: :!: :!: Bravo!!!
I naprijed, i naprijed, i naprijed....

Avatar
ramiral
Postovi: 5533
Pridružen/a: 11 avg 2011, 23:48
Kontakt:

PostPostao/la ramiral » 10 okt 2011, 14:24

Monolog WroteColonBajka na bosanski način

Kao i svake prethodne noći, otac je pred spavanje svojoj jedinici pričao priču za laku noć. Da, naravno da je pričao Andersenove bajke: "Ružno pače", "Carevo novo ruho", "Princezu na zrnu graška", "Palčicu", zatim je, kao i svaki romantik, prešao na bajke braće Grim poput "Trnoružice", "Snjeguljice i 7 patuljaka", "Crvenkapice", no ove večeri se odlučio za drugačiji pristup. Zašto? Pa, shvatio je da je njegova mezimica ipak dovoljno stara da čuje bajku koja je obilježila njegov život. Bajku koja je ponovo spojila BiH, te od zemlje u kojoj postoje (barem) tri struje, napravila nešto vrijedno spomena. Ušuškao je plod ljubavi sa voljenom suprugom, pogledao u te nevine, nebeskoplave okice, nabacio osmijeh na lice i počeo sa pričom.

"Bijaše to teško vrijeme za život. Period kada su se osnovne ljudske vrijednosti zamijenile životinjskim "najjači opstaju", te kada je iskrena riječ bila misaona imenica. Da, bijahu to vremena na koja normalan čovjek ne bi smio biti ponosan. No, malo po malo, malobrojna al' odlučna vojska odluči reći STOP tadašnjem režimu i konačno sjediniti sve ljude. Težak zadatak, dakako. No, ponukani Coelhovim djelom "Alhemičar" i porukom koju isti nosi, znali su da ne postoji nešto što nije moguće učiniti. Naravno, kao i svaki početak, i ovaj je bio težak. Vojska je nekoliko puta bivala poražena na taktičkom planu, no iz svakog tog poraza su naučili nešto novo. Da, to je osobina koju bismo svi trebali njegovati. Ključno je ovo trebali bismo, jer kako drugačije napredovati?! Kako?! Kako vaše slabosti skriti od protivnika, a u isti čas napasti njegove slabe strane? Narod je osporavao generala koji se nalazio na čelu te vojske. Smatran je nekompetentnim i nedovoljno hrabrim za bilo kakve podvige. Dok je to donekle razumljivo na samom početku, no isti su ga vrijeđali i u periodu kada je svima bilo jasno kako vojska konačno ima pravi izgled i kako su taktičke greške (ukoliko iste postoje) svedene na minimum. Bitke su vođene kako na bojištima, tako i van njih (da, to su bitke koje uistinu bole i koje te uzdrmaju do temelja). Naime, narod je imao heroja za kojeg su smatrali da zaslužuje biti general novonastale vojske. No, na njihovu žalost, isti nije izabran, te su tako svoj bijes usmjerili prema novom generalu. Nije on to zaslužio, al' i sam je svjestan okruženja, te je zaklapao oči i pokrivao uši kada je nešto trebalo ne vidjeti i ne čuti. Možda bismo ga mogli etiketirati kao mudra čovjeka. Vjerovatno bi to i bila istina da taj general nije imao nekoliko ispada prilikom obraćanja širokim narodnim masama. Nekoliko puta su se desile greške u komunikacijskom kanalu, te je to glavni razlog zašto ga mnogi osporavaše. Vojska je bezbroj puta stala u generalovu odbranu. A, imaju sva prava ovog svijeta za tu odluku. Jednostavno, pod njegovim vodstvom su saznali pravo značenje pojmova bratstvo i jedinstvo. A, kada takva vojska stane iza nekoga, onda to neistomišljenicima otvara oči pa preispitaju svoje stavove kako bi uvidjeli gdje su zapravo pogriješili. Dakako, bilo je onih koji su i dalje tjerali po svom. To su one osobe koje ubacuju sjeme nepovjerenja te sa sigurne udaljenosti gledaju kako isto klija. Samo, isti nisu računali na neplodno tlo (barem kada je to sjeme u pitanju). Sva sreća. Ko zna šta bi se sve dešavalo da je to sjeme proklijalo. Uhhhh. Vojska, na čelu sa nekompetentnim generalom, imala je tešku bitku pred sobom. Bitku koja će se prepričavati godinama i koja će, po svemu sudeći, dobiti etiketu epske bitke. Mogu li se nositi sa tim teretom? Pripreme za tu odlučujuću bitku su bile drugačije. Motivacionih i huškaških govora nije bilo (barem ne kada je masa u pitanju), sve se radilo u dobro čuvanoj utvrdi. Ne, sada se ne žele ponoviti greške iz prethodnih ratova; greške koje će na kraju srozati odveć nabildano samopouzdanje, koje je ključ pobjeda. Glasnici su donosili dobre vijesti kada je protivnički tabor u pitanju. Ne, njihova situacija je sve osim idilične. I oni su u problemima koji su godinama mučili nas. Ah, kako se sve okrene za tren oka, zar ne?!

Naša vojska je prevalila dug put kako bi se na kraju obračunala sa mnogo jačom, bolje naoružanom, bogatijom i vojskom punoj saveznika, koji bi inače trebali biti neutralni. No, to ih nije obeshrabrilo. Moraju se pokazati zubi, ustrajati u onome što želiš, a nema mjesta za strah i kukavičluk. Ne, toga nema. Zar je ikad bilo mjesta za to? Posebno u ovakvim situacijama.

Početak bitke je i imponuje hrabrost naših. Nema ustručavanja, respekta ni mrvice straha. Na licima naših se vidi odlučnost. Odlučnost da se pokaže kako David može još jednom pobijediti Golijata.

I..."

Pogled mi zastade na anđeoskom licu. Zaspala je. Hm, izgleda da sam pogodio sa ovom bajkom. "Spavaj princezo moja, sutra ću ti ispričati nastavak bajke. Sutra ćeš znati zašto ovo nazvasmo bosanskom bajkom i zašto ti sve ovo ispričah." Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.


Ja se rasplakao brate....
Uffff prejako... tako nam malo treba da budemo sretni!
Sretno i generalu i vojsci nadam se da ćemo ovdje zajedno podijeliti nastavak priče---
29 ... a do maja 2012 - 30 ...

36 SCUDETTI VINTI SUL CAMPO

Avatar
legenda reala
Postovi: 28536
Pridružen/a: 30 jun 2010, 00:53
Lokacija: Gorazde
Kontakt:

PostPostao/la legenda reala » 10 okt 2011, 17:21

Monolog WroteColon" Uostalom, i vi ćete to (tek) sutra saznati.


Jeli i ti znaš nešto više od ostalih ;)
Nego kolko si dobar na ovom tekstu :?:
Sve u svemu nije loš ,čak je i dobar ko ga je pisao :P
Španski bijeli vuk, neprevaziđeni El Matador. Anđeo Madrida. Šef lob udaraca. Njegovo istinsko kraljevsko visočanstvo. Raul Gonzalez Blanco.

Avatar
randy_moss
Postovi: 1919
Pridružen/a: 18 avg 2009, 13:41
Lokacija: Austrija
Kontakt:

PostPostao/la randy_moss » 11 okt 2011, 16:34

Hoces mi pisati pismene iz bosanskog? :lol:
Svaka ti cast.
SuperBowl Champions 2001, 2003, 2004, 2014

EdinTM87: "Cinjenica je da (Jamie Collins) D'Qwell Jacksonu ne moze pertle vezat po segmentu sposobnosti na poziciji LB."

Posljednji put kada je Indianapolis pobijedio New England: 15. Novembar 2009.

Avatar
Patrice_Evra_3
Postovi: 3840
Pridružen/a: 04 maj 2011, 13:38
Lokacija: Destination unknown
Kontakt:

PostPostao/la Patrice_Evra_3 » 11 okt 2011, 16:56

Eto te i na naslovnici stranice. Čestitke :)
Sve je relativno u odnosu na vrijeme i mjesto.

Avatar
bambina
Postovi: 1324
Pridružen/a: 06 dec 2009, 18:14

PostPostao/la bambina » 11 okt 2011, 17:03

ovo kad se pročita ostaneš BEZ RIJEČI!!!
Svaka čast ,sve pohvale, čestitam, cool ;)

Avatar
Trasimaco
Postovi: 4153
Pridružen/a: 04 maj 2009, 07:59
Kontakt:

PostPostao/la Trasimaco » 11 okt 2011, 17:09

Lijepo MonoloGe. Lijepo.
A lion doesn't concern himself with the opinions of a sheep.

Avatar
rogeRF
Postovi: 1982
Pridružen/a: 01 maj 2011, 09:52

PostPostao/la rogeRF » 11 okt 2011, 18:09

Kapa dole majstore :!:
Izdržati, to je temelj vrline!

Avatar
mirza_9
Postovi: 733
Pridružen/a: 08 jul 2008, 02:06
Kontakt:

PostPostao/la mirza_9 » 11 okt 2011, 18:29

Svaka čast.
Ovo treba igračima proslijediti da pročitaju prije utakmice...

Avatar
BH Patriot
Postovi: 596
Pridružen/a: 09 jun 2011, 09:26
Lokacija: Sarajevo/Centar
Kontakt:

PostPostao/la BH Patriot » 11 okt 2011, 18:33

Svaka čast na ovoj prelijepoj kolumni od strane korisnika Monologa. Nadam se da ćeš nastaviti sa radom i djelima, jer tvoji tekstovi su melem za oči većini forumaša. RESPECT :!:
Livin' La Vida Loca ;)

Avatar
Padovan
Član IO SS.ba lige
Postovi: 8609
Pridružen/a: 15 maj 2009, 17:22
Kontakt:

PostPostao/la Padovan » 11 okt 2011, 18:57

Svaka čast @Monolog ;)!
1992-1995 nikad zaboraviti...

36 SCUDETTI VINTI SUL CAMPO

Avatar
Claus
Postovi: 6793
Pridružen/a: 10 feb 2011, 18:52
Kontakt:

PostPostao/la Claus » 11 okt 2011, 19:25

Veličanstveno!

Mislim da je ovo skladan termin za @Monologovu posljednju kolumnu. Jako lijepo napisano, metaforički uredno sročeno, a gramatika i pravopis pefektni (treba li raspravljati na tu temu?). :mrgreen:

Očekujem još friških tekstova, i to poslije dvoboja Davida i Golijata (ili eventualnog baraža).

Avatar
Klare
Postovi: 3842
Pridružen/a: 24 jun 2010, 12:28
Kontakt:

PostPostao/la Klare » 13 okt 2011, 13:50

Zar ovo spadalo umije da piše na ovakav način. :lol: :D :D


Natrag na “Kolumne čitalaca”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.