Admirova Kolumna :)

Mislite da možete bolje? Izvrstan ste poznavalac situacije u bh. sportu, ali niko, pa čak ni SportSport.ba ne želi da objavi vaš stav? Ovo je vaša rubrika.
Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11810
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 07 feb 2009, 15:58

ZOI 1984 SARAJEVO

Period od 08.02 1984 do 19.02.1984 je sigurno najljepši period u istoriji Sarajeva, a XIV zimske olimpijske igre sigurno najbolje organizirane igre do tada, a mnogi će se složiti i do dan danas. Rođen sam desetak dana prije olimpijade, pa je možda i to razlog da sam od ranog djetinstva veliki fan svih zimskih sportova, a sama pomisao da je u mom gradu održana Olimpijada budi neke posebne osjećaje. Povodom 25 godina od Olimpijade odlućio sam napisati ovaj text koji govori o našoj Olimpijadi, a sve informacije koje se budu nalazile u textu sam našao na „širokim poljima interneta“, ispričali mi dobri ljudi i slićno.....

Sama ideja za ZOI u Sarajevu rodila se poćetkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća među sportskim entuzijastima kojih u to vrijeme u Sarajevu nije manjkalo. Ljudi su se istinski i sa puno volje prihvatili posla, upoznavali se sa upitnicima MOK-a, ispitivali mogućnosti za održavanje igara, izrađivali brojne projekte i slićno....... Vodila ih je samo ljubav prema sportu, prema gradu Sarajevu. Do 1977 su skoro svi projekti bili zavšeni, čekala se samo saglasnost gradskih vlasti da se i zvanično preda kandidatura za dobijanje ZOI. Grad je u potpunosti podržao incijativu i jedan mukotrpan proces je završen, možda i najteži kada je u pitanju organizacija zimskih olimpijskih igara. Ćekao se samo 18. Maj i sesija i Atini, kada se zvanično trebalo dodijeliti domačinstvo ZOI 1984 godine. Kako smo dobru kandidaturu imali najbolje se može vidjeti po otvorenom lobiranju tadašnjeg predsjednika MOK-a Lorda Kilanina da upravo naše Sarajevo dobije igre. Na otvaranju sesije u Atini Kilanin je rekao: “Možemo da idemo u Goetteborg, to će biti disperzija olimpijskih igara. Možemo da idemo u Saporo, gdje smo već jednom bili. Treba da otkrivamo nove prostore.To je Sarajevo”. Nažalost Sarajevo se nikada nije odužilo ovom velikom čovjeku..... Konkurencija Sarajevu su bili svedski Geteborg i japanski Saporo. Glasanje je počelo i u prvom krugu otpada Geteborg, a u trci za igre ostaje Sarajevo i Saporo. Ipak sa tri glasa više odnosimo pobjedu i time zauvijek ulazimo u Olimpijsku istoriju.

Period do igara je više bio rutina, gradili su se objekti, gradilo se olimpijsko selo, sponozori su se nalazili, sve je išlo po planu i Sarajevo je bilo spremno da se svijetu pokaže u svom punom sjaju. Ne treba ni spominjati da se hiljade i hiljade volontera svojevoljno prijavilo da pomogne organizaciji igara.
Sarajevo kao „zimski“ grad daleko je bio poznat po svojim zimama, snijegu....Ali dani pred olimpijadu su svitali bez ijedne pahulje snijega.....Počelo se već pričati o našem baksuzluku, ljudi su bili u nekom strahu...imali smo snježnje topove i sve, ali Olimpijadu bez snijega Sarajlije nisu mogle zamisliti. Noć uoči svečanog otvaranja igara, Sarajevo je zatrpao veliki snijeg, tako da se na neki naćin i priroda poigrala sa Sarajevom. Niko na svijetu tog jutra osmog februara nije bio sretniji i ponosniji od Sarajlija, niko....
Svečana ceremonija otvaranja igara održana je na stadionu Kosevo, a slika iz tada već olimpijskog Sarajeva obišla je cijeli svijet. Olimpijsku zastavu od gradonačelnika Lake Placida (predhodnog domaćina igara) primio je Uglješa Uzelac (tadašnji gradonačelnik Sarajeva) i ponosno je zaviorio simbolizirajući na taj naćin sav trud, rad, želju i volju da budemo domaćini olimpijade. Igre je otvorio Mika Špiljak, predsjednik zemlje.
Tradicija otvaranja olimpijskih igara, pored paljenja olimpijskog plamena je i svečano polaganje olimpijske zakletve u ime sudija i u ime sportista. Zakletvu u ime sudija polagao je Dragan Perovic (sudija-alpsko skijanje), a u ime sportista skijaš Bojan Križaj. Scena kada Bojan polaže zakletvu je otprilike izgledala ovako: Bojan Kkrizaj:»Zaklinjem se da ce mo na Olimpijskim igrama nastupati u pravom sportskom duhu,da će mo poštovati pravila i prema njima se ravnati.....ovde je Bojan zaboravio riječi iz zakletve i nakon aplauza sa tribina Koševa priveo zakletvu riječima «U slavu sporta i čast svoje domovine»
Olimpijski plamen tačno u 15:44 minute upalila je klizačica Sanda Dubravčić i veliki događaj je počeo.
ZOI 1984 su bile prve u mandatu Juana Antonia Samarana i tu je nastala neraskidiva veza jednog grada i jednog Čovjeka. Da je istinski prijatelj Sarajeva Samaran je dokazao više puta. U vihoru rata došao je u okpoljeni grad, sa suzama u očima gledao zapaljenu Zetru i tada je obečao da će je MOK obnoviti ćim to vrijeme dozvoli. Obečanje je naravno ispunio. Na otvaranju zimskih olimpijskih igara 1994 u Lilerhameru Samaran nije zaboravio Sarajevo. Poslao je poruku MOK-a za koju je rekao da je jača nego ikada, da se zaustavi razaranje Sarajeva, da se zaustave borbe..... Pozvao je cijeli svijet da minutom šutnje odaju počast Olimpijskom gradu Sarajevu. Meni dan danas kada se toga sjetim suze krenu na oči...... Na zatvaranju igara u Sarajevu Samaran je rekao „Doviđenija drago Sarajevo“ nakon čega je puštena pjesma „Lijepo je bilo u Sarajevu...“, a Vučko se spuštao sa krova dvorane. Ta slika je sigurno najupečatljivije ostala u sječanju sa ceremonije zatvaranja igara.
Zastavu SFRJ Jugoslavije na otvaranju i zatvaranju igara nosio je Jure Franko, jedini osvajač medalje za našu zemlju (kao da su znali ko je treba nositi).
Deveti februar je već donio prva uzbuđenja na borilištima, prve medalje, prve suze, prve tuge.......Pa krenimo redom kroz sva natjecanja i sjetimo se svih zvijezda sa naše Olimpijade.
Takmičenja u Alpskom skijanju održavala su se na Jahorini za žene i na Bjelašnici za muškarce.
Muški spust oduvijek je spadao u najatraktivnije discipline na igrama, a zbog vremenskih uvjeta uvijek je bio prvi na programu, zbog mogučnosti pomjeranja ako vremeneke prilike ne dozvole da se održi u zakazanom terminu. Ako smo se ičega plašili onda je to to ova trka spusta. Prvi problem je bio i prije igara, naime prema pravilima MOK-a visinska razlika izmedju starta i cilja spusta treba biti minimalno 800metara. Pošto je vrh Bjelašnice na visini od 2067m, cilj dole u ravnini na 1273, falilo je par metara. Na vrhu Bjelašnice izgrađen je jedan objekat, a spustaši su upravo startali sa krova tog objekta, tj sa visine od 2076m. Tako se dobila potrebna visinska razlika od 800 metara, tj tačno 803 metra. Drugi problem je bio mnogo teži i nije bio pod uticajem čovjeka. Kao što znamo Bjelašnica je poznata kao nepredvidiva i vrlo surova planina, a rijetki su dani kada na vrhu ne puše jak vjetar i kada je vidljivost na normalnom nivou. Ipak nakon dva otkaza spusta, 16.02 (veleslalom je bio 14.02, tako da smo specifični i po tome što je trka veleslaloma bila prije utrke spusta) je startovao legendarni spust. Pobjedio je čuveni amerikanac Bill Johnson, koji je svega dvadesetak dana prije Sarajeva ostvario svoju prvu pobjedu u karijeri, bilo je to u Wengenu, a potražite na youtube scenu kako se izvukao od pada u toj utrci. Nakon Sarajeva pobjedio je jos na dvije utrke i onda je njegova karijera krenula silaznom putanjom, imala je sve samo ne sportski tok. Postao je prvi amerikanac koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju u skijanju i time postao apsolutni heroj svih amerikanaca. Drugi je bio svicarac Peter Muller, a treći austrijanac Anton Steiner. Zanimljivo da je ta bronca jedina medalja za Austriju na tim igrama!? Još jedna zanimljivost vezana za Johnsona je da se pokušao kvalifikovati za spust utrku na zoi 2002!?, ali je u Montani doživio stravičan pad, dugo je bio u komi, a posljedice povreda osjeća dan danas. Bio je poznat kao skijas koji uopšte nije kalkulirao, moto mu je bio „živite brzo“, a na ramenu desne ruke istetovirao je „ski to die“ (skijanje do smrti). 7 stotinki je djelilo velikog Pirmina Zurbrigena (tada jos mlad) od medalje, ali on će to naplatiti sa kamatama 4 godine kasnije u Calgariju. Kada se zadnji spustaš spustio niz najneobićniju spust stazu u istoriji OI, Bjelašnica je pokazala svoje pravo lice, za tren oka se vrijeme pokvarilo i Bjelašnica se vratila svojoj „svakodnevnici“ nakon što se i ona solidarisala sa nama , podarila nam 3 sata extra lijepog vremena, dovoljnog da se održi već sad legendarna utrka spusta.
Prije početka igara MOK je iz samo njima znanih razloga suspendovao sa igara največe skijaše tog vremena, Stenmarka, Girardelija i Hani Wenzel. Razlog je bio taj da su oni bili profesionalci, a profesionalcima tada nije bio dozvoljen nastup na igrama, mada je javna tajna da su tada skoro svi skijali za „pare“.
Utrka veleslaloma za muškarce 14.02. 1984 ostat ce upisana zlatnim slovima u svim knjigama kada se govori o sportu bivše države. Zemlja domačin nikada u istoriji igara nije ostala bar bez jedne medalje, a strah da bash mi ne ostanemo je bio velik. Realno jedino smo u veleslalomu i slalomu u muškoj konkurenciji, kao i u ski skokovima mogli oćekivati medalje. Kao što je tih dana sve išlo nama u korist, tako i prva muška trka i odma medalja! Da do kraja igara možemo potpuno uživati. Jure Franko je bio četvrti nakon prve trke, drugu je odvezao u najboljem vremenu i sasvim zasluženo obradovao cijelu državu, od Vardara pa do Triglava. Sarajevo je taj dan naprosto „poludilo“, velika fešta je bila na dodijeli medalja ispred Skenderije, a osmijeha Jure Franka sa dodijele medalja, sa sjetom se sjećaju svi koji su tada bili ispred Skenderije. U legendu je odavno ušao tarnsparent koji se pojavio tada, „Volimo Jureka, više od Bureka“. Kao i Samaran, ni Jure nije zaboravio svoje Sarajevo. 2006 na olimpijsku trku veleslaloma u Torinu, osobno je došao i poveo tridesetak dječaka i djevojčica iz Sarajeva. Prvo mjesto je osvojio Max Julen iz svicarske, a treći je bio Andreas Wenzel iz Lihtenstajna.
I utrka slaloma ušla je u olimpijsku legendu. Prvi puta se desilo da na prva dva mjesta budu braća. Tih februarskih dana to je uspjelo braći Philu i Steveu Mehre iz Amerike. Treći je bio jedan od najpoznatijih francuskih slalomaša svih vremena Didie Bouvet.
Žene su svoja natjecanja imala na Jahorini. Spust je protekao u dominaciji svicarke Mikaele Figini, veleslalom amerikance Debie Armstrong, a slalom talijanke Paolete Magoni.
Skijaški skokovi su sigurno imali najbolju posjetu na igrama, preko 50 000 ljudi je pratila oba takmičenja. Oćekivanja su bila ogromna od domačih takmičara, prvenstveno od Primoža Ulage i Vasje Bajca. Ali nakon prvog skoka Primoža Ulage na maloj skakaonici sve nade su potonule. Skoćio je mizernih 56-57 metara, daleko ispod najniže kritične tačke, a iz publike su se ćuli komentari tipa „da lavor baciš niz skakonicu, više bi odletio“, „usra ga Dzulaga“ i slićno.. Veliko je to razocarenje bilo za sve .... Sarajevo je na neki naćin krunisalo dva velika šampiona u ski skokovima, prvi je slavni njemac Jens Weissflog, koji je pobjedio na maloj skakaonici, a drugi je veliki veliki finac Mati Nykenen, koji je suvereno pobijedio na velikoj skakaonici, ostvarivši do sada najveću bodovnu razliku u odnosu na drugoplasiranog od 17,5 bodova.

Sto se tiće takmicenja u ski trčanj, ono je proteklo u znaku Finkinje Marije Lise Hemalainen, inaće najuspješnije učesnice Olimpijade sa tri zlata na 5,10, 20km i bronze u štafeti.U muškoj konkurenciji Sweđanin Gunde Swan sa dva zlata, srebrom i bronzom obilježio je ski trčanje u muškoj konkurenciji .Posebno će ostati u sjećanju nać in na koji su šwedi došli do zlata u štafeti kada je četvrtu izmjenu trčao Gunde Swan, on je punih 9 kilometara smanjivao razliku za predstavinkom tadašnjeg Sovjetskog Savaza da bi ga na kraju ostavio za 10secundi.

Umjetnicko klizanje održavalo se u Zetri, gdje je svoju blistavu karijeru zapoćela slavna Katarina Vit koja je osvojila svoje prvo zlato u Sarajevu i kako kaze da joj je to i najdraža medalja u karijeri. Iako je Rosal Samners bila apsloutna favortkinja Katarina je zadivila svijet i tjesno ali zasluženo došla do zlatne medalje. Nije samo Katarina zadivila svijet u Zetri,mozda ćak i vise zapažen i ubjedljiv nastup imao je britanski par iz Notinghema Jayne Torvil i Cristopher Dean koji su zadivli svijet odplesavši slavni Ravelov BOLERO. Mnogi će se složiti da je njihova tadašna izvedba i najbolja u istoriji Olimpijskih igara. Nije ni ćudo da će kasnije omiljeni kompozitor u Sarajevu upravo biti slavni Ravel. Zlato u takmičenju sportskih parova pripalo je Olegu Vasiljevu i Jeleni Volovoj, a u muškoj konkurenc iji zaluženo je pobjedio Scot Hamilton.

U brzom klizanju svojim nastupima ostaće upamćeni Njemica Karin Enke, Kanađanin Gaetan Buser i Swed Tomas Gustafson koji su medzusobno podjelili skoro sve zlatne medalje. Igre u Sarajevu su bile posljednje na kojima se takmićenje u brzom klizanju održavalo na otvorenom.

Sto se Boba tiće, u četverosjedu su slavili Istočni Nijemci sa postavom: Andreas Kirhner, Roland Wetzig, Wolfgang Happe, Dietmar Schaurhammer,dok su posljednja dvojica pobjedila u dvosjedu.

Zlato u sankanju u muskoj konkurenciji pripalo je Talijanu Hildgartenru,dok su u doublu slavili Stangasinger i Worbaher iz zapadne Njemacke.Kod zena sve tri osvajačice medalja bile su iz istočne Njemacke, prva Stefi Martin, druga Betina Smitd, treća Ute Weis.

Takmičenje u biatlonu odrzavalo se samo u muškoj konkurenciji, a vrijedi izdvojiti Norvezanina Erika Kvalfosa koji je osovjio zlato na 10km i bronz na 20km, te bio s reprezentacijom Norveške srebrni na 4x7,5km. Druga zvijezda u biatlonu bio je Peter Angerer iz zapadne Njemacke koji je osvojio zlato na 20km,srebro na 10km, te broncu u stafeti 4x7,5km.

Norvezani su čak 20godina ćekali na zlato u nordijskoj kombinaciji i doćekali ga u Sarajevu, kada je Tom Sandberg ostvario san dug 20godina.
I na kraju poslastica svake olimpijade Hokej. Najbolja petorka mozda ikada vidzena u svijetu tih februarskih dana oduševljavala je sve ljubitelje hokeja tada. Naravno rijeć je o čuvenoj Ruskoj petorci koju su ćinili bekovi Fetisov i Kasatonov, te ćuveni napadacki trojac Krutov-Larionov-Makarov.
Treba jos spomenut i golmana Vladislava Tretjaka.Tadašnja naša država zabilježila je jednu jedinu pobjedu protiv Italje 5:1 koja je bila proslavljena na ulicama Sarajeva kao da smo prvaci..Poraženi smo od Rusa 9:1 a strijelac za nas bio je Scop, vrijedi jos istaći utakmicu protv SR Njemacke kada smo poveli u 59 secundi, strijelac je bio Mustafa Bešic, ali smo izgubili na kraju.

Po broju medalja najviše su osvojili Takmičari iz bivšeg Sovjetskog saveza 25, drugi su Istočni Nijemci sa 24, a treci Finci sa 13. Najviše zlatnih medalja osvojili su Istocni Nijemci 9, slijede Rusi sa 6, a po 4 su skupili USA,Finska i Swedska.
Maskota igara bio je neponovljivi Vučko, djelo slovenskog strip-crtača Jože Trobeca.
Na kraju ovog texta najiskrenije bi se želio zahvaliti svim ljudima koji su zaslužni zašto je Sarajevo dio Olimpijske istorije.


Svi osvajaći medalja na ZOI 1984 U SARAJEVU

SKIJANJE (M)

Spust:
ZLATO: William Johnson (USA) 1:45,59 min
SREBRO: Peter Müller (SWI) 1:45,86 min
BRONCA: Anton Steiner (AUS) 1:45,95 min

Veleslalom:
ZLATO: Max Julen (SWI)2:41,18 min (1:20,54 / 1:20,64
SREBRO: Jure Franko (JUG)2:41,41 min (1:21,15 / 1:20,26)
BRONCA: Andreas Wenzel (LIE)2:41,75 min (1:20,64 / 1:21,11)

Slalom:
ZLATO:Phil Mahre (USA) 1:39,41 min (51,55 / 47,86)
SREBRO: Steve Mahre (USA) 1:39,62 min (50,85 / 48,77)
BRONCA: Didier Bouvet (FRA) 1:40,20 min (51,99 / 48,21)

Skijanje (Z)

Spust:
ZLATO: Michela Figini (SWI)1:13,36 min
SREBRO: Maria Walliser (SWI 1:13,41 min
BRONCA: Olga Charvatova (CSSR)1:13,53 min

Veleslalom:
ZLATO:Debbie Armstrong (USA) 2:20,98 min (1:08,97 / 1:12,01)
SREBRO: Christin Cooper (USA) 2:21,38 min (1:08,87 / 1:12,51
BRONCA: Perrine Pelen (Fra) 2:21,40 min (1:09,64 / 1:11,76)

Slalom:
ZLATO:Paoletta Magoni (Ita) 1:36,47 min (48,85 / 47,62)
SREBRO: Perrine Pelen (Fra) 1:37,38 min (48,85 / 48,53)
BRONCA: Ursula Konzett (Lie) 1:37,50 min (48,81 / 48,69)


Skijasko trcanje (Z)

5km:
ZLATO:Marja-Liisa Hemalainen (Fin) 17:04,0 min
SREBRO:Berit Aunli (Nor) 17:14,1 min
BRONCA:Kveta Jeriova (CSSR) 17:18,3 min

10km:
ZLATO: Marja-Liisa Hemalainen (Fin) 31:44,2 min
SREBRO: Raisa Smetanina (SSSR) 32:02,9 min
BRONCA: Brit Pettersen (Nor)32:12,7 min

20km:
ZLATO:Marja-Liisa Hemalainen (Fin)1:01:45,0 h
SREBRO: Raisa Smetanina (SSSR) 1:02:26,7 h
BRONCA: Anne Jahren (Nor) 1:03:13,6 h

Stafeta 4x5km:
ZLATO:NOR 1:06:49,7 h (Inger Helene Nybraaten 17:02,7 / Anne Jahren 16:35,4 /Brit Pettersen 16:30,1 / Berit Aunli 16:41,5)
SREBRO: CSSR 1:07:34,7 h (Dagmar Svubova 17:37,9 / Blanka Paulu 16:58,0 / Gabriela Svobodova 16:46,2 / Kveta Jeriova 16:12,6)
BRONCA: FIN 1:07:36,7 h (Pirkko Määttä 17:36,8 / Eija Hyytiäine 17:01,3 / Marjo Matikainen 16:42,7 / Marja-Liisa Hemalainen 16:15,9)

Skijasko trcanje (M)

15km:
ZLATO:Gunde Svan (Swe) 41:25,6 min
SREBRO: Aki Karvonen (Fin) 41:34,9 min
BRONCA: Harri Kirvesniemi (Fin) 41:45,6 min

30km:
ZLATO:Nikolai Simjatow (SSSR)1:28:56,3 h
SREBRO: Alexander Sawjalow (SSSR)1:29:23,3 h
BRONCA: Gunde Svan (Swe)1:29:35,7 h

50km:
ZLATO:Thomas Wassberg (Swe)2:15:55,8 h
SREBRO: Gunde Svan (Swe) 2:16:00,7 h
BRONCA: Aki Karvonen (Fin) 2:17:04,7 h

Stafeta 4x10km:
ZLATO:SWE 1:55:06,3 h (Thomas Wassberg 28:47,0 / Benny Kohlberg 28:47,9 / Jan Ottosson 29:04,1 / Gunde Svan 28:27,3)
SREBRO: SSSR 1:55:16,5 h (Alexander Batjuk 28:57,6 / Alexander Sawjalow 28:25,4 /Wladimir Nikitin 29:15,8 / Nikolai Simjatow 28:37,7)
BRONCA:FIN 1:56:31,4h(Kari Ristanen30:21,6Juha Mieto28:36,2 /Harri Kirvesniemi 28:35,0 / Aki Karvonen 28:58,6)


Bijatlon:

10km:
ZLATO:Eirik Kvalfoss (Nor) 30:53,8 min, 2 Kaznena kruga
SREBRO: Peter Angerer (W-Ger) 31:02,4 min, 1 Kazneni krug
BRONCA: Matthias Jacob (E-Ger) 31:10,5 min, 0 Kaznenih krugova

20km:
ZLATO:Peter Angerer (W-Ger) 1:11:52,7 h, 2 Kaznene Minute
SREBRO: Frank-Peter Roetsch (E-Ger)1:13:21,4 h, 3 Kaznene Minute
BRONCA: Eirik Kvalfoss (Nor)1:14:02,4 h, 5 Kaznenih Minuta

Stafeta 4x7,5km:
ZLATO:SSSR 1:38:51,7 h (Dmitri Wassiljew 24:52,4 [0] / Juri Kaschkarow 24:34,8 [0] / Algimantas Shalna 25:17,8 [2] / Sergej Bulygin 24:06,7 [0])
SREBRO:NOR 1:39:03,9 h (Odd Lirhus 26:56,2 [2] / Eirik Kvalfoss 23:27,6 [0] / Rolf Storsveen 24:46,5 [0] / Kjell Soebak 23:53,6 [0])
BRONCA: W-GER 1:39:05,1 h (Ernst Reiter 26:01,9 [0] / Walter Pichler 25:13,5 [1] / Peter Angerer 23:39,3 [0] / Fritz Fischer 24:10,4 [0])

Nordijska kombinacija:

Skokovi:
ZLATO:Tom Sandberg (Nor) 214,7 P (86,0 m / 88,0 m)
SREBRO:Sergej Tscherwjakow (SSSR)210,3 P (86,0 m /88,0 m)
BRONCA:Thomas Müller (W-Ger)209,1 P (85,0 m / 87,0 m)

Trcanje:
ZLATO:Jouko Karjalainen (Fin) 46:32,0 min
SREBRO: Tom Sandberg (Nor) 47:52,7 min
BRONCA: Kerry Lynch (USA) 48:02,9 min

Sve ukupno:
ZLATO:Tom Sandberg (Nor) 422,595 P (214,700 / 207,895)
SREBRO: Jouko Karjalainen (Fin) 416,900 P (196,900 / 220,000)
BRONCA: Jukka Ylipulli (Fin) 410,825 P (208,300 / 202,525)

Ski skokovi:

70m:
ZLATO:Jens Weißflog (E-Ger) 215,2 P (90,0 m / 87,0 m)
SREBRO: Matti Nykänen (Fin) 214,0 P (91,0 m / 84,0 m)
BRONCA: Jari Puikkonen (Fin) 212,8 P (81,5 m / 91,5 m)

90m:
ZLATO:Matti Nykänen (Fin) 231,2 P (116,0 m / 111,0 m)
SREBRO: Jens Weißflog (E-Ger) 213,7 P (107,0 m / 107,5 m)
BRONCA: Pavel Ploc (CSSR) 202,9 P (103,5 m / 109,0 m)

Umjetnicko klizanje:

Muskarci:
ZLATO:Scott Hamilton (USA) 3,4 P
SREBRO: Brian Orser (Kan) 5,6 P
BRONCA: Josef Sabovcik (Mad) 7,4 P

Zene:
ZLATO:Katarina Witt (E-Ger) 3,2 P
SREBRO: Rosalynn Sumners (USA) 4,6 P
BRONCA: Kira lwanowa (SSSR) 9,2 P

Sportski parovi:
ZLATO:Jelena Walowa / Oleg Wassiljew (SSSR) 1,4 P
SREBRO: Kitty Carruthers / Peter Carruthers (USA) 2,8 P
BRONCA: Larissa Selesnjewa / Oleg Makarow (SSSR) 3,8 P

Plesni parovi:
ZLATO:Jayne Torvill / Christopher Dean (GBR) 2,0 P
SREBRO: Natalja Bestemjanowa / Andrej Bukin (SSSR) 4,0 P
BRONCA: Marina Klimowa / Sergej Ponomarenko (SSSR) 7,0 P

Brzo Klizanje (M)

500m:
ZLATO:Sergej Fokitschew (SSSR) 38,19 s
SREBRO: Yoshihiro Kitazawa (Jap) 38,30 s
BRONCA: Gaetan Boucher (Kan)38,39 s

1000m:
ZLATO:Gaetan Boucher (Kan) 1:15,80 min
SREBRO: Sergej Chlebnikow (SSSR) 1:16,63 min
BRONCA: Kai Arne Engelstad (Nor) 1:16,75 min

1500M:
ZLATO:Gaetan Boucher (Kan) 1:58,36 min
SREBRO: Sergej Chlebnikow (SSSR 1:58,83 min
BRONCA: Oleg Boshjew (SSSR) 1:58,89 min

5000M:
ZLATO:Tomas Gustafson (Swe) 7:12,28 min
SREBRO: Igor Malkow (SSSR) 7:12,30 min
BRONCA: René Schöfisch (E-Ger) 7:17,49 min

10000m:
ZLATO:Igor Malkow (SSSR) 14:39,90 min
SREBRO: Tomas Gustafson (Swe) 14:39,95 min
BRONCA: René Schöfisch (E-Ger) 14:46,91 min

Brzo klizanje (Z)

500m:
ZLATO:Christa Rothenburger () 41,02 s (OR)
SREBRO: Karin Enke (E-Ger) 41,28 s
BRONCA: Natalja Schiwe-Glebowa (SSSR) 41,50 s

1000m:
ZLATO: Karin Enke (E-Ger) 1:21,61 min (OR)
SREBROr: Andrea Schöne (E-Ger) 1:22,83 min
BRONCA: Natalja Petrussewa (SSSR) 1:23,21 min

1500M:
ZLATO: Karin Enke (E-Ger) 2:03,42 min (OR/WR)
SREBRO: Andrea Schöne (E-Ger) 2:05,29 min
BRONCA: Natalja Petrussewa (SSSR) 2:05,78 min

3000M:
ZLATO:Andrea Schöne (E-Ger) 4:24,79 min (OR)
SREBRO: Karin Enke (E-Ger) 4:26,33 min
BRONCA: Gabi Schönbrunn (E-Ger) 4:33,13 min

Hokej:

ZLATO:SSSR
(Wladislaw Tretjak, Wladimir Myschkin, Wladimir Kowin, Wjatscheslaw Fetissow,
Alexej Kasatonow, Sinetula Biljaletdinow, Wassili Perwuchin, Sergej Makarow,
Sergej Starikow, Igor Stelnow, Alexander Skworzow, Wiktor Tjumenew,
Igor Larionow, Wladimir Krutow, Alexander Gerassimow, Andrej Chomutow,
Sergej Schepelew, Michail Wassilew, Nikolai Drosdezki, Alexander Koschewnikow)

SREBRO: CSSR
(Jiri Kralik, Jaromir Sindel, Milanm Chalupa, Jiri Lala, Ladislav Svozil,
Jaroslav Benak, Radoslav Svoboda, Frantisek Prochazka, Miroslav Horava,
Eduard Uvira, Arnold Kadlec, Jiri Hrdina, Vladimir Caldr, Dusan Pasek,
Vincent Lukac, Igor Liba, Darius Rusnak, Frantisek Cernik, Vladimir Ruzicka,
Pavel Richter, Jaroslav Korbela)

BRONCA: SWE
(Rolf-Lennart Riddervall, Götem Wälitalo, Bo Ericsson, Per-Erik Eklund,
Göran Lindblom, Hakan Nordin, Mats Waltin, Thomas Ahlen, Mats Hessel,
Michael Thelven, Mats Thelin, Thom Eklund, Hakan Eriksson, Peter Gradin,
Michael Hjälm, Thomas Rundquist, Tomas Sandström, Tomas Mörth, Jens Öhling,
Hakan Södergren)


Bob:

Dvosjed:
ZLATO: E-Ger II 3:25,56 min (51,51 / 51,93 /51,06 /51,06) Wolfgang Hoppe / Dietmar Schauerhammer
SREBRO: E-Ger I 3:26,04 min (51,59 / 51,94 / 51,15 / 51,36) Bernhard Lehmann / Bogdan Musiol
BRONCA: SSSR II 3:26,16 min (51,56 / 52,10 / 51,24 / 51,26) Sintis Ekmanis / Wladimir Alexandrow

Cetverosjed:
ZLATO:E-Ger I 3:20,22 min (49,65 / 50,18 /50,18 / 50,21) (Wolfgang Hoppe / Roland Wetzig / Dietmar Schauerhammer / Andreas Kirchner)
SREBRO:E-Ger II 3:20,78 min (49,69 / 50,33 / 50,32 / 50,44) (Bernhard Lehmann / Bogdan Musiol / Ingo Voge / Eberhard Weise)
BRONCA: Swi I 3:21,39 min (49,92 / 50,48 / 50,49 / 50,50) (Silvio Giobellina / Heinz Stettler / Urs Salzmann / Rico Freiermuth)


Sankanje (M)

ZLATO: Paul Hildgartner (Ita) 3:04,258 min (46,182 / 46,271 / 45,871 / 45,934)
SREBRO: Sergej Danilin (SSSR) 3:04,962 min (46,433 / 46,284 / 46,176 / 46,069)
BRONCA: Waleri Dudin (SSSR) 3:05,012 min (46,385 / 46,334 / 46,201 / 46,092)

Muski double:
ZLATO:Hans Stanggassinger / Franz Wembacher (W-Ger)
1:23,620 min (41,880 / 41,740)
SREBRO: Jewgeni Beloussow / Alexander Beljakow (SSSR)
1:23,660 min (41,813 / 41,847)
BRONCA: Jörg Hoffmann / Jochen Pietzsch (E-Ger)
1:23,887 min (41,996 / 41,891)


Sankanje (Z)

ZLATO: Steffi Martin (E-Ger) 2:46,570 min (41,639 / 41,863 / 41,496 / 41,572)
SREBRO: Bettina Schmidt (E-Ger) 2:46,873 min (41,662 / 41,929 / 41,636 / 41,646)
BRONCA: Ute Weiß (E-Ger) 2:47,248 min (41,908 / 41,945 / 41,793 / 41,602)
nema potpisa

Avatar
dubrava
Moderator
Postovi: 4839
Pridružen/a: 31 mar 2009, 09:21
Lokacija: Zagreb
Kontakt:

PostPostao/la dubrava » 26 jan 2010, 12:58

Vrijedilo je uzeti pola sata vremena i procitati ovaj tvoj tekst. Svaka ti cast i velika hvala :) pravo si me raznjezio, pa i suzu na oku natjerao ;) Neka prelijepa vremena..
Nadam se da ce se jednog dana, u gradu koji ima dušu, gradu svjetla, pjesme i svog karakteristcnog humora, u dragom Sarajevu, opet zavijoriti Olimpijska zastava. Nadam se i to od srca zelim Sarajevu. Možda je to san ili mozda utopija, ali svi mi vjerujemo u snove i nitko nam ih oduzeti ne moze.


Jos jednom, prelijep tekst :)

hvala :)
"Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima"

Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11810
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 27 jan 2010, 12:21

Hvala care

Inace Sarajevo 1984 je mnogo interesantnije ljudima van BiH. Ja kada sam ovo napisao, izaslo je na par portala i dobio sam dosta mailova zahvale, mozda 1-2 su bila iz Sarajeva. Toliko o danasnjem Sarajevu i njegovanju uspomena na jedno predivno vrijeme :cry:
nema potpisa

Avatar
bambina
Postovi: 1324
Pridružen/a: 06 dec 2009, 18:14

PostPostao/la bambina » 31 jan 2010, 22:03

Svaka čast , nešto lijepo novo sam naučila , informacije koje nisam znala.
Prekrasano , veliki trud,malo je forumaša ovakvih da nešto možemo korisno pročitat i naučit.

Grandmaster
Postovi: 156
Pridružen/a: 31 jan 2010, 18:57
Kontakt:

PostPostao/la Grandmaster » 31 jan 2010, 23:30

Drago mi je da se neko i ove teme dotak'o.Nisam bio rođen u vrijeme kad se održavala Olimpijada u Sarajevu ali zato sam čuo dosta lijepih stvari i događaja što se tiče njih.Roditelji su volontirali u Sarajevu tada i sada sa užitkom se sjećaju tih dana kao što bi trebala i cijela država jer je to najveća ikad sportska manifestacija održana u ovoj našoj napaćenoj državi.Plus,to je bila najbolje organizovana Olimpijada do tada i trebamo svi biti ponosni na to jer to je znak da možemo i moramo bolje od ovog danas.Veliko,veliko značenje za sve nas !
Grandmaster.

Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11810
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 01 feb 2010, 19:05

Cuveni skandinavski muk


Zimske Olimpijske igre 1994 godine vratile su se u maticu zimskih sportova, na sjever starog kontinenta, gdje su jos pre dva stoljeca nastali sportovi sa skijama na nogama i stapovima u rukama. Zemlja domacin je naravno Norveska, a grad Lilerhamer je sedamnaesti put u istoriji ugostio najbolje svjetske „zimske“ sportiste. Igre su otvorene u podnozju skakaonica 12.02, a veliki Juan Antonio Samaran nije propustio priliku da svijet pozove na prestanak sukoba u Sarajevu, gradu koji je 10 godina ranije odusevio velikodushnoscu i srdacnoscu cijeli zemaljski globus. Ja kao tada desetogodisnji klinac jos pamtim te rijeci:
Prije deset godina
Bili smo u Sarajevu
Na Olimpijskim igrama
Grad je tada bio posvecen sportu
Razumijevanju, prijateljstvu i miru!
U Sarajevu
Ciji su stanovnici mnogo propatili
Pozivam sve,
Ne samo vas na stadionu
Vec svugdje u svijetu
Vas koji ste u svojim domovima
Da ustanete
I minutom sutnje odate pocast
Gradu Sarajevu

Na ceremoniji je zavladao tajac, muk, a vjerovatno mnogim ljudima shirom svijeta zastala je knedla u grlu, a i pokoja suza je kanula niz obraze. Ako ste mislili da je ovo taj cuveni skandinavski muk o kome sam htio da pishem prevarili ste se, ali ovaj muk za sve nas ima veliku sentimentalnu vrijednost.
Igre su pocele, a zetva medalja za Norvezane je pocela u nordijskim disciplinama, gdje im na svijetu nije bilo ravnih. Slavili su tih dana norvezani Dhelija, kralja skijaskog trcanja tih godina, a kada je Espen Bredesen uzeo zlato na velikoj skakaonici njihovoj sreci nije bilo kraja. Kako je skijasko trcanje norveski nacionalni sport, utrka 4x10km za muskarce je vjerovatno za njih prestavljala veliko finale, finale koje se moze porediti sa finalom svjetskog prvenstva u fudbalu kada igra zemlja domacin. Brda iznad Lilerhamera su treptala od uzbudjenja, nishta drugo osim norveskih zastava se nije moglo vidjeti u zraku, svi su vec vidjeli Dhelija i drustvo na Olimpu. Redale su se prva, druga, treca izmjena, ali uporni Italijani nisu posustajali. Uslo se u zavrsnu cetvrtu izmjenu, za Norvezane njihov idol, jedan i jedini Bjron Dheli, a za Talijani Silvio Fauner, sve osim neko ko ce se unaprijed predati.
Oko staze je nacickano preko 30000 ljudi, i vjerovatno isto toliko norveskih zastava, samo se ceka triumfalan ulazak njihovog idola u cilj. Kada su vidjeli da je vrag odnio shalu, da Italijan nema namjeru tek tako odustati, a ostalo je jos pola kilometra do cilja, buka koju su proizveli vjerovatno je bila toliko jaka da su je komotno mogli cuti cuveni norveski ribari na brodovima, koji su vjerovatno tih dana bili najveci baksuzi na svijetu. Sto metara do cilja, skije Dhelija i Faunera se poravnavaju i slijedi juris ka cilju. Ja tada pamtim rijeci komentatora Dheli, Fauner, Fauner, Dheli...... 0,1 sekundu Fauner je brzi, 0,1 sekundu koju Norvezani nikad nece zaboraviti, 0,1 sekundu nakon sto je Fauner ushao u cilj uslijedit ce taj cuveni skandinavski muk iz naslova, muk koji ce moze porediti jedino sa onim cuvenim mukom Marakane 1950 godine kada je sudac odsvirao kraj, a na semaforu pisalo Brazil 1- Urugvaj 2, muk koji se desava samo jednom u zivotu. Cetiri godine kasnije u Naganu i 8 godina kasnije u Salt Lake Cityu iste zemlje su akteri zavrsnice trke na 4x10km za muskarce, opet odlucuju stotinke sekunde, oba puta slave Norvezani, ali poraz iz 1994 nece ublaziti ni jos 10 ovakvih pobjeda. Do sada sam aktivno pratio 5 zimskih Olimpijada, a opisani trenutak iz 1994 godine ostaje jedan od najuzbudljivijih ikada.

Admir F
nema potpisa

Avatar
Devil
Moderator
Postovi: 24123
Pridružen/a: 13 jun 2009, 00:17
Lokacija: Grad Greha
Kontakt:

PostPostao/la Devil » 01 feb 2010, 20:15

Koliko je Yugoslavia osvojila medalja ovde nikada to nisam znao?Ovde koliko vidim samo je Jure Franco uzeo medalju
Pozdravlja vas Cika Devil. Secajte me se. :)))

kakavdanakneiskustvu
Postovi: 4956
Pridružen/a: 27 dec 2009, 13:43

PostPostao/la kakavdanakneiskustvu » 01 feb 2010, 20:18

Devil WroteColonKoliko je Yugoslavia osvojila medalja ovde nikada to nisam znao?Ovde koliko vidim samo je Jure Franco uzeo medalju




samo on.

Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11810
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 01 feb 2010, 22:32

Devil WroteColonKoliko je Yugoslavia osvojila medalja ovde nikada to nisam znao?Ovde koliko vidim samo je Jure Franco uzeo medalju


To je bila prva i jedina medalja na ZOI 1984, kasnije 1988 smo uzeli medalju u skijanju (Mate Svet) i momcadski u skokovima (Tepes, Zupan, Debeljak, Ulaga)
nema potpisa

Avatar
Trigger
Moderator
Postovi: 1719
Pridružen/a: 03 jul 2009, 14:43
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la Trigger » 07 feb 2010, 17:17

Admir_Sa WroteColon ZOI 1984 SARAJEVO

Period od 08.02 1984 do 19.02.1984 je sigurno najljepši period u istoriji Sarajeva, a XIV zimske olimpijske igre sigurno najbolje organizirane igre do tada, a mnogi će se složiti i do dan danas. Rođen sam desetak dana prije olimpijade, pa je možda i to razlog da sam od ranog djetinstva veliki fan svih zimskih sportova, a sama pomisao da je u mom gradu održana Olimpijada budi neke posebne osjećaje. Povodom 25 godina od Olimpijade odlućio sam napisati ovaj text koji govori o našoj Olimpijadi, a sve informacije koje se budu nalazile u textu sam našao na „širokim poljima interneta“, ispričali mi dobri ljudi i slićno.....

......Olimpijski plamen tačno u 15:44 minute upalila je klizačica Sanda Dubravčić i veliki događaj je počeo.
ZOI 1984 su bile prve u mandatu Juana Antonia Samarana i tu je nastala neraskidiva veza jednog grada i jednog Čovjeka. Da je istinski prijatelj Sarajeva Samaran je dokazao više puta. U vihoru rata došao je u okpoljeni grad, sa suzama u očima gledao zapaljenu Zetru i tada je obečao da će je MOK obnoviti ćim to vrijeme dozvoli. Obečanje je naravno ispunio. Na otvaranju zimskih olimpijskih igara 1994 u Lilerhameru Samaran nije zaboravio Sarajevo. Poslao je poruku MOK-a za koju je rekao da je jača nego ikada, da se zaustavi razaranje Sarajeva, da se zaustave borbe..... Pozvao je cijeli svijet da minutom šutnje odaju počast Olimpijskom gradu Sarajevu. Meni dan danas kada se toga sjetim suze krenu na oči...... Na zatvaranju igara u Sarajevu Samaran je rekao „Doviđenija drago Sarajevo“ nakon čega je puštena pjesma „Lijepo je bilo u Sarajevu...“, a Vučko se spuštao sa krova dvorane. Ta slika je sigurno najupečatljivije ostala u sječanju sa ceremonije zatvaranja igara.....


Bravo Admire!
Divan tekst, puno, već zaboravljenih, podataka...buđenje davno 'zatrtih' emocija...sto "Dubrava" kaza - suza mi kanu...
Iskreno ti hvala za ovaj tekst, vratio me u davna vremena, samodoprinos...elan, entuzijazam i pravi ljudi na pravim mjestima...
Hvala, još jednom.

PS:
Molim te nemoj ovo shvatiti kao zlobu iili moju sitničavost ali si me malko zbunio (vidi boldirano - plavo obojeno)!
Ne kontam kako si rođen tek pred Olimpijadu, a i danas ti suze krenu kad se toga sjetiš!?
Mora da je neka greška u pitanju...greška, slovna, vjerujem!
Bosno moja poharana....

Avatar
Bez_komentara
Postovi: 176
Pridružen/a: 03 apr 2009, 20:24
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la Bez_komentara » 07 feb 2010, 17:27

Pa '94. je imao 10 godina,toga se sjeca.
Plakao je radi Samaranovih rijeci.Procitaj jos jednom. :)

Avatar
Emir_ZENICA
Postovi: 4664
Pridružen/a: 14 feb 2009, 16:34
Lokacija: JUG
Kontakt:

PostPostao/la Emir_ZENICA » 07 feb 2010, 17:30

Bez_komentara WroteColonPa '94. je imao 10 godina,toga se sjeca.
Plakao je radi Samaranovih rijeci.Procitaj jos jednom. :)


desetak dana a ne 10 godina ...ali respect za text !
A C A B !

Avatar
Devil
Moderator
Postovi: 24123
Pridružen/a: 13 jun 2009, 00:17
Lokacija: Grad Greha
Kontakt:

PostPostao/la Devil » 07 feb 2010, 17:32

Emir_ZENICA WroteColon
Bez_komentara WroteColonPa '94. je imao 10 godina,toga se sjeca.
Plakao je radi Samaranovih rijeci.Procitaj jos jednom. :)


desetak dana a ne 10 godina ...ali respect za text !


Ni ti izgledane kapiras 10-ak dana je imao na otvaranju ZOI-a u Sarajevu 1984.godine.A 10 godina je imao 1994 kada je Samaran na otvaranju ZOI-a u Lillehameru govorio o Sarajevu.
Pozdravlja vas Cika Devil. Secajte me se. :)))

Avatar
Bez_komentara
Postovi: 176
Pridružen/a: 03 apr 2009, 20:24
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la Bez_komentara » 07 feb 2010, 17:34

Emir_ZENICA WroteColon
Bez_komentara WroteColonPa '94. je imao 10 godina,toga se sjeca.
Plakao je radi Samaranovih rijeci.Procitaj jos jednom. :)


desetak dana a ne 10 godina ...ali respect za text !

jooooooj
10 dana kad je pocela Olimpijada
O tome nije rasprava,vec o tome kako je '94. imao 10 godina i kako je plakao kad je vidio Samarana.
Znate li citati? :roll:

Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11810
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 07 feb 2010, 17:35

Bez_komentara WroteColonPa '94. je imao 10 godina,toga se sjeca.
Plakao je radi Samaranovih rijeci.Procitaj jos jednom. :)


Da, suze se odnose na Lilerhamer i Samarana. Ima o tome i iznad u textu "cuveni skandinavski muk"
nema potpisa

Avatar
Trigger
Moderator
Postovi: 1719
Pridružen/a: 03 jul 2009, 14:43
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la Trigger » 07 feb 2010, 17:37

Bez_komentara WroteColonPa '94. je imao 10 godina,toga se sjeca.
Plakao je radi Samaranovih rijeci.Procitaj jos jednom. :)



Pročit'o!

Pročitao i nastavak teksta i opet malko zbunjen - ali, raja, ja sam napisao primjedbu s napomenom: "bez ikakve zlobe" i iskreno mi se sviđa tekst, ali šta mogu kad sam sitnicav ili dobro ne kontam!?
Admire, izvini. :oops:
Bosno moja poharana....

Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11810
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 07 feb 2010, 19:21

Trigger WroteColon
Bez_komentara WroteColonPa '94. je imao 10 godina,toga se sjeca.
Plakao je radi Samaranovih rijeci.Procitaj jos jednom. :)



Pročit'o!

Pročitao i nastavak teksta i opet malko zbunjen - ali, raja, ja sam napisao primjedbu s napomenom: "bez ikakve zlobe" i iskreno mi se sviđa tekst, ali šta mogu kad sam sitnicav ili dobro ne kontam!?
Admire, izvini. :oops:


Ma ok ba, gore smo to razrijeshili ;)
nema potpisa

Avatar
sarajlija89
Postovi: 8623
Pridružen/a: 04 maj 2009, 15:23
Lokacija: Srce Sarajeva

PostPostao/la sarajlija89 » 07 feb 2010, 19:33

slika

slika

;) ;)

RAJVOSA,HORDE,BOG I CARSIJA :!:
"The only real competition between us and the clubs from Milan will be among those who will come first: we to put the third star, they thier second."-GIANNI AGNELLI

★ 29 SCUDETTI VINTI SUL CAMPO ★

Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11810
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 08 feb 2010, 15:45

Osmi Februar


84-e je pao snijeg i skupio se citav svijet....Ovaj stih legendarne sarajevske rock grupe najjednostavnije opisuje Sarajevo kao svjetski epicentar tih februarskih dana neponovljive 84-e godine. Osmi februar je mozda i najzancajniji datum u burnoj i dugoj istoriji nasheg grada, osmog februara Sarajevo je shirom otvorilo vrata cijelom zemaljskom globusu i time zauvijek ugraviralo svoje ime u svjetsku sportsku istoriju. Oci cijelog svijeta i cijele Jugoslavije su tog osmog februara bile usmjerene ka Sarajevu i Olimpijskom stadionu Koshevo. Ne treba posebno naglashavati da je ideja o organizovanju zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, potekla sredinom sedamdesetih godina bila predmetom „sprdnje“ u vecem dijelu tadasnje drzave. Ali osmi februar i prelijepa slika koja je dolazila sa stadiona Koshevo sve te skeptike i cinike ucinila je ponosnim, a sigurno su se i oni duboko pokajali zbog „trcanja pred rudu“ sto bi se reklo. Osmog februara je sve bilo naklonjeno Sarajevu, pa je bash u noci sa sedmog na osmi februar Sarajevo zatrpao pravi pravcati Olimpijski snijeg, kojeg na „mapi“ nije bilo pred Olimpijadu, a statistika je govorila da je snijega bilo posljednjih 100 godina u tom periodu. Nismo vala toliki baksuzi, jedna od najcescih recenica u Sarajevu u to vrijeme. Kompletan osmi februar 1984 licio je na jednu bajku, pogotovo sada gledano sa ove distance, kao da je Olimpijada bila u nekom davno davnom vremenu.... Osmog februara slika Sarajeva obisla je svijet, i Sarajevo je vec tada osvojilo mnogobrojna srca shirom svijeta. Siguran sam da svako onaj ko se zatekao u Sarajevu od 8-19 februara u srcu nosi predivne uspomene, uspomene koje vrijede, uspomene koje traju.... Osmog februara Sarajevo je blistalo, Sarajlije su postali neki drugi ljudi, na svakom koraku se moglo samo cuti „no problems“, bili smo sretni, najsretniji, veliki, ponosni, vazni, onakvi kakvi se vishe nikada necemo ponoviti... Osmog februara Sarajevske predivne planine Jahorina, Bjelasnica, Igman i Trebevic dobile su prefix Olimpijske i time zauvijek ostale zapececene u svim zvanicnim olimpijskim knjigama, kao i u knjigama sjecanja, koje se ovih dana ponovo otvaraju. Kada se 19.02 Vucko spustio sa krova Olimpijske dovrane Zetra uz taktove pjesme „Lijepo je bilo u Sarajevu.....“, a dokazani prijatelj Sarajeva Juan Antonio Samaran rekao „Dovidjenija drago Sarajevo“, jedna prelijepa bajka se zavrsila, a Sarajevo na najljepshi moguci nacin opravdalo ukazano povjerenje MOK-a iz 1978 godine.
Ono sto se desilo Sarajevu samo osam godina kasnije nece biti dio ovog texta, a vjerovatno ni u moju glavu nece nikada uci... Ako bi zivot bio fer, Sarajevo je sigurno posljednji grad na zemlji kojeg bi trebale zadesiti ratne strahote....

Danas je osmi februar, neko drugo Sarajevo i neko drugo vrijeme....

Admir F
nema potpisa

Avatar
Admir_Sa
Postovi: 11810
Pridružen/a: 31 mar 2008, 23:16
Kontakt:

PostPostao/la Admir_Sa » 23 feb 2010, 01:27

Prvo veliko sportsko uzbudjenje!

Svako od nas ima svoje price o prvoj ljubavi, prvom poljupcu, prvom pijanstvu i slicno, ali ja bih u par recenica opisao svoje prvo sportsko uzbudjenje. Kao klinac od 6-7 godina se sjecam jutarnjih molitvi i preklinjanja roditelja da idemo na Igman, da skijam, a ponajvishe da gledam dvije Igmanske olimpijske ljepotice na Malom Polju, skakaonice koje su krunisale dva velika sampiona ovog prekrasnog sporta sada vec davne 84 godine. Dan danas mi pricaju da sam sa 5 godina znao tadasnje skakace, a neki su me vec tada sa smijehom nazivali novi Djulaga (aludirajuci na Primoza Ulagu, najpoznatijeg skakaca iz bivse SFRJ). Tih godina veliki Mati Nikenen je zavrsavao svoju slavnu karijeru, a jedan klinac iz Sarajeva je za sva vremena sportski zavolio jednu drzavu na sjeveru Evrope, drzavu cije sportiste i dan danas beskrajno voli. Tako se je nekako rodila ljubav izmedju klinca iz Sarajeva i drzave Finske. Vec sam uveliko naucio pisati, citati, brojati, a na male ekrane je stigla sesnaesta zimska olimpijada u Albervilu (Francuska). Te sezone se u svjetskom kupu pojavio moj prvi sportski idol po imenu Toni Nieminen. Kroz maglu se sjecam nekih pobjeda te sezone, ali kristalno jasno se sjecam te nedjelje 16.02.1992... Djecak "kleci" dva metra ispred televizora, rukama nervozno cese glavu, a na zaletistu velike skakaonice ostao je samo jos jedan covjek, pardon ne covjek, jedno dijete u rozom kombinezonu, sa malo duzom kosom koja se viori ispod "strasne" kacige. Osjecaj spsustanja niz zaletiste nema sanse da docaram, a doskok na 123 metra je izazvao jedan pozitivan uragan u osmogodisnjem klincu koji gleda svoj vec tada najdrazi sport i proslavlja "svoje" prvo olimpijsko zlato. Ovo je kratka prica vezana za video koji postavljam, tj video skoka koji je za sva vremena povezao i uvezao jedno sarajevsko dijete , jedan prekrasan sport i jedno dijete iz Lahtija koje je zadivilo cijelu sportsku planetu. Nazalost sudbina se na neki nacin poigrala sa oba ova djeteta. Dvije godine kasnije niti je djecak iz Hrasnice gledao olimpijske igre u Lilerhameru u svom gradu, niti je mladic iz Finske branio svoje zlato u Norveskoj.....:(:( Tokom kasnijih godina bilo je jos mnogo sportskih idola, mnogo Olimpijada, svjetskih i evropskih prvenstava, mnogo uzbudjenja, radosti, tuge, ali taj prvi osjecaj sportskog uzbudjenja, sada vec davnog februara 1992 Admir nikada nece zaboraviti.

Mozda me mnogi nece shvatiti, ali ja samo beskrajno volim sport

nema potpisa


Natrag na “Kolumne čitalaca”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.