Dijabolina NBA(i još ponešto) kolumna

Mislite da možete bolje? Izvrstan ste poznavalac situacije u bh. sportu, ali niko, pa čak ni SportSport.ba ne želi da objavi vaš stav? Ovo je vaša rubrika.
Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Dijabolina NBA(i još ponešto) kolumna

Post Postao/la dijabola » 22 jun 2012, 12:44

Moment of silence for...hmm...LeBron James?!

Baš tako! Miami je novi NBA prvak. LeBron James je novi NBA šampion. I neka je, zaslužio je. James-a mrzim od dana kada je došao u NBA, od njegove fantastične prve NBA utakmice, ali neka je. Zbog činjenice da je James osvojio NBA prsten izgubio sam gomilu para na opkladama sa prijateljima, gomilu para na kladionici i gomilu ugleda (ako se može tako reći) kod prijatelja, prijatelja kladioničara, kladioničara i kod sebe samog. I neka sam, nije mi žao. I na neki čudan način mi je izuzetno drago zbog Jamesa.

'It's about damn time!'-reče James nakon što je sat utakmice pokazao nule. I stvarno, nakon toliko vremena, nakon toliko propuštenih prilika, nakon svega što se dogodilo na njegovom putu do prstena, šta drugo je mogao i pomisliti?! A desilo se mnogo toga. Od prijevremenog samoproglašavanja kraljem, od prijevremene proslave titule (a imao je još jednu 3 minute prije kraja utakmice ali je ova ipak opravdana), pa do 'štucanja' u finalu prošle godine. No, kao što je novi kralj košarke rekao poslije utakmice, prošlogodišnji poraz u finalu je najbolja stvar koja mu se desila u karijeri. I zaista, to ga je vratilo na zemlju, on se vratio osnovama košarkaške igre, vratio se svojim igračkim navikama koje su ga i dovele do titule.

Zaista, o putu LBJ-a u Nacionalnoj Košarkaškoj Asocijaciji, od rookie sezone do ovog prstena, mogla bi se ispisati čitava biblioteka u Aleksandriji. No nema potrebe, nije toliko ni bitno, on je sada prvak. Ja ću samo pokušati u par rečenica da opišem ovogodišnju sezonu Miami-a.

Regularna sezona je protekla manje-više očekivano. Uz dosta uspona i padova, vrijedi istači još gomilu kritika upućenih Jamesu o njegovoj igri u ključnim trenucima utakmice. Nakon All-star utakmice (u kojoj je uprskao posljednji napad Istoka, a Kobe Bryant mu šaljivo rekao 'Shoot it man!'-valjda je i njemu sve to dosadilo pa je poželio da James uzme taj šut i pogodi) u još par sekvenci je 'izbjegao' uzeti šut za pobjedu. Sve to nije mnogo obećavalo pred playoff. Playoff, koji je još manje obećavao pred finale sa Thunder-om. Dobro, počelo je svojevrsnom 'metlom' protiv Knicksa 4-1. Nije 4-0, ali tu jednu pobjedu su Knicksi uzeli valjda na historiju i ponos, a ne na košarkaško umijeće. U toj seriji zaista ni u jednom trenutku prolaz Heat-a nije došao u pitanje. Vrijedi istaći zaista FENOMENALNU odbranu Jamesa na Anthony-u (Carmelo je meni jedan od dražih igrača u ligi i valjda je onda jasno koliko je kvalitetan LBJ bio u odbrani kada i ja to priznajem-pojeo ga je je!). Tom odbranom na najboljem igraču protivničke ekipe James je već tada jasno stavio do znanja svima, a najprije sebi, da će URADITI SVE ŠTO JE POTREBNO DA OVE SEZONE DOĐE DO KRAJA.

Nakon Knicksa na red su došli Pacersi. James je u toj seriji igrao sve, od playmakera do krilnog centra, u odbrani je ugasio koga god je čuvao (Granger i West su bili zaustavljeni po potrebi), no uz sve to Indiana je vodila 2-1 u seriji i činilo se da je iznenađenje na pomolu. Ah da, umalo da zaboravim, pa u toj seriji je falio Bosh, pa su James i Wade morali bukvalno sve sami. Najviše su zabijali, skakali i asistirali u ekipi, a čuvali su najbolje protivničke igrače. I taman nakon tih 2-1 u seriji za Indianu, taman kada se činilo da su James i Wade ipak samo ljudi i da ih stiže umor, oni su pokazali srce i dobili čak 3 utakmice zaredom. 4-2 za Miami, čudna serija, ali briljantnost Wade-a i James-a istovremeno je bila previše za Indianu.

A onda idu Jamesovi stari rivali-Boston Ceticsi. Dvije domaće pobjede Heat-a (druga nakon produžetka koji su neočekivano dobili), a potom i dvije domaće pobjede Bostona. Sve je ukazivalo na sedmu utakmicu, no onda Boston pravi break i vodi sa 3-2 pred domaću utakmicu. I šta sad-pitali su se svi u Miami-u, i šta sad pitali su se svi navijači Miami-a. I šta sad, pa Boston nas je nadigrao u dvije domaće utakmice i još su napravili break, sad ispadamo jel tako? Ma kako 'šta sad', pa sad ide LBJ-time. U toj šestoj utakmici u Bostonu, kada se Miami suočavao sa eliminacijom, u utakmici koja je uslijedila nakon iscrpljujuće sezone i playoff-a, u utakmici pred koju Bosh gotovo da nije ni igrao, a Wade je bio sve samo ne Wade, u toj utakmici James radi jedan od najboljih performansa u historiji NBA playoff-a. Četrdeset i pet poena, petnaest skokova, nekih 70% šuta iz igre i sjajna odbrana MVP-a lige doveli su Miami do sedme utakmice. I nije 'clutch'?! I NIJE CLUTCH?! Pa kako nije ljudi moji, pa u ovakvoj utakmici da ni u jednom trenutku ne dozvoli da pobjednik dođe u pitanje, da pruži ovakav performans, pa to je YEBENI 'CLUTCH'. Iskreno ni sam nisam vjerovao u preokret Miami-a, nisam vjerovao u karakter LeBron-a James-a, ali svaka mu čast za ovu utakmicu. No i nakon te utakmice skeptici, poput mene, su govorili da je Boston u prednosti jer James ne može pružiti dvije fantastične utakmice zaredom. Ja sam govorio 'ako sedma dođe u egal završnicu Boston ide u finale 100%'. Dođe sedma utakmica, dođe egal završnica. Al ne dođe Boston u finale, jer, umjesto da James i Wade fizički padnu jer su sami nosili ekipu čitav playoff, umjesto da James opet pokaže kako je 'choker', ipak su veterani iz Bostona pali i nisu više mogli, valjda zbog nogu. James je ubacio 31 poen uz 12 skokova i (opet) fantastičnu odbranu. Ništa vrijedno posebnog isticanja, s obzirom da je 'odlično' već postalo standard za njega. Miami ide u finale, tamo ih već čeka odmorna Oklahoma sa najtalentovanijim rosterom lige.

I kako da onda taj čovjek odigra dovoljno dobro?! Kako da zadovolji publiku?!Šta treba da uradi pa da ga ne mrzi 90% onih koji gledaju košarku i sport općenito?! Pa ništa. Tako je i James odlučio. Njegova izjava, parafraziram: 'prošle godine sam se trudio da svima pokažem ko sam i šta sam, da svima koji me mrze titulom pokažem da sam najbolji, ali ove godine ću samo dati sve od sebe i sve što je potrebno da svojoj ekipi dam šansu.' I već poslije takve izjave moglo se naslutiti da James neće ponoviti prošlogodišnje finale (da ne kažem da će briljirati što je kasnije i uradio). No većina, pa i ja, nisu vjerovali u Miami. Doduše bilo je to i opravdano jer je Oklahoma zaista bila (i sad je) talentovanija ekipa.

Finale počinje pobjedom Oklahome kod kuće uz solidnu partiju LeBron-a James-a i odličnu partiju Kevina Durant-a. I nakon te prve utakmice logično bi bilo zaključiti sljedeće: James je odigrao svoje, Miami je imao svoje šanse, ali Oklahoma je bolja. Ali LeBron James je imao druge stvari na umu. U naredne četiri utakmice je apsolutno izdominirao Duranta, Wade i Bosh pomogli koliko su mogli i tu smo gdje jesmo, Miami je šampion.

I opet kažem-neka je. Znaci su bili tu tokom playoff-a, ali mi to nismo vidjeli. Šampionske ekipe najviše pokažu kada je najpotrebnije, a najbolji igrači su najbolji baš zato što pruže najviše u najbitnijim trenucima. I Miami i James su to pokazivali kroz čitav playoff, pa i ranije (pobjeda protiv Oklahome kod kuće u regularnom dijelu je bio možda i prvi znak), ali mi to sve nismo htjeli da vidimo. Svaka čast Miami-u, svaka čast Wade-u i Bosh-u, svaka čast Spoelstri i Riley-u. A James-u naklon do poda, zaista je kralj.

Slobodno ga stavite rame uz rame sa Jordanom, slobodno ga proglasite boljim od meni najdražeg Bryant-a, slobodno ga proglasite čak i najboljim svih vremena. Nemam ništa protiv, vjerovatno je to i zaslužio nakon svega što je uradio ove sezone. No, meni to sve nije previše bitno, meni je drago da sam uživao u košarci kad god sam mogao. A vjerujem da ni James-u više nije bitno gdje ga ko svrstava. Nije mu više bitno šta ko misli o njemu i da li je 'clutch'. Njemu je bitno da igra, da uživa u svojoj igri i da pobjeđuje. A to zaista i jeste najvažnije.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
d-will
Postovi: 45
Pridružen/a: 08 jun 2011, 23:31
Kontakt:

Post Postao/la d-will » 30 jun 2012, 14:33

svaka cast momcino...jedna od boljih kolumni koje sam procitao u zivotu...izgleda da si pravi poznavalac nba lige i nastavi pisat.. :D :D

Avatar
BIHfan
Postovi: 10349
Pridružen/a: 25 jul 2008, 20:01
Kontakt:

Post Postao/la BIHfan » 30 jun 2012, 14:51

Jedna sezona ga ne svrstava u najbolje.
Rose joins Oscar Robertson, Michael Jordan, Jerry West, Larry Bird, LeBron James and Dwyane Wade among those only able to average at least 25 points, 7.5 assists and four rebounds in a season.
FK DELFIN NEUM

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 30 jun 2012, 14:55

@d-will - Hvala druže, svakako da ću nastavit čim budem imao inspiracije :)
@BIHfan - Pa kao što rekoh, nije toliko ni bitno. Bitno je da gledamo dobru košarku ;)
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
Citizen-X
Postovi: 6339
Pridružen/a: 19 dec 2008, 17:20
Lokacija: Nizguzovići kod Niodaklevaca - Ni'djezemska
Kontakt:

Post Postao/la Citizen-X » 30 jun 2012, 14:57

jebla te kladionica neka te sa rajom i kod raje.... ha ja...
....ima Bosne begler-beze, bilo je i prije vas, bice je i poslije vas.....

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 30 jun 2012, 15:21

Citizen-X je napisao/la:jebla te kladionica neka te sa rajom i kod raje.... ha ja...

hahahahhaha, mala pauza samo ;)
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
Vasa Ladacki
Postovi: 949
Pridružen/a: 31 jan 2011, 23:48
Lokacija: Tamo đe ne postoji tamo.
Kontakt:

Post Postao/la Vasa Ladacki » 30 jun 2012, 17:00

d-will je napisao/la:svaka cast momcino...jedna od boljih kolumni koje sam procitao u zivotu...izgleda da si pravi poznavalac nba lige i nastavi pisat.. :D :D


Ako ti je ovo jedna od boljih kolumni koje si pročitao u životu, onda te stvarno žalim, nisi onda pročitao ništa o NBA-u. :roll: pravi poznavalac NBA lige sa ovom kolumnom zasigurno nije, jer reći na kraju stavite ga rame uz rame sa Jordanom i stavite ga ispred KB-a može samo amater.

P.S. Bravo za trud dijabola, fino si ovo posložio..
Nama je Željo svetinja jedina.

Avatar
d-will
Postovi: 45
Pridružen/a: 08 jun 2011, 23:31
Kontakt:

Post Postao/la d-will » 30 jun 2012, 17:40

Vasa Ladacki je napisao/la:
d-will je napisao/la:svaka cast momcino...jedna od boljih kolumni koje sam procitao u zivotu...izgleda da si pravi poznavalac nba lige i nastavi pisat.. :D :D


Ako ti je ovo jedna od boljih kolumni koje si pročitao u životu, onda te stvarno žalim, nisi onda pročitao ništa o NBA-u. :roll: pravi poznavalac NBA lige sa ovom kolumnom zasigurno nije, jer reći na kraju stavite ga rame uz rame sa Jordanom i stavite ga ispred KB-a može samo amater.

P.S. Bravo za trud dijabola, fino si ovo posložio..

covjek ga ni u jednom trenutku nije stavio rame uz rame ni s jordanom ni s kobeom, vec je rekao da mu uopste nije bitno...a i nisam nesto puno citao o nba...al je ovo definitivno jedna od boljih koje sam procitao, i ubuduce malo bolje citati :D :D

Avatar
Vasa Ladacki
Postovi: 949
Pridružen/a: 31 jan 2011, 23:48
Lokacija: Tamo đe ne postoji tamo.
Kontakt:

Post Postao/la Vasa Ladacki » 30 jun 2012, 19:29

d-will je napisao/la:
Vasa Ladacki je napisao/la:
d-will je napisao/la:svaka cast momcino...jedna od boljih kolumni koje sam procitao u zivotu...izgleda da si pravi poznavalac nba lige i nastavi pisat.. :D :D


Ako ti je ovo jedna od boljih kolumni koje si pročitao u životu, onda te stvarno žalim, nisi onda pročitao ništa o NBA-u. :roll: pravi poznavalac NBA lige sa ovom kolumnom zasigurno nije, jer reći na kraju stavite ga rame uz rame sa Jordanom i stavite ga ispred KB-a može samo amater.

P.S. Bravo za trud dijabola, fino si ovo posložio..

covjek ga ni u jednom trenutku nije stavio rame uz rame ni s jordanom ni s kobeom, vec je rekao da mu uopste nije bitno...a i nisam nesto puno citao o nba...al je ovo definitivno jedna od boljih koje sam procitao, i ubuduce malo bolje citati :D :D


Slobodno ga stavite rame uz rame sa Jordanom, slobodno ga proglasite boljim od meni najdražeg Bryant-a, slobodno ga proglasite čak i najboljim svih vremena. Nemam ništa protiv, vjerovatno je to i zaslužio nakon svega što je uradio ove sezone.

baš ga nije stavio :D 'elem, nebitno, vidim da nisi čitao puno, stoga nemoj svrstavati među dobre..

p.s gotivan mi je dijabola pravo lik na forumu i svaka čast, al' kolumna je samo osvrt na igru kraljice, međutim dobar osvrt..
Nama je Željo svetinja jedina.

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 01 jul 2012, 11:50

Da se razumijemo, po meni je rangiranje igrača koji su igrali u različitim periodima čista glupost. Onaj ko je NBA zavolio uz Magica i Birda vječno će vjerovati da su Magic ili Bird (u zavisnosti koju boju više voli) bili nešto posebno i neponovljivo. Onaj ko je volio Chicago u vrijeme Jordana (ili je samo za Chicago i Jordana i čuo) će reći kako je bilo kakvo upoređivanje nekog igrača sa njim čisto svetogrđe. Za mene je lično Kobe Bryant igrač uz kojeg sam zavolio NBA i za mene će uvijek biti, pa ajmo reć 'drugi najbolji svih vremena' ma šta ko pričao. Da ga stavim na prvo mjesto još uvijek se ne usuđujem, nisam dovoljno drzak (možda ću bit kad ovaj završi karijeru). Ali nemati respekta prema Jamesu nakon ovakve sezone (pa i onih prije ove, ali eto ova je završena prstenom) praktično znači nemati respekta prema košarci. I baš zbog toga sam napisao da ga slobodno možete staviti rame uz rame sa ostalim 'najvećim svih vremena', jer je to nemjerljiva kategorija a James je svojim dosadašnjim performansima u ligi zaslužio da ga se stavi u istu rečenicu sa bilo kojim NBA igračem, pa makar taj bio uzvišeni Michael ili neko drugi.
U svakom slučaju, hvala na kritikama.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 07 jul 2012, 23:25

Not so boring.

Jedna (po meni užasna) NBA sezona je završena, sljedeća nije još ni blizu. Daleko je oktobar i pripremne utakmice, još dalje Novembar i pravi početak. Nakon završetka ove lock-outom upropaštene prethodne mislio sam da će mi od košarke samo preostati OI u Londonu i poneki odigrani basket. Što se tiče OI, i nisam preveliki optimista. Ameri će da haraju (ostaje mi samo da nagađam hoće li pokriti hendikep ili neće, a nadam se da ću bar vidjeti 'Obrvu' na profesionalnom nivou), a pored naših nedostaju i naši susjedi - Srbi i Hrvati - koje baš onako volim gledati. Preostaje mi da se nadam da ću vidjeti bar Nigeriju i Dominikansku Republiku jer su mi Rusi već dosadili. Nemam ništa protiv Litvanaca, jer, s obzirom da su jedina zemlja u kojoj je košarka popularnija od fudbala, oni bi trebalo da su po default-u kvalifikovani na svako veliko takmičenje (k tome još igraju i finu košarku). No više o Londonu nekom drugom prilikom, htio sam da naglasim da sam očekivao da će mi biti dosadno bez košarke, naročito bez NBA. A onda se desilo...

Steve Nash u LA!

Da, ovo je za mene kao navijača Lakersa zanimljivije od prošlogodišnjeg NBA finala. No, moram priznati da sam bio pomalo skeptičan kad sam tek saznao da će Nash i Kobe igrati zajedno. Pomislio sam da se nikako ne uklapa u sistem igre, a još mi je više smetalo što su baš Lakersi, kojima je godinama najveći problem braniti brze i snažne moderne playmaker-e, kao odgovor doveli najblaže rečeno lošeg odbrambenog igrača. Ali kad malo promisliš, sve ono što Steve donosi sa sobom je i više nego dovoljno da pokrije njegove mane u odbrani. Prvo, skida veliki teret Bryant-u s leđa jer neće on morati biti taj koji sve inicira. Za Bryant-a u ovim godinama je već postao problem da kreira iz driblinga, nešto što je konstantno morao raditi prethodne sezone. Sada će ponovo moći da bude ono što i jeste, a to je čistokrvni scorer, a neće morati više toliko da brine o tome da li šutira previše i da li dovoljno uključuje saigrače u igru. O tome dovoljno govori i njegova izjava da će napokon moći da igra na prirodnoj poziciji i kako će mu savršeno odgovarati Nash kao saigrač. Dakle, očekujem da Kobe-ovi procenti šuta budu znatno bolji. Osim toga, očekujem i da (inače užasan) procenat ekipe u šutu za 3 poena bude znatno veći. Jer, ne samo da je Nash izuzetan šuter (njegove razigravačke sposobnosti često bacaju u sjenu činjenicu da on u karijeri šutira preko 42% za 3 poena i blizu 50% iz igre), nego će sigurno i otvoriti više šuteva za saigrače. OK, mnogi će reći kako šuterima u LA-u nema spasa jer oni fulaju i kompletno otvorene šuteve, ali kada ti dodaje Steve Nash onda je to druga priča. Jer kod Nash-a svaki pas na šut ide tačno tamo gdje i treba - u ruke šuteru, a ne u noge, rame, glavu ili gdje već. Takva sitnica svakako pomaže.
Što se tiče narednih poteza GM-a ekipe, ja iskreno ne bih volio da se puno toga promijeni. Dobro, dovođenje Howarda bi sigurno bilo opravdano nakon svega što je Bynum pokazao u proteklih godinu dana, ali ako mene pitate neka njega tu gdje jeste. Sa Nash-om u ekipi, Bynum ima zagarantovanih par zicera (iliti zakucavanja) po utakmici, što je za centre itekako bitno jer im to daje moral da se trude i u odbrani. Osim toga, sa pravim playmakerom na parketu lopta će lakše ići na niski post, a to je nešto što je predstavljalo problem Lakersima. Sa Sessions-om na play-u i Kobe-om kao glavnim organizatorom igre, post igra je često bila zaboravljena što je Bynum-u itekako smetalo. Dalje, neka i Gasola u ekipi. Dati vjerovatno najinteligentnijeg visokog igrača u ligi za nekog tamo Josh Smith-a bi za mene bila glupost. OK, dobro bi došao u ekipu neko ko napada obruč, ali za mene je Gasol jednostavno vredniji. Jer, sada (sa Nash-om) napokon nakon sezone 2007/2008, kada su Lakersi igrali za mene najljepšu košarku lige, mogu ponovo gledati Lakerse koji igraju inteligentnu i lijepu košarku sa dobrim protokom lopte. A tu Pau itekako može da doprinese. Mislim da sa tako 3 inteligentna igrača kao što su Steve, Pau i Kobe (ko god je gledao 'Kobe doin work' zna zašto je Kobe inteligentan) ova ekipa može sve. Ili se bar nadam.

Ray Allen u Heat...

Nažalost. Nadam se samo da ovo ne znači apsolutnu vladavinu Miami-a na istoku. Jer, koliko je bitno sve to što on njima donosi u ekipu, toliko je bitno i da to sve odnosi iz Bostona - vjerovatno jedinom konkurentu Miami-u za iduću sezonu. Ray Allen donosi stabilan šut za 3 poena, nešto što je Miami-u itekako bilo potrebno. To pokazuje i finalna serija protiv Oklahome, jer kada imaju nekoga ko će kazniti sva pomaganju na James-u, pa i Wade-u, gotovo su neobranjivi. Battier i Chalmers su bili tu kada je bilo potrebno (i Mike Miller ali on neće biti tu naredne sezone), ali nadati se da će to ponoviti bi bio preveliki rizik. Ovako sa Allen-om na parketu svaku otvorenu tricu slobodno možeš odnijeti u banku. Za Allen-a je dobro da neće morati previše da traži slobodan prostor, jer će sigurno dobiti dovoljno otvorenih šuteva i u ulozi spot-up šutera, što znači da se neće previše umarati na parketu. A i ako ne dobije, tj. ako protivnici ne budu pomagali s njega, on je svoj posao onda već i odradio jer James-a i Wade-a nećeš zaustaviti bez pomaganja. Uglavnom, kada se uzme u obzir koliko će Ray biti plaćen (sitnih 3 miliona dolara po sezoni), čista krađa za Miami. I stvarno mi je žao što nije ostao u Bostonu. Bostonu koji mu je dao toliko toga, a na kraju mu čak i ponudio dvostruko veću platu nego Heat. Ostaje mi samo da se pitam: 'Zašto, Ray, zašto?'

Jason Terry (i Kevin Garnett!!!) u Boston.

Drago mi je da se Kevin nije oprostio. Boston će ostati konkurentan na istoku, naročito jer bi trebali imati širu rotaciju nego lani. Uz Garnetta i Bass-a bi pod košem trebali zaigrati rookie Sullinger te možda Fab Melo ili ko već. Jared Sullinger će uhvatiti dovoljno skokova i zabiti dovoljno skok-šuteva da omogući Garnett-u da ne igra previše tokom regularne sezone i ostane dovoljno svjež za playoff. Na krilu bi tu sada trebao biti Jeff Green koji bi slično trebao omogućiti Pierce-u. Nažalost Ray Allen nije ostao, ali je barem stigao Jason Terry, što uz Bradley-a i Ronda garantira sasvim solidnu bekovsku rotaciju. Terry će ubaciti svoje s klupe, Bradley će, osim što će čuvati najopasnijeg protivničkog beka, svojim cut-ovima dovoljno doprinijeti u napadu, a Rondo će biti....pa Rondo. A gotovo je izvjesno da će Celticsi potpisati još nekoga, bilo Courtney Lee-a ili nekog drugog. Nije toliko ni bitno, samo da ne igraju Dooling i Pavlović. Ako još zakrpaju rupu pod košem nekim veteranom, Kelti imaju pravo da se nadaju. A kad kažem 'nadaju', mislim na finale NBA lige, dakako.

Jason Kidd u New York.

Dobar potez. Ako već nisu mogli do Steve Nasha, Kidd je vjerovatno najbolja preostala solucija. Nakon one patnje u prvoj rundi protiv Heat-a bilo je jasno da Knicksima treba razigravač, a Jason će sasvim solidno odraditi tu rolu. Protivnicima neće više biti tako lako da onemoguće protok lopte Knicksa u napadu. Kidd će biti u stanju da (jednostavno i pouzdano) doturi loptu Carmelu i Amare-u, te da ovom drugom omogući koji zicer. Sasvim dovoljno. Ako još potpišu Lin-a i J.R. Smith-a, Knicski će imati sasvim solidam backcourt, što im uz fantastičan froncourt (Melo-Amare-Chandler) po meni garantira borbu za sami vrh konferencije. Naročito jer je Mike Woodson i dalje head coach.

Joe Johnson, Mirza i možda Dwight u Brooklyn-u.

Šta se dešava u glavama GM-a Netsa i njihovog vlasnika Prokhorova (ili kako se već zove) ostaje misterija. Pa ljudi treba vam Dwight Howard. A za Dwight Howard-a vam treba prostor na salary cap-u. I onda oni potpišu Joe Johnsona i njegovih 20 miliona po sezoni. Ako dodamo da imaju još Geralda Wallace-a i njegovih 10, te Derona sa nekih 15-20, šanse za dovođenje Howarda svode se na minimum. Hoće li uspjeti ili neće, te gdje bi im bilo mjesto da ga dovedu, ostaje da se vidi. Ja o Dwightu neću više da pišem dok se ne riješi pitanje njegovog prebivališta naredne sezone. Pa ako ću već da pratim neku sapunicu onda će to radije biti ona 'Lolita', ženska je bar dobra ko avion, a ne Dwight-sapunicu. Što se pak trenutnog rostera Netsa tiče najlakše je opisati kao 'ni na nebu ni na zemlji'. Startna petorka Deron-Johnson-Wallace-Humphries(ili MIrza)-Lopez je solidna. Marshon Brooks je solidan s klupe. Netsi su solidni. Ali to je sve. Publika u Brookly-nu će u prvoj sezoni vjerovatno gledati i prvu rundu playoff-a. Ali i vjerovatno ništa više od toga. Također ostaje da se vidi šta može Teletović da napravi u NBA. Ima domet sigurno, može da bude pick-and-pop igrač. Može li nešto više - čisto sumnjam.

Eto toliko za sada, odoh da gledam Ruse i Nigerijce pa da mogu i o tome nešto da napišem (da, toliko mi nedostaje košarka). Do čitanja.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 30 jul 2012, 13:02

Amerikanci i oni koji se tako osjećaju

Prvi dan košarkaškog turnira na OI je iza nas. Obelježili su ga fantastični Amerikanci, fantastični Argentinci i ne tako fantastični komentatori, bez obzira na kom programu gledali utakmice. Meni lično je najbolji bio onaj naš na FTV, ovi ostali katastrofa. I da, suđenje je bilo smiješno loše, al na to smo već i navikli. No prvi dan je i pokazao koliko su NBA igrači i dalje iznad ovih koji igraju u evropskim ligama, a naravno i brazilskim, argentinskim i tuniškim, bez obzira što mnogi tvrde drukčije. Krenimo redom...od druge utakmice.

Uzalud vam trud svirači...

Druga utakmica turnira, i ujedno prva koju sam ja gledao, je bila ona između Brazila i Australije. Boomeri su kvalitetno otvorili utakmicu, pokazavši da imaju veće srce i ponos od samog košarkaškog talenta. Tu se najviše istakao play Spursa, Patrick Mills, koji fizičke mane nadoknađuje hrabrošču, ali i bljeskovima NBA kvalitete. Domaći, a zovem ih domaći jer je ih je gost komentator na nekoj britanskoj televiziji uporno nazivao 'naši', su pokazali da znaju odigrati kvalitetan zonski presing te da se ne boje tući pod košem. Tu me posebno oduševio mladi bek Dellavedova, koji je cijelu utakmicu igrao agresivno u odbrani, bez obzira koga čuvao. Ali Boomeri su istovremeno pokazali i nesposobnost da borbenost pretvore u rezultatski plus, prije svega zbog loše realizacije trice (u jednom trenutku su je šutali 1 od 15, kasnije su se malo popravili ali je bilo kasno), ali i zbog činjenice da je trio pod košem Andersen-Marić-Baynes talentom ipak stepenicu niže od onog brazilskog Nene-Varejao-Splitter. Rezultat je izostao i zbog činjenice da je Patty Mills velikim dijelom utakmice primoran glumiti Chris Paul-a, jer 'naši' jednostavno vrlo često nemaju ideje u napadu. O tome najbolje govori slika Joe Ingles-a kako igra 1-na-1 u izolaciji, i naravno ne realizuje. Patty je tu Paul-ovsku rolu na momente sjajno odrađivao, ali on ipak nije CP3. Imam utisak da je izgubio ritam onog momenta kada su Brazilci na njega bacili Barbosu, koji je ipak atletski puno moćniji od Huertasa i samim tim je u stanju bolje pratiti Millsa, bilo kroz pick ili u 1 na 1 igri. Igrač utakmice je svakako pomenuti Huertas, koji me uvijek zadivi sposobnošču da sakrije svoje mane i da u prvi plan stavi svoje kvalitete. Čovjek uvijek igra u svom ritmu, i jedino protiv njega presing Australaca nije davao rezultate. Upisao je gomilu asistencija (ne da mi se baviti statistikom) i besprijekorno vodio napad svoje ekipe, a još kada na to dodamo i galeriju ubačenih šuteva sa jedne noge jasno nam je da je bio najkorisniji igrač utakmice. Brazilci su pokazali da zaista imaju sjajnu centarsku liniju, naročito kada su na parketu istovremeno Nene (promijenio ritam utakmice ulaskom u igru) i Varejao (kupio sve otpatke pod košem i odigrao sjajnu odbranu). Za Brazil će naročito biti važno da Barbosa dođe pameti u napadu (izgubio je gomilu lopti, 2 u završnici utakmice), ali i da nastavi igrati kvalitetnu odbranu. I naravno da neko od ovih nebitnih s klupe pogodi poneki šut. Utakmicu su obilježile i zaista smiješne sudijske odluke (na 00.01.11 do kraja prvog poluvremena je sviran kraj istog, a 2 tehničke na početku drugog da i ne pominjem), kao i svojevrsna tuča pod košem između Varejao-a i Andersen-a. Daleko najbolja utakmica jučer, Brazil 75-71 Australija

Bolji smo i od samih sebe...

Za Amerikance je valjda najbitniji cilj na turniru da se pokušaju nametnuti kao najbojli dream team svih vremena (zlato su valjda već osvojili, mada ja mislim da postoji minimalna šansa da ih neko iznenadi). U raspravu oko toga neću da ulazim, ne isplati se, ali da su moćni-moćni su. A kako i ne bi bili. Posadiš Chandlera pod koš, Duranta i Jamesa na krila i prst u uho. Nema te odbrane koja će da ih uspori, bar malo. Još kada je tu i Anthony (ono kad Chandleru sviraju glupe faule-pa nije čovjek kriv što je jak) i imaš tri visoka igrača koja su uvijek trostruka prijetnja u napadu. A skaču kao da imaju 3 centra na parketu. Mogu sebi priuštiti luksuz da uzmu gomilu glupih šuteva, da izgube gomilu lopti i da dopuste gomilu lakih poena protivnika pod košem. Svejedno će neko to da nadoknadi, a tu prednjači Durant. Čovjek je jednostavno neodbranjiv kada je evropska trica u pitanju. Može je šutnuti doslovno kad poželi, a pogađa je kao da se radi o otvorenom šutu sa 5 metara. Francuze ne treba sada komentarisat, ne bi bilo fer. Iako se mislilo da bi možda svojom atletičnošču mogli parirati Amerima pokazalo se da im to ne koristi previše, jer jednostavno nisu u stanju da pogađaju šuteve u serijama. Ipak, vrijedi pomenuti da je Batum razočarao, i mislim da se oko njega neće moći praviti kvalitetna ekipa u budućnosti. Ako im je neka utjeha bar su ostavili Amere ispod 100 poena, mada je pitanje koliko su oni zapravo zaslužni za to. Da dodam još i da sam zamalo zaspao uz ovu utakmicu. SAD 98-71 Francuska.

Sačuvaj me Bože od Luisa Scole...i Delfina...i Ginobili-a ako može...

Ginobili-a možda i najprije. Manu je još jednom pokazao kako se igra za svoju zastavu, kao i da je za 2 klase bolji od svih ostalih bijelih bekova na turniru. Majstor je zabijao, bio prvi skakač ekipe, asistirao kao playmaker, i vrtio napad svoje ekipe. Pomogao mu je u tome i Prigioni, mada je za mene on najviše doprinio onim trojkama koje je pogodio iz wc-a u svlačionici. Na jednu od tih trojki se nadovezao i Delfino sa svojih čak 6 u nizu bez promašaja, što je i prelomilo utakmicu. Do kraja je Kleiza glumio heroja, ali on je ipak igrač uloge po kvaliteti. I naravno, Luis Scola. Opet je pokazao da na ovom internacionalnom nivou zabija po želji, a iz nekog razloga i šutira bolje (čitaj: ne promašuje) sa polu-distance kada igra za reprezentaciju. Litvanci su me pak razočarali, naročito njihovi bekovi koji nisu bili u stanju da povežu 2 dobra napada. Kalnietis, Kaukenas i Šaras, kao najbitniji kotači u toj njihovoj igri sa beskonačnim povratnim loptama. Ili su bar trebali biti, a na kraju ništa. Ništa ni od njih, a ni od njihove igre. Zaravo su najefikasnije igrali kada je Kleiza igrao izolacije, ili je bar tako izgledalo. Za to su svakako zaslužni i Argentinci sa svojom beskonačnom voljom i agresivnošču. Trenutak utakmice je svakako bio onaj kada se Nocioni na +20 bacio za loptom izvan parketa. Ja ipak mislim da Argentinci neće uzeti medalju (treće mjesto, jer prva 2 su gotovo rezervisana), jer će ih umor kad-tad stići. Igraju praktično sa 5 igrača i 7...nečega. I to 5 igrača u godinama. A ni šut ih ne može služiti ovako do kraja turnira. Ipak, jedno će sigurno raditi i dalje savršeno, a to je pick igra sa Scolom kao rollerom i Manu-om ili Prigioni-em kao inicijatorima. Ljudi si praktično čitaju misli međusobno, mogu igrati zajedno i zatvorenih očiju. Utakmica nevjerovatnog tempa, koju je igrala samo jedna ekipa. No dobro, kako je Edin Avdić napisao u jednoj svojoj kolumni, Litvanci će se opet žaliti na loše suđenje, lošu sreću ili im nije igrao Sabonis. Oni su opet sami sebi najbolji. Ja lično mislim da će možda već sljedećeg protivnika (ne znam ko je, ako je u pitanju SAD onda ne mislim) napuniti do vrha dvorane. Argentina 102-79 Litvanija.

Žao mi je što nisam gledao ostale reprezentacije (bar ne cijele utakmice), ponajviše zbog Rusije i, po svemu sudeći, doktorske partije Kirilenka.
Zadnja izmjena: dijabola, dana/u 01 avg 2012, 18:56, ukupno mijenjano 2 puta.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 01 avg 2012, 14:14

Uvijek može gore

Nakon solidne košarke koju smo imali priliku gledati prvi dan turnira, jučer su neke ekipe pokazale šta sve (ne)znaju. Bar u ovim utakmicama koje sam ja gledao. Ostao sam očaran nesposobnošču pojedinih ekipa da odigraju bilo šta konkretno u napadu. Naravno, nešto od toga je zasluga protivničkih odbrana, na kojoj dosta ekipa i zasniva svoju igru (ili barem pokušava), a nešto i na ipak prekratke pripreme da bi se kvalitetno uigrala jedna ekipa. Ali svejedno, to sve ne opravdava kriminalne napadačke učinke nekih ekipa. Mislim, nestvarno je da jedan Brazil ubaci 4 (slovima: ČETIRI) poena u jednoj četvrtini, a da recimo Litvanija pogađa trice 3 od 13 (što je još i dobro naspram trice Nigerije, 1 od 16). Ipak, sve to ima svoju draž, jer mnogi igrači jasno pokazuju koliko im znači igrati za svoju naciju, a ovako talentom jednake, a opet, stilom igre dosta različite ekipe, rijetko gdje imamo priliku gledati.

Nije fer, nije fer, stvarno nije fer...

...hoću barem jedan dan da sam Pau Gasol. Il bar da imam njegovu visinu. Rekoše Barlow, Marić, a bogme i kapiten Nielsen, dok su sa tugom u očima posmatrali Gasola (bilo kojeg) kako nemilosrdno zabija po želji. Jer, uzalud ti sva želja i batinanje pod košem kad Pau sa svojim dugim rukama pogađa preko tebe kao da te nema, a još pri tome trči kao prosječan evropski bek i pri tome stigne pogoditi i tricu. Boomeri su opet solidno otvorili utakmicu, bili rezultatski konkurentni cijelo poluvrijeme. I to sve najviše zahvaljujući solidnoj odbrani/presingu, koji su u stanju odigrati vrlo solidno. Protiv neke lošije ekipe bi možda mogli tako igrati i svih 40 minuta, ali čim su Španci popravili protok lopte u napadu, i zaigrali kroz niski post priča je bila gotova. Furija ima taj balans igre unutra-vani kao nijedna druga ekipa na turniru, još kada pogađaju vanjske šuteve kako su ih jučer pogađali izgledaju zaista dominantno. No, meni je najviše zapalo za oko kako igraju zonu...a to je kriminalno. Kad god bi postavili 2-3 zonu Australci bi, inače bezidejni u napadu, imali dobar pogled na koš (koji su usput i realizovali, začuđujuće). Krivci za to su svakako španski bekovi, koji onako skakuću na vrhu trice, izgledajući više kao zaigrana dječica nego kao ozbiljni košarkaši koji igraju odbranu. I to je osnovni razlog zašto Španija nema apsolutno nikakve šanse protiv SAD-a, pa makar Marc i Pau kombinovano ubacili 45 poena. Jednostavno nemaju vanjskog igrača sposobnog odigrati bar malo odbrane protiv imalo snažnijeg beka/krila, a kamoli protiv jednog Durant-a, James-a, Westbrook-a...da ne nabrajam cijeli roster. Čak mislim da bi sa ovakvom vanjskom odbranom imali opasnih problema sa Argentinom, jer nebitno skakutanje u odbrani ne prolazi pored jednog Ginobilli-a koji bi jedva dočekao da se prošeta do obruča. Sreća njihova pa imaju braću Gasol i repliku Mutomba (Ibaku) da im čuvaju leđa. Što se Australije tiče, ništa novo. Želja, borbenost i solidna igra u odbrani, ali i nemoć u napadu. Naročito kada Pattrick Patty Bryant šutira 5 od 16 (0 od 5 trica), a najbolji igrač u napadu na kraju bude Joe Ingles. Australija 70-82 Španija.

De uđi jedna, neba ti.

E da mi je neko rekao da će Litvanija šutati 3 od 13 za tri poena (6 od 23 na turniru), i još pri tome, zahvaljujući dobroj odbrani, pobijediti 20 razlike, ne bih mu vjerovao. Pa makar se radilo o utakmici protiv Nigerije, koja je uvelike pomogla tome da Litvanci izgledaju kako znaju igrati odbranu. Da nije tako ipak su nas uvjerili Argentinci u prvom kolu, pa nam ostaje zaključiti samo jedno: ona fina igra Nigerije u kvalifikacijama je ipak bio samo trenutak inspiracije, a ne nagovještaj nečeg većeg. Nigerijci su u prvoj četvrtini šutirali očajnih 19%, da bi na kraju skočili na 'čak' 24% ukupnog šuta. Zaista fascinantno, pa ovo se rijetko dešava i u college košarci. Al šta bi, tako je to kad ti je jedan od dva najbolja igrača u napadu zapravo Al-Faruq Aminu, koji će svoju karijeru ipak graditi zahvaljujući igri na drugoj strani parketa. Ovaj drugi najbolji napadač je svakako Ike Diogu, koji se pak nije mogao sastaviti s loptom. Tačnije saigrači ga nisu mogli sastaviti s istom, ljudi jednostavno nemaju dovoljno znanja da mu doture loptu u povoljnoj poziciji. Ike je reagovao uzimanjem par šuteva za 3 i pokušajima da igra na silu, što nije prošlo. Svakako da su za to dijelom zaslužni i Litvanci, koji su u utakmicu ušli odlučni da se iskupe za težak poraz u prvom kolu. Ali uprkos uvjerljivoj pobjedi nemaju puno razloga za optimizam. Jer, u napadu igraju neprepoznatljivo, a to je ipak uvijek bila njihova najveća kvaliteta. Najviše iznenađuje taj već pomenuti šut za 3, koji iz nekog razloga nisu u stanju pogoditi. Tačnije ne iz nekog razloga, nego iz nekoliko razloga. Jedan je svakako taj što više nemaju najboljeg evropskog playmaker-a kao što je to nekad bio Šaras (više nije), koji će svaki povratni pas dati na vrijeme i u ruke saigraču. Kalnietis to svakako nije u stanju napraviti (bolje asistira pod obruč, na zicer, nego vani), a Šaras je ipak blizu pete decenije života. Drugi razlog njihove neefikasnosti je što više nemaju pravu četvorku sposobnu pogoditi šut iz vana. Kleiza to glumi, ali on nije standardni pick-and-pop igrač koji će širiti odbrane s vrha trice (ako postoji ovaj termin), nego više all-round igrač koji će poene postizati iz različitih situacija. Osim ova dva, očigledno je da im nedostaje i samopouzdanja, jer propuštaju neke prilike da uopšte uzmu šut (nešto što bi prije par godina hladno uzimali i cijelu utakmicu ako treba), a i ono malo rijetkih otvorenih šuteva ne pogađaju. Ima svakako mjesta i argument da je Nigerija atletski spremna ekipa, sposobna brzo rotirati na šutere, ali očajan šuterski učinak dvije utakmice u nizu ipak prije upućuje na neki unutrašnji problem. Šteta što će slavlje najboljih navijača na svijetu morati prestati čim opet nalete na ozbiljnog protivnika. Nadam se da griješim. Litvanija 72-53 Nigerija.

Doktor Manu vs. DI-FENS

U najboljoj utakmici dana pobjeda je pripala najvećim gubitnicima prvog kola. Francuzi su već u drugom kolu pokazali da im tridesetak razlike težak poraz od SAD-a nije puno predstavljao. A i zašto bi, ipak je to dream team. Trikolori su u utakmicu ušli odlučni da spriječe svaki lagani koš protivnika, u čemu su se najmanje snašli Scola i Delfino. I dok je Luis, kako je utakmica odmicala, pronalazio načine da i dalje bude produktivan, ovaj drugi je totalno zakazao. Osim jednog ulaza i jedne rampe gotovo da ništa drugo u njegovoj igri nije vrijedno spomena. Ja ću ipak spomenuti da je nakon onih 6 trica u nizu protiv Litvanije sada šutirao 0 od 5 sa iste udaljenosti i time potvrdio da je on ipak igrač zadatka, a ne legitimna treća opcija u napadu (što na papiru predstavlja). Da bi to mogao biti moraš biti u stanju promijeniti nešto u toku utakmice i pogoditi nešto bez obzira na sve, a ne igrati u zavisnosti od toga koji je rezultat na semaforu i samo jahati momentum svoje ekipe. A Francuzi su im taj momentum oduzeli odmah u startu, tjerajući ih da rade za svaki poen. Još kada su zabili nešto i u napadu bilo je jasno da su puno bliže pobjedi nego što je to rezultat tokom cijele utakmice pokazivao. U prvom poluvremenu je povukao Batum, najprije sa zakucavanjem na samom početku utakmice, a zatim i vezavši dvije trojke sa istog mjesta. Ali je zato u drugom poluvremenu gotovo nestao sa utakmice, i to ne samo u napadu, nego je par puta zaspao i u odbrani. Ipak, sjajne role Gelabale-a iz vana i Seraphin-a pod košem su bile dovoljne da Francuskoj obezbjede kakvu-takvu prednost u zadnjoj četvrtini. I to je bilo dovoljno, jer je, do tada rezervisani, Parker uzeo stvar u svoje ruke i kombinacijom ulaza (čitaj: slobodnih bacanja) i poneke asistencije i šuta is polu-distance rutinski priveo utakmicu kraju. Vrijedi spomenuti i sjajnu rolu Nando de Colo-a, koji je bio stalna prijetnja iz vana, nešto što Francuzi vrlo često nemaju u svojoj igri. A kada to imaju, uz poslovično dobru odbranu, onda su izuzetno opasni. Argentinci su pak odmah u startu bili osuđeni na poraz. Naime, oni nemaju prostora za grešku, jer od njihova 4 glavna igrača, bar 3 moraju imati dobru noć da bi mogli pobijediti najbolje ekipe na turniru. Sinoć je Manu bio fantastičan (ovog čovjeka uživam gledati kada igra za Argentinu, ali u Spursima ga ne mogu smisliti), u nekoliko navrata pokazao da ima najbolji evropski dvokorak na svijetu, a i zabijao je iz vana kad je bilo potrebno. Izostale su samo njegove asistencije (francuska dužina i atletičnost je kriva za to), ali to je samo statistički parametar koji ne mora ništa da znači. On je svejedno kreirao napade svoje ekipe na vrhunskom nivou, ali jednostavno nije imao pomoć saigrača. Scola je nešto zabio, nešto nije (opet, krivicom francuske odbrane), a Delfino nije ništa. A kako kaže ona nekadašnja reklama, isto tako nekadašnje Goodyear lige: 'Nijedan igrač ne može sam.'

Ruse opet nisam gledao, jer je nemoguće gledati stream kada se svi Kinezi nakače na isti (bar ne sa ovom mojom konekcijom), kao ni SAD (tako je to kad radiš kao noćni čuvar, a naši prenose samo jednu utakmicu dnevno). Brazilce sam gledao prvu četvrtinu, i mogu da kažem-sva sreća pa nisam više. I ono što sam vidio u toj prvoj četvrtini mi je bilo dovoljno. Onakvo mučenje u napadu odavno nisam vidio. Ostaje mi da se nadam da će se pronaći do kraja turnira i biti konkurentni za neku od medalja, jer su mi, iz nekog čudnog razloga, najdraža ekipa na turniru.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
nacho
Postovi: 271
Pridružen/a: 01 avg 2012, 16:21
Kontakt:

Post Postao/la nacho » 02 avg 2012, 14:39

dobar, dobar :D samo pisi :D

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 03 avg 2012, 14:32

Ako živiš od šuta i umireš od šuta

Neki su zaživjeli, neki nisu. Neki su već na samrti. I sve to uglavnom od šuta. Sad, da li od svog (Litvanija), ili od tuđeg (Fridzon-ovog), nije toliko ni bitno.

'Ja ne izlazim sa američkim ženama. Ja ih posjedujem.' - Boris Diaw

Možda je stvarno tako. Možda to Boris nije ni rekao, možda je to Jack McCallum slagao u svojoj knjizi 'Sedam sekundi ili manje.' Kako god, jedno je sigurno. A to je da Boris ne posjeduje i američke muškarce, budući da su gadno stradali u prvom kolu protiv dream team-a, ali da zato posjeduje Argentince, Litvance, a najviše posjeduje napad svoje ekipe. Način na koji je upropastio navedene ekipe je za udžbenika. Makar su Parker i Batum najbolji napadači Francuske, gola je činjenica da njihov napad najbolje funkcioniše kada igraju preko Diaw-a, bilo preko visokog posta, bilo da se dotični izvuče na tricu, ili čak preko niskog posta - kada Diaw ima konce u rukama onda cifra pored skraćenice 'FRA', u čošku tv ekrana, raste. Diaw nije visok, nije najjači, najbrži i nema najbolji šut. Ali čovjek zna igrati košarku. I to majstorski. Onakvo razigravanje saigrača od jednog visokog igrača se zaista rijetko viđa (kažu da je Webber bio najbolji u tome). Pregled igre koji posjeduje ova francuska igračina je za većinu današnjih playmaker-a nedosanjani san. Bar ovih američkih tipa Rose, Wall, Westbrook... Statistika koja kaže 10 poena, 8 asistencija i 6 skokova ne govori dovoljno o svemu što je Diaw jučer napravio. Svaki napad u kojem je on bio inicijator je završio ili dobrim pogledom na koš, ili situaciji u kojoj se igrač s loptom nalazi tamo gdje istu voli i imati. Diaw je još u Sunsima tu svoju igru opisao kao 'Ja samo dam loptu saigračima i oni završi posao.' Pa zašto onda niko drugi tako ne 'daje loptu' saigračima. Zato što Diaw ima fenomenalan osjećaj za prostor, fenomenalan timing i umije fenomenalno da doda loptu. Kapa dole majstore, nastavi da 'posjeduješ'.
A kad nisu u stanju da zavrte napad preko svog najboljeg razigravača, onda je tu Tony Parker da igra 1 na 5, i to vrlo efikasno. Za Francusku će to biti sasvim dovoljno, dok god imaju ovakve atlete u ekipi.
Vrijedi još spomenuti i napokon kompletnu partiju Batuma, koji je na oba kraja parketa cijelu (da cijelu, nije nestajao) utakmicu pokazivao da ima potencijal da bude i NBA all-star igrač. Duge ruke, solidan šut i dobri odbrambeni instinkti bi već sada bili dovoljni za to da Batum ima neke igre u napadu kada je lopta kod njega. Ako razvije još i taj segment igre biće pravi tihi ubica. Sva sreća pa dotad ima Diaw-a da ga razigra. Francuze je opet išao šut, čak je i Parker ubacio 2 trice. No, to što ih ide šut nije samo slučajnost, jer Francuzi šutiraju isključivo u 2 slučaja. Prvi je da dobar šuter (ili Parker) ima otvoren šut, a drugi je da baš moraju da šutaju zbog isteka napada, a tada je puno lakše pogoditi šut preko ruke nego kad je 10 sekundi na satu.
Litvanci su se pak borili, tukli, pokušavali na sve načine da proigraju u napadu - opet nije išlo. I dok su igrom u odbrani i čistim trudom uspjeli ostati u utakmici njene dvije trećine, na kraju je ipak morala doći do izražaja činjenica da to jednostavno nisu oni. Trica je opet bila ispod 30%, najpoetentniji centar u napadu, Valanciunas, nije ni igrao (7 minuta čini mi se), a tek su Pocius i Jasaitis s klupe uspjeli nešto da pogode. Tačnije ne nešto, nego obojica po 3 trice od po 5 pokušaja, što je učinak vrijedan respekta. I zašto onda taj isti Pocius igra 16 minuta, u ekipi koja ne može da se sastavi sa loptom u napadu, ostaje da se vidi. Za Litvance najbolje vrijedi izjava iz naslova kolumne. Litvanci su dugo živjeli od šuta, sada umiru od istog, jer drukčije ne znaju. O razlozima njihovih loših procenata sam već pisao, reći ću samo da to iole dobro izgleda kada je Šaras na parketu. Bar i dalje zna da baci povratni pas, iako nije u stanju i privuči dovoljno pažnje na sebe kada igra pick-and-roll. Kemzura je na kraju pokušao i sa njim i sa Kalnietisom (Kalneitis, ako pitate komentatora sa FTV-a), što je na trenutke dalo nekih rezultata, ali je tad već bilo kasno. E moji Litvanci, dok Valanciunas ne bude u rangu Sabonisa, ili neki klinac s ulice koji ne fula ne dođe igrati za repku, nema vam spasa. Zbogom već u prvoj eliminatornoj rundi, bilo da igrali protiv Španaca ili Rusa. Francuska 82-74 Litvanija.

Ostale utakmice gotovo da nisu vrijede spomena. Ameri srušili neke rekorde zgazivši Nigeriju, a Australci napokon 'pročepili'. Ljepota je bilo gledati (prvo poluvrijeme) kako ekipa koja daje sve od sebe napokon pogađa u napadu. Mills i Andersen su zabijali iz vana, i mali žuti nisu imali šta tražiti. Kod tih istih, malih žutih, svi igrači su isti. Svi igraju po stilu 'uhvati i šutiraj', i u tom segmentu igre su solidni (čak i odlični, na 53% trice bi im pozavidjela i Litvanija...uh pa oni bi i Australiji pozavidjeli) Sve ostalo nije vrijedno pomena. Čak je i njihov nazovi najbolji igrač, Yi Jianlian, klasični catch-and-shoot igrač, bez obzira što vrijeme provodi po NBA parketima (premda ne igra za NBA timove, nego za podružnice istih u D-ligi).
Argentinci su još jednom pokazali da moraju igrati savršeno da bi bili konkurentni, i ako neki od njihovih glavnih (ustvari i jedinih, ovi ostali nisu igrači) igrača nije na nivou onda su u gadnom problemu. Zašto jednostavno nemaju naturalizovanog igrača za klupe?!
A kako je Španija odigrala ovako tijesnu utakmicu sa Velikom Britanijom zauvijek će ostati misterija u mom životu. Jer, između te i utakmice između Brazila i Rusije, odlučio sam se naravno da skinem ovu drugu, iako sam gledao prvo poluvrijeme iste.

I dok čekam da se skine snimak najbolje utakmice dana (Brazil-Rusija), ostaje mi da vas pozdravim, rijetki moji čitaoci, i da najavim da ću svoje skromno mišljenje objaviti odmah nakon što pregledam taj snimak. Do čitanja.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 04 avg 2012, 00:39

Nastavak, sa dodatkom
Evo, po obećanju, osvrt na utakmicu Brazil-Rusija, kao i par rečenica o našim pulenima koji su igrali protiv Slovenije na Adeco kupu.

Gradska kafana 'Kod Davida'

Tako se zove krčma u kojoj Kirilenko i društvo provode sve svoje slobodno vrijeme, 'Kod Davida'. Misli se na Davida Blatt-a dakako. Unutra njih 12 imaju svoj rezervisan stol, s najboljim pogledom na 4 plazme. Plazme na kojima se po cijele dane puštaju snimci Davida Blatt-a kako priča o različitim elementima košarke. Ujutro govori o osnovnim principima ove divne igre, o tome kako je uvijek bolje tražiti saigrača koji ima povoljan match-up ili saigrača koji je 'vruć', umjesto da se uvijek ide na iste pojedince. Popodne se puštaju seminari Blatt-a o flex napadu, o načinima iskorištavanja miss match-upa, kao i o prepoznavanju mana protivnika i eksploataciji istih. U večernjim satima ide ono najbolje, a to su snimke izvjesnog gurua kako priča o match-up zoni, te poneka rečenica o odbrani pick-and-rolla. Ili bar ja pretpostavljam da pomenuto društvo na takvom mjestu provodi svoje slobodno vrijeme. Jer, kako inače objasniti da ova ekipa Rusije košarku igra tako savršeno, tako školski. Da se u napadu uvijek, ali baš uvijek, traži najbolje postavljeni igrač, da se match-up zona igra sa toliko komunikacije i tako aktivno, a da se se svaki miss match-up prepoznaje u nekoliko milisekundi. Postoji još samo jedno moguće objašnjenje, a to je da ova ekipa igra zajedno dugo godina, i to pod istim, genijalnim, trenerom, te da imaju nevjerovatnu radnu etiku. Kad malo bolje razmislim, ovo drugo objašnjenje je vjerovatno i logičnije.
Što se same utakmice tiče, moglo se vidjeti skoro sve što košarka može pružiti. Od tuče pod košem, do lepršave igre pojedinih vanjskih igrača. Od fenomenalnog Kirilenka do iznenađujuće dobrih Taylora i Garcie.
Utakmica je počela dosta tvrdo, sa dosta promašaja. U tome su se bolje snašli Brazilci koji su prvu četvrtinu dobili sa 20-15. A onda je David Blatt stupio na scenu sa svojim genijalnim savjetima. Shvedu je nekoliko puta naglasio da može da 'šeta' Huertasa kako želi, i da mu ovaj ne može ništa. A Kirilenku je naglasio da mu visoki igrači Brazila ne mogu ništa i da može da ih 'šeta' kako želi. Što je rezultiralo sa fantastičnom drugom četvrtinom ekipe, koja je na krilima Kirilenka došla do značajne prednosti na poluvremenu. Kalašnjikov (AK-47) je jednostavno atletski premoćan igrač da bi ga se zaustavilo. Prebrz je za svakog visokog igrača, a prejak za svako klasično krilo (nešto kao James i Anthony u NBA). Ipak, u odbrani nad njim se istakao Alex Garcia, koji je pokazao da to što je 3 puta biran za najbojleg defanzivnog igrača brazilske lige ipak nešto znači. Iako je Garcia za glavu manji, Kirilenko se zaista mučio protiv njega, i samo je u jednoj situaciji izašao kao pobjednik i pogodio koš uz faul (našao se jako blizu obruču, sam protiv Garcie, a tu su centimetri odradili svoje). U trećoj četvrtini Rusi su nastavili tamo gdje su stali, a naročito su stisnuli u odbrani. Match-up zonom su totalno uništili svoje protivnike, koji su do tada na trenutke pokazivali da ipak mogu raširiti odbranu i dobrim protokom lopte iskoristiti svoj visoki trio. U tom periodu Brazil su od većeg deficita spasile samo neke individualne akcije, najprije Barbose, ali i nekih komplementarnih igrača. Kad smo kod tih komplementarnih igrača, Magnano je od njih dobio iznenađujuće dobre doprinose. Problem za Ruse je bio u napadu, te, iako je Shved dolazio na dijelove parketa na koje je htio, nije uspio sve to realizovati, pa je prednost na kraju treće četvrtine ipak bila ispod 10. Opet kažem, prije svega zahvaljujući okolnostima i neočekivanim bljeskovima pojedinih individualaca. U zadnjoj četvrtini je totalno poludio Larry Taylor, koji do sada na turniru nije pokazao baš ništa. Zabio je nešto s polu-distance, nešto iz ulaza, a u odbrani je sigurno bio bolji od Huertasa. Još kada su se na to nadovezale i sudije sa par sumnjivih odluka, Brazil se odjednom našao u prednosti od 5 poena, 2 minute prije kraja. Da bi sve završilo pravedno, i da pobijedi bolja ekipa, pobrinuli su se Shved i Fridzon sa svojim herojskim trojkama. I hvala Bogu da je tako, iako sam navijao za Brazil. Rusi su zaista bili bolja ekipa i zaslužili su i uvjerljiviju pobjedu. No, da ne bude da je igrala samo jedna ekipa, a rezultat govori drugačije, ipak su i Brazilci pokazali nešto. Pokazali su prije svega da mogu zaista kvalitetno odigrati u napadu, naročito kada imaju dobar spacing. Tada do izražaja dolaze njihovi visoki igrači (Splitter i Nene), i mišljenja sam da im napad puno bolje funkcioniše kada lopta kruži okolo umjesto da Huertas sve kreira iz pick-and-rolla. Također su pokazali da u Barbosi i Garcia-i imaju zaista kvalitetne stopere na bočnim pozicijama, što bi moglo biti izuzetno važno u nastavku turnira. A nastavak turnira za njih 99% znači utakmica sa Francuskom u četvrtfinalu, a o tome više drugi put. Brazil 74-75 Rusija.

Opali još jednu Mirza, pa šta bude.

Naši reprezentativci su večeras igrali prvu utakmicu Adeco kupa, i to protiv domaćina Slovenije. I pobijedili, što je možda i najvažnije. Igrali smo jako dobro u prvom, i jako loše u drugom poluvremenu, a najviše na to je uticao i NBA-ovac Teletović. Nakon što je u prvom poluvremenu pogađao sve, i to bez previše forsiranja (završio poluvrijeme sa 20 poena, kao i Đedović), u drugom je igrao za suprotnu ekipu. Da li će ovaj čovjek ikad pronaći neki balans u svojoj igri, ostaje da se vidi. Za nas je najsvjetlija tačka bio naturalizovani Zach Wright, i svaka čast onom ko ga odbabra i nagovori da igra za nas. Sasvim sigurno će njegovi ulazi i asistencije više doprinijeti igri naše reprezentacije od Domerkantovih driblinga iza leđa na 9 metara od koša i fade-away trica. Zach je svoju dobru utakmicu krunisao i pobjedničkim košom, petnaestak sekundi prije kraja. Sva sreća pa je pogodio, inače bih ovdje napisao 20 stranica posvećenih Teletoviću i njegovoj majci, uglavnom u negativnom kontekstu. Ovako, svaka čast momci, dobri ste, imate još puno da radite. I da, kao obećanje prijatelju, da pomenem i Sinanovića. Iako se totalno ne uklapa u ovu brzu košarku, koju ćemo očigledno forsirati, ipak je uspio itekako doprinijeti svojom igrom u odbrani. Gašper Vidmar je, naime, u trenucima kada je Elmedin Kikanović bio na parketu, radio šta je htio u reketu, a na trenutke je podsjećao više na Dwight-a Howard-a (možda najviše zbog silnih slobodnih koje je promašio), a ne na ispodprosječnog evropskog centra. Sinanović je svojim ulaskom to sve uspio iskontrolisati, i eto, dobro je da je napokon nešto pružio za reprezentaciju, dobro će mu doći za samopouzdanje. Našim momcima fali još mnogo rada, najprije u odbrani i skoku, ali treba naglasiti da Petrović ipak radi dobar posao na klupi.

Eto toliko, sutra nas, ako se ne varam, čeka utakmica za prvo mjesto u grupi između Rusije i Španije (navijam za Davida Blatt-a), a naši igraju u 18:00 protiv Srbije. Valja to sve pregledat. Nek mi je Bog na pomoći.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
d-will
Postovi: 45
Pridružen/a: 08 jun 2011, 23:31
Kontakt:

Post Postao/la d-will » 04 avg 2012, 12:26

svaka cast druze samo nastavi pisat :D i da pohvalim prijatelja na prepoznavanju Sinanoviceve role, covjek koji nam je donio pobjedu svojim odbranbenim reakcijama 4 napada zaredom(2 blokade i 2 odlicne odbrane nad Vidmarom) :D :D

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 04 avg 2012, 17:48

d-will je napisao/la:svaka cast druze samo nastavi pisat :D i da pohvalim prijatelja na prepoznavanju Sinanoviceve role, covjek koji nam je donio pobjedu svojim odbranbenim reakcijama 4 napada zaredom(2 blokade i 2 odlicne odbrane nad Vidmarom) :D :D


Još da zna branit pick 'n' roll gdje bi mu bio kraj... Al hajde, makar Vidmar ne zakucava svaki napad kad je on na parketu :D
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
dijabola
Postovi: 1032
Pridružen/a: 20 maj 2011, 23:07
Kontakt:

Post Postao/la dijabola » 04 avg 2012, 18:48

Ljubavno pismo Litvancima i Davidu Blatt-u

Iako obično pišem kolumnu dan nakon utakmica, ovu ću ipak objaviti već danas. Razlog je taj što sam još uvijek pod dojmom ove dvije utakmice koje sam pregledao. A radi se o utakmicama koje sam ispratio onako dosta emotivno, s obzirom da su igrale meni dvije drage reprezentacije (Rusija i Litvanija) protiv meni najmržih (Španije i SAD-a). Obje utakmice se s pravom mogu svrstati među tri najbolje utakmice dosadašnjeg dijela turnira (uz onu jučerašnju između Brazila i Rusije). Da ne duljim...


Košarkaški guru i onaj koji se tako osjeća.

David Blatt i Sergio Scariolo dakako. Jedva sam čekao da pogledam ovaj 'duel' i da vidim kako će Blatt 'nadtrenirati' svog suparnika, bez obzira kako se utakmica završila. Jer, razlika u talentu dvije ekipe je zaista puno veća nego što to rezultati pokazuju. S jedne strane (Rusije) tu je all-round majstor Kirilenka, i uz njega par igrača koji su, ili mogu biti, kvalitetni igrači rotacija prosječnih NBA ekipa (Mozgov, Shved), tu je još Fridzon, šuter Khimki-a, a ostatak ekipe čine uglavnom igrači koji igraju u, premda jakoj, ruskoj ligi. A s druge strane su tu 3 legitimna NBA all-star igrača, braća Gasol i Ibaka, zatim kao najbolji evropski bek-šuter, Navarro (iako vuče povredu), standardni playmaker Toronta, Calderon, kao Rudy Fernandez, koji ima kvalitete i za NBA rotiaciju, ali je svejedno izabrao Madrid kao svoje mjesto prebivališta u narednih godinu dana. I ostalo su uglavnom igrači evropskih velikana, Barcelone i Reala. Ali je zato David Blatt za Sergia Scariolo-a ono što je Mercedes za Yugu, Sprite za Boni, a domaća rakija za onu komšijinu.
Utakmicu su bolje otvorili Španci, i to puno bolje, serijom od, čini mi se, 18-2, ovako nešto. Pau i Marc su, vođeni onom poznatom 'ne možeš naučiti visinu', trpali po želji, a u odbrani su igrali sjajno, što im je i omogućilo dosta lakih poena. Rusima nije previše pomogao ni time-out, te, iako je Ponkrashov u tim trenucima sam održavao Rusiju iznad vode, nisu uspjevali da se vrate u utakmicu. Razlog je taj što su Španci već tada imali momentum na svojoj strani, i nikakva agresivnost ih nije mogla zaustaviti. A onda, početkom druge četvrtine, Blatt radi jedan od dva ključna poteza - postavlja match-up zonu u odbrani. Nije to ništa novo, Blatt je tako radio i protiv Brazila, s tim da je ovdje naredio da se Gasol (bilo koji) agresivno udvaja, da se ne preuzima baš svaki pick, ali da se preuzima u slučajevima kada to ne znači ogroman miss match-up. To je Špancima totalno poremetilo ritam koji su do tada imali u napadu, o čemu svjedoči i činjenica da su ubacili svega 12 poena u toj četvrtini. Još je u napadu za Ruse proradio Fridzon, koji je u tim trenucima utakmice podsjećao na najbolje dane Ray Allen-a, i serijom njegovih šuteva Rusi su smanjili zaostatak. Treća četvrtina je za Ruse bila čak i bolja od druge. U odbrani su nastavili raditi istu stvar (primjetite da Scariolo ni za pune dvije četvrtine nije pronašao rješenje za zonu protivnika), a u napadu je pored Fridzona pogađao i Khryapa, a pod košem je Mozgov pokazao da utakmica protiv Brazila nije bila slučajna. Ali ni to nije bilo slučajno, nego se Blatt iskazao i svojim drugim potezom - Ponkrashov-om. Umjesto dosada standardnog Shveda, poziciju organizatora igre je prepustio 200 cm visokom playmaker-u (ili se barem najbolje snalazi kao play). Čovjek je pogađao kada je bilo potrebno, a s obzirom da da ima nekoliko centimetara viška u odnosu na vanjsku liniju Španije, vidio je preko odbrane. I što je još bitnije, podijelio je nekoliko fenomenalnih asistencija, čime je u potpunosti razigrao svoju momčad. Ustvari ne nekoliko, nego čak 11 asistencija, cifri na kojoj bi mu pozavidjeo i Šaras iz najboljih dana. Blatt je do kraja utakmice još samo jednom posegnuo za Shved-om, ali čim je shvatio da ovaj nije adekvatna opcija, odmah je vratio Ponkrashov-a. U zadnjoj četvrtini su Rusi promašili neke šuteve, a zahvaljujući braći Gasol i Navaru, utakmica je došla u egal završnicu. I u takvoj jednoj završnici, u tim ključnim trenucima, Anton Jeb.eni Ponkrashov pronalazi Mozgova na čistom ziceru, i Timofey je to zakucao. Ostalo je, kako kažu, historija. A najbitniji detalj utakmice je da se Kirlienko nikako nije mogao sastaviti s loptom u napadu (8 poena uz loš procenat šuta), ali je genije Blatt opet pronašao načina da svojoj ekipi da šansu da pobijede u ovoj utakmici. Ovom pobjedom su Rusi izbjegli SAD u eventualnom polufinalu (iako ima još da se igra dotad), što mi je izuzetno drago, a Španci će se najvjerovatnije morati boriti za bronzu. Ma fantastičan epilog.

Nema povlačenja. Nema predaje.

U drugoj utakmici koju sam gledao igrali su uvijek ponosni Litvanci protiv košarkaških bogova sa NBA parketa. Prvo što sam primjetio je da za Litvance startaju Šaras i Pocius, a ne Kalnietis i Kaukenas, nešto što sam očekivao još u prošloj utakmici. I tad sam pomislio, ako sad Litvanski šut ne proradi, neće nikad. I proradio je. Šaras je donio kakav-takav ritam u otvaranju utakmice, a Pocius je bio sjajan. Fantastični šuter ni u jednom trenutku utakmice nije pokazao ni trunke respekta prema protivniku, te je, iako ga šut za 3 i nije baš slušao, na kraju završio sa finim brojkama. Statistika 14-7-6 čak i ne govori dovoljno o tome koliko je Pocius doprinio igri svoje ekipe. Litvanci su u startu zaigrali svoju igru, iskoristili su nefokusiranost Amera, i počeli da igraju kako znaju. I što je najvažnije od svega, pokazali su da su i Amerikanci samo ljudi, i da ih se može nadigrati ako su okolnosti odgovarajuće. A bile su, s obzirom da su Ameri u utakmicu ušli totalno opušteno, šutirajući sa zemlje i gotovo bez odbrane. S jedne strane su redom trpali Klezia i Pocius, a s druge su standardno najraspoloženiji bili Anthony i Durant (na Melu se još jednom jasno vidjelu da mu se itekako igra, i da je najgladniji u svojoj ekipi). Na kraju su Amerikanci ipak došli do pobjede od sitnih 5 razlike, i to su za takvo nešto bili potrebni ključni poeni LBJ-a, koji je ovim jasno stavio do znanja svima da je on zapravo najbitniji igrač ove ekipe. Doduše, postoje još dva krivca za poraz Litvanaca, a to su coach Kemzura i Šaras. I to ovaj prvi zato što je ovog drugog vratio u igru, kada se jasno vidjelo da veteran nije u stanju da povuče, i da može samo izgubiti loptu (što je i učinio, u nekoliko navrata). Ipak, svaka čast Litvancima, kapa do poda. Odigrati ovako hrabro, bez respekta, i cijelu utakmicu biti rame uz rame sa najboljim igračima svijeta, je za svaku pohvalu. Ma kakvu pohvalu, treba im svima dodijeliti medalje časti, hrabrosti i čega sve ne, znate ono, što se dodijeljuje ratnim veteranima u normalnim državama svijeta. Šteta što idu na Ruse, pa će jedni morati ispasti već u četvrt-finalu.
Zadnja izmjena: dijabola, dana/u 27 sep 2012, 11:53, ukupno mijenjano 1 put.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347

Avatar
nacho
Postovi: 271
Pridružen/a: 01 avg 2012, 16:21
Kontakt:

Post Postao/la nacho » 06 avg 2012, 11:59

ako nisi pogledaj rusija australija :D pa onda pisi kolumnu :lol:

Odgovori

Natrag na “Kolumne čitalaca”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.