Kolumne Monolog (ili možda dijalog)

Mislite da možete bolje? Izvrstan ste poznavalac situacije u bh. sportu, ali niko, pa čak ni SportSport.ba ne želi da objavi vaš stav? Ovo je vaša rubrika.
Avatar
Cautinho
Postovi: 7277
Pridružen/a: 29 jan 2012, 09:04
Lokacija: Područje visoke dominacije
Kontakt:

PostPostao/la Cautinho » 27 feb 2014, 21:27

Ma nije zbog mene,čovjek jednostavno zaboravio na kolumnu,pa mu došlo nešto da napiše.
Izgleda da i ja radim nešto korisnog rada ovdje.
Inače,odlična i ova kolumna,malo je kraća,očekujemo neku iz sopstvenog života,te se najdraže čitaju.
Keep walking.

Avatar
Monolog
Moderator
Postovi: 20781
Pridružen/a: 09 mar 2010, 10:20
Lokacija: Under the bridge
Kontakt:

PostPostao/la Monolog » 14 nov 2016, 17:20

Konstantno gledanje na sat zaustavlja vrijeme

Vratimo se malo u prošlost. Uh, pa i nije u pitanju malo. Slagao sam već na početku kolumne. Dobro, da se na vrijeme ispravim. Vratimo se nekih 12 godina u prošlost. Vidite da nije malo.

Mjesto radnje – Portugal. Divna država, stvorena da nakon mukotrpnog rada provedeš dvije sedmice odmora, uživaš u plažama, noćnom životu, delikatesama, ženama (hm, vi koji ste u sretnim vezama, nemojte pomisliti da vas tjeram na bludničenje), odličnom provodu. Mjesto na kome možete brzo i učinkovito napuniti životne baterije.

Zašto smo se vratili baš ovdje? Pa, tad smo svjedočili najvećem iznenađenju (možda je Leicester napravio veće i to iz razloga što je u pitanju ligaško, a ne kup takmičenje) kojeg je prosječan ljubitelj fudbala mogao doživjeti. Grčka na krovu Evropu. Grčka! Uh, evo i dvanaest godina poslije jedva da mogu povjerovati u ovo. Vjerujem da bih, da se mogu vratiti toliko u prošlost, opet davao pogrešne prognoze, uplaćivao gubitne tikete, nervirao se i psovao. Vi?

Možda da se prvo vratimo na kvalifikacijski ciklus koji je prethodio Evropskom prvenstvu u Portugalu? Fokusirat ćemo se na grupu 6. Znate li koje reprezentacije su sačinjavale istu? Pomoći ću vam: Španija, Grčka, Ukrajina, Armenija i Sjeverna Irska. Nakon što su izvučene grupe, fudbalska javnost je s pravom proglasila Španiju za favorita grupe. Naravno, kad se pravi račun bez krčmara, obično se nešto iskomplikuje. Tako je bilo i tada. Na opće iznenađenje, Španija se morala zadovoljiti (samo) drugim mjestom i čestitati Grčkoj na fenomenalno odrađenim kvalifikacijama (Grčka je primila svega četiri gola u tom ciklusu i to u prve dvije utakmice koje su, koja slučajnost, izgubili sa po 2:0. Doduše, nisu briljirali u napadu – postigli su osam golova na isto toliko utakmica). Otto Rehagel je od 2001. godine (tada je došao na mjesto selektora Grčke) stvarao ekipu koja će, kako se poslije ispostavilo, nakon nepune tri godine osvojiti Evropsko prvenstvo. Neću vas tušiti pričom o ovom ciklusu, neću pisati o sjajnoj odbrani, odličnoj transformaciji u fazi napada, požrtvovanosti, nacionalnom naboju... Neću, jer bih onda skromnu kolumnu mogao pretvoriti u veoma loš i nimalo čitljiv roman. A to mi, vjerujte kad Vam kažem, nije u planu.

Dakle, nakon uspješno završenih kvalifikacija, reprezentativci Grčke su sa osmijehom otputovali u Portugal. Taj osmijeh nisu skidali do kraja prvenstva. I dan danas se čudim kako na Olimpu ne postoji Zagorakisovo kupatilo, u kome bi se sigurno okupalo mnogo više posjetilaca negoli u Zeusovom (kad smo već kod Zeusovog kupatila, zabranjeno je kupanje u istom, ali to nije sprječavalo mnogobrojne turiste iz naših krajeva da “osjete” vodu antičkih bogova).

Da ne duljim, idemo dvanaest godina unazad. Domaćin Portugal, Španija, Grčka i Rusija su sačinjavale grupu A. Opet Španija i Grčka u istoj grupi. Grci nisu briljirali, nisu im davane velike šanse (kladioničari su ih smjestili na posljednje mjesto u grupnoj fazi), ali kao i u kvalifikacijama, iznenadili su fudbalski svijet. Grupu su završili na drugom mjestu (skupili su četiri boda) zahvaljujući većem broju postignutih golova od Španije. Portugal je grupu završio na prvom mjestu sa šest osvojenih bodova. Zanimljivo, Portugal i Grčka su otvorili prvenstvo, a utakmica je završena pobjedom Grka. Već tada je bilo jasno da su Grci pronašli turbe u koje su ubacivali novac kako bi im se poslije ostvarile želje.

Nakon grupne faze, Grčkoj je bilo nemoguće postići pogodak. Pobijedili su Francusku sa 1:0 (Charisteas), Češku nakon produžetaka (Dellas), da bi se u finalu opet susreli sa domaćinom Portugalom. Stadion Luz bio je poprište ovog dvoboja, koje je Grčka dobila zahvaljujući još jednom Charisteasovom pogotku. Portugalci su imali više udaraca, imali su više loptu u posjedu, stvarali su prilike, ali odbrana Grka je bila neprobojna. Grci su spretno i sretno postali prvaci Evrope i tada pokazali kako je kombinacija vrhunske odbrane i neviđene sreće sve što je potrebno. Naglasak je na sreći, vjerujte mi. Uostalom, gledali ste te mečeve, zar ne?



Sadašnjost (tačnije, 13.11.2016. godine)

Ne sjećam se da sam ikad napisao duži uvod. Inače, uvod je nekako najteži. Problem kako započeti kolumnu, na šta se bazirati, koliko pisati o nekim nebitnim ili manje bitnim stvarima, kad konačno krenuti sa pravom temom... Borba, vjerujte mi.

Dotakoh se borbe. Nešto što je uvijek “tu negdje” kad smo mi u pitanju. Ili se borimo do posljednje kapi krvi ili je borba u potpunosti izostala. Nažalost, često je ova druga opcija prisutna, posebno kad pričamo o reprezentativnim selekcijama Bosne i Hercegovine. Na naše oduševljenje, sinoć to nije bio slučaj. Sinoć smo pokazali borbu, trud, požrtvovnost... Sve ono bez čega nema nagrade. Sve ono što je potrebno kako bi se uradio bilo kakav posao, posebno kad ti je posao promovisanje svoje države (nebitno u kakvim ona problemima bila) i igranje za grb kojeg voliš. Tad ta tri faktora jednostavno nadomjeste eventualni izostanak talenta (mada, ko sam ja da pričam o izostanku talenta?).

Selektor naše reprezentacije, Mehmed Baždarević, opet je u utakmicu ušao sa dva napadača, Džekom i Ibiševićem. To je nešto od čega ne odustaje. Da li bi trebao ili ne, to je druga tema. Naravno, ova region obiluje selektorima (i sam sam takav), te će u svakom trenutku pronaći zamjerku na popis, selekciju, taktiku, formaciju, ishranu ili bilo šta što ima veze sa fudbalskom reprezentacijom Bosne i Hercegovine. To je naše i ne dirajte nam to. Imamo pravo ući u lik i odglumiti ga kako samo mi umijemo, zar ne?! To nam nikad niko ne može oduzeti. Povrede pojedinih igrača značile su (ponovnu) priliku za druge. Ovo je prilika koja se mora iskoristiti. Prilika koja se desi jednom (nekima nijednom) u životu i koja se mora iskoristiti. Jajalo je dobio povjerenje selektora da čuva leđa Miralemu Pjaniću, Hajrović je uskočio na Višćino mjesto, dok je ostatak ekipe ostao manje-više očekivan. Lulić je sa Kolašincem bio zadužen za lijevu stranu, Vranješ sa već pomenutim Hajrovićem za desnu, stoperski par Spahić i Zukanović, dok je na golu naš najbolji golman, Asmir Begović. Prvo poluvrijeme naših reprezentativaca je jedno od najboljih poluvremena u posljednjih nekoliko godina. Sjajno čitanje napada Grčke reprezentacije, odlično kombinovanje po bokovima naših, pokrivanje prostora, ubacivanja iz drugog plana. Taktički fenomenalno odrađeno poluvrijeme koje smo završili sa vodstvom od 1:0. Lulić je bio “lutalica”, ulaskom u sredinu je često odvlačio igrača kako bi Kolašinac dobio dovoljno prostora na lijevom boku, a Pjanićeve dubinske lopte su pronalazile Džeku (šteta za loše primanje u dva navrata). Trkom smo parirali Grcima, koji su, čvrsto vjerujem, bili iznenađeni našom postavkom. Mogli smo i morali smo postići još neki pogodak, ali već spomenuto ubacivanje novca u turbe je odradilo svoj dio posla. Drugo poluvrijeme je bilo drugačije. Ne puno, ali drugačije. Stvarali smo prilike, odlično kombinovali, kontrolisali tempo igre (opet, Pjanić i Jajalo), no opet je izostao taj pogodak kojim bismo zatvorili ovu utakmicu i pokazali Grcima da smo, uz dužno poštovanje prema bogovima sa Olimpa, mnogo bolja ekipa od njih. Čudne odluke Erikssona, nervoza Edina Džeke su doveli do toga da se reprezentacija Grčke više ne boji prelaziti na našu polovinu i čekati svoju priliku za izjednačenje rezultata. Da je samo nisu dočekali. U prošlosti smo mi bili ti koji smo često skidali gaće (žargonski rečeno) pred jačim protivnikom. Sinoć je Džeko odlučio biti Jim Carrey (“Maska”, op.a.) te je na samo par metara od Erikssona odlučio skinuti šorts Papastathopoulosu. Šveđanin nije imao milosti i nakon gužve koja se stvorila, odlučio je kapitena naše reprezentacije počastiti drugim žutim kartonom, a još jednom Grku čije prezime lomi jezik, mada ne u tolikoj mjeri – Papadopoulosu, direktan crveni karton. Mi smo ostali bez igrača koji je u stanju nositi dvojicu na svojim leđima, što je bilo dovoljno da postanemo mnogo bezopasniji u ofanzivi. To će se na kraju ispostaviti presudnim. Izlazak Džeke značio je dizanje morala reprezentativcima Grčke. Nisu više bili toliko fokusirani isključivo na svoj gol, sada su mogli i smjeli razmišljati o napadima.

Nekoliko minuta prije kraja, Baždarević je odlučio zatvoriti utakmicu, što se na kraju pokazalo pogrešnim. Da, lako je biti general poslije bitke, lako je iz udobnosti vlastitog doma pisati o ovim stvarima, ali mnogo je drugačije kada ste u samom centru zbivanja i kada trebate donijeti “pravu” odluku. Ta prava često bude pogrešna, ali takav je život. Nepredvidiv. Ništa drugačije nije ni u sportu. Bičakčić je zamijenio vidno istrošenog Hajrovića, Đurić našeg napadača Ibiševića, te smo u posljednjih nekoliko minuta igrali u formaciji 5-3-1. Baždarević je vjerovao kako su prekidi jedina prilika Grka, te je ubacio Bičakčića kako bismo manje brinuli o visokim loptama koje bi Grci upućivali u naš kazneni prostor. Napad smo zapostavili. Čuvalo se vrijeme (bezuspješno), nije se uopće gledalo da se zaprijeti Grcima. Doduše, Jajalo i Pjanić su bili vidno potrošeni (posebno Jajalo, mada je odigrao fenomenalnu utakmicu), kontru ni u ludilu ne može istrčati Đurić, tako da se sve vrijeme gledalo na sat. U tom nismo nikad bili dobri. Sat nam je često bio neprijatelj (Španija na Mestalli). Tako je bilo i sinoć. Posljednji trenuci susreta i grčko turbe je opet pokazalo moć. Grci postižu pogodak za 1:1 i nezasluženo oduzimaju dva boda našoj reprezentaciji. Da, nezasluženo. Govorim o prikazanom na terenu. No, to je sreća. Sreća koja je uvijek na strani Grka. Njihov najbolji igrač. Njihov jedini igrač. Srećopulous ili što bi Grci možda rekli – Fortunis. Nazovite ga kako hoćete, ali ga se dobro pazite, jer taj igrač protivniku pokazuje kako život i sport znaju biti okrutni.
"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”

Avatar
DANTES
Postovi: 19739
Pridružen/a: 30 avg 2011, 15:05
Lokacija: Arakis

PostPostao/la DANTES » 14 nov 2016, 18:11

Fino. Lijepo tebi ovo ide. Ti si nadaren za pisanje. Fali ti malo oštrine ali ti si fino čeljade i to nije tvoj stil.
IGRAJMO TAJ TANGO SMRTI

Avatar
Mokes
Postovi: 5105
Pridružen/a: 26 mar 2012, 15:09
Lokacija: Tarcin
Kontakt:

PostPostao/la Mokes » 14 nov 2016, 19:00

Jesi po zanimanju novinar, Monoloze ?

Vidi sto se Dantes ulizuje moderaciji :rol:
League winners
Yugoslavia - ★★
Bosnia&Herzegovina - ★★★
Cup winners
Bosnia&Herzegovina - ★★★★★

2nd#Tripl3t #MSN
London Paris Rome London Berlin
1992 2006 2009 2011 2015

Avatar
DANTES
Postovi: 19739
Pridružen/a: 30 avg 2011, 15:05
Lokacija: Arakis

PostPostao/la DANTES » 14 nov 2016, 19:11

Mokes WroteColonJesi po zanimanju novinar, Monoloze ?

Vidi sto se Dantes ulizuje moderaciji :rol:

Samo Monologu jer je ljudina. :kafa:
IGRAJMO TAJ TANGO SMRTI

Avatar
Heller
Postovi: 11473
Pridružen/a: 22 okt 2011, 14:10
Lokacija: Država Tuzla
Kontakt:

PostPostao/la Heller » 15 nov 2016, 14:45

Monolože stidi se sluga si režima :rol:


Natrag na “Kolumne čitalaca”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.