Analiticar

Mislite da možete bolje? Izvrstan ste poznavalac situacije u bh. sportu, ali niko, pa čak ni SportSport.ba ne želi da objavi vaš stav? Ovo je vaša rubrika.
HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 05 feb 2015, 22:28

Operacija poker aparati


Evo jednog dozivljaja iz perioda kada smo kao momcici poceli izlaziti i ludovati po kaficima. Posto je bio ratni/poslijeratni period, prica se odvija u Bosni koja bila nesto poput Divljeg Zapada, ukratko vladala je prava drustvena anarhija i mnogo stvari koje su tada bile sasvim nenormalne, sada su strogo zabranjene ili strogo kontrolisane stvari. No to je bilo neko drugo doba, zlatno nazavao bih ga, no to je tema za druge price.
Dakle tada sam imao nakih 14-15 godina i pocelo se izlaziti po kaficima. Naravno tada buduci da je bilo jos ratno ili poslijeratno vrijeme, za nas omladinu nije bilo mnogo sadrzaja. Nije se putovalo, nije bilo mobiyela, tehnologije i ostale zajebancije i jos uvijek se tada zivio normalan zivot. No dani su bili dugi i dosadno, ispunjeni visesatnim ispijanjem kafa i cistom zajebancijom i otkrivanjem tople vode. No ovo zadnje vecini nije poslo za rukom, ali ima i onih koji su to uspjeli, a bas je to tema ove price. Helem jedan od mojih jarana je upao u neke seme i kombinacije i provalio je i naucio kako se mogu samostalno navijati poker aparati. Za neke od vas mozda to i nije nista novo, no za nas u tom periodu je bila velika senzacija. Vazno je reci da su u tom periodu skoro svugje bili zastupljeni ti poker aparati i igrali se masovno i bez ikakvih ogranicnja, samo veresija haman nije bila dozvoljena. Sjednes, zovnes sisatu konobaricu, ona se nagne i navije poker i kako navija pratis kako sise iskusno plesu a to je ujedno bilo i sakupljanje materijala za nocno i ponocno drkanje...Eh kad ona navijes, krenes da igras dok se ne ukaze krimpir na saldu i onda ustanes nervozan i pisic dalje. Neki su svoj bijes zbog gubljenja iskaljivali psovanjem, pljuvanjem po ekranu aparata a nerijetki su ga i mlatili rukama, to je bila neka vrsta pozdrava do ponovnog susreta.
No ovaj moj jaran je uveo novacije kada su pokeri u pitanju i brzo se usavrsio. ovaj fazon samostalnog navijanja nije prolazio na svim mjestima nego je morala biti oredjena vrsta poker aparata kod kojih se tastatura mogla odvojiti i onda je on nekako spajao zive sto je cinilo da saldo na ekranu raste do zeljenog nivoa. No njemu je pri tome trebala pomoc minimalno jednog ili dvojice koji bi ga zaklonili dok on to odradjuje. I malo pomalo uletim ja u tu ekipu i uzmem ulogu pomagaca. Dobro nam je islo tih dana, pravo dobro. Dodjemo onako opusteni i nasmijani, zovemo konobaricu, ona dodje, i opet ono isto, navijem nam petaka ili cenera i ode. I onda mi lagano igramo i lovimo pravi momenat. Kada bi ulovili da nema nikoga ili da je teren siguran, ovaj jaran pocne sa operacijom navijanja aparata a mi ga okruzimo i zastitimo da slucajno neko ne vidi. Tada nit je bilo interneta niti kamera i alarma i slicnih zajebancija i sve je bilo mnogo jednostavnije nego danas. I onda on tako po potrebi navije nama na recimo 30 maraka, 40, 50, zavisno koliko se dogovorimo...Odigramo jos malo i zovemo konobaricu da nam isplati. Ona dodje, pregleda saldo, iskljuci i onda izvuce onaj veliki crni novcanik koji bi joj bio najcesce u teksas hlacicama ili nekoj uskoj suknjici. Uvece u sitnim satima ja bih zamisljao da sam taj novcanik prislonjen i pripojenim uz njene guzove ali i to je neka druga tema. Kada ona nas isplati, mi lijepo izidjemo, dodjemo na sigurno, podijelimo pare proporcionalno i onda svako svojim poslom. I tako je to islo iz dana u dan i mi smo lijepo zivjeli. Kao i u svakoj slicnoj prici, i mi smo se okurazili, pocelo se castiti, trositi na gluposti, rasipati. Sve je to cinilo to da smo u akciju morali ici sve cesce i zalaziti sve cesce na ista mjesta. Naravno dok smo bili pametni bilo nas je tesko skuziti jer smo vrsili rotacije i nismo ostajali upadljivi. No neko je sabrao dva i dva a potrefilo se bas da to uradi jedan jako zajeban lik, vlasnik jednog od kafica a taj lik je imao burnu kriminalnu proslost i bio je ono pravo zajeban. I tako mi jedan dan u akciji u njegovom kaficu, nigdje nikog skoro, bas nekako u ranim satima, mi kao poranili da uzmemo kintu...Sve je bilo super, mi veseli i nasijani, odradili posao i taman smo bili pri kraju igranja i htjeli zvati konobaricu da nas isplati, kad ulazi taj lik i kako ulazi zakljucava kafic. Sa druge strane, gdje je bio drugi izlaz, ulazi njegov jedan lik i cini to isto. Prilazi on nama i kaze, eh sada cemo malo popricati..Dizite se, psuje nam i majku i sta jos sve ne, i kaze hade zamnom....Mi nismo bili izbora i nije nam trebalo mnogo da skuzimo da smo provaljeni...Nema price i nema alternative..Idemo mi za njim a on nas vodi u porum od kafica gdje je jos bila i jedna kancelarija. Taj prostor se nije koristio i nije bilo dodira za javnost. Rekli su samo konobarici da ponovo otvori kafic kada mi sidjemo a nas ce kao preslusati.
Silazimo mi dole i kada smo sisli u taj podrum, poce drugacija prica. Lik poludio. Psuje, vrijedja a uslijedio je i po jedan samar sa popratnim udarcem nogom u guzicu ili ledja...Slijedi neugodna prica, mi propjevali kao pticice, nije tu bilo mnogo izbora...Sreca po nas pa je tada vladalo to bezzakonje, a uz to jos je veca sreca da njega nije interesovala ni policija niti da se o tome prica, nego su ga samo intereovale pare da se vrate i da vise ne zalazimo u njegov kafic. No problem i opsti muk je nastao kada je on izbacio cifru od kojih nam se zavrtilo u glavi. Po njegovim rijecima i njegovoj toj racunici, mi smo njemu digli oko 2200 tadasnjih maraka. Ma to je bila cifra da se zaledis. Kolutamo mi ocima i svi pobijedili od straha. Nismo mogli tu nista ni negirati a od same pomisli na tu cifru, odmah mi je nastala muka u stomaku. Eh sad on da bi ispao opasan i da bi nam dodatno ulio strah u kosti, pocinje da jos vise glumi opasnog lika i slijedi novi val batina i vrijedjanja, tip mene ste nasli majku vam vasu pa gruh udarac, samar ili slicno...Kada se malo smirio, kaze ovako...evo vam prijedlog najbolji za vas..znam da je to puno para za vas kokuze, vratit ce te mi pola od toga, eto neka bude 1000 maraka i dajem vam tacno tri dana..O ovome niko nista nece znati i vise da vas ovdije nisam vio ni na pokerima a ni kao goste..imate 3 dana i da mi donesete 1000 maraka inace ce te imati ozbiljne probleme sa vama a onda necu biti ovako uljudan...Hajd sad kaze napolje i vratite pare i da vas nisam vise vidio u objektu....
Izlazimo mi i odmah je uslijedio krizni sastanak...Kako za 3 dana naci 1000 maraka....a nikome od nas vise nije ni na um palo da uradimo nesto slicno....slijedi nastavak....

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 05 feb 2015, 23:46

nastavak...operacija poker aparati


Sjeli nas trojica i sacini krizno vijece i treba sad skontati kako namlatiti 1000 maraka za 3 dana...Stvarno bila nemoguca misija..U prvom trenu nismo ni pomisljali neke negativne radnje i nista ilegalno...Ali koliko god da smo mozgali i sta god da smo skontali, posteno za 3 dana nema sanse da skupimo ni 100 maraka, i to da se razgulimo...a to nije ni blizu 1000....hajd ovako, hajd onako, ali nista pametno da skontamo..a vrijeme ide....do kraja dana sve je bilo bezidejno i nista konstruktivno...nismo bili ni blizu...Poceka je i panika ali izbora nismo imali, morali smo roditi tih 1000 maraka inace ce biti pravo gadna situacija...Najgore u svemu je sto nas problem nismo mogli nikome predociti kako bi trazili pomoc jer je to vec bio veliki skandal i bili bi zapecaceni kao momci skloni kriminalu i od tih boja poslije niko nas ne bi mogao oprati...A pare smo mostali roditi..Sa druge strane niko od nas nije imao ni banke u dzepu niti je imao kakvih naznaka da ce biti bilo kakvih promjena po tom pitanju...Vrti tamo, vrti vamo i nista pametno nismo mogli da smislimo..Na dnevni red su pocele dolaziti i ilegalne stvari...Najvise smo se fokusirali da nastavimo operaciju pokera u naredna 3 dana i da vidimo koliko cemo skupiti..No operacija po mjestima na kojima smo do tada radili nije dolazila u obzir jer je bio ogroman rizik da je ovak lik koji nas je provalio upozorio i neke od ostalih vlasnika jer manje vise svi su oni bili u dobrim odnosima i rizik je bio ogroman...Alernativa je bila da skroz promijenimo sredinu ali i tu je bio ogroman rizik jer ne znajuci ko je vlsnik objeksta, postojala je velika mogucnost da tih dana naletis na kakvu budalu koja bi odmah pucala ukoliko bi propala akcija..Smisljali smo mi i druge planove i kombinacije ali nikome se od nas trojico nije upustalo u te avanture jer je samopouzdanje blo na nuli a takodje i samo takvo iskustvo je na nuli sto bi znacilo da je ogroman rizik da cemo biti provaljeni....Tog prvog dana nista nismo smislili i razisli smo se svako na svoju stranu...Ja sam ptisao kuci, odradio redovnu drkicu i na spavanje...Toliko sam bio u soku i teskom stanju da mi je trebalo 2-3 puta vise vremena nego obicno, a na kraju i nije bio toliki uzitak....
Probudio sam se sa parolom novi dan, nova nafaka...Ponovo smo se nekako skupili na kafi ranije tog dana i poceli da kujemo planove...Vec nakon nekog vremena, veoma izrevoltiran sa nemogucnosti da nadjemo neko rijesenje, kazem ja onako mahinalno, e **** nemamo nista in da prodamo....Bas u tom trenu, pogled sve trojice nas bio je usmjeren na ulicu gdje je neki ludjak u autu sjeo na sirenu jer je ispao neki problem na ulici...I onda ovaj jedan od nas trojice poskoci i oci mu zablistase i promjeni izraz lica iz tmurnog i zabrinutog u vedro i uzbidjeno..Kaze on da ima prijelod..Mi se u sekundi pretvorismo u usi...Prica on da je prije nekoliko dna ispred zgrade cup oricu kako jedan od njegovih komsija hoce da proda starog Golfa keca...Poenta je bila da ga on nije palio jos od kako je rat poceo i da je Golf garaziran cijelo vrijeme i bilo je tu price izmedju komsija od toga u kakvom je stanju pa do toga koliko bi kostao..Kaze on da bi se tu mogao napraviti neki posao...Mi sad kontamo, kakve veze mi imamo sa tim i gdje ces naci nekoga da kupi auto a pogotovo u tako kratkom roku..Kzze on da ima nekoliko adresa gdje bi mogli pitati...Mi izbora nismo imali i to je bila do tada najbolja ideja kako mozemo doci do neke vece sume novca u tako kratkom roku...Dal je to bila sreca, dal slucajnost ili neka visa sila ali nismo ni slutili sta ce nam se desiti....Na prijedlog kolege, odemo na vrata kod jednog lika sto se bavio sa svim i svacim i sto je imao love i koji se bacio svim i svacim....Prije toga smo uz put tamo do njega skovali neke price i gluumimo tezu socijalu i kada smo tamo dosli, liku smo poceli pricu od Kulina Bana dok nismo dosli do Golfa...Njemu smo rekli da imamo povoljno ali da zelimo znati koliko moze on dati...Drz nedaj, drz nedaj, kaze on ako je auto u redu da moze odmah dati 4000-5000 maraka zavisno od stanja auta jer kaze ako se auto registruje da on ima dalje musteriju.....Rekli smo mu da cemo razmisliti...Sa tom svom pricom i sa informacijama koje smo dobili, idemo kod komsije od ovog operatora poker aparata. Putem smisljamo drugu stranu price i kada smo komsiji dosli na vrata, opet pricu pocinjemo iz proslog vijeka dok nismo dosli do Golfa. Kaze on da se malo raspitivao i da nema sanse da proda Golfa ispod 5000 maraka..Dakle nas tu nema nigdje i nekako na vratima ostasmo kao popisani.....Uz koemntar "**** propade nam plan", otisli smo i sjeli na jednu klupu...Niko nista nije ni pricao niti komentarisao...No tada ovaj lik odluci da mi ponovo odemo i da mi njemu ponudimo 3000 maraka i da ce pare dobiti odmah i u kesu, pa sta bude da bude....Vratimo se mi i kazemo covjeku da smo razmislili i kazemo da ima spremna musterija ali da moze dobiti odmah 3000 maraka i nista vise i ako se predomisli da nam se javi...Covjek se naljuti, i uz komentar da auto sada vrijedi 5500 maraka, zatvori nam vrata...
Mi se nakon toga utuceni i ubijeni u pojam razidjemo kucama i svjesni da nam je ostalo nesto vise od dan vremena dok nas lik pocne ganjati, poceli smo se uvlaciti sami u sebe i svoje tegobe...Situacija nije bila nimalo ruzicasta....Ujutro me budi zvono na vratima i vidim ludjacki osmjeh i kez od uha do uha ovog operatera. Kaze da mu je taj komsija jutros dosao na vrata i kaze da pristaje na 3500 maraka sa tim da se pare domah daju i da se auto vozi....Odmah smo se skupili nas trojica i odemo ponovo kod onog lika sto se bavi preprodajama. Tamo mu opet spucamo neke nove price i taj put cemo se malo vise otvorili i djelimicno prkazali situaciju i objasnili da smo u zestokim ****, nismo rekli sta je problem ali smo objasnili da nam hitno trwba para i da ce dobiti to auto za 4500 maraka sa tim da ako pristane na to cijenu i ako kupi auto da cemo mu biti veliki duznici i da cemo mu odraditi sve sto treba u narednom periodu...Uslijedila je procedura i on je odmah krenuo da vidi auto...Sreca je velika da je on odlucio da ispostuje taj nas dogovor i druga i mnogo veca sreca je da je Golf bio u odlicnom stanju. Sjecam se da je odmah upalio i kasnij da kada ga je ovaj oprao da je zablistao i bio kao nov...Sve se poklopilo kao u prici...Covjek je odvezao Golfa a mi smo dobili (ne)zasluzenih 1000 maraka..Problem se rijesio. No ovaj covjek sto je kupio Golfa je rekao da je previse placen i da za ovo nije trebao dati vise od 4000 maraka ali da je i nama izisao u susret te da cemo za njega moraditi odrditi neke poslove..srecom ispostavilo se sve je bilo legalno..Jednom smo mu pomogli da seli neke stvari, jednom smo mu pomogli sa utovarom i istovarom gradjenskog materijala za neku vikendicu i jednom smo prebacivali i slagali neko staro zeljezo, sve dzaba ali sa velikim uzitkom...

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 06 feb 2015, 00:00

Za sljedeci put slijedi "operacija herbar"...dokaz da se sve moe dogoditi i to onda kada se tome i najmanje nadate....

Avatar
Frankie
Postovi: 2354
Pridružen/a: 19 maj 2013, 13:04
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la Frankie » 06 feb 2015, 01:00

Vrhunski, nema sta :clap:

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 06 feb 2015, 21:40

Operacija "herbar"


Ovo je jedan u nizu od mojih nezaboravnih dozivljaja, no prica je golicavog sadrzaja pa po uzoru na svjetske i europske norme, zelim skrenuti paznju da se ne preporucuje za citanje osobama mladjim od 18 godina, a takodje i oni preko 70 godina a pogotovo oni sa srcanim problemima, trebali bi citati uz prisustvo jednog ili oba roditelja....


Ovaj dogadjaj se desio kada sam bio 4. ili 5. razred osnovne skole. Bilo je proljece pa mozda i pocetak ljeta i blizio se kraj skolse godine. Izmedju svega ostalog za jedan domaci zadatak smo imali da ispunimo onaj herbar. No tu smo mi kao i u svemu podobro kasnili. Dok je velika vecina taj herbar popunjavala mjesecima i skoro ga ispunil do kraja, kod nas je bio skoro prazan i onda kad nam je voda usla u usi poceli smo da lutamo po livadama i sumama da nadjemo ono sto se moglo naci mada situacija nije bila obecavajuca jer dosta toga je ostalo u drugim godisnjim dobima. Helem jednog dana smo otisli u jednu sumicu u blizini naseg naselja i tamo smo trazili neke trave i listove. Bilo je to nenaseljeno i pusto mjesto a tom relacijom su veoma rijetlo prolazili ljudi, uglavnom samo rijetki prolaznici koji su isli dalje u sume i planine ili koji su se iz istih vracali u naselje.

To je bio zaista prelijep suncan dan i sem cvrkutanja ptica i nase galame i smijeha nista se drugo nije moglo cuti. Mi smo kao i uvijek bilo raspolozeni i zajebavali se i provaljivali. Bilo nas je u grupici 6-7 i samo smo se smijali i sprdali na racun tog herbara i uciteljice ali i onih koji su tim glupostima davali neku vaznost. Raspolozenje je tog dana sjecam se bilo nesto eksta i puno smo se smijali i provaljivali. Odjednom sumsku tisini i idilu poceo je da remeti neki cudan zvuk. Stali smo u mjestu i ukocili se i prisluskivali sta se dogadja. Bio je to zvuk nekog auta koji se priblizavao lokalitetu na kojem se mi nalazimo. Mi smo bili na uzvisenju, nekih 70-80tak metara iznad nekog malog puta. Nije to bio put namjenjen za auta, nego je bio vise neki prolaz kuda su ljudi vozili kolica ili nesto slicno. Za auta je bilo totalno nenamjenjeno ali eto bili smo svjedoci da tu moze doci i auto. Ocigledno ga je vozio neko ko je lokaciju poznavao poprilicno dobro. Auto se zaustavi nekako tik ispod nas i odmah se ugasilo. Mi se samo zgledasmo jer je to bilo jako neobicno, na tom mjestu zaista smo mogli svasta ocekivali ali ne i da ce neko doci sa autom, jer hem je nepristupacno hem u okolini naselja postoje druge lokacije za izlete, piknike i slicno...Kroz zbunje ili krosnje grana smo provirivali dole na put i vidjeli smo kako iz auta izlazi neki covjek. Izisao je i razgledao okolo i kao da je provjeravao da li u blizini ima kakvih ljudi. Nakon toga se ponovo uputio ka autu, usao je i zatvorio vrata. Mi smo ocekivali da ce on upaliti auto i vratti se nazad, no to se nije desilo. Vise od toga niti smo znali niti smo mogli vidjeti. Kako se auto nije upalilo i nije otislo, a kako iz njega ponono niko ne izlazi, to nam je privuklo paznju. Tiho se dogovorimo da se malo spustimo prema putu kako bi vidjeli o cemu se radi.
Veoma oprezno smo se provlacili kroz zbunje i izmedju drveca i spustali smo se ka dole i priblizavali se putu. Kada smo dosli na nekih 40-50 metara iznad auta, imali smo bolji pogled. Virili smo iz zelenila i u autu smo vidjeli tog covjeka i jednu zensku. Vec su oni poceli da se grle i ljube na prvim sjedistima. Odmah smo mi skontali o cemu se radi i odlucimo da se jos malo primaknemo radi bolje pogleda. Priblizili smo se auto na nekih 20-30 matara i svako je zauzeo svoju pozu i dobro prikriven je virio prema autu. Znali smo da svasta moze biti. Lik je poceo da zvalji zensku i vidjeli samo kako je dira svukud po tijelu a uslijedilo je i skidanje odjece. Uzburkale su se strasti i uzbudjenje, kako kod njih tako i kod nas jer za nas su to bila prva ali ogromna seksualna iskustva. Svi do jednog smo se pretvorili u oci i usi. Kada ju je covo raspakovao predjose oni na zadnje sjedista a dok je ona prelazila mi smo po prvi put vidjeli prave i zrele zenske sise. Zenska je bila crnka i dosta vidoka i krupna onako a imala je zaista velike ali lijepo gradjene sise..Nama je pjena na usta pocela ici od uzbudjenja a i koljena su kleckala...Nimo mogli vise prici autu je je bila opasnost da budemo otkriveni a i u slucaju da nas lik provali bilo bi opasno jer bi nas lakse mogao stici. A pored toga nanize je bilo manje zaklona i bili smo primorani da ostanemo na toj distanci. Vidjelo se poprilicno dobro jer je auto bilo parkirano tik ispod nas. Sjecam se da kada su presli na zadnja sjedista da u pocetku nismo mogli vidjeti sta rade, no onda je uslijedila prava akcija. Zenska se okrenula bas prema nama a on je stao iza nje i krenuo je da je karindja odzada. Mi smo ostali bez teksta. Pogledi su najvise bili upereni ka njenim bujnim sisama koje su se talasale i tresle u ritmu ****. Nismo mogli vjerovati sta se dogadja. Paralelno sa tim poce i Stojadin da se trese i ljulja. Kod nas djece je srce pocelo da lupa od uzbujenja kao da smo mi u glavnim ulogama. A zenska je bila tako dobra i jebozovna da mi njeno lice i dan danas ponekad dodje pred oci. Dobro ju je lik odradjivao i mogli se primjetiti da dobro uziva. Gledali smo mi to nekih 10tak ili 15 minuta i bilo smo kao traumatizirani od uzbudjenja. No nakon nekog vremena proradi kod nas opet ona ludorija i opet smo poceli da se prizivamo pogledima izmedju i da smisljamo neke gluposti. Poceli smo se dosaptavati sa ciljem da nesto smislimo i onda nam na um padne da nagovorimo ovog jednog Keno da zvizdi iz sveg glasa. On je inace dobro zvizdao i imao je dosta krupniij glas od njih. Nije trebalo puno da ga nagovorimo i Keno je rekao da se svi dobro sakrijemo a on je poceo da zvizdi koliko je mogao. Mi smo nastavili da gledamo akciju i sise koje su se tresle i da vidimo sta ce biti. U pocetku se nista nije ni desilo jer vjerovatno oni nisu ni culi, no nakon ucestalog ponavljanja oni su se odjednom trznuli i sjedose na sjedista. Keno je tada usutio i svi smo se posakrivali kako smo bolje mogli. Nakon par trenutaka izlazi lik ponovo iz auta i poce da obilazi oko njega i razgleda svuda okolo. Bila je mrtva tisina i sem ponekog cvrkuta pticice nije se moglo nista cuti. A mi se se gusili od smijeha, ali u sebi. Cim pogledas nekog do sebe, hoces da ruknes od smijeha, ali smo se duzdrzavali. Kda je lik sve razgledao i vidio da nema nikoga, vrati se on u Stojacin i nedugo nakon toga ponovo poce akcija. Ovaj put se on popeo na nju i onda sem njegovih rutavih guzova i njenih razapetih nogu, nismo mogli bas puno toga da vidimo. Cim se Stojadin poceo ponovo da ljulja, Keno se zadao za novu turu zvizdanja. Trznuli se oni i prestadose ponovo i nakon par trenutaka izidje lik ponovo iz auta, ovaj put na vrata koja su gledala ravno u nas. Na sebe je navukao samo majicu i dole hlace i ponovo poce da osluskuje i gleda oko auta. Ovaj put je napravio nesto veci krug i bio je nesto detaljniji, ali nije mogao nista skontati. Kada bi uputio pogled prema nama, nama bi srce stalo u petu....Vrati se on ponovo u auto ali ovaj put umjesto akcije, sjedose oni nazad na sjedista i nesto su pricali i zapalise cigaretu...Nama je to omdah bilo dosadno i smisljali smo sta dalje da radimo. Odlucili smo da sacekamo i vidimo sta ce se desiti. Nakon nekih 5 minuta pocese oni ponovo da se karaju. Ovaj put on je sjeo na sjedista a ona na njega i pocela da ga jase. Imali smo odlican pogled i gledali smo kako se ona rukama drzi za sjedista i jase dok se njene sise njihale se gore dole. Uzivali smo u tom plesu..No ludjak Keno iznenada i bez ikakvog predhodnog dogovora ponovo nastavi da zvizdi i ovaj put baci punu saku hrastovih zireva na auto. Naravno, to je bio znak da se odmah ustaje i bjezi. Digli smo se iz svojih jazbina i poceli smo da bjezimo. Penjali smo se prvo gore dalje u sumu a onda kada smo vidjeli da nam lik nije za petama, malo smo se smirili i krenuli u drugom pravcu. odozdo smo culi lika koji je nesto dozivao, galamio i najvise psovao....Kada se Stojadin upalio i krenuo, to je bio definitivni znak da nema opasnosti. Te **** se ja sjecam kao da je bila prije pola sata a od toga ima vise od 30 godina...Ne znam da li je zbog toga sto je to bilo prvi put da vidim golu zenu, da prvi put vidim pravi sex, sto pri put vidim zrelo zensko tijele i zrele sise, ili je zbog toga sto je ta zenska zaista bila dobra riba, ali ta **** mi je doista posebna i uvijek je se rado sjecam. A da ne pricam o tome koliko sam dlanove gulio danima i mjesecima nakon toga..To mi je mjesecima nakon toga bio glavni materijal za tjelesnu filskuturu....

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 06 feb 2015, 22:08

Moj prvi susret sa realnim pogledom na situaciju


Moj prvi susret sa realnoscu desio se jos u osnovnoj skoli, bio sam mozda 3. ili 4. razred kada je uciteljica iz citavog razreda izabrala bas mene da zastupam nasu skolu, ili barem onaj bio od 1. do 4. razreda na nekom opstinskom takmicenju. Poenta je bila u tome da sam ja bio jedan od najboljih ucenika ali sam ja bio klikeras i naucim samo ono sto vidim i sto cujem i sto ne zanima. A bio sam lijen i nikada nista kod kuce nisam ucio. Tako sam iz matematike i slicnih predmeta bio klasa za sebe i uvijek ubjedljivo najbolji dok mi vecina drugih stvari nisu isle jer me nisu ni zanimale. Eh sad, kako je tada doslo do nesporazuma ja zaista ne znam. Imali smo mi dobru i veoma perspektivnu i ambicionu uciteljicu koja je podosta i patila od dokazivanja. Ko ono, ako vec ona nije uspila i zuvotu, neka svi vidi, a pogotovo cijela opstina, kako su njena djeca, to jest njeni ucenici pametni.
I odluci ona da izabere mene za to takmicenje. Ja tu nisam imao puno izbora i upao sam u igru. Sjecam se da je ona meni govorila da se spramam, a ja to naravno nisam radio i uvijek sam potvrdjivao da se spremam. Isao sam ja nekoliko puta i prije toga i nakon toga, ali koliko se sjecam uvijek je bila matematika i pitanja iz matematike. No doista ne znam kako se to desilo ali taj put kada sam dosao na takmicenje, bila su pitanja iz prirode i drustva i slicno. Dakle upao sam tamo gdje me uopste nista nije zanimalo i gdje sam bio truba. A opet ne znam zasto i ne znam razloge, ali za to takmicenje se uciteljica dosta pripremala i davala mu veliki znacaj i imala velike ocekivanja. To je sve bio jedan veliki nesporazum.
Sjeo ja i dobio ona pitanja, i pokusavam ad citam al znam odmah da ja o tome pojma nemam. Odgovorio sam neke gluposti na par prvih pitanja a poslije nisam nista ni pisao i sacekao sam da se to zavrsi, predao svoj papir i izisao. Odmah na izlazu me uciteljic pita kako je bilo, a ja kazem onako hladno da je dobro i da sam odgovorio na vecinu. Vidio sam ja odmah na njenom licu veliko razocarenje jer je ona mislila i ocekivala da cu ja to tamo poderati. No kada sam joj jos rekao da su sva pitanja bila iz prirode i drustva i slicno, ona zapade u veliko razocarenje. Srecom rezultate nismo odmah primili neko su obicno dolazili u skolu nakon nekoliko sedmica.
Eh, kad su rezultati stigli, ona je bila jako uzbudjena. Nije ona to htjela ni otvoriti nego je onako tu kovertu donijela iz zbornice i na casu sva uzbudjena pred svom djecom prvo mene nahvalila oa rekla da vidimo sta je uradio na takmicenju i kakvi su razultati. Kda je otvorila kovertu i pocela da cita, zena zamalo nije pala sa stolice. Sjecam se da je zamucala govoreci "pa, pa, pa, ti si osvojio 0 poena"......Nakon toga cijela ucionica prsnu u smjeh, zavladalo je ludilo...Ona je odmah zapjenila od bijesa a mene je bilo stid...Moj jedini komentar sjecam se bio je, pa rekao sam vam da su pitanja bila iz prirode i drustva....Ponovo se sva ucionica pocela smijati do ludila....Ona je sjecam se bila zamalo rekla; "e ****", ali to je preskocila, pa je samo rekla da je trebala znati i poslati nekoga drugog.........

Avatar
Interista
Postovi: 2758
Pridružen/a: 05 jul 2010, 19:16
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la Interista » 11 feb 2015, 23:56

Nije valjda opet pao ban...

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 12 feb 2015, 14:28

ziv sam, pisat cu dok nadjem vremena..Ne znam ni cita li neko ove budalastine...

Avatar
firefirefirely
Postovi: 3156
Pridružen/a: 22 dec 2013, 00:11
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la firefirefirely » 12 feb 2015, 14:54

Naravno da cita :mrgreen: :thumbup:

Avatar
UnSub
Postovi: 346
Pridružen/a: 11 jul 2014, 17:30
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la UnSub » 12 feb 2015, 15:42

Au svaka cast tek sad sam vidio, cekam nastavke

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 12 feb 2015, 16:27

Hajd kad stignem nastavit cu sa pisanjem..Obecao sam vam ispricati kako smo ja i rodjak krali auto od starog a i kako smo pobjegli od kuce....

Avatar
Otelo
Postovi: 33338
Pridružen/a: 26 nov 2012, 17:42
Lokacija: Dark side of the moon
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la Otelo » 12 feb 2015, 16:28

Hocel biti sta od nastavka karijere u Dortmuntu ? :P
"One of the things I keep reminding players is that when you're lost in a fog, you must stick together. Then you don't get lost. If there's a secret about Liverpool, that's it."

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 12 feb 2015, 20:11

Otelo je napisao/la:Hocel biti sta od nastavka karijere u Dortmuntu ? :P

okacio sam kopacke o klin.... :D no nije nikakav problem da napisem nastavak moje bogate i uzbudljive karijere, sto kao igraca, sto kao uspjesnog trenera :-)

Avatar
Otelo
Postovi: 33338
Pridružen/a: 26 nov 2012, 17:42
Lokacija: Dark side of the moon
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la Otelo » 12 feb 2015, 20:12

HimzoLee je napisao/la:
Otelo je napisao/la:Hocel biti sta od nastavka karijere u Dortmuntu ? :P

okacio sam kopacke o klin.... :D no nije nikakav problem da napisem nastavak moje bogate i uzbudljive karijere, sto kao igraca, sto kao uspjesnog trenera :-)
Pa pisi :pray: :pray:


Kad citam tu karijeru doslovce mi suze idu od smijeha :salut:
"One of the things I keep reminding players is that when you're lost in a fog, you must stick together. Then you don't get lost. If there's a secret about Liverpool, that's it."

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 12 feb 2015, 21:33

Bit ce i to, no prvo ono sto sam obecao, sjecanja iz mladosti.......

Kradja auta - "kad macka nema, misevi kolo vode"


Ovo se desavalo u ratno dobra, tacnije nekako krajem rata, dakle mozda 1995. godine,nisam siguran, nije ni bitno a ko da vas to i zanima...Tad je vec kod mene pubertet proradio a rodjaka koji je inace stariji nekoliko godina je taj pubertet tresao vec godinama i tada mu je ja mislim bio u vrhuncu..Taj je tih dana ja mislim drkao po 10 puta na dan...Tih dana stari je jos uvijek isao na borbenu liniju i isao je vecinom u intervalima od 5 ili 7 dana, dakle 5 ili 7 dana kuci a onda isto toliko na liniji...Eh tih dana kad bi on isao na liniju, za nas je nastajao praznik..Ne u tom smislu da smo slutili zlo ili da nam je bilo drago, jer naravno i ja sam od krvi i mesa i kad bi stari isao na liniju bilo je i placa i tuge i suza...No kada bi on otisao, mi bi bili gospodari situacije jer nas niko nije kontrolisao..Radili smo sve i svasta no kako je bilo ratno doba, bilo je malo toga pristupacnog..Ali ipak zivot se odvijao samo u carsiji a najvise po mahali...Tada smo mi bili u fazi kada se trebalo dokazivati, narocito pred curicama a prerasli smo taj period kada smo to radili marisanom i sakama..Tada ako bi se marisali to je bilo sa suparnicima, iz interesa ili suparnistva, nije bilo bespotrebne marisane...Sa druge strane nismo bili neke pegle ili talenti da se dokazujemo sviranjem gitare, pjevanjem slikanjem, naucnim radom ili slicno...Ono sa cime smo mogli zadiviti curice su bile gluposti ili igranje fudbala u mom slucaju a buduci da cure nisu bile niti nesto narocito zagrijane ni za jedno a ni za drugo, moralo se smisljati nesto novo..Uglavnom mi smo se tu slabo snalazili jer smo bili burni momci a mjesta i prilike za dokazivanje i pred radjom i pred curicama zbog svih pomenutih razlog je bilo malo..
No kako je rodjaka ozbiljno tresao pubertet, dosao je do jedne paklene ideje...A ona je glasila da kad vec starog nema i kada znamo da su male sanse da bahne iznenada, da iz garaze klepimo auto i da se vozamo..Na taj prijedlog ja nisam nesto puno razmisljao jer tih dana se najmanje razmisljalo..Odmah sam ja nekako i pristao na to i odmah smo bili spremni za akciju..Ja sam znao voziti tada, onako solidno, ucio sam pomalo i zanimalo me i pratio sam a imao sam malo i prakse..A rodjak malo manje, no reko ja cu mu pomagati gdje zapne...No gllavni problem u svoj ovoj prici je bio kako ostati neprimjecen jer ko god da nas vidi i prepozna u autu i kaze starom, to bi znacio ogroman problem, jer hajd **** auto ali sa tim glupostima stavljamo svoju glavu u torbu, mada u to radno doba najmanje se pricalo i razmisljalo o saobracajnim nesrecama a svakkao nismo ni znali sta znaci saobracaj jer se nije vozilo i svi su kao i moj stari cuvali ono malo goriva u autu za ne daj Boze...No kada mi stavimo na vagu sve te kosekvence koje nam prijete i onaj osjecaj kada te neko od nase raje vidi za volan a pogotovo ako se to radi o nekoj trebi i jos ako se ona nasmije, ma **** krizu i probleme, daj odmah gas i gazi..Takva je bila filozofija...Ali umjestnost je bila ostati neprijmjecen..Olaksavajuca okolnostje to sto su ljudi vecinom bili na linijama, a si su glavni kandidati da nas otkucaju, jer u mahali ko god da nas je od starijih vidio sigurno bi rekao starom, to je bila najveca prijetnja no srecom vecinom su bili po linijama...Kontali smo da ako nas provali neka od zena da je manja sanse da ce nas otkucati jer zene se ne mijesaju u ovakve poslove, a stari moj nikada nije gotivio mahaluse i tracare pa je sa njima rijetko i dolazio u kontakt...Stariij ako nas i vide, tu je vec bila mala sansa da nas prepoznaju jer oni jedva primjete boju auta kako su polucoravi, a onda nema sanse da prepoznaju o kakvom i cijem autu se radu a tek onda da nas dvojicu skuze i prepoznaju u autu je bilo nemoguce, to je ko kad trazis iglu u plastu sijena...Stoga smo mi to sve tako prekontali i upustili se u avanturu..Trazio bi se tren kada je bilo pusto i zatisje u mahali i onda bi mi nastupili, krehnuli auto, izvukli iz garaze i sa gasom projurili kroz mahalu...ako bi sreli kod od raje, uslijedilo je stiskanje sirene, dizanje ruku i nogu, urlanje, izazivanje, i slicno...E ako bi koja trbeba naisla ulicom, to je bilo ko da smo dobili na lotu..Mi bi se onako uozbiljili i trazili ukrstenje pogleda, jer to je jeste bio jedan od glavnih razloga nase avanture..
Bilo je tu svega, pocelo se pricati o nama i vec smo podigli svoj rejting u mahali, uglavnom medju nasom rajom...Malo po malo i rodjak je postajao bolji pa je sve vise dobio priliku da preuzme volan i vozi..Hahahah a kad ga se tek sjetim kako se pravio vazan pa prvim sjedistem dok bi ja vozio..a mahalom kada prolazimo ko da Tita vozim, kako se sve on pravio vazan i kakve je sve poglede imao, kao da je Al Capone i da je opljackao svicarsku baku pa u gepeku vozi milione....
Stari kada bi dosao sa linije, nije mogao nista primjetiti jer auto nije ni palio...Niko nas nije cinkario a i mi bi bili jako oprezni kada bi krali auto i uvijek smo trazili momenat kada nikoga nije bilo na vidiku u mahali, klepili bi auto i odvezli ga van naselja ili isli u druga mjesta..Sve je bilo super i sjajno, kao u prici, sve do jednog dana...Poceli smo se mi i kurciti i poceli malo neoprezno da vozimo, ono lezerno, ko da iza sebe imamo hiljade predjenih kilometara..Jednog dana vozili smo kroz neke seoske puteve i ja sam iz krivine izisao sa malo jacim gasom, kad sa druge strane neki seljak na traktoru vozio sijeno koje je brat bratu zauzelo skoro cijele dvije trake..Ko seljak, on bi natovario na mali traktor onoliko koliko se tovari na 5 slepera, samo da ustedi...No nije to bio jediin problem, taj traktor je bio u nasoj traci jer je prestizao neko biciklo...Isli smo ravno na traktor no kako nisu bile velike brzine u pitanju, bilo je mjesta i vremena za manevar...Naravno prva pomisao je bila izbjeci sudar i tako sam i postupio i autom sam sletio sa ceste..Srece u nesreci je da se radilo o ravnom terenu i nisam ni u sta udario....Naletio sam na neki neravan teren i volan sam cuvao cvrsto i osjetili smo sve kako se trese a dole od pod auta je strugalo i lupalo kamenje i sve ostalo na sta smo nailazili...Auto se zaustavilo a mi smo odmah izletili iz auta...Bili smo jos u soku, a onaj seljak je zaustavio traktor i koji je to seljacina bio, on nije ni sisao sa onog **** traktora da vidi je li sta sta ozbiljno desilo, nego je samo stajao na onom traktoru i poceo nesto da dovikuje, kao da doziva ovce na planini...Ja i rodjak kako smo bili onako u soku odmah smo se sageli i uzeli kamenje i bacali na njega i **** smo mu sve sto nam je na pamet naumpalo..zakamenjali smo ga sa distance odmah a seljak je hladno upali traktor i nastavio dalje kao da se nista nije ni desilo...To je nama uistinu i odgovaralo jer morali smo ostati neprimjeceni...Mi smo pregledali auto i onako na prvu ustanovili da nije bilo neke vece stete...Upalili smo auto i odlucili smo se vratiti pa cemo u garazi na miru pregledati sve i malo ocistiti prljavstinu.. Sve smo mi to u garazi odradili i ustanovili da nema nikakve stete i malo nam je laknulo jer smo mislili da smo dobro prosli...Al nista od toga...Sutradan kada sam usao u garazu osjetio sam miris benzina..Kada asm pogledao ispod auta, imao sam sta da vidim, ogromna bara od goriva ispod auta..Haman smo u onom slijetanju naletili na nesto sto je ostetilo cijev ispod auta za dotok goriva iz rezervara...U jebote, pomislio sam, sta sad....E za ovo cemo garant najebati i prvo sto mi pade na pamet je ono koliko smo batina dobili kada smo rezali antenu kada smo bili djeca...Sada smo bili u teskoj i naizgled neizlaznoj situaciji...Sve opcije oko opravke su otpadale jer u svakoj od njih mi bi bili provaljeni a kao drugo nismo imali ni feninga u dzepu...Kontaktirao sam i strucnjaka rodjaka i u svoj toj panici i krizi, konstatovali smo da je najbolje da se usutimo i da nista ne diramo i ostavimo auto kao i jest, jer na kraju krajva, nije novo auto i uvijek se moze desiti da se sam desi neki kvar...Nista nam drugo nije padalo na pamet...
I bez obzira sto je situacija bila onakva kakva jest, ja sam se radova sto taj dan stari dolazi sa linije zivi zdrav...Kontam **** auto a **** i batine ako ih dobijem..Mi smo postigli ono sto smo htjeli i mahalom smo prolazili ko narodni heroji...Dosao je stari sa linije i kuca je bila prepuna radosti i srece...Ja sam strepio na svaki njegov pokret, no srecom prvi pa ni drugi dan nije ni isao u garazu...Tek treci dan je otisao da uzme neso iz garaze a ja sam se u tom trenu nasao u blizini mada nisam imao namjeru da se tako desi...Kada je on otvorio garazu odmah je osjetio miris goriva..Zvao me je da dodjem u garazu i prilazio sam a svaki korak mi je bio tezak kao da sam imao olovne noge...No na moje ogromno iznenadjenje bio je veoma miran i ponajvise zbunjen...Kaze da idem odmah zvati komsiju Senada koji je bio polumehanicar pa da mu pomogne..Kaze da mu kazem da je najvjerovatnije neka dizna popustila ili je cijev propustila....Uh izletio sam iz garaze brzinom svjetlosti i mahalom sam lebdio kao neka ptica, simbol slobode...Niko nije bio sretniji od mene taj dan...sve se dobro zavrsilo taj put...Jednom se i meni sreca osmjehnula...Vjerovatno dobrom zaslugom sve ove nase demonstracije sile i mangupluka, uslijedilo je i moje prvo karanje, nedugo nakon ovih dogadjaja....no o tome nekom drugom prilikom a bit ce jer mi je i taj dozovljaj jedan od najdrazih....

Avatar
UnSub
Postovi: 346
Pridružen/a: 11 jul 2014, 17:30
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la UnSub » 12 feb 2015, 22:02

Jos jos :D

HimzoLee
Postovi: 24
Pridružen/a: 21 jan 2015, 22:55
Kontakt:

Re: Analiticar

Post Postao/la HimzoLee » 13 feb 2015, 00:20

"Regrutacija"


Taman nekako pri samom kraju rata, nekako na prijelazu izmedju ratnog stanja u postizanje mira, primim ja poziv za regrutaciju. Kontam ja, hajde Alija, Tudjmane i Slobodane, potpisujte nesto, gonite se u pizdu materinu, izginu raja radi vas..Kontam nece valjda i mene zadesiti to sranje, a taman sam tih dana poceo zivjeti ko covjek, pravi zivot..Zivjelo se ludo tih dana, nicemu se nije pridavala velika paznja. Sa tim u vezi sam i ja taj poziv negdje zaturio i na njega skoro i zaboravio, znao sam samo da je u utorak...
Izidjem jednu noc i nisam imao nekih vecih planova, no naletim na dobru ekipu i uslijedi prava zajebancije...U po price uslijedi, ma mogli smo po jednu pivu...ma reko sta ja znam, nisam planirao, ali tesko zabu u vodu nagovoriti i reko hajde ali samo po jednu..I u toj svoj zajebanciji jedna, pa jos jedna, pa jos samo ova i poceli smo slagati jednu na jednu a bila opaka zajebancija i super atmosfera i raspolozenje..Eh vec kad smo se mi tu posteno nasjedili i nalili, dodje na temu i prica oko vojske, rata i tih gluposti..U svoj toj prici ispostavi se da je ponedeljak a sutra utorak i ja pocnem da vjerujem da je meni regrutacija odmah ujutro..Ali kasno je bilo za sve, nije bilo prostora ni mogucnosti da se reaguje i nastavimo mi cugati i festu okoncamo nekada u sitne sate...Dovucem se ja do kuce nekako i uskocim u krevet sa cvrstim ubijedjenjem da ujutro moram na regrutaciju..Ali ako se probudim na vrijeme i sva ta razmisljanja su trajala djelic sekunde i unda uplovim u medvjedji san i pocnem da hrcem da sve odzvanja...Ne znam kako ali probudim se skroz rano i odmah se sjetim regrutacije i kontam da mogu stici i ida imam vremena..Sa nogu samo popijem kafu i pravac na mjesto gdje se vrsi regrutacija..Dodjem tamo i vidim veca grupa momaka ceka ali jebote nikog ne poznajem...Uz sve to sam jos polupijan, samo kontam da i to skinem vise da me ne gnjave i ganjaju...Krenu oni prozivati jednog pp jednog i da udje valjda tamo na registraciju ili je bilo kod doktora, ne sjecam se...Uglavnom izredali se svi a mene ne proziva....Ostao ja zadnji a vec sam se poprilicno necekao..Ovi kako su izlazili odatle iz te sobe, odmah su isli sprat nize da se daje krv ili sta ja znam sta je vec slijedilo, ja sam samo slijedio ostale..No kao sam ja ostao zadnji, cekao sam da i mene prozovu pa da obavim to prvo sto treba..No niko nista..cekam ja tako 5-10 min pa onda pravac na vrata i pokucam i javim se i objasnim da mene nisu prozvali..Gleda onaj lik sto vodi evidenciju u mene kao tele u sarena vrata i pita kkao se zovem i poce da trazi po onom defteru..Nakon nekog vremena, kaze on da mene nema na spisku ali ce upisati moje ime...obavim ja to tu sto je trebalo i sletim dole da dajem krv...i dole ista situacija, svi obavili, mene ne proziva---Opet ista procedura..ovaj put bila neka sestra...dobra bila neka ali jako drska i ptresita..pocela se ona pravi pametna i mene hoce poslati na neke evidencije i upis pa da onda dodjem..a sve drsko, samo da me skine sa dnevnog reda..a i ja se pocnem praviti lut pa je poceo prozivati, kazem ja njoj "daj da ga izvadim" pa ti evidentiras sta hos..hajd nekako tu izgladim situacijui na svoj sarm, ubijedim je da mi mora izvaditi krv, upise ona moje ime na te liste i posalje me dalje...Eh kako sam dao krv, a jos kako sam i bio polupijan i nenaspavan skroz, uhvati mene neka muka...No sljedece sto smo morali obaviti je pregled kod doktora, psiha, koncentracija i slicno....Tu smo izmedju ostalog morali se i skidati skrog goli i morali smo stajati na jednoj nozi a tu sam se slozio na pod ko vreca brasna...Prosao sam nekako i kod tog doktora i jos jednu proceduru i uvijek me nije bilo na spiskovima..kada sam vec napokon sve trebao zavrsiti, na zadnjem mjestu naletim na nekog pametnog cvikerasa..Vidi se da ga je neko ugurao na tu poziciju da ne ide ratovati nego da tu palamudri u vezi pravila oko regrutacije...I nece on da zavrsi i okonca svu tu proceduru jer me nema na spisku..Kaze da nesto nije u redu i da ne moze potvrditi i zakljuciti..nastade ubjedjivanje, diskusija pa i svadja i u svoj toj frci iskopa on tezu da ja niasm u ovoj grupi i da ili moram doci na zakazan datum ili ako sam ga fulao da cekam novi poziv..Ja mu govorim ma covjece necu ti dolaziti 100 puta, evo bio sam i sve obavio, samo to zakljuci i gotovo da idem kuci..Ma jok, nece cvikeras ni da cuje, a bio je neki antipatican lik i isao mi je pravo na zivce...Poceka je vec prava svadja izmedju mene i njega i kada sam vidio da nema sanse da se to okonca i da sam haman dzaba dosao, pukne meni film i prvo mu opalim jednu pljesku po glavi u potiljak a onda brze bolje uzmem mu sve one papire sa stoka sto je imao i odem do napola otvorenog prozora i sve zidnem kroz prozor i sletim niz stepenice i uhvatim se noge..pravac kuca....
nakon nekog vremena sam nasao poziv za regrutaciju i stvarno sam bio fulao 7 dana, trebao sam ici tek sljedece sedmice...sljedece sedmice sam ponovo otisao i tada je vec bila moja raja u grupi...prvo sam razuvidio ima li cvikerasa, njega srecom taj dan nije bilo pa sam sve lijepo obavio...

Odgovori

Natrag na “Kolumne čitalaca”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 4 gosta.