Historijat NBA drafta:
NBA Draft - mjesto gdje snovi postaju stvarnost. Način da se ujednače ekipe tako što će one najslabije dobiti najbolje mlade igrače. Veliki bal za momke koji će po prvi put u karijeri zaraditi neki novac, i vratiće im se za mukotrpan rad i usavršavanje. I to ne malo. Sam naziv na engleskom znači "propuh", i svake godine se održava po jedna ovakva svečanost u svim američkim sportovima, kojom se na neki način označava i početak nove sezone. Konkretno u NBA, draft je uvijek krajem juna.
Prvi draft održan je 1947. godine, međutim tada NBA još uvijek nije nosio taj naziv, i nije postojala prava jedinstvena košarkaška liga na državnom nivou. 1950., sa nastankom lige kakvu je danas znamo došao je i prvi ozbiljan draft, na kojem je teritorijalni pick bio Paul Arizin, uz Mikana prva zvijezda američke košarke, jedan od 50 najboljih NBA košarkaša ikada, čovjek koji je patentirao skok-šut i koji je asistirao (još jednom teritorijalnom piku) Wilt Chamberlainu za stoti koš. Na istom draftu koji je imao 12 rundi, i na kojem je izabran 121. igrač, izabrani su Bob Cousy i Bill Sherman i uzlet lige je mogao da počne.
Priča o teritorijalnim pikovima je vrlo zanimljiva. Ovaj arhaičan način biranja postojao je do sredine 60ih i služio je da se popularišu klubovi u njihovim sredinama tako što bi mogli zadrže lokalne mlade zvijezde i da od njih naprave temelj franšize. Tako je bilo koji tim mogao prije drafta da se odrekne pika prve runde i uzeti prava na bilo kojeg igrača koji je rođen ili igra u krugu od 50 milja od sjedišta franšize. Pravo je iskorišteno 22 puta u historiji. 11 od tih igrača je zavrsilo u HOFu. Sigurno se radi o jednoj od najbitnijih stavki zašto je NBA uspio probiti u neke od sredina. Recimo, pitanje je dokle bi došli Bucksi da nisu pokupili lokalnog koledž superstara Oscara Robertsona. Posljednji igrač koji je izabran na ovaj nacin bio je Gail Goodrich kojeg su uzeli Lakersi. Ne treba ni napominjati da je član HOFa.
Svako ko malo prati NBA može iz glave da nabroji tri najuspješnija drafta: 1984 (Jordan, Hakeem, Barkley, Stockton) 0,1996 (Bryant, Iverson, Ray Allen, Nash, Peja), 2003 (James, Wade, Bosh, Anthony, Slavko Vraneš). Bilo je mnogo više neuspješnih, punih igrača koji ili nisu ispunili očekivanja, ili su završili duboko u rotaciji Bobcatsa ili su otišli da prave ime po raznim Kinama, Gvatemalama i Srbijama. Tokom godina, metodologija se mijenjala. U početku, bilo je mnogo više rundi, mnogo izabranih igrača koji nikada nisu zaigrali ili su se opredijelili za druge sportove. Recimo, 70ih i 80ih nije bilo ništa neobično da najbolje atlete budu izabrane na nekoliko draftova (NBA, NFL, MLB) pa da tek onda odluče čime će se baviti. Međutim, kako bi se ipak uveo neki red, a i kako u rosteru košarkaškog tima nema potrebe za 40 igrača, broj rundi je postupno smanjivan da bi 1989. došao do dvije kao što imamo sada, s tim da oni igrači koji nisu draftovani mogu biti pozvani na probu i potpisani od strane bilo kojeg tima. Ono što se također mijenjalo jeste raspored po kojem timovi biraju. Prvo su dva tima sa najgorim skorom (po jedan iz svake konferencije) dobivali šansu za prvog pika, a dobitnik se određivao podbacivanjem novčića, ostali dio rasporeda se određivao po učinku u prethodnoj sezoni. Tako je bilo do 1985. kada je NBA odlučila da unese zanimljivost s takozvanom lutrijom.
NBA DRAFT LUTRIJA:
Kako najbolji koledž i srednjoškolski igrači ne bi bili praktično osuđeni na najgore timove i borbu s dna na određeni period, NBA je počeo da uvodi više kombinacija i drugačiji sustav kako se birao raspored. Nakon bacanja novčića i izvlačenja omotnica, došlo se do sadašnjeg pomalo kompliciranog, ali dosad najpravednijeg sustava.
PROCES SELEKCIJE ZA DRAFT:
Postoje dva načina na koje se ime nekog igrača može pojaviti na draftu. Prvi je automatski kada igrač završi četvrtu godinu koledž košarke, ili kada je internacionalac u izlaznom godištu (ako u godini drafta puni 22). Ostali koji žele da učestvuju moraju da podnesu early entry prijave, najkasnije 60 dana prije drafta, a mogu ih povući 10 dana prije same svečanosti. Da bi učestvovali na draftu, igrači moraju puniti najmanje 19 godina u godini drafta. Ako igrač dolazi van Amerike, ovo je praktično jedini uslov koji bi trebalo da ispunjava. Ako dolazi iz američkog sustava (srednja škola, koledž, niže lige) situacija je malo komplikovanija. Igrači moraju imati najmanje godinu dana između završetka srednje škole i učešća. Na ovaj način, 2006. je prekinuta praksa koja je postojala od 70ih da su najbolji srednjoškolski igrači ponekad odmah prelazili u profesionalce, a nisu igrali na koledž nivou. Na ovaj način u NBA su stigli godinu dana ranije nego što bi po ovim pravilima: LBJ, Kobe Bryant, Kevin Garnett, Dwight Howard i mnogi drugi. Ipak, ova praksa je prekinuta. Ta pravila su se povukla i vezana je jedna zanimljiva priča za Brendona Jenningsa. On je bio najbolji srednjoškolski igrač i koledži su se otimali oko njega, ali nije postigao dovoljno visok rezultat na kraju školovanja u SAT testu (nešto poput naše mature) da upiše bilo koji fakultet. Zato je tih godinu dana koliko je moralo da prođe do drafta iskoristio da dođe u Evropu i igra za Lottomaticu gdje je sportski direktor u to vrijeme bio Bodiroga. Pokazao je sav svoj talenat i na kraju završio u Bucksima.
VAŽNO JE BITI PRVI...
Lista igrača izabranih na draftu s pozicije #1:
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_fi ... raft_picks" onclick="window.open(this.href);return false;
Ili možda nije? To što neko može izabrati bilo koga sa liste veoma talentovanih mladih igrača i budućih zvijezdi ne znači da je nemoguća pogrešna procjena. Na listi iznad možete naći sadasnje i buduće HOF igrače, ali i Kwamea Browna, Michaela Olowakandia, Grega Odena... Sve zavisi od toga koliko su GM i tim koji sprema draft uspjeli da dođu do svih podataka i da donesu sud o nečijem talentu. Naravno, ponekad je potrebno i malo sreće. Baš ovakvi izbori mogu biti razlika između franšize koja će tavoriti daleko od PO i one koja će biti na jedan ili dva dobra poteza od borbe za trofej. Naravno, slično važi i u suprotnom smjeru. Ako neko bira kasnije u redoslijedu, postoji mogućnost da iskopa nevjerovatnog talenta koji je svima prošao ispod radara.
Biggest steals:
http://oi41.tinypic.com/2yyzcp5.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
Biggest busts:
http://i90.photobucket.com/albums/k276/ ... b8a9f3.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
Biggest deals:
http://i90.photobucket.com/albums/k276/ ... b7346b.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
GLOBALIZACIJA NBA DRAFTA I BIRANJE INTERNACIONALNIH IGRAČA:
Draft je bio otvoren za igrače van SADa praktično od samog početka. Međutim, dugo je postojalo nepovjerenje stručnjaka prema bilo kome ko nije prošao kroz njihov sustav. Ruku na srce, i nije bilo neopravdano. Američke omladinske reprezentacije su se redovno šprdale sa konkurencijom i pored njihovog iskustva ili više seniorskih utakmica, i pored različitih pravila. Napredak koledž košarke je bio fascinantan, kvalitet igrača koji su odatle izlazili, pogotovo 70ih i 80ih godina, bio je takav da i nije bilo razloga da se razmišlja istočnije od obale Atlantika, izlazilo je sasvim dovoljno igrača za 20ak timova u NBA. Međutim, sa razvojem košarke kao globalne igre (a i globalizacijom uopće, prije svega preko medija), ostatak svijeta je počeo da sustiže neprikosnovene Amerikance. Samim tim i kvalitet igrača je porastao, pa su NBA rukovodioci konačno počeli da razmišljaju i o njima, pogotovo o onima koji donose neke kvalitete netipične za američku kosarku. Tako su šuteri i tehnički pismeni centri počeli da probijaju barijeru. Marciliuns, Divac, Sabonis, Petrović možda nisu birani u vrhu draft reda, ali su svojim igrama pokazali da za internacionalce ima mjesta u NBA. Granica je konačno probijena do kraja kada je Yao Ming postao prvi potpuni internacionalac koji je izabran kao prvi pik drafta 2002. (bilo je i ranije primjera poput Duncana ili Hakeema koji nisu rođeni u SAD, ali su završili tamošnje koledže).
I, naravno, još za kraj jedan link vezan o neameričkim igračima u SADu:
http://www.b92.net/sport/teme/b92.php?y ... _id=706050" onclick="window.open(this.href);return false;
